Psihički poremećaji ili "odabrani" ljudi?

[lurker]

[quote="mr.boz"]. Tada sam shvatio da sam ja centar svijeta, da sam centar svemira, da sam inkarnacija svjetla, vode, vatre, zemlje, zraka. Da sam jedno sa svemirom, da je svemir u meni i da sam ovdje kako bih iskusio upravo taj ultimativan osjećaj pripadanja svijetu

[quote]

'You are not a drop in the ocean. You are the entire ocean in a drop.' Rumi

[shroomko]

Vrlo tužna priča mr.boz.

No imao sam nešto drugo, a to su bile takozvane deluzije odnosno kriva vjerovanja. Vjerovao sam u stvari u koje se inače ne vjeruje. Ta kriva uvjerenja su krenula vježbama koje sam radio i nekoliko dana prije tih iskustva sam imao vrlo živahne snove u kojima su se pojavljivale zmije.
Najživlji san koji sam imao, dan prije nego je u moj stan upala policija i hitna na poziv moje majke je da sam sjedio na livadi i iza leđa se pojavila zmija koja se ušuljala ispod majice i počela me omotavati. To je bio toliko živ san da sam se prenuo i pao s kreveta.
Dan nakon toga, bio sam zaključan na zatvorenom odjelu duševne bolnice, dobio sam lijekove od kojih sam razvio pseudo Parkinsona i trebale su mi godine da se sasvim oporavim od tog iskustva.

Ako ti se ne da objašnjavati, slobodno ignoriraj ovaj moj post. Zanima me kakve si vježbe radio i u kakve stvari si vjerovao.
Zanima me kako je to izgledalo drugim ljudima da su te odlučiti smjestiti u psihijatriju.

[mr.boz]

@shroomko
Bilo je tužno tad, no uspio sam se kompletno oporaviti tako da je sad sve u redu.
Radio sam yogu intenzivno i razne vrste istezanja.
Dosta sam kasnije izučavao značaj zmije i buđenja kundalini energije, meni se dogodilo nešto slično, no nažalost, nisam imao nekoga da me vodi kroz taj proces pa se to sve razvilo u nezdravo stanje i prevelike razmjene i amplitude raznih energija koje su me skršile.
Što se tiče mojih vjerovanja, bilo je tu svašta nešto.

Vjerovao sam u mnogo toga. Jedno od vjerovanja je bilo da sam ostvario kontakt s egipatskim entitetom, da na zemlji hodaju izvanzemaljci, mogao sam osjetiti elektromagnetska zračenja, ljudi su ponekad izgledali kao da su iz crtića, totalno nesvjesni i manipulirani, nekad dobroćudi, nekad zločudni, poput lutaka u kazalištu i toga sam se znao prestrašiti. Mogao sam čitati ljude preko neverbalne komunikacije, nisu trebali ništa uopće reći da bih znao što im je na umu. Scary stuff. Puno preintenzivnih i preplavljujućih osjećaja koje nisam mogao objasniti. Vjerovao sam da sam postigao prosvjetljenje, da sam u direktnom kontaktu s Bogom i slično.

Sad kad to gledam iz perspektive normalne svijesti, mnogo toga je bilo neobjašnjivo, ali kompletno stvarno tako da nema razlike između "ove" stvarnosti i "one" stvarnosti. Mi smo na neki način "pripitomljeni" na ovu nižu stvarnost u kojoj obavljamo svoje zemaljske dužnosti, jer smo od prvih godina života tako učeni. No postoji također ta druga, visokovibracijska stvarnost u kojoj se ne snalazimo jer nas prije svega nitko s njom nije upoznao niti nas je itko učio kako u njoj funkcionirati. Zato postoje šamani i jogiji i mistici. Od malena su nas u školama učili totalno druge stvari i kad se u ovakvom društvenom uređenju osobe nađu u neobjašnjivim stanjima svijesti, to je alarm na nešto ne štima, događa se patologizacija i etiketirarnje, instutucionalizacija i na kraju isključivanje. Sve to radi jedne stvari - neznanja.

Što sad napraviti? Društvo kakvo je, zabrinuto oko preživljavanja i potrage za identitetom i pripadanjem uvijek će takva stanja vidjeti kao nešto bolesno i neprirodno no takva stanja su sasvim prirodna i svatko se pod ekstremnim stresom može naći u takvom stanju ili sam inducirati stres i dovesti se u takvo stanje poput jogija koji preživljavaju od kapljica vode u nekoj špilji u Himalaji. Meni su sad recimo šamani, jogiji, mistici, sveci i slični prijatelji, jer više uopće ne trebam misliti o tome što oni žele reći ni čemu oni teže ni što rade. Pojmovi poput - samadhi, uskrsnuće, reinkarnacija, nirvana, iskusio sam sve to i platio cijenu. Tak da ne treba ti biti žao, nije ni meni žao. Možda fakat jesam luđačina, ali samo pogledaj oko sebe malo bolje pa ćeš vidjeti da mnogo ovih "normalnih" ljudi su teški slučajevi kojima bi dobro došao kvalitetni anipsihotik da ih skine s vlastitog egotripa haha.

[Beyond Le Fov]

Zanimljivo mi je koliko podudarnosti ima između tvojeg i mojeg psihotičnog perioda. Meni se to dogodilo iznenadno kad sam besciljno lutao internetom i naletio na sliku isusa, samo sam počeo snažno plakati i tresti se, kao da su počeli pucati svi filteri unutar mene, izmjenila mi se svijest, postavke uma potpuno drugačije, iz svih živaca kao da je prštala energija, sve je postalo prozirno na neopisiv način, kao da svaka moja misao dotiće ono o čemu misli, kad sam pomislio na neku osobu kao da sam bio u toj osobi, jedno s njom i njenim unutarnjim procesima. u početku nisam mogao sklopiti rečenicu, samo se ponavljalo u meni "ne zovi hitnu" jer žena je bila izbezumljena pokraj mene i sve je izgledalo kao da trebam hitnu hospitalizaciju.
Ta psihoza trajala je par mjeseci sa veoma sličnim simptomima, procesom misli i uvida kao tvoja boz. Bio je tu glas kojeg sam doživljavao kao da dolazi iz srži mene samog a u isto vrijeme srži svega što postoji, i isto poveznice s drevnim egiptom, taj glas se u meni povezivao sa Horusom i Ra, kasnije sam skužio da su simboli isusa, horusa, ra, krišna i grčki pojam logos usko povezani. Iako duhovno veoma vrijedno bilo je to kaotično razdoblje s umam bez kontrole, mješanje mašte, razuma i percepcije, imao sam i glasove koji su me plašili i ugrožavali, doživljavao sam ih kao da dolaze pola metra iza moje glave. Bilo mi je zanimljivo funkcionirati u takvom stanju gdje su svi moji procesi u kaosu a opet jedan dio mene, onaj pravi kao da je netaknut i samo promatra i pušta da se stvari dešavaju, sve to, psiha, tijelo, kao da su ogrtač na meni.

Prijatelj je imao isti tip psihoze, bog, egipat, krišna, stopljenost sa svime, ekstremna senzibilnost, uvid u lažne slojeve, ali su ga starci zatvorili na psihijatriju, danas je ok, al su ga navukli na normabel, bez tretmana nemože hendlat toliku senzibilnost.

[antoniopavaroti]

Što je realitet? Što je točno stvarnost i kako definirati stvarnost? Gdje se stvarnost nalazi i tko određuje što je stvarno, a što nije stvarno? Da li to određuje naša svijest, naša psiha koja diktira što vidimo, čujemo, osjećamo ili stvarnost diktira neka izvanjska sila koja nije dio naše psihe?
, da sam inkarnacija svjetla, vode, vatre, zemlje, zraka. Da sam jedno sa svemirom, da je svemir u meni i da sam ovdje kako bih iskusio upravo taj ultimativan osjećaj pripadanja svijetu. Svi smo jedan organizam...

podsjeća me sve ovo što si napisao i na djela Carlosa Castanede..Ima frapantnih sličnosti . Jesi li možda čitao njegove knjige? Njegovo poimanje stvarnosti itd.

[Chegi]

Kako si se ti Beyond vratio u "normalu" ?

Nadjite ako vec niste na guglu ruskog decaka "Boriska",zanimljivo je sta sve ima da se procita. Eto vase price su me potsetile na njega jer je i on spominjao egipat.

" Boriska firmly stated that people will find knowledge under one of the pyramids (not the pyramid of Cheops). It hasn"t been discovered yet. "Life will change once the Sphinx will be opened," said he and added that the great Sphinx has an opening mechanism somewhere behind his ear (but he does not remember where exactly)."

[HypnoToad]

Izgleda da nas je dosta tu imalo slične psihoze. Po simptomima moje su bile vrlo slične, ali po sadržaju čini mi se potpuno suprotne. Između ostalog sanjao sa Egipat, pustinju, kamene prolaze, i neka druga 'sveta mjesta' na drugim lokacijama. Takvi snovi bi uvijek ostavljali izraziti emocionalni utisak nakon buđenja. Entitet koji se tada motao po snovima je bio mračan i sveznajući i pokazao mi je kako je jedini smisao u kaosu. Sve ljudske 'vrijednosti' su beznačajne i nemaju nikakvog smisla, izbor je jedino između stagnacije i kaosa, a jedino kaos i uništenje vode ka napretku. Neda mi se sada ići u detalje jer se više većine niti ne sjećam, bilo je tu svega, prilično teško razdoblje, uglavnom na kraju tog razdoblja imao sam snažan osjećaj povezanosti s nekim kozmičkim entitetom koje je nalikovalo na nešto između zmije i stonoge koja putuje svemirskim prostranstvom i jede planete. Kada mi se činilo da više nemogu izdržati, da je gotovo, vrištao sam iznutra svim silama da me pusti, i u roku od dan-dva, sve se vratilo u normalu. Odjednom.
Pojma nemam što to sve znači, ako išta, nisam istraživao mitologiju, nisam pokušavao protumačiti, a iskreno mislim da niti ne želim.

[mr.boz]

Nisam čitao Castanedu no mogao bih početi Znam nekoliko ljudi i imam prijatelja koji su prolazili ovakva stanja, neki su dobro, neki nisu baš. Gotovo svatko je zabrijo na Isusa. Haha . Ja sam imao sreće radi dr. koji brije na hinduizam pa mi je pomogao objasniti neke koncepte i uzimam jedan kvalitetan lijek za smirenje u mini dozi pa nemam problema ni nuspojava. No bio sam overmedicated u jednom periodu i to je gadno zombie stanje. Sad kad želim malo vidjeti kako je na "drugoj strani" prestanem uzimati lijek i kad krene super motiviranost i ježenje kože od ugode znam da sam blizu hehe Obično tad se moram spustiti jer bih bio lansiran u bezdan, gdje vladaju simboli i kaos. Uostalom intenzivna ugoda iscrpljuje. Mene moje iskustvo naučilo da čovjek koji misli da može nešto kontrolirati je pravi luđak jer sve je u kontroli viših zakona koji dolaze iz nespoznatog izvora. Jung i McKenna su mi također pomogli da shvatim širu sliku. No na kraju, ovaj svijet je misterija, čudnovat i vrijedi princip neizvjesnosti. Može biti čaroban i gadan i zato treba naučiti kako izgraditi balans u svemu No pain no gain hehe

[shroomko]

Zanimljivo uvijek entiteti...

[HypnoToad]

Da, i ja sam koristio taj izraz, ali uvijek se pitam da li je to 'personifikacija' unutarnjeg stanja, ili dijela unutarnjeg stanja, ili baš entitet...