Vasi pogledi na unistenje i smisao smrti ?

Proširimo horizonte
Avatar
mucak
rank4
Postovi: 136
Pridružen/a: 24.01.2012, 12:30
Zahvalio/a: 29 puta
Prim. zahvala: 58 puta

Vasi pogledi na unistenje i smisao smrti ?

PostPostao/la mucak » 25.11.2016, 22:21

interesuje me sta mozemo da izvucemo iz unistenja, iz smrti, iz cinjenice da konstantno sve propada i da vremena nema ;) dali to ima smisla i dali ga uvidjate :)
ko smo s?ve mi?r
Avatar
AFX
Moderator
Postovi: 1228
Pridružen/a: 13.01.2013, 21:34
Zahvalio/a: 289 puta
Prim. zahvala: 314 puta

Re: Vasi pogledi na unistenje i smisao smrti ?

PostPostao/la AFX » 25.11.2016, 23:27

Ne gledam smrt kao uništenje, nego na kraj jednog puta i početak drugog. Ne smatram da vremena nema, vječni smo. Veselim se smrti i iskustvu koje nakon nje i ako dolazi. Kako god, ne zamaram se, niti bojim.
Svi moji postovi su izmišljeni tj. nemaju veze s stvarnošću i sve napisano je priča koja nema nikakve veze s stvarnim događajima i osobama.

"This is the biggest joke, I've ever played on ourselves"
Avatar
Shulgin
rank2
Postovi: 33
Pridružen/a: 13.10.2016, 21:42
Zahvalio/a: 9 puta
Prim. zahvala: 6 puta

Re: Vasi pogledi na unistenje i smisao smrti ?

PostPostao/la Shulgin » 26.11.2016, 01:37

Zašto razmišljati o nečemu što ćes ionako biti u mogućnosti da sigurno saznaš kad tad?
:mushroom: After you die, you will wake up as an alien, holding a bong, surrounded by other aliens who will ask you how your trip was :mushroom:
Avatar
Bamakhepa
rank8
Postovi: 329
Pridružen/a: 30.01.2013, 02:03
Zahvalio/a: 52 puta
Prim. zahvala: 74 puta

Re: Vasi pogledi na unistenje i smisao smrti ?

PostPostao/la Bamakhepa » 26.11.2016, 03:56

Potraga za smislom je besmislena.
Avatar
drencan
rank3
Postovi: 59
Pridružen/a: 23.08.2014, 19:14
Zahvalio/a: 18 puta
Prim. zahvala: 15 puta

Re: Vasi pogledi na unistenje i smisao smrti ?

PostPostao/la drencan » 01.12.2016, 07:11

Djelim Mišljenje watsa ... Kad umrem probudit ću se..
I ja sam cu isceznuti, kao i svi mi. No , umijetnost sokolarenja ce zivjeti dok sokolovi budu mahali krilima. Ipak, ta umijetnost je ljubav, a ljubav je vjecna.
Avatar
mucak
rank4
Postovi: 136
Pridružen/a: 24.01.2012, 12:30
Zahvalio/a: 29 puta
Prim. zahvala: 58 puta

Re: Vasi pogledi na unistenje i smisao smrti ?

PostPostao/la mucak » 02.12.2016, 23:00

Shulgin je napisao/la:Zašto razmišljati o nečemu što ćes ionako biti u mogućnosti da sigurno saznaš kad tad?


zasto uopste razmisljati :D?

ja razmisljam da bih produbio i probio granice sopstvenog uma i otvorio ga u svim pravcima, pa tak i u ovom ;) smatram da je svesna "smrt" brilijantna :psy
ko smo s?ve mi?r
Avatar
Beyond Le Fov
Moderator
Postovi: 2046
Pridružen/a: 06.02.2010, 21:48
Zahvalio/a: 358 puta
Prim. zahvala: 1143 puta

Re: Vasi pogledi na unistenje i smisao smrti ?

PostPostao/la Beyond Le Fov » 09.12.2016, 21:12

Priroda svojim primjerom nudi odgovore na mnoga pitanja. Ali da bi se došlo do pravih odgovora, često se potrebno odmaknuti od egocentričnosti i obuhvatiti širi kontekst.

Vidimo da život pojedinca (gljiva, biljka, životinja, čovjek,,) nije odvojen od toga što druga bića njegove vrste rade i kako žive, a još šire svi su više manje međuovisni i utjecajni dio istog ekosustava koji živi, razvija se i širi, mutira, evoluira. Vrijeme izjeda sve pa tako i tijela, postaju sve više inertna i sve manje propusna za silu života, um postaje zakrčen starim iskustvima i ograničen starim načinom razmišljanja. Da bi se rodilo novo, svježe, bolje, drugačije, prilagodljivije, jače,,, staro treba predati svoja iskustva na novo i zatim umrijeti.
Organizmi "predaju štafetu" života sljedećoj generaciji i tako zajedno u vremenu čine vječan život. Prema tome smrti nema, sa sposobnošću razmnožavanja priroda je preko smrti napravila most u vječni život. Objektivno smisao individualnog organizma vidim u tome što će od svojih djela i iskustva predati sljedećoj generaciji, kako i koliko će to utjecati na daljnji život onih koji dolaze.

Ta sila života koja živi vječno kroz forme života čini se da je sama sebi smisao, gledam li prirodu/sebe izvana ili iznutra u najširem mogućem opsegu dolazim do istog.

Sa unutarnjih visina (pogotovo na entheogenu) vidim svoje tijelo/um i njegovu osobu ego više kao instrument, sredstvo, a manje kao nešto što bi nazvao "ja". Iz tog ugla u svijesti nisam toliko identificiran sa formom života, nego sa silom koja vječno živi kroz forme života. Pitanje smrti pojedinca i pitanje reinkarnacije postaje potpuno beznačajno. Želja za očuvanjem svoje forme nakon smrti u bilo kojem smislu, postaje beznačajna.

Biti poistovječen sa silom života iskustveno mi ne znači biti ništa nego biti sve, nije isprazno već više ide prema opisima potpuno, kompletno, mirno, inteligentno, mudro, puno ljubavi. Ne čini me bezvoljnim i neodgovornim nego sveobuhvatno centriranim, uzemljenim, oštro svjesnim u sadašnjem trenutku i spremnim za akciju.

Probleme počinjem dobivati kad ego stavim u centar sebe, a to se dešava automatski kad sam bez energije, emocionalno i mentalno izmučen, egzistencijalno ugrožen ili jednostavno uživljen u svoju priču. U egocentričnom pogledu život i smrt nemaju mi smisla, tu se rađa nerazumjevanje, sukob, ignorancija, nesvjesnost, glupost, bezosjećajnost, ide prema disharmoničnoj izolaciji od cjeline. Tada živim samo zato jer me instinkti tjeraju da budem živ sve dok se tijelo ne istroši. Pokušavam tokom života prikupit što više užitka sa što manjom mogućom cijenom. Sa konstantno prisutnom frustracijom osjećaja besmisla, manjkavosti i necjelovitosti tražim izlaz u sedativima i iluzionarnim važnostima.
No ego ne vidim kao problem sam po sebi, on je dio funkcija neke forme života. Egocentrizam vidim kao problem i prijetnju čitavom ekosustavu.
It is no measure of health to be well adjusted to a profoundly sick society.
It is only with the heart that one can see rightly; what is essential is invisible to the eye.
Avatar
mucak
rank4
Postovi: 136
Pridružen/a: 24.01.2012, 12:30
Zahvalio/a: 29 puta
Prim. zahvala: 58 puta

Re: Vasi pogledi na unistenje i smisao smrti ?

PostPostao/la mucak » 13.12.2016, 14:45

prepustiti svoju svest u beskraj univerzuma je iskustvo kakvo ego u svom najblistavijem zadovoljstvu nemoze ni da zamisli.Prepustiti svoju svest u beskraj univerzuma traje samo momenat u kom individualna dusa/svest postaje jos jedna kap u moru ljubavi koje zauvek raste u neogranicenom vremenu i prostoru.

Ali postoji i druga strana, postoji i ego i sve to sto on nosi sa sobom, zelje, maste, uzivanja patnje, borbu, umetnost, kreativnost, slobodu multirealnosti i dimenzialnosti koja se takodje proteze u beskraj i doseze eventualno besprekorne nivoe ljubavi i razumevanja.

univerzum, ili univerzalni um, um svih nas, je stvorio ego da bi vidio sebe isto koliko smo i mi stvorili univerzum da bi pronasli sebe u njemu.

po pitanju dali idividualni ego ostaje sa izvensim printom memorije u sebi ili ne i dali to ima ikakvog smisla ili ne, stvarno ne znam, jer nisam jos umro, bar ne na taj nacin.Mada postoji puno neobjasnjivih fenomena vezanih za reikarnacije, vezano za oslobadjanje iz kruga reikarnacije takodje i prelaskom individue u svetlosne dimenzije sveukupno sa svojim egom.I ako dovoljno oslobodim mastu mogao bi lako stvoriti patern koji se odmotava u beskraj i provlaci aspekte ega kroz isti, a isto tako mogu svatiti besmisao takvog razmisljanja i nepotrebnost da se ego dalje provlaci kroz pricu.

nevidim zasto univerzum nebi pruzio put bilo kojoj od opcija premda ima neogranicenu moc besprekorne kreativnosti koja nepodleze ni jednom pravilu, a nastoji biti izuzetno dramaticna komplexna i iz odredjene perspektive veoma duhovita :psy

i dali covek kao pojedinac zivi kao i ostatak svoje vrste kao sto ti cine ostala bica na planeti ? mislim da je to veoma diskutabilna tema ;)
ko smo s?ve mi?r
Avatar
gotta
rank7
Postovi: 276
Pridružen/a: 25.12.2015, 23:35
Zahvalio/a: 41 put
Prim. zahvala: 32 puta

Re: Vasi pogledi na unistenje i smisao smrti ?

PostPostao/la gotta » 13.02.2017, 17:20

jučer sam baš diskutirala s frendicom o smrti, halucinacijama, vizijama, duhovima, paralelnim svjetovima i svemu sličnom, pa sam iznijela neko svoje mišljenje koje vjerojatno nije niti 1 % istinito, ali ajde.. to je jedan od načina da čovjek pokuša shvatiti smisao postojanja.

Ja ovako gledam na svijet: svijet je jedna velika iluzija. Kao dokaz imamo iluzioniste koji vješto mijenjaju taj neki "svijet", MISLI-kojima utječemo na događaje, ljude, pojave; jer kada bi svijet bio konačan, odnosno nepromjenjiv-mislima niti bilo čime drugime ne bi mogli utjecati, a dokazano je da se ipak može. Ne želim ulaziti dublje u temu prizivanja događaja mislima jer nemam pojma zašto nekome djeluje, a nekome ne. Znam da je meni 90 % stvari prizvano načinom razmišljanja i vibrom koju šaljem.
Okej, idemo dalje... obzirom da je svijet za mene iluzija, to bi značilo da živimo u matriksu i da nam mozak služi kao prijemnik kojim stvaramo sliku svijeta kao takvog; nadalje------ ta je slika na neki način ugrađena, umetnuta ili kako god, u naše mozgove i mijenja se pod određenim stanjima koje su uvjetovane kemijskim procesima u mozgu koji je btw istražen tek 10 % (što je s preostalih 90?) Dakle, mozak je alat i s njim ne spoznajemo pravu istinu. Ono što se događa pod mnogim halucinogenim sredstvima, dmtu, kliničkoj smrti itd. je stanje promijenjene kemije mozga zbog koje vidimo različite slike, međutim, što spoznaje duša, što se događa kada se mozak isključi, ugasi, kada u potpunosti umremo? Ja bih rekla da smo čista energija, bez mogućnosti komunikacije s bilo kakvim entitetima, ne znamo za postojanje jer nismo određeni kao biće, ne razmišljamo, ne volimo, ne mrzimo, kako bi mogli išta vidjeti.. nekako mi se sada takav zaključak čini najlogičniji, makar sam bila oduševljena Putovanjima duše, različitim iskustvima kliničke smrti itd...
Možda griješim-tko će znati, ali zaista me zanima zaj...li se mozak s nama, odnosno to nešto što nam je dalo mozak kao alat i programiralo nas, odnosno stvorilo takve s takvim mogućnostima viđenja stvari..uostalom; što je prava istina? Ono što ti smatraš istinom, što je realnost? Ono što ti vidiš, a svatko od nas vidi drugačije.
Everything you can imagine is possible. :mushroom:
..Kakva bi nastala tišina kada bi ljudi pričali samo ono što ZNAJU.... :cheesy:
Avatar
gotta
rank7
Postovi: 276
Pridružen/a: 25.12.2015, 23:35
Zahvalio/a: 41 put
Prim. zahvala: 32 puta

Re: Vasi pogledi na unistenje i smisao smrti ?

PostPostao/la gotta » 13.02.2017, 22:55

Everything you can imagine is possible. :mushroom:
..Kakva bi nastala tišina kada bi ljudi pričali samo ono što ZNAJU.... :cheesy:

Natrag na “Putovanje u središte uma”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 3 gosta.