Psihički poremećaji ili "odabrani" ljudi?

[shroomko]

Psihički poremećaji su uzrokovani kemijskim disbalansom u mozgu koji sprječava pravilno procesiranje vanjskih podražaja.

Ovo je u stvari jedna dogma.

Da psihički poremećaji povezani su sa kemijskim disbalansom u mozgu, ali correlation is not causation. Velika je razlika između dokazati nešto znanstveno da je povezano, ali ako je fenomen A povezan sa fenomenom B, kako možeš znati da li:
* A uzrokuje B
* B uzrokuje A
* neki treći fenomen C uzrokuje A i B

Jako teško pogotovo ako se A i B pojačavaju jedno drugo pomoću nekakve biofeedback petlje (što su ti nesretnije misli i osjećaji, to ti je gora biokemija u mozgu što još više osnažuje negativne misli i osjećaje itd)

Znači ako gledamo znanstveno mi ne znamo u stvari:
* da li kemija u mozgu uzrokuje misli i osjećaje ili
* misli i osjećaji uzrokuju kemiju mozga
* nešto treće uzrokuje i misli i osjećaje i kemiju u mozgu

Nešto treće bi mogla biti genetika ili odgoj ili traume u djetinjstvu ili fizička struktura mozga ili bilo koja kombinacija navedenog.

Naravno teorija o kemijskom uzroku najviše odgovara farmaceutskoj industriji. Ako je uzrok biokemijski onda su lijekovi najbolji način da se pomogne čovjeku. Recimo teorija da depresiju uzrokuje manjak serotonina je plasirala farmaceutska industrija, ali stručnjaci sada misle da ta teorija netočna.
http://psychcentral.com/blog/archives/2 ... epression/

Nažalost ta zabluda se još uvijek uči na medicinskim fakultetima u Americi i kod nas.

Ovdje bi stao tako da raspravimo taj argument da li je uzrok stvarno kemija u mozgu ili ne.
Molim da se iznesu dokazi za tu dogmu da je biokemija uzrok poremećaja u mozgu, a ne samo povezana s njima.

Još samo jedna stvar zbog koje mislim da se svatko može izlječiti od bilo kojeg psihičkog poremećaja, pod uvjetom da razumije upute i da se želi promjeniti...

Meditacija dokazano mijenja strukturu mozga (koji centar u mozgu koliko velik, koliko je snažno povezan drugim centrima itd).

Više detalja ovdje:
https://www.psychologytoday.com/blog/us ... meditation
http://www.forbes.com/sites/alicegwalto ... -the-brain

Da li je moguće zamisliti da struktura mozga ima veliki utjecaj na biokemiju? Meni apsolutno da.

[HypnoToad]

Da li je moguće zamisliti da struktura mozga ima veliki utjecaj na biokemiju? Meni apsolutno da.

Pa naravno, u tome i je poanta. Fizičko izliječenje psihičkih poremećaja, pogotovo depresije, meditacijom, vježbanjem i prehranom. Ovi njihovi 'lijekovi' naravno da ne liječe nego su samo površinsko riješenje.
Nitko ti neće moći dokazati da li je disbalans kemije uzrok ili posljedica, ali činjenica je da je u tom stanju usko povezana.
Ipak, šizofrenija nije nešto što samo tako dobiješ, to je genetska bolest, to je uzrok, a sada što je okidač to je druga priča.

[shroomko]

Nitko ti neće moći dokazati da li je disbalans kemije uzrok ili posljedica, ali činjenica je da je u tom stanju usko povezana.

Slažem se da su povezani, ali u prošlom postu ti si rekao da je kemija uzrok.

Ipak, šizofrenija nije nešto što samo tako dobiješ, to je genetska bolest, to je uzrok, a sada što je okidač to je druga priča.

Čisto sumnjam da je znanstveno dokazano da je genetika uzrok. Puno toga što danas zapadna medicina ne razumije je "genetika".

Moje osobno mišljenje je da stvarno ne znam što je s takvim ljudima. Možda je genetika, možda su previše patili u djetinjstvu, to su mi 2 najvjerojatnija objašnjenja.

[HypnoToad]

Ja sam bio rekao konkretno za šizofreniju. I dalje vjerujem da je.
Postoji jako široki spektar poremećaja koji psihijatrija definira kao 'psihičke', mnogi od njih imaju različite uzroke. Ali šizofrenija se ne javlja zbog patnje u djetinjstvu, njoj je uzrok poremećaj u mozgu.

[shroomko]

Pa patnja u djetinjstvu mijenja strukturu mozga, slično kao što meditacija mijenja (ali u drugom, destruktivnom smjeru). Čak je i povezana sa halucinacijama.
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/1605 ... t=Abstract

To je moja teorija, zasad nije znanstveno dokazana iako je patnja u djetinjstvu povezana sa jako puno stvari. Proguglaj malo "adverse childhood experiences" to je in naziv za traumatično djetinjstvo po jednoj velikoj studiji koja se tako zove.

[antoniopavaroti]

Slažem se Hypno , kao i sa tvojim razmišljanjem da su prave psihičke bolesti uvjetovane uglavnom genetikom a manjim djelom utjecajem okoline i da se sve može manje više definirati disbalansom kemije mozga..Genetika = evolucija , pa ispada da je genetska greška i evoluciona ?
No , ima jedno zanimljivo pitanje , bar meni . Pretpostavimo da se neki pravi šizofreničar , sa genima koje ima , spari sa nekom "normalnom" curom ili obrnuto . Rodi se djete , djeca ,i šta se može desiti ? Ne pitam to samo teoretski jer imao sam priliku to vidjeti u svom susjedstvu ..Žena je bila totalna ludara , u mladosti se to još i nije primječivalo ali sa godinama je ekspandiralo u tešku psihijatrijsku boleštinu . Imali su dva sina , jedan je zarana prolupao i završio u psihijatriji zatvorenog tipa dok je drugi postao nevjerojatno inteligentan dečko kojeg je bilo skoro nemoguće pratiti sa razmišljanjem i teoretskim stvarima iz filozofije , etike i matematike . Bio sam skoro duplo stariji od njega ali ga u mnogim stvarima nisam mogao pratiti..
E , sad pitanje koje me zaintrigiralo . Ta genetska greška , evolucijska , koja je dovela do teške bolesti njihove majke ipak je rezultirala kroz djecu ,jednim genijalcem i jednim "luđakom" . Pitanje glasi : radi li se onda uopće o evolucijskoj grešci ? Ja mislim da ne ...nego da je ta opcija namjerno ostavljena kao "greška"...ili možda nije? Šta kaže cijenjeno članstvo the majke?

[HypnoToad]

Pa evolucija se i bazira na 'greškama'. Stvar je u tome da li je ta greška nešto što onemogućuje jedinki preživljavanje. Ako ta 'greška' prođe prirodnu selekciju u danim uvjetima, onda se pokazala kao prednost. Samo je pitanje da li bi roditeljska jedinka uopće mogla preživjeti da bi dovela do tog evolucijskog pomaka? U prirodnim uvjetima vjerojatno ne bi. Je li to dobro ili loše? Ni jedno ni drugo, samo prirodno, a priroda je surova.
Zato i nisu svi isti, čak ni u jednoj obitelji, zbog dominantnih i recesivnih gena, biološka raznolikost je ono što dovodi do održavanja i prilagođavanja vrste. Evolucija nema 'namjere', namjera je jedino preživljavanje vrste, a to se može postići jedino raznolikošću.

[antoniopavaroti]

ok

[antoniopavaroti]

Pa patnja u djetinjstvu mijenja strukturu mozga, slično kao što meditacija mijenja (ali u drugom, destruktivnom smjeru). Čak je i povezana sa halucinacijama.
To je moja teorija, zasad nije znanstveno dokazana iako je patnja u djetinjstvu povezana sa jako puno stvari. Proguglaj malo "adverse childhood experiences" to je in naziv za traumatično djetinjstvo po jednoj velikoj studiji koja se tako zove.

Patnja u djetinjstvu mijenja strukturu mozga i to jeste medicinski dokazano ..Nije mi jasno jedino tvoje mišljenje da meditacija mjenja strukturu mozga u destruktivnom smjeru? kako to ? Misliš valjda u konstruktivnom smjeru ? Ili te nisam dobro razumio ..Nije mi jasno ni kako je meditacija povezana sa halucinacijama pa te molim da mi to objasniš..Hvala

[gotta]

dragi forumaši, bome ste se raspisali
Čitam malo i drago mi je što ste se uključili u raspravu.
Nedavno mi je pronađen tumor hipofize, prolaktin luduje. U srednjoj su me šopali serotoninom, pa sam imala problema sa želucem zbog kojeg sam pila teške lijekove koji su mi uzrokovali užasnu depresiju.
Od srednje škole malo po malo imam anksiozne trenutke, a u zadnje vrijeme prečesto. Toliko mi je teško boriti se sama sa sobom da vam to ne mogu opisati. Nemam razloga za tugu, život mi je super, da mogu birati, opet bih bila ja, ali neprestano neke blokade, strahovi... skužila sam da se zbog kod mene javljaju i zdravstveni problemi. Koliko sam puta završila na hitnoj zbog svog straha... ne znam...

non stop uzbuđenje, taj adrenalin koji osjećam u tijelu, smeta me. Bila sam na yogi + meditaciji 2 godine... i počela sam se zanimati za duhovnost, kao sumanuta sam čitala sve što postoji, istraživala, radila neke metode tipa otvaranje trećeg oka...od tad problemi s vidom...možda slučajno, možda zato što se sama diram u nešto što možda ne bi trebala.
Sve u svemu, da ne duljim... strah me iskreno, bojim se da ne bolujem od depresije. Ne želim liječnike.
Ali ima dana kad ja uopće ne vidim smisao života i čemu uopće boriti se kad je sve shit?!
Boli me sve iznutra, živci mi rade, ruke mi se tresu. I kao mala sam bila pomalo anksiozna, sisala sam palac do srednje... pa evo nekad i sad..to me smiri
Činjenica je da sam očito labilna osoba, svakako ne mislim da sam odabrana, osjetljiva sam, empatična i čudno mi je ovdje na zemlji ..kao da lebdim izmedu ...
Oštećenje mozga? Uzrok?!