Re: Psihički poremećaji ili "odabrani" ljudi?
Postano: 31.01.2016, 01:40
Da ni meni nije jasno. Što se tiče psihotičnih stanja, to nikad nisam imao. Najgore u životu je bilo jednom na moru kad sam uzeo lsd i nisam išao spavati i osjetio sam kako mi je pregorilo nešto u glavi, jedno 5 dana sam bio čudan. Ljudi su me gledali čudno, ali kasnije sam se oporavio. I kad sam bio na gljivama skoro da nisam znao di sam nekoliko puta, ali to je uvijek bilo doma i trajalo samo nekoliko sati. I fucking alkohol, izgubiš sjećanje, samo ostane grozan osjećaj. Alkohol je najgori.
Što se tiče entiteta, priča je malo duža. Nikad nisam vjerovao u to do jednog dana. Ne znam da li sad vjerujem ili nisam siguran.
Imao sam teško i vrlo 'normalno' djetinjstvo, ali sjećam se par stvari koje su vrlo čudne. Da skratim priču, vjerovao sam da me tata i mama ne vole, što je bilo iznimno traumatično, i kao malo dijete ja bi ležao satima na krevetu i promatrao kako stvaram blokade u umu i tijelu. Puno blokada sam stvarao u očima, dugo vremena, ali nekako sam uvijek ZNAO da je to privremeno. Jedan dan, oko 7-e godine, su skužili da slabije vidim i išao sam na kontrolu i propisali su mi naočale. Inače mislim da je to velika greška u današnjoj zapadnoj medicini, da trebaš STALNO nositi naočale. Sjećam se trenutka kad sam pitao medicinsku sestru i mamu kad ću vidjeti dobro. Sestra, indoktrinirana u zapadnu medicinu, je rekla nikad, a mama me je pogledala kao 'jao mali dečko baš si u zabludi'. To me je jako pogodilo i počeo sam plakati, ali sam im povjerovao.
Ono što je vrlo čudno je što se sam zapamtio 2 stvari iz djetinjstva kad sam promatrao kako stvaram blokade:
1) Jedan put su blokade bile iznimno jake i pitao kako ću ovo otkloniti (poništiti, dekonstruirati) i nije bilo odgovora. Poanta je da sam pitao kako ću ovo poništiti zato što sam ZNAO da ću jednog dana to sve poništiti. Poanta pitanja je ustvari bila odmah prestani ako je ovo iznad moje mogućnosti da otklonim loš vid. Ali nisam prestao.
2) Jedom me je nešto pitalo, jako umiljatim glasom, hoćeš li biti slijep? Jako sam se uznemirio i više puta ponovio ne. Ne sjećam se točno fraze koju sam izrekao ali odgovor je bio u stilu apsolutno ne, nema šanse, odjebi! Nisam ostavio otvorenu ni mogućnost da budem slijep. Slično kao što si ti Hypnotoad iz sve snage rekao entitetu ili svom umu da odjebe, da te ostavi na miru. Uvjeren sam da sam bio neodlučan da bi danas bio slijep. A to ne bi dobro išlo ni sa mojim zanimanjem ni sa mojim životom.
Tu negdje prestaje duhovnost i vraća se sa nakon godina i godina patnje, puno ljubavnih i profesionalnih percipiranih neuspjeha. Negdje sa 25 godina sam počeo sa reikijem, koji mi je pomogao tada ali više ne radim. Probao sam puno toga, ali uglavnom sam promatrao osjete u tijelu. Kad si svjestan osjeta u tijelu, emocionalne blokade se brišu. I to je super ali nije dovoljno. Budisti kažu da ptica treba 2 krila da poleti - svjesnost (osjeta u tijelu) i ljubav. Njihova meditacija za svjesnost osjeta u tijelu se zove vipassana i zapadna psihologija ju je provjerila, vidila da radi i ukrala. Preimenovali su ju u body-scan meditation i osnova je acceptance & commitment therapy i još nekih terapija. Ali imaju samo 15 godina iskustva, a ne 2500 godina iskustva kao što budisti imaju. Budisti misle da je potrebna ljubav i imaju meditaciju koja se zove metabhavana (loving-kindness meditation). Ja ju nisam nikad radio osim na retreatu kad su nas učitelji vodili kroz to i stvarno je moćna.
Hinduisti isto misle da su ti potrebne 2 stvari - svjesnost i energija. Kažu da ako samo radiš energetske vježbe, pojačati ćeš si energiju ali i loše navike. Ili moj slučaj, ako sam radiš svjesnost nećeš imati dovoljno energije da nadvladaš svoje probleme. Kad sam to čuo (u Paul Grilley - Chakra theory & meditations) naježio sam se i ostao sam paf. Bar 5 godina sam promatrao osjete u tijelu, napredovao sam nevjerojatno puno ali nisam se oslobodio dovoljno i cijelo vrijeme sam patio, konstanto sam se osjećao kao da je bol prejaka a ja nedovoljno jak. Bar 5 godina patnje, ne znam zašto patim, objašnjeno u 2 rečenice. To je moć 5000 godina iskustva ili koliko god hinudisti imaju. I njihove super napredne svijesti. Paul Grilley je stvarno super lik, poslao sam mu par emailova i rekao sam da sam piratski skinuo njegov produkt i svejedno mi je pomogao.
Znači ili je potrebna svjesnost i ljubav ili svjesnost i energija, ili su ljubav i energija jedno te isto. A ja sam radio samo svjesnost. I još uvijek radim, po navici.
bDa se vratim na entitete. Jednog dana sam kao i svaki dan promatrao osjete u tijelu i osjećao se loše. Taj dan posebno loše i otišao sam na kiosk po pivo da se anesteziram. Upoznao sam neku dvojicu likova i sjeli smo na klupicu i taj lik mi je rekao da vidi entitete i da imam 12 sondi u glavi ?!?!?!?
Nisam mu povjerovao niti odbacio to. Ni dan danas. Pustio sam ga da priča. On ih vidi, napali su mu ženu i nedavno i dijete koje ima 2 godine, ali će ih on maknuti. Nisam pitao kako jer me je stvarno jako bolila glava, nisam mogao misliti. Ne sjećam se što je još pričao. Pitao sam njegovog prijatelja što misli o tome i nešto je neodređeno klimnuo glavom. Pitao sam njega: "dobro, kad je odlučeno da ću ja imati entitete?". Rekao je defanzivno "šta bi ja sad trebao ići u prošlosti i vidjeti?"
- "DA !!!!!"
Malo se zamislio i rekao "prije rođenja". Osjećao sam da je odgovor točan.
Nakon toga sam guglao i pronašao sam Cameron Day - Energy Clearing Level 1. Lik otvoreno govori o entitetima, zove ih archoni, kao što su ih zvali gnostici prije krista i ankle biters - malo pogrdni naziv. Njegove meditacije su mi je dosta pomogle, što ne znači da su entiteti stvarni, možda mi je samo falilo energije kao što hinduisti kažu.
Još i dan danas ne znam - jesu li gnostici i (vjerojatno) prevarant Kastanjeda u pravu - da li je predator došao iz dubine svemira i siše nam energiju, stvara nam patnju? Ili je sve to kreacija moje mašte? Da li je to dio mene koji se opire sreći?
U svakom slučaju blizu sam da potpuno razbucam svoj stari identitet i patnju. Otvaraju mi se prilike financijske i seksualne/ljubavne kakve sam teško mogao sanjati prije 10 godina. Očekuju me bolji dani, ali osjećam se kao da sam maksimalno zajebao ovaj život. Da sam trebao sve riješti u 3-5 godina, bez pomoći gljiva, a ne u 10 fucking godina sa gljivama kad je bilo teško.
I da li se radi samo o meni i koja je poanta ovog života? 2-put sam probao ayahuascu mi je rekla kratko i jasno "trebamo te". Ali šta to znači?
Moja je teorija da 'trebam' biti Roger Banister, ne otrčati milju ispod 4 minute već pokazati svima da mogu izlječiti bilo koje fizičko stanje, uključujući kratkovidnost. Ili da trebam uništiti arkonsku dominaciju nad ljudima. Ili oboje. Ili previše brijem i samo trebam si stvoriti život kakav želim. Baš mi je nejasan moj smisao života...
Što se tiče entiteta, priča je malo duža. Nikad nisam vjerovao u to do jednog dana. Ne znam da li sad vjerujem ili nisam siguran.
Imao sam teško i vrlo 'normalno' djetinjstvo, ali sjećam se par stvari koje su vrlo čudne. Da skratim priču, vjerovao sam da me tata i mama ne vole, što je bilo iznimno traumatično, i kao malo dijete ja bi ležao satima na krevetu i promatrao kako stvaram blokade u umu i tijelu. Puno blokada sam stvarao u očima, dugo vremena, ali nekako sam uvijek ZNAO da je to privremeno. Jedan dan, oko 7-e godine, su skužili da slabije vidim i išao sam na kontrolu i propisali su mi naočale. Inače mislim da je to velika greška u današnjoj zapadnoj medicini, da trebaš STALNO nositi naočale. Sjećam se trenutka kad sam pitao medicinsku sestru i mamu kad ću vidjeti dobro. Sestra, indoktrinirana u zapadnu medicinu, je rekla nikad, a mama me je pogledala kao 'jao mali dečko baš si u zabludi'. To me je jako pogodilo i počeo sam plakati, ali sam im povjerovao.
Ono što je vrlo čudno je što se sam zapamtio 2 stvari iz djetinjstva kad sam promatrao kako stvaram blokade:
1) Jedan put su blokade bile iznimno jake i pitao kako ću ovo otkloniti (poništiti, dekonstruirati) i nije bilo odgovora. Poanta je da sam pitao kako ću ovo poništiti zato što sam ZNAO da ću jednog dana to sve poništiti. Poanta pitanja je ustvari bila odmah prestani ako je ovo iznad moje mogućnosti da otklonim loš vid. Ali nisam prestao.
2) Jedom me je nešto pitalo, jako umiljatim glasom, hoćeš li biti slijep? Jako sam se uznemirio i više puta ponovio ne. Ne sjećam se točno fraze koju sam izrekao ali odgovor je bio u stilu apsolutno ne, nema šanse, odjebi! Nisam ostavio otvorenu ni mogućnost da budem slijep. Slično kao što si ti Hypnotoad iz sve snage rekao entitetu ili svom umu da odjebe, da te ostavi na miru. Uvjeren sam da sam bio neodlučan da bi danas bio slijep. A to ne bi dobro išlo ni sa mojim zanimanjem ni sa mojim životom.
Tu negdje prestaje duhovnost i vraća se sa nakon godina i godina patnje, puno ljubavnih i profesionalnih percipiranih neuspjeha. Negdje sa 25 godina sam počeo sa reikijem, koji mi je pomogao tada ali više ne radim. Probao sam puno toga, ali uglavnom sam promatrao osjete u tijelu. Kad si svjestan osjeta u tijelu, emocionalne blokade se brišu. I to je super ali nije dovoljno. Budisti kažu da ptica treba 2 krila da poleti - svjesnost (osjeta u tijelu) i ljubav. Njihova meditacija za svjesnost osjeta u tijelu se zove vipassana i zapadna psihologija ju je provjerila, vidila da radi i ukrala. Preimenovali su ju u body-scan meditation i osnova je acceptance & commitment therapy i još nekih terapija. Ali imaju samo 15 godina iskustva, a ne 2500 godina iskustva kao što budisti imaju. Budisti misle da je potrebna ljubav i imaju meditaciju koja se zove metabhavana (loving-kindness meditation). Ja ju nisam nikad radio osim na retreatu kad su nas učitelji vodili kroz to i stvarno je moćna.
Hinduisti isto misle da su ti potrebne 2 stvari - svjesnost i energija. Kažu da ako samo radiš energetske vježbe, pojačati ćeš si energiju ali i loše navike. Ili moj slučaj, ako sam radiš svjesnost nećeš imati dovoljno energije da nadvladaš svoje probleme. Kad sam to čuo (u Paul Grilley - Chakra theory & meditations) naježio sam se i ostao sam paf. Bar 5 godina sam promatrao osjete u tijelu, napredovao sam nevjerojatno puno ali nisam se oslobodio dovoljno i cijelo vrijeme sam patio, konstanto sam se osjećao kao da je bol prejaka a ja nedovoljno jak. Bar 5 godina patnje, ne znam zašto patim, objašnjeno u 2 rečenice. To je moć 5000 godina iskustva ili koliko god hinudisti imaju. I njihove super napredne svijesti. Paul Grilley je stvarno super lik, poslao sam mu par emailova i rekao sam da sam piratski skinuo njegov produkt i svejedno mi je pomogao.
Znači ili je potrebna svjesnost i ljubav ili svjesnost i energija, ili su ljubav i energija jedno te isto. A ja sam radio samo svjesnost. I još uvijek radim, po navici.
bDa se vratim na entitete. Jednog dana sam kao i svaki dan promatrao osjete u tijelu i osjećao se loše. Taj dan posebno loše i otišao sam na kiosk po pivo da se anesteziram. Upoznao sam neku dvojicu likova i sjeli smo na klupicu i taj lik mi je rekao da vidi entitete i da imam 12 sondi u glavi ?!?!?!?
Nisam mu povjerovao niti odbacio to. Ni dan danas. Pustio sam ga da priča. On ih vidi, napali su mu ženu i nedavno i dijete koje ima 2 godine, ali će ih on maknuti. Nisam pitao kako jer me je stvarno jako bolila glava, nisam mogao misliti. Ne sjećam se što je još pričao. Pitao sam njegovog prijatelja što misli o tome i nešto je neodređeno klimnuo glavom. Pitao sam njega: "dobro, kad je odlučeno da ću ja imati entitete?". Rekao je defanzivno "šta bi ja sad trebao ići u prošlosti i vidjeti?"
- "DA !!!!!"
Malo se zamislio i rekao "prije rođenja". Osjećao sam da je odgovor točan.
Nakon toga sam guglao i pronašao sam Cameron Day - Energy Clearing Level 1. Lik otvoreno govori o entitetima, zove ih archoni, kao što su ih zvali gnostici prije krista i ankle biters - malo pogrdni naziv. Njegove meditacije su mi je dosta pomogle, što ne znači da su entiteti stvarni, možda mi je samo falilo energije kao što hinduisti kažu.
Još i dan danas ne znam - jesu li gnostici i (vjerojatno) prevarant Kastanjeda u pravu - da li je predator došao iz dubine svemira i siše nam energiju, stvara nam patnju? Ili je sve to kreacija moje mašte? Da li je to dio mene koji se opire sreći?
U svakom slučaju blizu sam da potpuno razbucam svoj stari identitet i patnju. Otvaraju mi se prilike financijske i seksualne/ljubavne kakve sam teško mogao sanjati prije 10 godina. Očekuju me bolji dani, ali osjećam se kao da sam maksimalno zajebao ovaj život. Da sam trebao sve riješti u 3-5 godina, bez pomoći gljiva, a ne u 10 fucking godina sa gljivama kad je bilo teško.
I da li se radi samo o meni i koja je poanta ovog života? 2-put sam probao ayahuascu mi je rekla kratko i jasno "trebamo te". Ali šta to znači?
Moja je teorija da 'trebam' biti Roger Banister, ne otrčati milju ispod 4 minute već pokazati svima da mogu izlječiti bilo koje fizičko stanje, uključujući kratkovidnost. Ili da trebam uništiti arkonsku dominaciju nad ljudima. Ili oboje. Ili previše brijem i samo trebam si stvoriti život kakav želim. Baš mi je nejasan moj smisao života...