Psihički poremećaji ili "odabrani" ljudi?

Proširimo horizonte
shroomko
rank14
Postovi: 887
Pridružen/a: 16.07.2012, 18:45
Zahvalio/a: 138 puta
Prim. zahvala: 202 puta

Re: Psihički poremećaji ili "odabrani" ljudi?

PostPostao/la shroomko » 31.01.2016, 01:40

Da ni meni nije jasno. Što se tiče psihotičnih stanja, to nikad nisam imao. Najgore u životu je bilo jednom na moru kad sam uzeo lsd i nisam išao spavati i osjetio sam kako mi je pregorilo nešto u glavi, jedno 5 dana sam bio čudan. Ljudi su me gledali čudno, ali kasnije sam se oporavio. I kad sam bio na gljivama skoro da nisam znao di sam nekoliko puta, ali to je uvijek bilo doma i trajalo samo nekoliko sati. I fucking alkohol, izgubiš sjećanje, samo ostane grozan osjećaj. Alkohol je najgori.

Što se tiče entiteta, priča je malo duža. Nikad nisam vjerovao u to do jednog dana. Ne znam da li sad vjerujem ili nisam siguran.

Imao sam teško i vrlo 'normalno' djetinjstvo, ali sjećam se par stvari koje su vrlo čudne. Da skratim priču, vjerovao sam da me tata i mama ne vole, što je bilo iznimno traumatično, i kao malo dijete ja bi ležao satima na krevetu i promatrao kako stvaram blokade u umu i tijelu. Puno blokada sam stvarao u očima, dugo vremena, ali nekako sam uvijek ZNAO da je to privremeno. Jedan dan, oko 7-e godine, su skužili da slabije vidim i išao sam na kontrolu i propisali su mi naočale. Inače mislim da je to velika greška u današnjoj zapadnoj medicini, da trebaš STALNO nositi naočale. Sjećam se trenutka kad sam pitao medicinsku sestru i mamu kad ću vidjeti dobro. Sestra, indoktrinirana u zapadnu medicinu, je rekla nikad, a mama me je pogledala kao 'jao mali dečko baš si u zabludi'. To me je jako pogodilo i počeo sam plakati, ali sam im povjerovao.

Ono što je vrlo čudno je što se sam zapamtio 2 stvari iz djetinjstva kad sam promatrao kako stvaram blokade:
1) Jedan put su blokade bile iznimno jake i pitao kako ću ovo otkloniti (poništiti, dekonstruirati) i nije bilo odgovora. Poanta je da sam pitao kako ću ovo poništiti zato što sam ZNAO da ću jednog dana to sve poništiti. Poanta pitanja je ustvari bila odmah prestani ako je ovo iznad moje mogućnosti da otklonim loš vid. Ali nisam prestao.
2) Jedom me je nešto pitalo, jako umiljatim glasom, hoćeš li biti slijep? Jako sam se uznemirio i više puta ponovio ne. Ne sjećam se točno fraze koju sam izrekao ali odgovor je bio u stilu apsolutno ne, nema šanse, odjebi! Nisam ostavio otvorenu ni mogućnost da budem slijep. Slično kao što si ti Hypnotoad iz sve snage rekao entitetu ili svom umu da odjebe, da te ostavi na miru. Uvjeren sam da sam bio neodlučan da bi danas bio slijep. A to ne bi dobro išlo ni sa mojim zanimanjem ni sa mojim životom.

Tu negdje prestaje duhovnost i vraća se sa nakon godina i godina patnje, puno ljubavnih i profesionalnih percipiranih neuspjeha. Negdje sa 25 godina sam počeo sa reikijem, koji mi je pomogao tada ali više ne radim. Probao sam puno toga, ali uglavnom sam promatrao osjete u tijelu. Kad si svjestan osjeta u tijelu, emocionalne blokade se brišu. I to je super ali nije dovoljno. Budisti kažu da ptica treba 2 krila da poleti - svjesnost (osjeta u tijelu) i ljubav. Njihova meditacija za svjesnost osjeta u tijelu se zove vipassana i zapadna psihologija ju je provjerila, vidila da radi i ukrala. Preimenovali su ju u body-scan meditation i osnova je acceptance & commitment therapy i još nekih terapija. Ali imaju samo 15 godina iskustva, a ne 2500 godina iskustva kao što budisti imaju. Budisti misle da je potrebna ljubav i imaju meditaciju koja se zove metabhavana (loving-kindness meditation). Ja ju nisam nikad radio osim na retreatu kad su nas učitelji vodili kroz to i stvarno je moćna.

Hinduisti isto misle da su ti potrebne 2 stvari - svjesnost i energija. Kažu da ako samo radiš energetske vježbe, pojačati ćeš si energiju ali i loše navike. Ili moj slučaj, ako sam radiš svjesnost nećeš imati dovoljno energije da nadvladaš svoje probleme. Kad sam to čuo (u Paul Grilley - Chakra theory & meditations) naježio sam se i ostao sam paf. Bar 5 godina sam promatrao osjete u tijelu, napredovao sam nevjerojatno puno ali nisam se oslobodio dovoljno i cijelo vrijeme sam patio, konstanto sam se osjećao kao da je bol prejaka a ja nedovoljno jak. Bar 5 godina patnje, ne znam zašto patim, objašnjeno u 2 rečenice. To je moć 5000 godina iskustva ili koliko god hinudisti imaju. I njihove super napredne svijesti. Paul Grilley je stvarno super lik, poslao sam mu par emailova i rekao sam da sam piratski skinuo njegov produkt i svejedno mi je pomogao.

Znači ili je potrebna svjesnost i ljubav ili svjesnost i energija, ili su ljubav i energija jedno te isto. A ja sam radio samo svjesnost. I još uvijek radim, po navici.

bDa se vratim na entitete. Jednog dana sam kao i svaki dan promatrao osjete u tijelu i osjećao se loše. Taj dan posebno loše i otišao sam na kiosk po pivo da se anesteziram. Upoznao sam neku dvojicu likova i sjeli smo na klupicu i taj lik mi je rekao da vidi entitete i da imam 12 sondi u glavi ?!?!?!?

Nisam mu povjerovao niti odbacio to. Ni dan danas. Pustio sam ga da priča. On ih vidi, napali su mu ženu i nedavno i dijete koje ima 2 godine, ali će ih on maknuti. Nisam pitao kako jer me je stvarno jako bolila glava, nisam mogao misliti. Ne sjećam se što je još pričao. Pitao sam njegovog prijatelja što misli o tome i nešto je neodređeno klimnuo glavom. Pitao sam njega: "dobro, kad je odlučeno da ću ja imati entitete?". Rekao je defanzivno "šta bi ja sad trebao ići u prošlosti i vidjeti?"
- "DA !!!!!"
Malo se zamislio i rekao "prije rođenja". Osjećao sam da je odgovor točan.

Nakon toga sam guglao i pronašao sam Cameron Day - Energy Clearing Level 1. Lik otvoreno govori o entitetima, zove ih archoni, kao što su ih zvali gnostici prije krista i ankle biters - malo pogrdni naziv. Njegove meditacije su mi je dosta pomogle, što ne znači da su entiteti stvarni, možda mi je samo falilo energije kao što hinduisti kažu.

Još i dan danas ne znam - jesu li gnostici i (vjerojatno) prevarant Kastanjeda u pravu - da li je predator došao iz dubine svemira i siše nam energiju, stvara nam patnju? Ili je sve to kreacija moje mašte? Da li je to dio mene koji se opire sreći?

U svakom slučaju blizu sam da potpuno razbucam svoj stari identitet i patnju. Otvaraju mi se prilike financijske i seksualne/ljubavne kakve sam teško mogao sanjati prije 10 godina. Očekuju me bolji dani, ali osjećam se kao da sam maksimalno zajebao ovaj život. Da sam trebao sve riješti u 3-5 godina, bez pomoći gljiva, a ne u 10 fucking godina sa gljivama kad je bilo teško.

I da li se radi samo o meni i koja je poanta ovog života? 2-put sam probao ayahuascu mi je rekla kratko i jasno "trebamo te". Ali šta to znači?

Moja je teorija da 'trebam' biti Roger Banister, ne otrčati milju ispod 4 minute već pokazati svima da mogu izlječiti bilo koje fizičko stanje, uključujući kratkovidnost. Ili da trebam uništiti arkonsku dominaciju nad ljudima. Ili oboje. Ili previše brijem i samo trebam si stvoriti život kakav želim. Baš mi je nejasan moj smisao života...
Avatar
antoniopavaroti
rank14
Postovi: 1030
Pridružen/a: 13.11.2013, 22:49
Zahvalio/a: 358 puta
Prim. zahvala: 330 puta

Re: Psihički poremećaji ili "odabrani" ljudi?

PostPostao/la antoniopavaroti » 31.01.2016, 02:21

shroomko je napisao/la:
I da li se radi samo o meni i koja je poanta ovog života? 2-put sam probao ayahuascu mi je rekla kratko i jasno "trebamo te". Ali šta to znači?

Baš mi je nejasan moj smisao života...


Vi ćete osjetiti najznačajnije iskustvo, vi ćete postati ekstatični ukoliko osjetite da vas čitava egzistencija treba, da ćete nedostajati, ako ne budete ovdje postojaće jaz, vi ćete nedostajati. Vi ste potrebni, vi niste suvišni; vi imate ogroman značaj.

Stoga, volite sebe. Vi ste potrebni koliko i drveće, koliko i cvijeće, koliko i ptice, koliko i sunce, koliko i zvijezde. Vi treba da budete ovdje, i imate pravo da budete takvi kakvi ste.
Osho
" Ako želiš pobjediti ..ne smiješ izgubiti"
mr.boz
rank2
Postovi: 32
Pridružen/a: 06.06.2011, 22:42
Zahvalio/a: 13 puta
Prim. zahvala: 25 puta

Re: Psihički poremećaji ili "odabrani" ljudi?

PostPostao/la mr.boz » 31.01.2016, 17:51

Malo o entitetima i smislu... Entitet kao riječ se često koristi kad ne možemo točno definirati nešto, neku vrstu postojanja i bivanja. Prisutnost. Simboli su entiteti. Informacija je entitet. Organizacija je entitet. To su neki primjeri i ono što je tipično za entitet je njegova apstraktnost. Apstraktnost dolazi iz neokorteksa i mi kao ljudi za razliku od životinja imamo sposobnost apstraktnog mišljenja i u tome možemo stvarati razne entitete. Ideja je entitet. Apstraktna, no kad se realizira možemo točno znati što je, kakva je, empirijski ju možemo iskusiti. Na isti način postoje entiteti koji ne trebaju imati oblik, formu niti mogu empirijski biti doživljeni osim u našem umu. To ne znači da ne postoje, samo ih treba otkriti i izumiti alat kojim se mogu materijalizirati ako uopće. Neke entitete nikad nismo trebali materijalizirati kao npr. nuklearnu fisiju. Možda je slijepo vjerovanje bez ikakvih dokaza, no iskusiti entitet koji ima svoje postojanje je stvarno. Entiteti postoje, a koliko mi iskustvo govori to su određeni oblici energije i frekvencije i ne trebaju materiju već svojim postojanjem utječu na materiju. Kako ih ne možemo vidjeti niti im dati karakteristike možemo ih osjetiti. Dakle, mislim da ti entiteti koji se ovdje spominju su itekako stvarni radi hipersenzibilnosti živčanog sustava.

Što se tiče smisla - zašto je važno naći smisao života? Život je iskustvo i samo to iskustvo je smisao. Imamo biološko tijelo da bismo doživljavali svijet oko sebe. Naći striktno jedan smisao odjeljuje nas od bezbroj drugih mogućnosti za doživljavanjem. Ima li ovo smisla? :)
Avatar
wonaabi
rank12
Postovi: 537
Pridružen/a: 21.03.2010, 11:06
Zahvalio/a: 185 puta
Prim. zahvala: 135 puta

Re: Psihički poremećaji ili "odabrani" ljudi?

PostPostao/la wonaabi » 01.02.2016, 14:22

mr.boz je napisao/la:Ja sam imao sreće radi dr. koji brije na hinduizam pa mi je pomogao objasniti neke koncepte i uzimam jedan kvalitetan lijek za smirenje u mini dozi pa nemam problema ni nuspojava.

poslo bi u p.p al očito još nemaš dopuštenje. da li možda možeš preporučit doktora?

imamo prijatelja koji zadnje 4godine u točno određeno doba brije na kršćanstvo, pa pukne pokuša se ubit i postane brutalno autodestruktivan i onda opet zabrije na katoličko kršćanstvo i crkvu. neću ulazit u detalje, no složio je žešće sranje(između ostalog zapalio bibliju usred stana i skoro uzrokovao požar...al taj dio je ok.uvijek smo za paljenje biblija i okretanje križeva na grobovima :)) ).namjeravamo ga potaknut da potraži profesionalnu pomoć, umjesto da se samo još više sjebava i potiskuje kroz crkvu, ali nitko od nas nikad nije bio kod psihologa ni psihijatra i ne želimo da ode kod nekog tko će ga samo pretvorit u zombija. tvoja dijagnoza je potpuno drugačija, ali možda je taj doktor ok...vidim da si "lud"(uvjetno rečeno) ali da držiš svoje ludilo pod kontrolom i djeluješ bar po postovima trevezno i vedro.

probali smo s blažim i solidnim porcijama gljiva, kontroliranim i sigurnim okruženjem, pričom...ja bi ga često uspio dignut s iskrenim razgovorom iz beda. al čim bi se povuko, vratio bi se na staro.svi smo laici pa nismo u poziciji iznosit neke dijagnoze, ali pretpostavljamo da je možda stvar u sjebanoj kemiji mozga.(pošto nije neki jadnik i ima ok perspektivu za daljnji razvoj, na dobrom je putu...a čak i kad je bio najzaljubljeniji s osobom koju obožava bio je isti takav).
recite ne yogi, kao drogi!
mr.boz
rank2
Postovi: 32
Pridružen/a: 06.06.2011, 22:42
Zahvalio/a: 13 puta
Prim. zahvala: 25 puta

Re: Psihički poremećaji ili "odabrani" ljudi?

PostPostao/la mr.boz » 01.02.2016, 16:37

Mogu preporučiti, no moj liječnik je vrlo zauzet i ne bih htio ovdje pisati o kojem se liječniku radi, možda na pp kad ću moći slati.
Meni je on rekao da nisam psihijatrijski slučaj zadnji put kad smo se vidjeli tako da ne smatram da sam "lud" :D
Kemija mozga je delikatna stvar. Nekoliko mg više ili premalo može napraviti vrlo veliku razliku u funkcioniranju kompletnog tijela.
Bitno je pogoditi točnu dozu. Npr. uobičajena doza antipsihotika je 10-20mg i kad sam bio na 15mg nisam mogao funkcionirati nego sam većinom spavao i bio deprimiran i to je trajalo mjesecima dok se nisam počeo buniti. Ista stvar s 10mg. Zatim isprobavanjem raznih doza ustanovilo se da je 3mg optimalna doza za mene da ne osjećam nikakve nuspojave niti osjećam ikakve simptome. Antipsihotik blokira dopamin, serotonin, acetilkolin, histamin, adrenalin i kad se to sve jako blokira, čovjek bude živi zombi...Tako da se lijekovima ništa zapravo ne liječi nego se samo sužava svijest i mogćnost doživljavanja.

Isprva su antipsihotici blokirali samo dopamin, prva generacija, i stvarali vrlo strašne nuspojave, no onda se uspostavilo da nije samo dopamin uključen u ovakva stanja nego je to splet raznih neuroprijenosnika. Dopamin i serotonin pak su povezani, kad se blokira jedan, povećava se prijenos na drugom sustavu i obrnuto. Kad su oba sustava agonizirana, događa se euforija i razni tripovi :(

Ako tvoj prijatelj i ode kod nekog liječnika, on će mu vjerojatno dati neki antipsihotik, tko zna koji i dok god se ne "potrefi" pravi profil da se uspostavi ravnoteža između svih sustava tek onda će moći normalno funkcionirati. Liječnici, pošto ne postoji tehnologija koja točno mapira preaktivna područja propisuju bilo koji antipsihotik, no to obično pacijente ne zadovoljava dok ne skuže sami koja doza i koji lijek. Zato je to metoda pokušaja i promašaja. Agonisti serotonina poput psilocibina mogu pogoršati stanje jer ta osoba je ionako već u svom tripu.
Tijelo koje ima neki psihički poremećaj može imati neuravnotežen neki od sustava pošto svaki sustav za sobom povlači neki drugi sustav. Zato treba pogoditi točno pravi sustav da se svijest normalizira. Nekako mi je čak i žao psihijatara, meni se čini da su oni liječnici koji rade u mraku. Nešto liječe, ali ne znaju točno što. Rekao da bih da najviše od svega zapravo eksperimentiraju.
Avatar
wonaabi
rank12
Postovi: 537
Pridružen/a: 21.03.2010, 11:06
Zahvalio/a: 185 puta
Prim. zahvala: 135 puta

Re: Psihički poremećaji ili "odabrani" ljudi?

PostPostao/la wonaabi » 01.02.2016, 18:39

mr. boz hvala ti na ovom postu :) čitko i edukativno. doduse zbunjuje me taj dio sa viškom serotonina, pošto ono malo ljudi koje znam da su u nekim tripovima,šizofreniji i paranoji uvijek su bili skloni maničnoj depresiji. javit ću ti se kad vidim da možeš primit p.p, sasvim mi je razumljivo da takav podatak ne želiš otkrit javno. a to s prijateljem ionako nije tolko hitno i upitno je kolko uopće ima smisla da traži profesionalnu pomoć jer što više o tome razmišljam to mi je vjerojatnije da lik glumata.

mr.boz je napisao/la:Meni je on rekao da nisam psihijatrijski slučaj zadnji put kad smo se vidjeli tako da ne smatram da sam "lud" :D


:)) a baš sam konjina...pod "lud" sam mislio na osobu proširenog ljudskog iskustva, zato je pod navodnicima, al često zaboravim da mi ljudi nečitaju misli. sori ako sam falio s opisom.
recite ne yogi, kao drogi!
mr.boz
rank2
Postovi: 32
Pridružen/a: 06.06.2011, 22:42
Zahvalio/a: 13 puta
Prim. zahvala: 25 puta

Re: Psihički poremećaji ili "odabrani" ljudi?

PostPostao/la mr.boz » 01.02.2016, 23:36

Sve cool :D
Evo da ti još malo napišem o serotoninu i maničnoj depresiji. Što se događa u maničnoj depresiji?

Netko upadne u maniju, misli da je cijeli svijet njegov, osjeća se kao da je na cracku, ima megalomanske ideje i to traje par dana... I onda nagla depresija i kreš.
Što se dogodilo? Došlo je do navale i otpuštanja serotonina i dopamina i kad se zaliha dopamina i serotonina potrošila, nastala je depra.
I onda je potrebno dugo vremena da se zaliha obnovi, a pritom su se stvorili novi receptori i živac je sad puno osjetljiviji na novo stvoreni dopamin i serotonin. I taj ciklus se ponavlja... Zato je toliko zeznuto liječiti ova stanja, ponavljaju se i teško je točno pogoditi što se događa u glavi jer jednom kad se taj balans jako poremeti potrebno je duugo vremena da se sustavi stabiliziraju.
No opet, psiha je čudna pojava, je li mi stvaramo nju ili ona nas to je pravo pitanje :D
Avatar
pecurko
Moderator
Postovi: 820
Pridružen/a: 23.08.2010, 13:58
Zahvalio/a: 228 puta
Prim. zahvala: 285 puta

Re: Psihički poremećaji ili "odabrani" ljudi?

PostPostao/la pecurko » 02.02.2016, 08:38

To što takav vid iskustava svesnosti prati povećano lučenje određenih hormona, je jedno, ali mislim da triger takvih iskustava nije hemija mozga, ona je samo pokušaj organizma da stvari vrati u nekakav balans. Onda dođu ti dr, mr, sci. i prepisu razne inhibitore istih tih procesa kojim organizam pokušava da se dovede u red, i to vidim kao jedini razlog što je takav vid iskustava svrstan u hronične bolesti.
Sto rece moja baba:"Sve sto raste iz Zemlje to je zdravo".
Avatar
Čiča
rank5
Postovi: 185
Pridružen/a: 26.11.2014, 19:43
Zahvalio/a: 285 puta
Prim. zahvala: 51 put

Re: Psihički poremećaji ili "odabrani" ljudi?

PostPostao/la Čiča » 02.02.2016, 11:39

Nedostatak uzemljenosti može dovesti do psihičkih poremećaja.Govorim iz vlastitog iskustva.
Avatar
Čiča
rank5
Postovi: 185
Pridružen/a: 26.11.2014, 19:43
Zahvalio/a: 285 puta
Prim. zahvala: 51 put

Re: Psihički poremećaji ili "odabrani" ljudi?

PostPostao/la Čiča » 02.02.2016, 12:08

shroomko je napisao/la:Da ni meni nije jasno. Što se tiče psihotičnih stanja, to nikad nisam imao. Najgore u životu je bilo jednom na moru kad sam uzeo lsd i nisam išao spavati i osjetio sam kako mi je pregorilo nešto u glavi, jedno 5 dana sam bio čudan. Ljudi su me gledali čudno, ali kasnije sam se oporavio. I kad sam bio na gljivama skoro da nisam znao di sam nekoliko puta, ali to je uvijek bilo doma i trajalo samo nekoliko sati. I fucking alkohol, izgubiš sjećanje, samo ostane grozan osjećaj. Alkohol je najgori.

Što se tiče entiteta, priča je malo duža. Nikad nisam vjerovao u to do jednog dana. Ne znam da li sad vjerujem ili nisam siguran.

Imao sam teško i vrlo 'normalno' djetinjstvo, ali sjećam se par stvari koje su vrlo čudne. Da skratim priču, vjerovao sam da me tata i mama ne vole, što je bilo iznimno traumatično, i kao malo dijete ja bi ležao satima na krevetu i promatrao kako stvaram blokade u umu i tijelu. Puno blokada sam stvarao u očima, dugo vremena, ali nekako sam uvijek ZNAO da je to privremeno. Jedan dan, oko 7-e godine, su skužili da slabije vidim i išao sam na kontrolu i propisali su mi naočale. Inače mislim da je to velika greška u današnjoj zapadnoj medicini, da trebaš STALNO nositi naočale. Sjećam se trenutka kad sam pitao medicinsku sestru i mamu kad ću vidjeti dobro. Sestra, indoktrinirana u zapadnu medicinu, je rekla nikad, a mama me je pogledala kao 'jao mali dečko baš si u zabludi'. To me je jako pogodilo i počeo sam plakati, ali sam im povjerovao.

Ono što je vrlo čudno je što se sam zapamtio 2 stvari iz djetinjstva kad sam promatrao kako stvaram blokade:
1) Jedan put su blokade bile iznimno jake i pitao kako ću ovo otkloniti (poništiti, dekonstruirati) i nije bilo odgovora. Poanta je da sam pitao kako ću ovo poništiti zato što sam ZNAO da ću jednog dana to sve poništiti. Poanta pitanja je ustvari bila odmah prestani ako je ovo iznad moje mogućnosti da otklonim loš vid. Ali nisam prestao.
2) Jedom me je nešto pitalo, jako umiljatim glasom, hoćeš li biti slijep? Jako sam se uznemirio i više puta ponovio ne. Ne sjećam se točno fraze koju sam izrekao ali odgovor je bio u stilu apsolutno ne, nema šanse, odjebi! Nisam ostavio otvorenu ni mogućnost da budem slijep. Slično kao što si ti Hypnotoad iz sve snage rekao entitetu ili svom umu da odjebe, da te ostavi na miru. Uvjeren sam da sam bio neodlučan da bi danas bio slijep. A to ne bi dobro išlo ni sa mojim zanimanjem ni sa mojim životom.

Tu negdje prestaje duhovnost i vraća se sa nakon godina i godina patnje, puno ljubavnih i profesionalnih percipiranih neuspjeha. Negdje sa 25 godina sam počeo sa reikijem, koji mi je pomogao tada ali više ne radim. Probao sam puno toga, ali uglavnom sam promatrao osjete u tijelu. Kad si svjestan osjeta u tijelu, emocionalne blokade se brišu. I to je super ali nije dovoljno. Budisti kažu da ptica treba 2 krila da poleti - svjesnost (osjeta u tijelu) i ljubav. Njihova meditacija za svjesnost osjeta u tijelu se zove vipassana i zapadna psihologija ju je provjerila, vidila da radi i ukrala. Preimenovali su ju u body-scan meditation i osnova je acceptance & commitment therapy i još nekih terapija. Ali imaju samo 15 godina iskustva, a ne 2500 godina iskustva kao što budisti imaju. Budisti misle da je potrebna ljubav i imaju meditaciju koja se zove metabhavana (loving-kindness meditation). Ja ju nisam nikad radio osim na retreatu kad su nas učitelji vodili kroz to i stvarno je moćna.

Hinduisti isto misle da su ti potrebne 2 stvari - svjesnost i energija. Kažu da ako samo radiš energetske vježbe, pojačati ćeš si energiju ali i loše navike. Ili moj slučaj, ako sam radiš svjesnost nećeš imati dovoljno energije da nadvladaš svoje probleme. Kad sam to čuo (u Paul Grilley - Chakra theory & meditations) naježio sam se i ostao sam paf. Bar 5 godina sam promatrao osjete u tijelu, napredovao sam nevjerojatno puno ali nisam se oslobodio dovoljno i cijelo vrijeme sam patio, konstanto sam se osjećao kao da je bol prejaka a ja nedovoljno jak. Bar 5 godina patnje, ne znam zašto patim, objašnjeno u 2 rečenice. To je moć 5000 godina iskustva ili koliko god hinudisti imaju. I njihove super napredne svijesti. Paul Grilley je stvarno super lik, poslao sam mu par emailova i rekao sam da sam piratski skinuo njegov produkt i svejedno mi je pomogao.

Znači ili je potrebna svjesnost i ljubav ili svjesnost i energija, ili su ljubav i energija jedno te isto. A ja sam radio samo svjesnost. I još uvijek radim, po navici.

bDa se vratim na entitete. Jednog dana sam kao i svaki dan promatrao osjete u tijelu i osjećao se loše. Taj dan posebno loše i otišao sam na kiosk po pivo da se anesteziram. Upoznao sam neku dvojicu likova i sjeli smo na klupicu i taj lik mi je rekao da vidi entitete i da imam 12 sondi u glavi ?!?!?!?

Nisam mu povjerovao niti odbacio to. Ni dan danas. Pustio sam ga da priča. On ih vidi, napali su mu ženu i nedavno i dijete koje ima 2 godine, ali će ih on maknuti. Nisam pitao kako jer me je stvarno jako bolila glava, nisam mogao misliti. Ne sjećam se što je još pričao. Pitao sam njegovog prijatelja što misli o tome i nešto je neodređeno klimnuo glavom. Pitao sam njega: "dobro, kad je odlučeno da ću ja imati entitete?". Rekao je defanzivno "šta bi ja sad trebao ići u prošlosti i vidjeti?"
- "DA !!!!!"
Malo se zamislio i rekao "prije rođenja". Osjećao sam da je odgovor točan.

Nakon toga sam guglao i pronašao sam Cameron Day - Energy Clearing Level 1. Lik otvoreno govori o entitetima, zove ih archoni, kao što su ih zvali gnostici prije krista i ankle biters - malo pogrdni naziv. Njegove meditacije su mi je dosta pomogle, što ne znači da su entiteti stvarni, možda mi je samo falilo energije kao što hinduisti kažu.

Još i dan danas ne znam - jesu li gnostici i (vjerojatno) prevarant Kastanjeda u pravu - da li je predator došao iz dubine svemira i siše nam energiju, stvara nam patnju? Ili je sve to kreacija moje mašte? Da li je to dio mene koji se opire sreći?

U svakom slučaju blizu sam da potpuno razbucam svoj stari identitet i patnju. Otvaraju mi se prilike financijske i seksualne/ljubavne kakve sam teško mogao sanjati prije 10 godina. Očekuju me bolji dani, ali osjećam se kao da sam maksimalno zajebao ovaj život. Da sam trebao sve riješti u 3-5 godina, bez pomoći gljiva, a ne u 10 fucking godina sa gljivama kad je bilo teško.

I da li se radi samo o meni i koja je poanta ovog života? 2-put sam probao ayahuascu mi je rekla kratko i jasno "trebamo te". Ali šta to znači?

Moja je teorija da 'trebam' biti Roger Banister, ne otrčati milju ispod 4 minute već pokazati svima da mogu izlječiti bilo koje fizičko stanje, uključujući kratkovidnost. Ili da trebam uništiti arkonsku dominaciju nad ljudima. Ili oboje. Ili previše brijem i samo trebam si stvoriti život kakav želim. Baš mi je nejasan moj smisao života...


Misliš li možda da si se našao u tim životnim situacijama da bi naučio nešto?Da nisu možda svi ti događaji koji su te doveli do razumijevanja nekih apstraktnih stvari u životu upravo taj smisao života, tj. iskustvo koje si stekao?

Svatko od nas konstantno prolazi kroz mnoštvo situacija u kojima propitkujemo sebe, druge.Odakle dolazi potreba za prenošenjem znanja kojeg smo stekli tim iskustvima?
Što to postoji u nama (nekakva komponenta ega?) da nas "tjera" na potrebu za prenošenjem određenih informacija i znanja(najčeše bez da nas itko išta pita)?
Smatrate li da svatko treba ići kroz životi i voditi se svojim iskustvima ili se ugledati na tuđa iskustva i po njima učiti?
Moze li se tuđe iskustvo shvatiti ako ne postoji naše osobno?

Što se tiče nevidljivog/duhovnog/metafizičkog ono zaista postoji.Postoji drukčija percepcija i drukčije shvaćanje stvarnosti toliko kompleksne za shvaćanje neučenog i neiniciranog uma.Postoji znanje, ali ispred znanja postoji mudrost.
Poveznica između mudrosti i znanja je meditacija.Želimo li shvatiti tko smo, što smo, koja nam je zadaća (ako uopće postoji ikakva zadaća koju trebamo ispuniti), želimo li spoznati uzrok i na taj način shvatiti posljedice - trebamo meditirati.

:ymhug:

Natrag na “Putovanje u središte uma”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 2 gosta.