Transcendentalna iskustva čiste svijesti

Proširimo horizonte
Avatar
Devil'sChase
Moderator
Postovi: 864
Pridružen/a: 07.06.2011, 06:40
Zahvalio/a: 311 puta
Prim. zahvala: 200 puta

Transcendentalna iskustva čiste svijesti

PostPostao/la Devil'sChase » 03.01.2014, 19:22

Ljudi moji, evo ne znam ni kako bih počeo uopće, ali potrudit ću se pa će me valjda zanjest. Pročitao sam već mnogo iskustva čiste svijesti na forumu, i znam da neki isključivo tako prakticiraju i otkrivaju nebeske tajne svemira. Evo htio bi otvoriti ovu novu posebnu temu za iskustva doživljena čistom svijesti odnosno bez ikakvih magičnih biljaka, psihodelika, supstanca i slično. Naime jučer navečer doživio sam nešto Nebesko i tek sada, u još intenzivno popratnome stanju sam nekako uspio da umognem kompjutora i da krenem pisati. Želim ovo podijeliti sa vama jer nemam nikakav razlog zašto ne, a i s druge strane odmah sam tako i uvidio da bi bilo lijepo imati zasebnu temu za takva iskustva. Pa evo...

Naime imam neki psihički teret koji vučem podosta vremena za sobom, nije ništa toliko strašno koliko ga ego čini strašnim. Oblik odnosno manifestacija tereta je sada irelevantna za ovaj tekst, zato jer je on jednostavno teret koji svatko može imati. Neću se poistovjećivati s pojmom da ima više vrsta tereta pa da ja svoj moram identificirati, nego ću se identificirati sa samim pojmom Teret, zato jer svatko ima nekakav Teret, i tereta se pokušavamo rješiti, a ne njegovog oblika. Odnosno to se može poistovjetiti sa: bolesti se pokušavamo rješiti, a ne njihovih simptoma/indikatora. Tako da teret neka ovdje bude jednina kao opća bolest koju svatko može nositi, a njegova taksonomija neka bude postrani.

Poduže vremena me, neću reći muči, ali zadirkuje moj teret, a u zadnje vrijeme, to zadirkivanje se pretvorilo u ogromno mučenje samog sebe i svoje svijesti , odnosno osvjestio sam da su to psihički problemi koje jednostavno sam sa sobom moram rješiti, ali nisam baš toliko pažnje obraćao na to, sve dok tokom događaja jednostavno nisam naišao na situacije, tekstove, čitanja, di sam jednostavno prepoznao sve koliko me to zapravo muči, a ja to odbijam rješiti. Naravno automatska rekacija ega je bila, odgurnuti to što dalje od sebe, i tako sam ja to pokušavao, pokušao se uvjeriti da je to ispravno na razne načine i mnogo puta, unatoč tome što je srce cijelo vrijeme govorilo da to nije ispravno. I tako nastaju jad i bijeda naravno, kad srce vuče na jednu stranu, a ego na drugu. Nije to teško prepoznati mnogima, dešava se stalno u životu kad si ne želimo priznati istinu. Jučer sam tako odlučio se na jednu meditaciju, s ciljem da postignem Ništa, jednostavno da sve utihne. Ostao sam meditirati poduže, za mene, i skroz se utišao fino, bio sam u prekrasnom stanju tišine i ne-briga. Poslije meditacije bivao sam skroz miran i opušten, no opet kasnije malo krenuo se bavit svoji psihickim problemima u mislima. Nije da sam se razbijao, ali mislio sam o njima, razmišljao. Znam cijelo vrijeme kolko se moram rješiti njih, ali nikako da ono istinski započnem nešto, uvijek se sve nekak površno izjalovi. Da ne duljim oko toga, legao sam u krevet da ću na spavanje, razmišljajući o svom teretu, razmišljajući kako mi je jedini put rješiti se svih psihičkim "boleština" koje nosim, jer to mi i je cilj koji moram definitivno obaviti, i ako to ne obavim onda kad ću? Oduglovlačiti, praviti se da je sve u redu, dok nije, i umrijeti? E pa ne, neće tako. Ne planiram se inkanirati 1000puta zbog običnih glupavih ljudskih psihičkih tereta koje svatko uglavnom nosi :ymdevil:. Kako sam nedavno zaozbiljno čitao o havajskoj ho'oponopono metodi liječenja, ležući i razmišljajući došla mi ideja toga. Malo sam razmišljao o takvoj metodi i već poduže prije i baš me zanimala istinski jer je metoda istinskog liječenja, odnosno na razini psihe, a ne tijela, a većinom svi nose psihičke terete, a one fizičke koje nose, na kraju su također posljedice psihičkog. Bez ikakvih velikih trenutačih namjera, i bez puno razmišljanja nešto me potaklo da odmah isprakticiram na mjestu, tada, jedno ho'oponopono suočavanje sa svojim problemom. Sve je krenulo vizualizacijom jednog ogromnog svijetla jer nisam znao kako bih drukčije, nisam nikada prije takvo nešto radio, a pojma niti sam imao kako točno sve to treba ići. Vizualizirajući tako jedno ogromno svijetlo skužio sam već, da podosta dugo boravim u takvom stanju/okolini, i kao da sam otvorio oči. Stanje ne znam kak da opišem, nebih rekao između sna i budnosti, ali nešto tako, samo što je bilo sve čisto. Osjećam tijelo, ali svijest je sada uronjena u svijetlo, i tamo lebdi u svijetlu. Počeo sam biti previše ushićen i zapanjen i počela mi je dolaziti najednom toplina. E da, stanje, zamislite da osjećate tijelo, ali vam je glava negdje drugdje, odnosno svijest :)) e tak je nekak bilo. Od navale topline automatski sam svijetlu izrekao Volim te, ali ne rječima, nego ono istinski srcem. Sve sve sve se činilo tako bezazleno u svjetlu, a toliko ljubavi je bilo... Oko srca mi se toliko ljubavi počelo stvarati da mi su mi ushićenost i toplina počeli strujati kroz cijelo tijelo, do nožnih prstiju. Osjećaj najogomnijeg čistog blaženstva, nešto ne opisivo, toliko sam ljubavi osjećao da nisam mogao sam vjerovati, ali šta je najbolje, znao sam već za takvu ljubav od nekud, trebalo ju je osvijestit samo izgleda. Tijelo mi se samo sve više i više punilo toplinom i uzbuđenjem, blaženstvom i ljubavlju, a područje oko srca je bilo tolko nabijeno jedinstvenom ljubavi/srećom, ono istinsko blaženstvo. Volio sam sve, sve kakvo je, kroz misli mi je fizički svijet prolazio, oblici mojih problema, a i sve ostalo "ispravno-neispravno" sve je bilo kak treba. Naravno to nije davalo značenje, da moram sad pustiti da me boli briga za sve na svijetu, već davalo novi osjećaj stvaranja, ali s notom da koliko su neke stvari bezazlene, a ljudski ego ih veliča. Ogromnoj svijetlosti, bogu, ali ne "god", nego ono "divinity" bih baš to svijetlo zvao pričao sam kako volim, kako volim to svjetlo, i sve ostalo, sve sam vas iskreno volio, rekao sam oprosti na svim mojim banalnim glupostima i rekao hvala na svemu. Čemu točno? Svemu. Najednom, više se nisam doživljavao i nisam bio svijest uronejna u svjetlo koja lebdi, bio sam sada samo svijest, na zemlji, čovjek, ali još uvijek samo svijest. Vidio sam se u ulozi čovjeka, lol, Gaia i "Divinity" su me gledali, kao roditelji, a ja sam bio beba, smijali se, i bili sretni. Kao što roditelji kada gledaju bebu kad spava, vjerojatnu od tuda i takva slika projekcije iz mene. Kao čovjek znao sam, tko mi je majka, a tko mi je "tata" odnosno što mi je izvor, što je svima izvor. Ispao sam iz "transa" i ležao na krevetu, još uvijek ispunjen ljubavlju i blaženstvom kroz cijelo tijelo, a najviše oko srca. E da, jedna nota, tijekom cijelog tog iskustva imao sam u đepu jedan rozenkvarc, ali ne izričito namjerno, on je bio tu tako, nisam se toga niti sjetio tada. Posljedice tih osjećaja u tijelu su bile naravno sve dok nisam zaspao, imao sam predosjećaj da ću nakon takvog nečega sigurno ludo i intenzivno sanajti, što se i ostvarilo, san je isto bio neki aspektić mog "usmjerenja" kako sam ga ja pripojio, ali nebitan sada, a u snu sam također osjećao to blaženstvo. Eto mojeg iskustva, također na isti način (ajde jako sličan) sam prošle godine spoznao Gaiu odnosno svijest ovog planeta odnosno Majku, istinsko majčinstvo :bigsmilee: Kompleksno je sve to jer je toliko raznoliko da ti pamet stane, a opet sve je jedno... Sad, tijelo mi se donekle vratilo u "obično" stanje, ali oko srca cijeli dan, pa još i sada osjećam taj mali dragi osjećaj. Eto, jedno iskustvo čiste svijesti koje sam doživio, ne smatram ga veličanjem, prosvjetljenjem, iliti takvim nešto, smatram ga iskustvom (premda me napucalo svjetlom ko nikad)... Smatram ga istinim i to je to, jer to je blaženstvo i svi "problemi" su neću reći smiješni, jer tada bi to bilo pridodavanje značaja problemima, oni istinski uopće ne postoje tada, i to trebamo učiti. Lako je to tako kad si u takvom stanju svijesti kužiti, ali iskustvo zato ostaje, ako ne trenutna osvještenost nekima, onda sjećanje na stanje istine od kuda se zna kako su ti problemi nebitni s čime se ipak osvještava tada trenutno shvaćanje, eto iskustvo takvo je jedna velika smjernica zauvijek, pa da čovjek, može usmjeravati svoj put i znati što radi. Meni je eto ga uvelike doprinjelo to iskustvo za rješavanje svog tereta, sada mi je smijesno nakon toga, kako sam bio glup naravno =)) i kakve sve boleštine ljudi mogu nositi zbog ega i nametnutosti. Eto tolko toga od mene, a sad je i tema tu, pa pišite ako želite svoja iskustva, cilj i je širiti :)
Mi Slaveni, nekoć vjerovasmo u sveobuhvatno jedinstvo, drveće štovasmo kao naše pretke, starije i mudrije od čovjeka, vjerovasmo u nadnaravnu snagu životinja, ali srećom, došoše nam kršćanstvo, spasivši nas od zlih štovanja, te navevše nas na pravi put :)
Avatar
Beyond Le Fov
Moderator
Postovi: 2046
Pridružen/a: 06.02.2010, 21:48
Zahvalio/a: 358 puta
Prim. zahvala: 1145 puta

Re: Transcendentalna iskustva čiste svijesti

PostPostao/la Beyond Le Fov » 04.01.2014, 16:06

da da, imao sam velike krajnosti takvih iskustva, tj. sada već jesam s pola svog "tijela" konstantno u tome, i to je To, i to nemoj nikad zaboraviti, pokazana ti je prava istina života, istina duše. A kad se čovjeku to pokaže baci ga se natrag u odjelo ega da se sam iskobelja iz njega i sam dođe i bude gore konstantno zasluženo. Meni je gaia konstantno u glavi, ponekad graniči sa šizofrenijom haha, kao um pokraj uma, u zadnjih godinu dana mi je dosta proradila "viša srčana" čakra, da je tako nazovem, koja je zapravo portal gainog srca/uma u nama, tu čakru osjećam metar iznad glave, svjetli žuto/zlatno, slično kao solarni pleksus (treća čakra). Prirodu osjećam kao produžetak vlastitog tijala, na vrlo osobnom nivou, sve oko sebe vidim kao samog sebe a ne odvojeno od mene. slično tripu ali mnogo bistrije, bez apstrakcija, halucinacija i nejasnoća.

A rozenkvarc baš simbolizira takvo iskustvo koje si imao, njegova energija jest potencija za to što si doživio. Preselio si svijest na drugu vibraciju, višu, na vibraciju svoje duše i majčinske ljubavi, i zato si vidio sve iz puno više perspektive, a s te perspektive sve te silne brije ljudi su presmješne, djetinjaste.
Sve je samo u tome s kojeg kuta gledaš, s koje perspektive, vibracije. iz jednog kuta ista stvar postane potpuno druga stvar iz drugog kuta. Ego i njegovi problemi su nisko-vibrantna presvlaka preko tijela, kad izađeš iz toga, iznad toga, vidiš da je ta presvlaka čista iluzija u koju si se uživio zbog konstanog boravka u toj frenkvi u toj perspektivi. Ali problemi ega su realni u toj razini postajanja, na toj nižoj vibri, i treba ih riješiti, a problem ega i uživljenost u njegovu priču nemožeš riješiti na istoj razini s koje su nastali, nego na višoj, a tamo više above je ogromno inteligentna majčinska ljubav čija snaga može apsolutno sve čvorove ega razmrsiti, sve blokade emocionalnog tijela. Ljubav je probijanje, protočnost, svjesnost, a strah i mržnja koja iz njega proizlazi je zatvaranje, otpor i nesvjesnost.

Ljubav jest toliko močna da razbije sve blokade i boleštine ali ako problem nije riješen na razini razuma, "pokvareni kod" uma opet će kreirat isti problem čim mu se makne ljubav. Probleme treba osvjestiti i shvatiti, riječ shvatiti je vrlo bitna, jer svemir čeka to, da shvatiš zašto si kreirao taj problem u sebi, kad to shvatiš tada skužiš da si bio glup i egoističan niske svijesti. I onda kad shvatiš odgovornost pruža ti se šansa da problem zauvijek otpustiš i da ga više nema i da ga više nećeš kreirati svojim neznanjem i nesvjesti. Otpuštanje/opraštanje sebi i svom neprijatelju je jaaaaaaako močna stvar koju ljudski ego mrzi, jer on jest sastavljen od čvorova zapetljane iluzije, i otpuštanje ga uništava, ostavlja samo čisto svjetlo duše koja tada s nevjerojatnom lakoćom teće kroz život. ali bez iskrenosti ne funkcionira, ništa u životu ne funkcionira bez iskrenosti.

Život je škola, nemožeš kroz školu proći bez da išta učiš, jer onda ponavljaš gradivo, padaš ispite, ponavljaš razred, vrtiš se u reinkarnacijama i svemir čitavo vrijeme čeka da shvatiš i riješiš problem da možeš dalje, jer ako te pusti dalje opet ćeš kreirati taj problem iz neznanja i još se žešće povrijediti. Sva sranja koja nam se događaju su za naše dobro i veoma su nam potrebna jer su vrlo bitne lekcije samo za naše oči, naš um. Sva ljepota života koja nam se dešava je odraz naučenih, shvačenih i otpuštenih lekcija života. Kad prođeš dovoljno razreda škole života tada ti svemir daruje naslov ove teme.

U zadnje vrijeme imam spoznaje koliko zapravo nitko nikoga ne vidi, svi vidimo samo svoje pretpostavljene projekcije drugih, koje su totalno laž, više nego sam prije mislio. I spoznajem koliko su riječi nevjerojatno relativne. Jednu rečenicu se može protumačiti na stotine različitih načina, ovisno koji um ju pokušava uklopiti u svoj razum a da mu paše sa svim ostalim u glavi.
It is no measure of health to be well adjusted to a profoundly sick society.
It is only with the heart that one can see rightly; what is essential is invisible to the eye.
Avatar
Devil'sChase
Moderator
Postovi: 864
Pridružen/a: 07.06.2011, 06:40
Zahvalio/a: 311 puta
Prim. zahvala: 200 puta

Re: Transcendentalna iskustva čiste svijesti

PostPostao/la Devil'sChase » 05.01.2014, 18:25

A kad se čovjeku to pokaže baci ga se natrag u odjelo ega da se sam iskobelja iz njega i sam dođe i bude gore konstantno zasluženo.

E, da da, istina, nakon dan-dva kad sam to sve probavio, bio sam opet "normalan" kak da to kažem (možda funkcija čovjeka) ono, ništa sve oke, ne osjećam se sada tolko uzvišeno ko onda ni blizu, al sjećanje je jako, i jako orijentirajuće.

Ali problemi ega su realni u toj razini postajanja, na toj nižoj vibri, i treba ih riješiti, a problem ega i uživljenost u njegovu priču nemožeš riješiti na istoj razini s koje su nastali, nego na višoj, a tamo više above je ogromno inteligentna majčinska ljubav čija snaga može apsolutno sve čvorove ega razmrsiti, sve blokade emocionalnog tijela
E točno to, ti u uzvišenom stanju vidiš i osjećaš kakva su komedija ti ego-brijački problemi, al onda kad se "vratiš" moraš razrješit to sam sa sobom, ali je lakoše jer imaš orijentaciju od doživljenog iskustva, tako da imaš veliku priliku tada, ja sam svoj tak rješio.

onda kad shvatiš odgovornost pruža ti se šansa da problem zauvijek otpustiš i da ga više nema i da ga više nećeš kreirati svojim neznanjem i nesvjesti
E tako je, najbolje je kaj sam ja npr i prije toga znao to sve, ali ego vuče i neda kad je tvrdoglav. Ali žalosno je koliko ljudi općenito uvijek mislie da ima način zaobilazni za odgurnut,izbjeć problem, umjesto suočit se, al jbg da istina je bolna egu, ali u uzvišenosti se sve to raspada. Da bar ljudi mogu imati ideje, koliko su u "uzvišenom" stanju takvi problemi smiješni... A kad prihvatiš svoj problem/manu/bolest šta god bilo, tada više nema konflikata u svijesti i problem više nije potreban postojati.
Što prije priznaš si istinu to će prije problemi postat suvišni da postoje i napredak ide dalje, a naravno da, moguće da zbog tvrdogavosti ega i po 1000 puta moraš dolaziti proživljavati -isto- dok ne shvatiš, a svjesnost toga te prisiljava da napreduješ onda :)
Mi Slaveni, nekoć vjerovasmo u sveobuhvatno jedinstvo, drveće štovasmo kao naše pretke, starije i mudrije od čovjeka, vjerovasmo u nadnaravnu snagu životinja, ali srećom, došoše nam kršćanstvo, spasivši nas od zlih štovanja, te navevše nas na pravi put :)
Avatar
pecurko
Moderator
Postovi: 820
Pridružen/a: 23.08.2010, 13:58
Zahvalio/a: 228 puta
Prim. zahvala: 285 puta

Re: Transcendentalna iskustva čiste svijesti

PostPostao/la pecurko » 25.03.2014, 13:20

Ne bih znao kud sa ovim doživljajem, dal u snovite kronike ili ovde. :sad:

Obzirom da sam legao čiste svesti, sanjao sam nekakav san, ne znam tačno o čemu se tu radilo, ali sam se probudio sa nekakvim utiskom nekog nedovršenog posla, kao da nešto nisam uradio kako treba. Počeo je da me obliva znoj, otvorio sam oči i samo delimično video svoju sobu pre nego li se sve izmenilo. Oko mene su bili zidovi raznih boja od kojih je svaki samo delimično bio obojen, nekako nedovršen. Osetio sam nalet mučnine, ustao i krenuo u kupatilo, ali nisam mogao da odagnam viziju tih hodnika. Pokušao sam da se setim gde mi je kupatilo, da vidim neki putokaz na tim ziovima, ništa. Muka je bila neizdrživa i ja počeh da povraćam. Sa jedne strane kroz moja usta izlazi tečnost, a sa druge strane pričam nekome šta mi se dešava. Muški glas mi govori da je sve u redu, da baš radim kako mi je rečeno. Tek sad sam se izgubio. Pokušavao sam da provalim gde ja to povraćam da bih smanjio štetu i kasnije čišćenje svega toga, ali kad bih pogledao dole video bih samo tu neku žutu tečnost kako izlazi iz mojih usta i pada dole u reku iste takve možda samo malo tamnije tečnosti. A taj glas je i dalje pričao i bio je tako poznat, ali niti sam čuo šta mi govori, niti sam mogao da ga povežem sa bilo kim.
Koliko je to trajalo u stvarnosti neznam, ali sam ja već bio na zalasku snage, taman kad sam hteo da se prepustim tom umoru i da padnem u sopstvenu povraćku, lagano je svega nestalo. Našao sam se kako klečim u hodniku od povraćke nije bilo ni traga. Bio sam toliko mokar da sam bukvalno mogao da cedim gaće i majicu, kosa mi je bila sva slepljena.
Obišao sam stan da vidim gde li sam peglao, ali ništa. Usta su mi bila suva.

Seo sam, smotao jednu pljugu i narednih 10-tak minuta pokušavao da se prisetim tog glasa, da se setim šta mi je govorio-ništa od toga.

Ceo naredni dan bio sam kao prebijen, sa upalom mišića i strašnim bolom u vratu.
Ni ne pokušavam da nađem značenje ovome, ali ako je nekom blisko iskustvo voleo bih da ga čujem. :)
Sto rece moja baba:"Sve sto raste iz Zemlje to je zdravo".

Natrag na “Putovanje u središte uma”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 1 gost.