Da li je smisao prihvatiti i pustiti ili mijenjati i boriti

Proširimo horizonte
Avatar
s4ha
rank5
Postovi: 185
Pridružen/a: 04.06.2014, 17:34
Zahvalio/a: 54 puta
Prim. zahvala: 64 puta

Re: Da li je smisao prihvatiti i pustiti ili mijenjati i boriti

PostPostao/la s4ha » 20.02.2017, 10:57

Covijek je bice navika, koliko god mi to htjeli priznati ili ne, a sad jebiga sve sitnice utjecu na to sto nam se dogodi, na to kako to interpretiramo i na to sto cemo napraviti s time.
No nije bitno, mijenjati se tesko, jer je tesko razbiti okove navika, reprogramirati se, no dobro... Jedino sto je tuzno da u ova cca 3 desetljeca koliko koracam ovim planeton, nista se u sustini nije promjenilo, sve ide u nekom zacaranom krugu, sve se ponavlja.
Ono sto se promijenilo je otuđivanje ljudi, imaju pametne telefone, imaju internet, imaju fejsbuke, instagrame, tvitere i kurce palce, na kojima skupljaju likeove i sl. citaj paznju, jer svi zele paznju. Ljudi sve manje međusobno komuniciraju, sve manje izrazavaju svoje misljenje, jer sto ako ga netko ne "lajka".
Promjenili su se i neki nazivi pa se sad to zovu demokracija i kapitalizam, al u sustini isto je kao i prije nekoliko stotina godina, siromasni ljudi s periferije dolaze u centar raditi za bogate. Robovlasnistvo, feudalizam... u sustini i nisu previse razliciti od trenutnog stanja.
Ljudi i dalje glupi i autodestruktivni, no nikad povezaniji, a ujedno udaljeniji, inertna masa koja pasivno glavinja u otvorenom kavezu koji daje iluziju slobode. Specijaliziraju se, rade bez pogovora i sretni su sto imaju placu pa mogu kupiti auto, stan, hranu i sve to, al opet koji ce ti to kurac kad dodjes doma s posla u 10 i sidnes na kauc sam, nezadovolja, neispunjen, nesretan.
Promijeniti necija tuđa razmisljanja i poglede je tesko i ako osoba to bas ne zeli, dugotrajno, a onda opet tko kaze da je ispravno mijenjati nekog drugog i njegova misljenja, tako da je najbolje prihvatiti i pustiti (te pokusati razumjeti) da bi se mogao mijenjati i boriti.

Ima tu jos svega, al i za ovo sto je napisano nisam siguran koliko je jasno, i smisleno (tesko je ono sto mislis sloziti u par recenica), a i da ne rasirim u kobasicu, posto to rijetko tko i procita.
The men is now the victim of it's own technology,
the victim of it's own life; instead of being in control of it.
Avatar
Beyond Le Fov
Moderator
Postovi: 2046
Pridružen/a: 06.02.2010, 21:48
Zahvalio/a: 358 puta
Prim. zahvala: 1143 puta

Re: Da li je smisao prihvatiti i pustiti ili mijenjati i boriti

PostPostao/la Beyond Le Fov » 20.02.2017, 12:22

Ima i ljepota ovo vrijeme. Individualac je danas kompletno i sasvim realno slobodan, sve odluke o svom životu može donositi sam neovisno o stadu ovaca, može doći do svih znanja koje ga interesiraju i koje mu mogu pomoći da sagradi sebe i svoj život, lako može doći do sebi sličnih, apsolutno je slobodan da se bavi čime se želi baviti i izrazi kako se želi izraziti, da konzumira i probavlja što želi, da živi punim plućima gdje god želi i cvijeta od zahvalnosti za takvo što, jer više nije bitno dali si na nebu ili na zemlji, raj i pakao stanje je uma. Samo treba inteligenciju i skužiti svoj odnos s prirodom. Nikada prije nije bilo tako. Sve je izmijenjeno, energije su potpuno drugačije, samo masa koja se ne želi mijenjati trunu jedni na drugima, buncaju o tuđim problemima i upijaju ih kao spužve da postanu i njihovi.

Druga je stvar što ljudi to ne vide i ne znaju iskoristiti otvorena vrata iz zatvora, što jako vole konzumirati tuđu patnju, vole dramu više od ičeg, horore, akciju, krv, pripadnost masi, mišljenju i ponašanju mase, teške emocije su melem za njihove napaćenosti, što više novca za što više trošenja na neodrživ stil života koji čeka da se sruši kao kula od karata.

Zašto dići ruke od sebe buljeći u nevjerici u masu, poistovjećivat se s njihovom duševnom bolešću i tako blokirati i sabotirati sebe. Nikoga se ne može niti se smije mijenjati, svatko ima pravo na svoje odluke. Zašto je tako teško biti i zračiti taj život koji jesi, jedino kroz primjer drugi se mogu zainteresirati, nešto drugačije vidjeti i pokušati sebe čistiti. Izdaja života puno je veći grijeh kod onoga koji vidi, gleda, a ipak podaje se bolesti mase zbog kukavičluka. Jadna potonula masa je nesvijest, stoga druga kategorija. Onome tko ne zna što radi može se lakše oprostiti nego onome tko potpuno svjestan ispaljuje metak u drugoga, u život, u istinu, u ljubav, u dušu, to je psihopatija najvećeg stupnja, i njih je puno, nemože ih se lako na prvu ni raspoznati samo zato jer im na čelu ne piše "psihopat", no mnogima piše, čak prije nego išta kažu, zrače iz sebe destruktivnu silu koja jede svjetlost duše kao crna rupa.
It is no measure of health to be well adjusted to a profoundly sick society.
It is only with the heart that one can see rightly; what is essential is invisible to the eye.

Natrag na “Putovanje u središte uma”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 3 gosta.