Kad sam se bavio lucidnim sanjanjem ...obavezno je bilo imati teku sa tvrdim koricama kraj kreveta i olovku . I malu nočnu lampicu ako se probudim usred noći da si zapisujem šta sam sanjao . Ujutro ,naravno, sve sam zapisivao do u najsitnijih detalja kojih sam se mogao sjetiti iz snova . Veoma je važno nakon što se probudiš ne otvoriti oči jer ako ih otvoriš dosta se snova zaboravi . Dakle , to je prvo pravilo . Kada se prisjetiš svih detalja sanjanja onda otvoriš oči i napišeš sve u svoju tekicu po datumima . kasnije u toku dana pažljivo pratiš šta ti se događalo , da li prijatne ili neprijatne stvari i situacije i vidje češ da ti snovi predviđaju događaje . Meni je to bilo sasvim normalno iščitavati budučnost iz snova . Primjetio sam da snovi obožavaju da ih se prati , da im poklanjaš pažnju da prosto "plaću" za pažnjom. nevjerojatne stvari sam kasnije doživljavao u snovima koji su bili veoma plastični i prepuni prekrasnih boja, realni toliko da sam se mogao zakleti da ta mjesta zaista postoje koja sam sanjao ... ili nisam?amanita.amanita je napisao/la:huana.meri
. A možda su snovi realnost a realnost san?! Neosjećaš se čudno kao da ti nešto fali kad "ne sanjaš".....iz toga izvučem neku dobru poruku..
Par puta sam doživio i potpunu svjesnost u sanjanju , lucid. To je prića za sebe . Ukratko veoma , veoma , zanimljiva tematika , obečavajuća . Nažalost , napustio sam lucidno sanjanje . Zašto? Ni sam neznam a da velim neki razlog nebi ništa promjenilo ...a niti se ne sječam više . Šteta , da sam nastavio , možda bi danas bio vrhunski sanjać a možda samo snijeg koji uporno pada . Tko zna ...