The Majka

Evo žena počela svako malo jednom kad bude beba... Pa gle imaju i test za ovulaciju za kupit..
Uglavnom, jednog dana kad budem, bit ću krajnje predan i brižan roditelj. Samim time mislim da mogu skroz zaboravit na psihodelike. Pošto kod mene mora biti sav posao obavljen prije tripanja. Jer me jebe u suprotnom i kvari mi trip. Joj mogo sam još pokositi prije tripanja i takve sheme mi se motaju po glavi. Eh sad, pošto je roditeljstvo važan i neprekidan posao, mislim da neću moći tripati mirne savjesti znajući da sam to vrijeme mogao provoditi s klincima.
Pa me zanima, ima li tu roditelja i kako vi usklađujete putovanja i klince??

Znam jednog prijatelja koji je dobio djevojčicu i 4-5 mjeseci nakon toga se potrefilo da je jeo gljive. Kaže jedno od najljepših iskustava ikada baš što se tiče djeteta jer kako bi pogledao malenu samo su mu iskakale one "oči" alexa gray-a po cijelom njezinom tijelu,leđima... on je to protumačio kako je takvo nevino bićence jedan apsolutno otvoreni kanal energije i posebno savršenstvo.
Ali zato dok je pogledao svoju "dragu" koja ga je kao čuvala nije vidio nju već neku osobu sa crnom, ružnom aurom...neprepoznatljivu. Nakon nekog vremena su se razišli jer nije išlo

Znači ne pričamo o metodama odgoja nego o svojim osjećajima, mislima i shvaćanjima. Ok dok su klinci tinejđeri pa bježe od tebe, ali do tad treba 15-ak god. Do onda im je tata idol i ja kao idol nebi mogao mirne duše tripati ak mogu za to vrijeme igrati nogomet s klincom..

Ma sve je to ok, ali i sad bez klinaca nemam vremena za gljive! Evo već tri mjeseca stalno neki kurac iskrsne i zajebe mi vikend. Gljive će mi se pokvarit! Pa ako je sad tako, kak će bit s klincima? Jednom u šest mjeseci? Ili jednom godišnje?
Ko kak mi je frend reko dok sam ga pitao dali ševi kaj sad dok ima klince. Njegov odgovor "0.5 puta mjesečno". Znači jednom u dva mjeseca...

Baka servis, ili netko odgovoran od prijatelja koji ce pripaziti na dijete, uostalom nisu psihodelici svakodnevna razbibriga pa da je to neki bad.
No onda opet nisam rođitelj i nemam namjeru ubrzo postati jednim pa sam mozda malo nemjerodavan, ali jebiga imati dite ne znaci biti vezan pupcanom vrpcom za isto 24/7 niti bi takav nacin odgoja bio zdrav, uostalom prisjetite se sebe kao djeteta, bi li volili da vas netko non stop pazi i kontrolira, dajte im zraka i imajte otvoren odnos tj. trudite ga se graditi.

Tko ima volje i zelje naci ce i nacin.

Evo mali mi je upravo u skolu krenuo.
Nisam nikada osjecao da se nemoze naci vremena za trenutak opustanja. Nemora to biti definiran tretman u odredjeno vrijeme. Cisto sporadicno uljepsavanje trenutka. Malo sjesti zapaliti. Negdje na livadi nakon lova. I ja i zena smo se potrudili tu i tamo naci popodne/dopodne ili dan za izolaciju. Moguce je uzivati u roditeljstvu i odgovornosti za malce . A u isto vrijeme podilazit svojim sitnicama koje nas vesele.

Sve neki mudri očevi na ovom forumu, ili koji će to postati ubrzo

Nisam majka iako i ja već duuugo vremena osjećam tik-tak. Nikad me nije previše brinulo kako ću uspjeti uskladiti svoje slobodno vrijeme + biti majka. Uvijek je tu druga polovica, uvijek su tu bake i djedovi. Svi moraju imati moment za sebe, prije ili kasnije, da ne poludite svi skupa.

Pečurko nam je novo-pečeni otac ako se ne varam, može nam on reći iz svoje perspektive kako se osjeća i jel se brine da mu fali prostora za svoje slobodne dane/vrijeme.

No bez obezira što se ovdje spominju psihodelici, mi možemo pričati i o lakiranju noktiju, šetnji gradom, sušenju kose. Možda smiješno zvuči ali problem je kod svih roditelja isti, slobodno vrijeme. Nedavno mi se prijateljica žalila, da je imala jedno 2 mjeseca post-trudničku depresiju. Drugo je djete, nije imala paniku oko brige, već zbog sebe. Kaže toliko ju je deprimiralo što nema ni 5 min svojeg vremena ni mira da nije znala kako da si pomogne. Išla je čak i kod doktorice svoje, ova normalno odmah antidepresive baca na stol. Moja draga prijateljica je rekla ne hvala na to, znam što mi je, ne trebaju mi tablete, samo ne znam kako to rješiti. Na kraju joj je muž rekao, ženo izgubi se iz vida, idi uživaj sama, ostavi djecu. Preporod. Dakle uvijek se mora naći svojih "5 min" van konteksta -roditelj. Riset u glavi, odmor za dušu i eventulano rikonekt sa ženom/mužem. Za to mora biti vremena, dal za šetnju ili vožnju biciklom, ili da se izjede gljiva

Osobno, znam da ću morati naći vremena za sebe, da ne "krenem jesti mlade"

Ma nađe se vremena, ali kak se skroz opustiti? Kak provesti 5 h na gljivi a da te ni u jednom trenu ne dotakne misao, kak je, jel dobro, jel ljuti baku... I da ta misao ne postane zabrinjavajuća i u nekom se trenu ne okrene u bad trip.
Sad se teoretski mogu spakirat u 10 min, odjebat negdje u Australiju ili Kanadu ili na Mars i nikad se ne okrenuti, bez trunke nostalgije, bez da mi fale prijatelji, obitelj, pa čak i žena... Dok imaš klince onda si vezan... U biti želim djecu, al to je ko kredit! Zabetoniraš se na 20-ak godina