Trip nakon 35 godina i prica o depresiji / anksioznosti

Proširimo horizonte
Odgovori
lurker
rank2
Postovi: 28
Pridružen/a: 07.12.2014, 05:57
Ima zahvala: 8 puta
 pohvaljen: 6 puta

Trip nakon 35 godina i prica o depresiji / anksioznosti

Post Postao/la lurker »

Interesantan clanak u kome covek opisuje trip nakon 35 godina pauze i to prilicno detaljno i opsirno, te taj deo sada ne bi komentarisao vec ostavljam vama da procitate.

Osvrnuo bi se samo na jedan detalj sa pocetka price, a u vezi njegovog poslednjeg tripa od pre 35 godina. Rec je o iskustvu koje bi se moglo oceniti kao veoma korisna zivotna lekcija.

Ukratko - trip je u startu krenuo sa predznakom "bad". Naime od samog pocetka je osetio veliku anksioznost, sa kojom se i inace borio, i to u fizickom obliku. Video je nesto kao betonski blok koji mu je lezao na grudima i pritiskom mu onemogucavao da dise.
Osecaj je bio sve jaci i jaci, sve dok nije poceo da sagledava stvar iz sire perspektive. U jednom trenutku je video/shvatio da taj teret tu stoji samo zato sto ga on cvrsto drzi rukama i da sve sto treba da uradi je da otvori sake i da ga pusti.


Interesantna stvar je to sto sam na ovaj tekst natrcao bas u trenutku kada dosta razmisljam o tim stvarima. Hvala bogu nikada nisam patio od depresije i neke jace anksioznosti, ali se ceo zivot susrecem laksim oblikom istih, necim sto bi moglo da se nazove briga i negativne misli.
Brigu sam oduvek uzimao zdravo za gotovo, kao nesto sto je malte ne normalno i sastavni deo zivotai nesto na sta ne mozemo da uticemo.
Potpuno pogresno ! Na mmnoge situacije koje nam zivot servira ne mozemo da uticemo, ali zato mozemo da uticemo na to kako cemo da reagujemo na iste. Covek ima moc da upravlja svojim mislima, t. j. da eliminise negativne misli/emocije iz svog uma.
Prvi korak je da shvati da ima tu moc, a sledeci da krene da je primenjuje.

Ja vec neko vreme radim na tome i mogu vam reci da funkcionise :)

I da ne zaboravim link: http://reset.me/story/tried-psychedelic ... saw-light/
Avatar
Pooji
rank2
Postovi: 37
Pridružen/a: 30.08.2013, 20:45
Ima zahvala: 23 puta
 pohvaljen: 53 puta

Re: Trip nakon 35 godina i prica o depresiji / anksioznosti

Post Postao/la Pooji »

Proživljavajući ovaj trenutak od najranije dobi pa do "sada" ti "bed" tripovi su me nekako najviše približavali istini, činili su me više živim nego što sam se osjećao do tada (kontinuirana ciklična monotonija).
U jednom trenutku jakog bed tripa, tripa da ću umriti, umjesto da počnem paničariti (kao mnogo puta prije, tj.uvijek prije) jednostavno sam se prepustija, prepustija u nutrinu, tj dubinu, tj. u ono što bi se reklo nothing ili ti ga no-thing, stanje bez misli =))

Mogu slobodno reći nalik snu. Npr; sanjaš grozni san, netko te progoni, i tokom radnje, padaš na tlo, taj netko te dohvaća, lud si, plaćeš, grizeš, zapomažeš, na rubu si i odjednom, "AHA TO JE SAN!!!!" i budiš se. isto se događa i svima nama tj "tomu" što se manifestira kao mi :cheesy:

Pod nakupinom raznih sfera identiteta, sustavno kroz učenje društva smo stvorili sliku o nama samima, vođeni identitetom odvojili smo se od korjena i zamislili da smo netko i nešto. U suštini ili samom korjenu a ipak čak smo i prije korjena, smo jedno bezgranično ništavilo, ništa iz čega prilzazi svašta. Svaka misao u glavi ima potporu onoga što je u srcu, bez onog u srcu nebi postojalo, a to u srcu je praznina .

Depresija, anaksioznost itd su samo osjećaji, osjećaji koji se interpretiraju kao nešto "loše" pa samim tim im dajemo "osobine" uglavnom loše. Tj. to jesu samo osjećaji koje nazivamo raznim "imenima-----: sreća, tuga, ljubav, depresija, anaksioznost, nacionalnost, vjera.
Svaka "bolest" nastupa zbog straha, koji sustavno, kontinuirano zaokuplja sve nas. Najveći strah od svih jest taj da ću umrijeti. Ima i mnogih drugih ali u suštini sve se svodi na smrt. Strah od gubljenja identiteta, umu koji i sam jeste identitet tj. ego čini se nezamislivo.
Zbog toga što sluga kolo vodi proživljavamo svijet kroz ego a ne kroz čistu svijest a ta svijest je, "ja jesam".

To što svaki dan više manje proživljavamo iste "osjećaje" jest i razlog zašto se to kontinuirano događa. Skloni smo zaobilaženju "problema" umjesto da se s njima suočimo. pa prilikom depresije xanaxima i zoloftima "ubijamo" osjećaj iste umjesto da istu posmatramo, doživimo (bez uplitanja misli) i lagano otpustimo, jer sama depresija jest misao.

Misao na način da je društvo određenim osjećajima dalo imena i karakteristike tj. simptome i to je šablona po kojoj se danas svi vode, opet kružnica.
I mi danas o tim osjećajima pričamo kao o nekom bolesti zvanoj depresija a zaboravljamo da je depresija samo ideja, tj osjećaj kojem smo dali "identitet" i s istim se poistovjetili =)) =)) :cheesy:

I dalje depresija, anaksioznost, sreća, ljubav itd je sve misao. Mi tj "JA" se veže za tu misao i to je razlog patnje u današnjem svijetu. Svi nose veo, pa i "ja" a bojimo ga se skinuti, jer postoji strah, strah od srama, neprihvaćanja, smrti.

Strah je još jedna misao, osjećaj kojem smo dali ime i pretvorili ga u "živu osobu"
“Life isn't as serious as the mind makes it out to be.”
Odgovori