Što znači biti produhovljen i moći vidovnjaka

Proširimo horizonte
Odgovori
Avatar
Morgan Le Fay
rank3
Postovi: 59
Pridružen/a: 06.02.2013, 14:03
Ima zahvala: 27 puta
 pohvaljen: 25 puta

Re: Što znači biti produhovljen i moći vidovnjaka

Post Postao/la Morgan Le Fay »

Perun je napisao/la:Ma ta fraza: fascinacija sobom, me nekako previše podsjeća na Modnog Mačka i Avu Karabatič, pa sam reagirao onakvom rečenicom.
A Beyond Ra se nadovezao sa fraktalima ega, koje bih ja nazvao sebstva, jer ego smatram pojmom iz konvencionalne znanosti, i mislim da je iz posta bilo jasno na koji i kakav ego mislim.
Stoga bi molio i ostale da koriste opću nomenklaturu, u svrhu izbjegavanja nesporazuma.
Ma naravno, uvijek se rečenica izvučena iz konteksta može krivo shvatiti, iako je meni u tom trenutku bila potpuno jasna jer sam pročitala i ono što prethodi u knjizi. :bigsmilee:
Pa možda bi i bolje bilo to tako nazvati (Sebstvo), no ego je ipak taj koji određuje nas u ovom fizičkom svijetu i kako reagiramo na njega, i ne mora uvijek nužno imati negativnu konotaciju, jer zbog ega percipiramo sebe kao individuu i to nas određuje kakvi jesmo. Samo nastaje problem kad se previše povodimo za time, kad se uvučemo u tu iluziju ega i zaboravimo na Sebe i ono što doista jesmo kao cjelovito biće izvan ovih fizičkih okvira.
Auta luonto
anna voima
tee vereni vahvemmaksi
Avatar
mucak
rank4
Postovi: 145
Pridružen/a: 24.01.2012, 12:30
Ima zahvala: 29 puta
 pohvaljen: 60 puta

Re: Što znači biti produhovljen i moći vidovnjaka

Post Postao/la mucak »

E sad meditacija, reci za meditaciju da je opasna je kao reci nemoj se kupati u moru mozes da se udavis, a pritome to govorite coveku koji je dobar plivac.A reci nekome ko ne zna da pliva kupaj se u moru jednako je lose.

E sad svako moze da nauci da pliva to je cinjenica jer svako je plivo u stomaku svoje majke pre nego sto je bilo sta drugo radio sto se tice ovog sveta.
Neko nauci da pliva od malena sa 3-4 godine neko nikad ni nezaboravi, neko nikad ne nauci da pliva neko tek u starosti.Neko upadne u vodu pa se sam spase plivajuci i tako nauci, nekog uce neko nece da uci neko se dugo muci pa nauci itd.
Sto se tice meditacije isto vam je u potunosti od A do SH.

Moje iskustvo je:
u moru sam naucio da plivam sa 4 godine nisam nista puno ucio, uzeo me calac zanoge bacio i reko sine plivaj do mene.
Meditaciju nikad nisam zeleo uciti nikad me nije zanimala niti sam sta znao o njoj.Da bi sa 22 godine setajuci obalom okejana napravio jedan korak zbog kojeg sam upao u more meditacije sasvim slucajno.Strah od tako nemilog dogadjaja je kao kada bi covek koji ne zna da pliva upao u ledeni okejan bez igde izgleda da postoji obala.
No posle izvesnog vremena davljenja svatio sam da u tom okejanu ima soli koja me ako nista neradim drzi izvan vode, jer sam i sam voda samo kad dodas so voda bude gusca:D, i sve sto je potrebno je da disem.Tako plutajuci na ledjima iz ledenog okejana ziv dospeo sam do toplih struja koja su me dalje vodile kuci u toplo sredozemno more blizu obale i kuce.

Sa 4 godine naucih da plivam u moru a sa 24 kolko sada imam i u meditaciji.I jedno i drugo neizmerno puno volim da radim ako sam u situaciji:D

Odgovore na pitanja kako nauciti plivati mozete naci sirom ovog sajta i mnogih drugih.
Srecno vam bilo, odgovor na sva vasa pitanja recicu vam u napred
To je LJUBAV.
a sta je ljubav:

ljubav-t1492.html

http://www.youtube.com/watch?v=Dlw7anFVlXQ

DON'T JUMP IN THE WATER IF YOU CANT SWIM!
Zadnja izmjena: mucak, dana/u 13.02.2013, 19:29, ukupno mijenjano 1 put.
ko smo s?ve mi?r
Avatar
Beyond Le Fov
Moderator
Postovi: 1577
Pridružen/a: 06.02.2010, 21:48
Ima zahvala: 424 puta
 pohvaljen: 1453 puta

Re: Što znači biti produhovljen i moći vidovnjaka

Post Postao/la Beyond Le Fov »

odlična analogija mucak

A što se tiće ovog ega, sebstva/jastva, pa onda osobnost nadduše, grupacije nadduša, pa još veće grupacije grupacija, pa onda osobnost "poluboga" s kojeg se granaju gupacije duša itd itd. Sve je to isto, ego/osobnost, samo značenje riječi/pojmova/simbola je fraktalno raspoređeno na istoj stvari. Svaki level više je "bolje istinit" od onog ispod. Zato je tvrdnja "svi smo mi jedno" najistinitija tvrdnja, iako očito na levelu zemaljske percepcije i projekcije nismo svi jedno. Al naša međuovisnost i odgovornost uvijek ide uz "najveću istinitost". Zato je bolje istinito da smo mi ličnost duše a ne zemaljski ego, iako smo oboje, ali oni koji presele svjesnost iz zemaljskog ega u dušu kuže koliko nevjerojatno život postaje lagan, shvatljiv i koliko se percepcija penje.

Npr. svatko od nas ima osobnog anđela ili više njih, on zna sve o nama i možemo stupit u kontakt s njim, on je duša koja izvire iz iste središnje točke iz koje izlazi i naša duša al egzistira na višoj razini stvarnosti. Recimo da naša i duša mačke koju imamo za kučnog ljubimca izlaze iz istog središta (u to središte se skupljaju sva iskustva života duša koje izviru iz te točke). Pošto smo mi viša bića od mačke možemo se brinuti o njoj na način na koji ona nemože ni pojmiti. Isto je s našim osobnim anđelom u usporedbi s nama. Govorim ovo zato jer znam da će mnogima na putu duhovnog razvoja pristupati anđeoski entitet kroz snove/vizije/halucijnacije/misli. Slušajte ga što vam želi reč (kroz simboliku i intuiciju) jer on zna poprilično mnogo o vama i vašoj budućnosti.

Ja volim upotrebljavati što manje pojmova kad je to moguće i rastegnutni svaki kroz čitav fraktal značenja, od najnižeg do najvišeg. Ljudi moraju naučiti razmišljati transcendentalno. Treba "ili" zamjeniti sa "i", tada se svjesnost širi svjetlosnom brzinom jer se kalup shvačanja i mogučnosti širi.
Svemir jest toliko jednostavan da ga može shvatiti i dijete bez posebno razvijenog intelekta, samo je bitan način, perspektiva. Npr. nećeš djetetu ili nekome s nerazvijenim intelektom ići objašnjavat svemir s fraktalnom matematikom u najsitnije detalje jer neće ništa skontat, ali ako mu objasniš s osobnostima energija, bogovima i aspektima njihove ličnosti to je već lakše za posložiti. Hinduizam je koncipiran na tu foru.
Svo to kompliciranje, sve te silne puzzle, simboli simbola, može posložiti samo jak intelekt, čak i tada se gubi po priči i gubi bit svega ako nema neku količinu svjesnosti kroz sva svoja "viša tijela" po energetskim oktavama.

Sve je jedno, fraktalno rastepljeno u simbole i priče. Zato je npr. Sunce = Bog, jer sve što Sunce predstavlja životu na Zemlji, Bog predstavlja životu u čitavom svemiru. Kad se ljudi klanjaju i slave Sunce, klanjaju se i slave Boga. Sunce simbolizira Boga ali svaki simbol i jest ono što simbolizira, ima takvo djelovanje/utjecaj u sloju realnosti u kojoj se nalazi.

Zato je priroda/život na Zemlji jedno te isto što i Gaia. Kad se ljudi klanjaju i slave prirodu, klanjaju se i slave Gaiu - Božicu kojoj pripada naše tijelo, čitava priroda, i sve što se u njoj događa. A i većina duša ovdje na Zemlji njena je kreacija.
Ne radi se u tome da je "biološka fizička priroda" zbog primitivnosti percepcije personificirana s nečim što ne postoji i što je fikcija. Božica Gaia postoji, ona jest božica, ali kao takva postoji duboko na fraktalnoj skali od naše zemaljske perspektive prema Bogu. Ali pošto su svi ti slojevi transcendentalni i zapravo nisu nikakve granice i pošto se naša svijesnost može rastezat kroz sve te slojeve, teško je separirat stvari i posložit simbolima tako da zaglavljeni intelekt (koji percipira svijet na totalno deseti način) može shvatiti.

Svemir je čista magija, ne postoji fizičko kako ljudi to doživljavaju, sve je um, sve je san, sve je projekcija, hologram, energije različitih gustina, simboli simbola, percepcija kroz različitu količinu dimenzija, priča koja priča priču sama sebi :)

Mi nismo tijelo koje ima dušu, već duša koja ima tijelo. Nije mozak taj koji proizvodi svjesnost, svjesnost je ta koja proizvodi pojavu mozga, materiju, prostor, vrijeme.

Priroda stvarnosti je mentalna, ne fizička, fizičko je projekcija uma putem guste energije, strukture i događaji su simboli i priče.


U principu cijela ova diskusija je suvišna. Sve što treba je samo zašutjeti i meditirati, s praksom se rastopi i stopi čitav svemir u nama i sve bude jasno. Ali s druge strane, ove priče su potrebne kao poticaj jer intelekt nemože vjerovati da je bit samo u tišini uma, zaglavljeni ego intelekt misli da je meditacija gubljenje vremena i da će duhovnost shvatiti linearnim 2d razmišljanjem, pomoću simbola koji simboliziraju simbole, nema šanse. To je kao da životinja pomoću emocija i instinkta shvati intelekt. Razmišljanje je 2d - ravna linija, reda misli jednu za drugom, linearno analizira i donosi zaključke na bazi predrasuda i uvjerenja ako nema pristup višim dimenzijama. Intuitivnost je 3d, znači obuhvača dodatnu dimenziju koja nudi neusporedivo veću percepciju. Razmišljanje radi interferenciju s intuitivnim dijelom nas i zato je teško odvojit jedno od drugog. Isto tako interferenciju radi i emocionalni dio nas sa razmišljanjem... kad te nešto boli to potencira negativne misli.

Čitava mainstream znanost je zaglavljena u intelektu, 2d razmišljanju i u detaljima, oni ništa ne promatraju kao dio sebe, kao da sanjaš najobičniji san i okolinu smatraš nećim vanjskim a ne projekcijom svog uma. I znanost još to što promatra rastavi na najsitnije dijelove/detalje i izgube svu bit. Sunce je za njih samo smjesa plinova koja prži po Zemlji, život je samo nakupina organiziranih stanica. Po znanstvenim principima život je nemoguć, nekakva anomalija materije. svašta
Iako sada otkričem i razvojem kvantne fizike uočavaju/dokumentiraju da im sam čin promatranja, fokus svjesnosti i namjere radi anomalije po eksperimentima.

Al ok, intelekt ima važno mjesto u sloju našeg bića iako su ljudi zaglavljeni u njemu. On je uvijek "sigurno utočište". Upravo on nam omogućuje razvoj tehnologije u fizičkom sloju energija, i mogućnost komunikacije putem govora/pisanja, omogućuje nam da se umjetnički izražavamo na ovom sloju. itd. čini sve još zabavnijim ako se ne zaglavimo.

pojašnjenje: post29391.html#p29391
Avatar
Devil'sChase
Moderator
Postovi: 600
Pridružen/a: 07.06.2011, 07:40
Ima zahvala: 316 puta
 pohvaljen: 206 puta

Re: Što znači biti produhovljen i moći vidovnjaka

Post Postao/la Devil'sChase »

Nevezano za ovo, samo da malo pojednostavim pojam interferencija. To vam je kad se 2 elektromagnetska vala sudare u istoj anteni i onda nastane pomutnja. Ocito je kako se to veze u kontekstu teksta.
Avatar
Morgan Le Fay
rank3
Postovi: 59
Pridružen/a: 06.02.2013, 14:03
Ima zahvala: 27 puta
 pohvaljen: 25 puta

Re: Što znači biti produhovljen i moći vidovnjaka

Post Postao/la Morgan Le Fay »

Beyond Ra, lijepo rečeno.

Istina, nema se zapravo kaj tu posebno raspravljati o duhovnosti (iako i to dobro dođe), najbolje bi bilo da si svatko odvoji bar pola sata dnevno da bude sam sa sobom. Svi koji se boje meditacije... ne morate ništa raditi - samo budite u tišini (ili uz neku inspirativnu muziku, svejedno). Dišite. Budite svjesni sebe i svega oko sebe. Otpustite sve brige i probleme... Samo to. Nikakve posebne tehnike niti nisu potrebne... To ne može štetiti. Disanje, mirnoća, tišina nikome nisu naštetili. U ovom svijetu u kojem živimo, gdje svi jure prema nekim ciljevima a da ne znaju ni sami zašto, i trude se ispuniti tuđe želje i zahtjeve, da budu prihvaćeni od drugih i od društva, ljudi zaboravljaju na najbitniju stvar - a to je taj trenutak za sebe, u tišini, svaki dan. Na taj način se širi naša svijest i percepcija.. jer ovo što je recimo Beyond Ra napisao, ili što mnogi pišu i raspravljaju, po forumima, knjigama, člancima itd. nekome će zvučati apstraktno i nerazumljivo - jer tako nešto nije iskusio. Kada prvi put iskusite to Jedinstvo, sve ostalo postaje nevažno i cijelo iskustvo života se mijenja. Stoga, od teoretiziranja nema pomaka. Jedino od pogleda duboko u Sebe, u tišinu i beskonačnost svoje duše, u bezvremenost i vječnost postojanja... gdje se gubi svaki naš oblik, gdje ostaje samo čista Svijest.
...

Također, jedna važna lekcija koju i ja trenutno učim je strpljenje. Nikakvi rezultati ne mogu i neće se pojaviti preko noći. Ako želite raditi na sebi, to ide polagano - svakim danom, svakim trenutkom... bitna je samo volja. :winkk:
Auta luonto
anna voima
tee vereni vahvemmaksi
Avatar
Psychonaut
rank11
Postovi: 492
Pridružen/a: 31.10.2010, 19:58
Ima zahvala: 85 puta
 pohvaljen: 177 puta

Re: Što znači biti produhovljen i moći vidovnjaka

Post Postao/la Psychonaut »

Dobro ga je ub'o Stan Grof:
slika
Pozivam te da budes moj ucitelj
Avatar
Devil'sChase
Moderator
Postovi: 600
Pridružen/a: 07.06.2011, 07:40
Ima zahvala: 316 puta
 pohvaljen: 206 puta

Re: Što znači biti produhovljen i moći vidovnjaka

Post Postao/la Devil'sChase »

Tako bi to trebali biti :D ali...

"The rules for being human today"

media/images/1359938200.jpg
Avatar
Beyond Le Fov
Moderator
Postovi: 1577
Pridružen/a: 06.02.2010, 21:48
Ima zahvala: 424 puta
 pohvaljen: 1453 puta

Re: Što znači biti produhovljen i moći vidovnjaka

Post Postao/la Beyond Le Fov »

heh nažalost da

Evo jedne pričice (iskustvo jedne žene), vrlo sažeto putovanje duše od postanka do krajnjeg razvitka i sjedinjenja s Bogom. Citat je iz knjige Inicijacija - Elisabeth Haich, toplo preporučam tu knjigu svima koje zanima duhovni razvitak, prepuna je staro-egipatskog znanja o energijama, svemiru i životu. Za vrijeme civilizacije u egiptu koja je izgradila piramide, tadašlji ljudi bili su ogromno duhovno razvijeni, imali su znanje čitavog svemira, u to vrijeme postojali su i ljudi bogovi na zemlji, to su ljudi koji su dosegli i integrirali u sebe sedmu i krajnju razinu vibracija energije.
7 stepenica u priči odnosi se na 7 oktava energije koje sam ranije spominjao...


Jedne večeri, dok klečim u svom krevetu, pripremajući se za razgovor s Bogom, događa se nešto zaista čudno. Na moje veliko iznenađenje oko mene počinje svijetliti. Sve je svjetlije i svjetlije. U toj rastućoj svjetlosti vidim značajan krajolik, visoku planinu sa strmim, kamenim i uskim puteljkom koji vodi k vrhu. Znam da taj puteljak vodi k odredištu, k Bogu. Bez oklijevanja počinjem ga slijediti.

Put ugodnim krajolikom vijuga sve više i više. Uspinjem se njime naviše. Zeleni krajobraz leži preda mnom. Penjući se, dosižem negostoljubivi predio visokih planina. Puteljak postaje strmiji, uži, ali ja se uspinjem začuđujućom lakoćom, kao da klizim. Nastanjen predio leži iza mene. Horizont se proširuje i vidim daleko pod sobom. Ne, nemam vremena za gledanje. Nastavljam dalje. Nakon mnogo zavoja kružni puteljak završava u području stepenica. Ima ih sedam. Svaka je stepenica dva puta viša od prethodne. Stojim u podnožju stepeništa pod kristalno bistrim nebom, znajući da se moram njime uspeti. S dubokom vjerom koju je stvaralac dao svakom od svoje djece, uspinjem se do stepeništa.

Prva je stepenica niska. Da bih se uspela na nju, moram savladati težinu svog tijela. S lakoćom uspijevam. Druga stepenica je nekako viša i budi otpornost mog tijela. Već sam prije dugo vremena savladala otpornost svog tijela, pa mi ta stepenica ne pričinjava teškoća.

Treća je vidljivo viša. Da bih savladala tu stepenicu, moram savladati svoje osjećaje. Postavši gospodarem svojih osjećaja, uspinjem se na treću. Suočivši se s četvrtom stepenicom, koja je iznenađujuće visoka, obuzima me misao sumnje:

- „Kako ću se uspeti? Imam li dovoljno snage?"

Tada shvatim da me takve misli uspavljuju, paraliziraju. Ali sumnja je misao. Prema tome, da bih zagospodarila sumnjama, trebam savladati misli. Hvala mojim dugotrajnim treninzima i vježbama u hramu. Znam što činim. Skupljam svu snagu svoje duše, apsolutno vjerujem u Boga i ne mislim ništa. I kada nestaju moje misli, nestaju i sumnje. I nalazim se na četvrtoj stepenici.

Čudno! Osjećam se mnogo većom sada kada sam savladala tu stepenicu. Svaki put kada bih se uspela na stepenicu, narasla bih i bila mnogo viša nego na početku.

Suočavam se s petom stepenicom, koja je toliko visoka da se na nju mogu popeti jedino ako koristim obje ruke i noge. Podižući se s velikom mukom, na svoje iznenađenje primjećujem da više nemam tijela. Sve što je bilo u meni i oko mene, sve materijalno je nestalo i ja postajem nevidljivi duh.

Šesta stepenica je vrlo visoka. Nova teškoća preda mnom. Više nemam tijelo ni ruke za koje bih se mogla objesiti i povući. Ne znam kako da to učinim. Gledam oko sebe želeći vidjeti kako ću to učiniti, kada se iznenada cijeli svijet ispod mene smanjio - grad za gradom, zemlja za zemljom, izgledaju kao igračke. Kuća za kućom, zajedno s ljudima koji su u njima stanovali. Beskonačna ljubav prema njima me uvećava. Patim misleći o svim ljudima koji će morati prijeći put, dug i naporan put prepoznavanja, o neizmjerivo brojnim osjećajima ljudi zatvorenim u svoju vlastitu sebičnost. Ista takva bila sam i ja.

I čudo nad čudima - u trenutku kada je univerzalna ljubav poletjela mojim srcem, podignuta sam i nalazim se na šestoj stepenici.

Stojim pred posljednjom i najvećom stepenicom. Toliko žudim popeti se na nju. Ta žudnja ispunjava cijelo moje biće. Ništavilo. Jednostavno ne znam što mi je za raditi. Nemam ruke, noge, ni snagu muskulature tijela pomoću koje bih se mogla podići. Pod svaku cijenu moram doći gore.

Na vrhu je Bog. Odlučujem vidjeti ga, biti licem u lice s njim. Stojim, čekam, ali ništa se ne dešava. Osvrnuvši se, opažam na svoje veliko iznenađenje da nisam sama. U tom trenutku, biće vrlo slično meni doseže šestu stepenicu i moli me da mu pomognem doseći sedmu. Shvaćam njegovu ogromnu želju. Zaboravljam svoju vlastitu žudnju za dosizanjem sedme stepenice. Pokušavam mu pomoći da dosegne svoj cilj.

Ali u trenutku kada zaboravljam svoju želju, primjećujem da se nalazim na vrhu sedme stepenice. Ne znam kako sam došla ovdje. Mog kompanjona više nema. Ne znam kamo je nestao. Imala sam iluziju koja mi je pomogla zaboraviti posljednju samoorijentiranu misao. Sve dok sam se željela podići, nisam mogla savladati stepenicu koja je bila visoka kao i ja.

Stigla sam. Vidim formu nebeskog bića obasjanu blještavim svjetlom. Moja komplementarna polovina. Njegova neizdrživa privlačnost povlači me u sebe. Potpuno oduševljena i ispunjena, stapam se s njim u potpuno jedinstvo. Shvaćam da je on uvijek bio je i ja uvijek on. Dualnost projicira izgled moje božanske istinske biti. U tom dualističkom stanju uvijek sam sretala Boga i osjećala ga kao „Tebe". U rajskom jedinstvu osjećam da će ta nevidljiva snaga koju sam uvijek nazivala Bogom, u slijedećem trenutku postati moja. Oko mene počinje rotirati disk koji obavija vatreno biće. I u mojoj leđnoj moždini, moja istinska bit - Ja. U svojoj leđnoj moždini osjećam vatru, most izgrađen od struja života koji zrači briljantno svjetlo kroz sedam centara snage, vitalizirajući moje tijelo.

Tada, iza svakog vremenskog koncepta istodobno, vidim beskonačno dugački lanac, sastavljen od različitih životnih formi u koji sam bila inkarnirana kroz sva vremenska razdoblja, putujući dugačkim razvojnim putem od svog prvog izlaska iz jedinstva raja, pa do sadašnjeg trenutka.

Vidim da su moji bezbrojni životi bili, jesu i bit će nedvojbeno povezani sa životom istog duha. Iz događaja prethodnih života proizlaze novi odnosi, nove veze, novi razvoj, dopunjujući se i nadomještajući savršeno kao mali kamenčići u vlastitom mozaiku.

Prepoznajem nit koja me je povezivala s komplementarnom polovinom, s Ptahhotepom, s Atothisom, s Bo-Gharom i s mnogim drugim ljudima. Jasno vidim kako nas je ta nit povezivala kroz prostranstvo vremena, kako su nam mnogo naprednije duše pomagale, kako smo se pomagali međusobno i onima manje naprednim u velikom zadatku produhovljenja zemlje, u razvoju naše svijesti obavijene tijelom, materijom.

Iskustva koja smo donašali jedni drugima, pomogla su širenju i produbljivanju svijesti u tijelu, dok su se tijela u kojima smo stanovali progresivno produhovljavala, postajući sve ljepša. Materija, sadržeći različite forme izražaja, postaje elastičnija, odgovornija prema volji i zračenjima duha. Tijelo na taj način postaje poslušni sluga bitka i nije više usamljena svjetlosna zraka proizašla iz duha. Shvaćam tajnu piramida, jer sam i sama postala piramida, koristeći jedino materiju, tijelo, kao postojanu osnovu, ali kontinuirano izražavajući božanstvenost.

Tada se sve oko mene, zemlja, univerzum, nebo, stapa u jedno ogromno vatreno more. Zahvaćaju me ogromni plamenovi. Na trenutak imam dojam da sam zajedno s cijelim univerzumom uništena. Bljeskovi svjetla lome se i jure mojim venama, cijelo moje biće izgara vatrom. I onda se najednom sve mijenja. Vatra me više ne guta. Ja sama postajem božanska vatra koja u sve prodire, koja sve oživljuje, sve prožima. Okružuje me poplava svjetla, ali to svjetlo izrasta iz mene. Ja sam snaga tog svjetla i svega ostalog što jest. Zemlja na mene više nema utjecaja. Njena privlačnost koja me sputava je iščezla. Plovim u tom ništavilu. Moje biće više nema ograničenja, ja sam ono što sve privlači, ništa me više neće vezati, ništa me neće privući...

Tražim one koje volim, jer znam da oni ne mogu biti uništeni, ali uzaludno ih tražim u ništavilu oko mene. U praznini postojim samo ja.

Zbog toga usmjerujem svoju pažnju prema unutra. Ugledavši to, shvaćam da je svatko i sve što živi u meni, univerzum je u meni, jer sve što jest, živi u meni. Sve što jest, ja jesam. U svemu što volim, volim sebe. Iznenada spoznajem da je sve u što sam uvijek vjerovala, a nisam voljela, ono što još nisam poznavala u sebi. Savršeno sve upoznavši, volim sve i svakog, jednako, jer sam ja jedno u njima, ja sam „Ja" u svemu, u sveobuhvatnosti.

Ja sam ispunjenje, život, zračenje, besmrtno biće... više nema nikakve borbe, patnje, žaljenja, nema kraja... smrti. U svemu što je rođeno, u besmrtnom biću, počinje nova forma života i u svemu što umire - Ja, besmrtnost - uvlačim u sebe vječnu, kreativnu božansku bit.

Spoznajem da vrijeme i prostor egzistiraju samo na periferiji kreativnog svijeta koji velikom brzinom rotira kao disk. Ali Ja sam unutar sebe bezvremenska, besprostorna vječnost. I dok počivam u sebi, moje vječno biće ispunjava svemir i sve što živi u njemu.

JA SAM JEDINA REALNOST, JA SAM ŽIVOT, JA JESAM ŠTO JESAM! Počivam u sebi, osjećajući beskonačni mir. Ali u tom miru dopire do mene poziv da se vratim u svoje napušteno tijelo. Okrećem reflektor svoje svijesti i prepoznajem glas koji govori mom biću, dobro poznati glas svog učitelja Ptahhotepa. Poziva me natrag...

I istupam iz svog nebeskog postojanja stavljajući ponovo na sebe odoru personalnog ega. Ali sa sobom nosim svijest o onome tko sam...

Ponovo postajem ljudsko biće, ali u srcu nosim božansko postojanje koje je postalo svjesno u meni, Boga, i od tada se ta božanska bit provlači kroz mene... i polagano otvaram oči.

citirano iz knjige Incijacija - Elisabeth Haich
Avatar
Morgan Le Fay
rank3
Postovi: 59
Pridružen/a: 06.02.2013, 14:03
Ima zahvala: 27 puta
 pohvaljen: 25 puta

Re: Što znači biti produhovljen i moći vidovnjaka

Post Postao/la Morgan Le Fay »

Lijepa priča. :78896:
Morat ću si nabavit knjigu... :bigsmilee:
Auta luonto
anna voima
tee vereni vahvemmaksi
Odgovori