Re: Gde sam ja to upao, sekta ili meditacija?
Postano: 17.06.2014, 09:39
Baš pre neki dan na nagovor jedne drugarice odemo do jednog manastira gde treba da se nađemo sa njenim duhovnikom.
Ona puna lepih i nežnih reči prema njemu, vidim da je taj uticaj jak i već se obradujem da ću upoznati duhovnog čoveka, već me sopstvene misli povlače unutra da ga zamislim, da predvidim razgovor...predajem se egu.
I tako stignemo mi, prođemo kapiju manastira, prekrstimo se. Ispod oraha je klupa na kojoj sedi sa već 5-6 ljudi i jedan u crnom sa lepo podšišanom kosom i bradom. Po nestrpljenju njenog hoda ka klupi shvatam da je on taj mudrac.
"Dobar dan. Pomoz Bog". pozdravljamo prisutne, svi klimaju glavom i odpozdravljaju:" Bog ti pomogo".
Sedimo tako a taj otac čita naglas knjigu Nikolaja Velimirovića, usput komentarišući neki pasus da bi ga povezao sa nekim svojim besedama. Sve deluje u redu, ljudi slušaju i sa odobravanjem klimaju glavom na njegove komentare.
U tom poče neki lagani vetar da duva i okrete knjigu par stanica u nazad...On opsova, izvini se nama i vrati knjigu na stranicu na kojoj je predhodno stao.
Tada sam se posvetio samo vetru, neki osećaj mi tako reče. I ubrzo vetar opet pojača i opet oktrete par strana knjige. Mudrac sa povikom skoči i uz rečnik nekog kočijaša odloži knjigu na klupu i ode do obližnje zgrade... i meni vetar reče da odem...
Ona puna lepih i nežnih reči prema njemu, vidim da je taj uticaj jak i već se obradujem da ću upoznati duhovnog čoveka, već me sopstvene misli povlače unutra da ga zamislim, da predvidim razgovor...predajem se egu.
I tako stignemo mi, prođemo kapiju manastira, prekrstimo se. Ispod oraha je klupa na kojoj sedi sa već 5-6 ljudi i jedan u crnom sa lepo podšišanom kosom i bradom. Po nestrpljenju njenog hoda ka klupi shvatam da je on taj mudrac.
"Dobar dan. Pomoz Bog". pozdravljamo prisutne, svi klimaju glavom i odpozdravljaju:" Bog ti pomogo".
Sedimo tako a taj otac čita naglas knjigu Nikolaja Velimirovića, usput komentarišući neki pasus da bi ga povezao sa nekim svojim besedama. Sve deluje u redu, ljudi slušaju i sa odobravanjem klimaju glavom na njegove komentare.
U tom poče neki lagani vetar da duva i okrete knjigu par stanica u nazad...On opsova, izvini se nama i vrati knjigu na stranicu na kojoj je predhodno stao.
Tada sam se posvetio samo vetru, neki osećaj mi tako reče. I ubrzo vetar opet pojača i opet oktrete par strana knjige. Mudrac sa povikom skoči i uz rečnik nekog kočijaša odloži knjigu na klupu i ode do obližnje zgrade... i meni vetar reče da odem...