Proces prisutnosti

[antoniopavaroti]

Knjiga Proces prisutnosti..totalni je promašaj..jer da bi se bilo prisutno u sadašnjem trenutku..odnosno - ovdje i sad potrebno je da se Probudite ..dA POSTANETE SVJESTAN..Njegova knjiga pisana je za UM a svjesnost je izvan uma ..gotovo je nemoguće probuditi se bez Učitelja..a nije potrebno ni toliko vježbi . Ako je puno vježbi Um laže sam sebe da radi na sebi ..naravno da Umu nije u interesu da se čuvjek probudi jer Um mora da " umre " da bi se biće prosvijetlilo..Dakle..za buđenje je potreban Učitelj i svega par jednostavnih vježbi..netreba gubiti vrijeme na tu knjigu..pročitao sam je i nema koristi od nje

ovo što si napisao dolazi iz čistog uma, i iz nekog nerazriješenog emocionalnog naboja kako bi michael rekao.. svatko može upoznati jednotu preko učitelja, svatko se može prepustiti, ali to neriješava emocionalno negativne naboje.. ovo nije instant riješenje, ovo je proces kojim postaješ ono što znaš da jesi, u svakodnevnom životu, najlakše je popljuvati ono kroz šta nemaš volje prolaziti, ego je najjači kad misli da je skroz otvorio oči i kad misli da zna, ali bez brige život če ti pokazati da si bio u zabludi..

potpuno si u krivu..jer nije istina da svatko može upoznati jednotu preko učitelja..to zaista nije istina..jer mnogi ne žele da se probude a mnogi i ne mogu..a kad se probudite to nije prepuštanje..baš naprotiv..osim toga nemoj se zamarati knjigama jer se kroz knjige apsolutno nitko nije Probudio..nikakve "svete " knjige, nikakve knjige o "procesu " jer se sa tim hrani Um a ne Svjest..ali ..ah..Još nešto , nema procesa na svjetu kojim postaješ ono što znaš da jesi jer kad ZNAŠ ŠTA JESI netreba ti proces ..proces ti treba da SPOZNAŠ šta jesi. Kad ZNAŠ šta jesi netrebaju ti nikakve knjige..i još nešto..kad skroz otvoriš oči NEMA EGA..

[Devil'sChase]

“Off Topic”

Ruskinja je napisao/la:
A i uostalom, u međuvremenu sam i ostala u drugom stanju, pa ne znam koliko mi je pametno sada dubinski ulaziti u taj proces...

Ruskinja želim ti od sveg srca čestitati i zaželiti puno puno sreće, nešto predivno

[antoniopavaroti]

[luther7hrol]

Ja sam počeo čitati, jako mi se dopada, zasada. Ima li još netko da je u sličnom stadiju pa da se konzultiramo po potrebi?

[SleppyInHead]

Slobodno pitaj što te god bude mučilo

[luther7hrol]

Odradio sam prvu vježbu dva puta, sinoć i jutros. Čvrsto sam odlučio proći kroz Proces. Osjetio sam već sada o koliko se moćnoj stvari radi. Jedino, zaista nije lako doći do
savršenog neprekinutog disanja. Otprije meditiram, no nikad nisam sustavno radio na pranayami, pa sam imao osjećaj kao da sam uskočio u vodu i moram prodisati kroz nju. Uhvati me neka vrsta blage panike da ću napraviti pauzu u disanju, što mi je prije bilo normalno. Onda nakon nekoliko minuta uspijem sve lakše disati, no pritom mi mnogo veći izazov predstavlja pretvoriti izdah u udah, jer sam skloniji praviti gap na tom sklopu.

Zanima me, trebam li povezano disati i ostatak dana, ili isključivo za vrijeme vježbi? Primjetio sam tendenciju da mi se povezano disanje sve više nameće tijekom dana i noći, neobičan je osjećaj, kao da se kvaliteta zraka mijenja i moram se adaptirati na "novi okoliš".

Treba li težiti tome da stalno i uvijek dišemo povezano, ili je to nešto što se događa spontano, kao posljedica svakodnevnih vježbi?

*BTW ima li netko audio track da uploada negdje ( Proces_pisutnosti_disanje.rar ), svi linkovi koji se mogu naći su mrtvi

**EDIT: evo, našao na engleskom: http://www.thepresenceportal.com/33.%20Beginners.mp3

[Beyond Le Fov]

Idealno bi bilo stalno biti u tišini uma fokusom na sadašnji trenutak, al to mogu samo jako izdisciplinirani ljudi visoke svijesti i energije koje ne zanima priča života u vremenu. Mi "obični" ljudi smo sretni ako uspijemo bar deset sekundi u konstanti uhvatitit tišinu a da ne izgubimo fokus sa sadašnjeg trenutka.
Brownov pristup je svakako dobar. Fokus na disanje je odlično sidro svijesti na sadašnjost jer je uvijek tu i uvijek moramo disati u konstanti šta god radili u životu, a usput tako osvješćujemo protok energije i balansiramo emocionalno tijelo.
Naša konstantna aktivnost razmišljanja i bavljenje vanjskim svijetom potiskuje u podsvijest nerazriješene i teške emocije prošlosti, konstantni fokus na vanjsko našu podsvijest drži "pod vodom". Tako da onaj tko krene putem tišine svakako će se morati suočiti s čitavim svijetom svoje potisnute podsvijesti i riješiti sve to prije nego može postojati u tišini neopterečen i ispunjen samim time što je živ.
Mnogi ljudi imaju toliko toga potisnuto u podsvijest da ih svaki prestanak razmišljanja i bavljenja vanjskim stvarima počne psihički boljeti, počnu se neurotično bedirati čim se moraju suočiti sa sobom, zato će napraviti sve samo da se ne suoče sa sobom, samo da im se ne stvori trenutak tišine, jer tada počnu izranjati potisnuta sranja, ti ljudi su npr. ovisnici o svojim prijateljima, druženju s ljudima, tračanju drugih, poslu, kompjutorskim igricama, televiziji, ili o bilo čemu što ih zaokupnja jer jednostavno nemogu biti sami sa sobom.

Učitelj Kastanede šaman Don Juan kaže da iz ljudske aure izlazi milijon energetskih niti s kojima smo povezani sa svime ostalime iz vanjskog svijeta, te niti su veze između našeg uma i svih stvari u koje smo ikad usmjerili svijest, odnosno imali iskustvo s nekim/nečim. S onim gdje smo imali jače emocionalne odnose s tim smo jače povezani i to nam radi teret slobodi duha. Svaki fokus i iskustvo s vanjskim troši našu energiju i veže nas s vanjskim, što imamo više tih niti/sidra to više energetski "curimo" u to, svijest nam je zapetljana u san kojeg zovemo svojim životom.
U meditaciji prestankom razmišljanja smanjuje se otpor podsvijesti i izranja u svijest, sve to što izroni mora biti shvačeno i iskreno otpušteno s ljubavlju, time kidamo energetske veze i vračamo sebi svoju energiju koju sada možemo koristiti za nešto drugo i više tog tereta nema u nama, kao da nije nikad ni bilo. Metoda za taj način vračanja energije don juan zove rekapitulacijom.
Ono što se događa tokom procesa prisutnosti svakako je prisila na rekapitulaciju, odnosno suočavanjem sa svime iz prošlosti gdje nam je energija zaglavila. To je jako močna stvar, jer takvim vračanjem energije otpetljavamo se iz sna i naše eterno tijelo raste, kapaciteti za svjesnost, a to pak sve više omogućuje da budemo svijesni u sadašnjem trenutku izvan vremena, daje snagu fokusu. Tišina uma i fokus na unutarnje je ključ za bilo kakvi duhovni razvitak i širenje svijesti. na tom putu ima mnogo preprika koje moramo riješiti ali isplati se

[pecurko]

Nekome može da bude zaista prepreka da uskladi sebe sa disanjem pogotovu kada ono treba da se izvodi na neki tačno određen način, to se često kod početnika pretvori u par trenutaka svesti o disanju, pa par trenutaka gomile nepovezanih misli i maštarija, pa onda sećanje: ma da ja treba da dišem tako i tako...
Za pronalaženje tih emocionalnih čvorova koji drže zarobljenu energiju, ja sam nekad koristio Oshove meditacije Ho i Hi.

Jednostavne su iz razloga što disanje nije prioritet, mada naravno ima veze sa njim.
Sednite udobno, opustite se, neka misli lete oko vas poput ringišpila, nemojte da pokušavate da ih se oslobodite, udahnite, zadržite dah 2 otkucaja srca, a pri izdisaju lagano izgovorite HO, pa opet poslušajte 2 otkucaja pre sledećeg udaha.
Prvih puta ćete samo plakati, što je super, jer smo od malena naučeni kako nije baš cool plakati.
Međutim kasnije će jedan po jedan događaji na koje ste potpuno zaboravili, a koji Vas u vašoj nutrini bole i stežu, početi da se odigravaju ponovo u Vama.
Ali bukvalno, samo što ćete sad imati priliku da vidite da oni ni na jedan način ustvari nisu povezani sa Vama, osim što ste im vi dali tu ulogu i podarili snagu lanaca i bukagija koje Vas drže vezane.

Hi je ista tehnika s tim što ona izaziva navale smeha, a zatim Vas vodi do događaja i osoba za koje Vi mislite da su Vam doneli sreću i radost.
Naravno i to će se pokazati kao jedan od lanaca koji drži Vas.

[luther7hrol]

Što se tiče prve percepcijske vježbe, da li se misli na podnaslov "Naša unutarnja prisutnost" do zadnje rečenice "Mi smo ono što nam je zajedničko sa svim drugim bićima", ili to uključuje i "Volju za disanjem"?

BTW, nakon današnje vježbe osjetio sam nešto neobično, nakon nekoliko minuta disanja kada uhvatim "onu nit", više ne kontroliram svoje disanje svjesno, čini se da su se udah i izdah stopili i iznutra čitav trnem, osjećam kao da imam novo tijelo unutar mog fizičkog, sličan osjećaj tijela imam kada vježbam astralnu projekciju, u paralizi spavanja i poslije nje.
Također više ne mogu razlikovati kad udišem a kad izdišem, kvalitativno postaju isti. Kao da se prikopčam na stalan mlaz zraka koji teče u jednom, neutralnom pravcu i tada osjećam da sam prodisao nakon svih tih godina, prvi put, naročito jer sam prije bio astmatičar (izliječen zahvaljujući sungazingu i kristalima). Je li to OK, radim li dobro?

[antoniopavaroti]

Evo kratki rezime: http://2012-transformacijasvijesti.com/ ... g-trenutka

Ah..nije na meni da prosuđujem a pogotovo da osuđujem taj članak..ili njegovu knjigu pa to niti neću..Skrenut ću pažnju da sam knjigu pročitao
.nemože se probuditi i biti u sadašnjem trenutku čitajući knjige..tj. kroz knjige..ili "svjesno" disanje..nemože..nažalost... Ponavljam ..nikakve knjige , nikakvi sveti spisi , Talmudi , Biblije , Kurani itd itd kao ni kojekakve "stručne literature" ne mogu probuditi..Jer , sve su to opisi ako jesu "svjesnosti " a svjesnost nije opis ona je ISKUSTVO . Svjesnost ima svoj "okus" kao i cvjeće miris. Dakle , knjige govore kako je šečer sladak onima koji NIKAD nisu probali šečer i njegovu slatkoču..eto u tome je stvar .Možete sto godina čitati o šečeru ali ako ga nikad ne probate nema koristi . Um čita..um kao i knjiga informira a svjesnost je iza uma..kad nastane TIŠINA uma , svjetlo svjesnosti izroni...Zapamtite jedno..um mora da umre da bi se biće rodilo..da bi se probudilo..da bi se postalo prisutan i svjestan NE DISANJA nego sebe . Opasnost je velika kod tog "svjesnog" disanja jer..pazite sad ; kad bi se moglo svjesno disati čovjek bi morao biti svjestan dakle netreba mu disanje jer već jeste svjestan..Zato se ta vježba izvodi uz prisustvo Majstora , Učitelja koji pomaže da se uobičajena PAŽNJA ( jer smo kao ljudska bića naučeni da PAŽNJU prema nečemu smatramo SVJEŠČU !!!!) ne zamjeni za Svjesnost ..dakle pažnja na disanju nije SVJESNO disanje ,,SVJESNO disanje je kad si SVJESTAN da si SVJESTAN SEBE da dišeš..Šta treba ? .počnite kroz učenje meditacije , probajte spoznati sebe..i zapamtite ..meditacija nije koncetracija..