The Majka

Sta je to po vama ludost, kako bi ju opisali? Nekom rijeci, recenicom, stihom, pjesmom? Kako dozivljavate to stanje i osjecate li ga na sebi i ako da na koje sve nacine? Koja je granica izmedu normale i ludosti ako ista postoji? Znam da su ovo teska pitanja ali evo ako imate neka znanja koja bi mi pomogla u rjesavanju ove zanimljive misterije ili jednostavno zelite iz sebe izbaciti ono tesko shvatljivo slobodno pisite

Ja smatram da ne postoji ludost, postoje samo ljudi koji ne prihvaćaju različito od sebe.

Haha, ludost sam skužio na velikim količinama gljiva. Točno znam kako je šizofreniku u glavi. Ali trip prestaje pa je zato zakon! Tj dobro je kontrolirano biti lud
Ja imam faze, neke podvojene ličnosti. Dođem doma s posla i da me jebeš, znam generalno na čemu radim, ali ne pamtim neke detalje i pojedinosti. Sutra ću na poslu opet znati sve šifre, di i kaj treba zamjenit, izmjenit, popravit... Nije da me boli kita za posao, baš ko neki oblik dvojne ličnosti. Poslovnjak, nabrijan i poduzetan koji moram biti zbog posla i kredita... I ovaj pravi ja, na kauču, napušeni, pravi zgubidan. Ovaj drugi mi fali, premalo se družimo

Zao mi je sta ti fali ovaj kako kazes "pravi ti", zivot je cesto prenapet, stresan i unaprijed isplaniran zbog svih tih obaveza "modernog covjeka" sta po meni nikako nije dobro tako da sretno sa ponovnim pronalazenjem zgubidana u sebi!
Kad pogledam sebe mislim da malo previse odgovaram opisu ovog drugog tebe, sve vise gubim sposobnost da skoncentrirano i odgovorno obavim nesto vazno jer mi se jednostavno neda radit nista sta me ne zanima , ali bas sam danas procitao(mozda je to sudbina hh) post od dr. duke-a pa me to motiviralo da se sljedece godine malo sredim i pokrenem!

Budi lud samo nemoj bit toliko lud da počneš činit štetu sebi i drugima onda češ znat da si zapravo "normalan" , Ja mislim da čovjek u fazi kad se pronađe u svojoj koži ajmo reč doživi prosvjetljenje pa i kroz psihodelike ,treba imat ruku drugih ljudi da se međusobno podupiremo i podržavamo , jer u ovome svjetu gdje su svi normalni teško je bit Lud ,a bit lud je meni najdraže... Ludost je najveća iskrenost ,ajmo reč "dijete" koje svi njegujemo u sebi ....

Ludost je izmisljeni pojam. Ne postoji. Ista stvar kao i sa normalnošću. Zašto da pričamo o nečemu što nam je etiketirano kao ludo. Kao da postoji ludo ja i normalno ja.E pa to su laži jer sve smo to mi i čini naš identitet.

entheogenic je napisao/la:Sta je to po vama ludost, kako bi ju opisali? Nekom rijeci, recenicom, stihom, pjesmom? Kako dozivljavate to stanje i osjecate li ga na sebi i ako da na koje sve nacine? Koja je granica izmedu normale i ludosti ako ista postoji? Znam da su ovo teska pitanja ali evo ako imate neka znanja koja bi mi pomogla u rjesavanju ove zanimljive misterije ili jednostavno zelite iz sebe izbaciti ono tesko shvatljivo slobodno pisite

Meni se najviše sviđa opis ludosti , odnosno " kontrolisane ludosti" u djelima Carlosa Castanede ..." Učenje Don Huana".

Cuo sam za kontroliranu ludost ali ne znam tocno o cemu se radi pa vjerujem da je doslo vrijeme da malo istrazim taj pojam hh.
Jel mi mozes preporuciti neko djelo od castanede u kojem je to razradeno?

...on je napisao jedno 7-8 knjiga..sve su izvrsne..izvrsne..Ja sam ih čitao 15,, godina..višekratno.. mnogo sam naučio .Prva knjiga zove se " Učenje Don Huana" pa onda " Put u Ihtlan" " Prvi krug moči " itd..neznam baš po redu , ne sječam se , a i na njima ne piše I-knjiga II knjiga pa se možda teško snalaziti..ali prva knjiga mu je svakako Učenje Don Huana. Imaš na inte. pa malo proguglaj..mogu se skinuti a mislim da i the majka ima u knjižnici te knjige ..provjeri pa skini..javi utiske

..evo sam našao ovaj redoslijed njegovih knjiga ..možda će ti pomoći..
Redom su to:
Učenje don Juana, Odvojena stvarnost, Put u Ixtlan, Priče o moći, Drugi krug moći, Orlov dar, Unutrašnja vatra, Moć tišine, Umijeće sanjanja.
Tensegrity - magični pokreti je knjiga vježbi. Nakon smrti izašle su još: Aktivna strana beskonačnosti, Kotač vremena.