Što znači biti produhovljen i moći vidovnjaka

[Ruskinja]

Ok, da prekinem eventualnu šutnju i pokušam kanal komunikacije vratiti na prirodno stanje: žao mi je Beyonde što sam imala potrebu dati ti negativan komentar. Znaš da mi zbog drugačijeg razmišljanja nije sve tvoje prethodno palo u vodu.
Budno i inspirativno i dalje pratim tvoje postove, i dalje ću se osjećati slobodno te priupitati kada će me zanimati tvoje stajalište, kao što ću se i veseliti tvojim odgovorima, makar oni bili povremeno i drugačiji od moje stvarnosti.

Pečurko, ubuduće budem pažljivije koristila glagol "razočarati"... a možda ću te i ubuduće nasmijavati, smijeh je pozitivan!

[Beyond Le Fov]

pa ono, meni je sve to normalno, teško je mene uvrijediti jer znam kako psiha čovjeka funkcionira, kad je previše čudnih i novih stvari, koliko god one zvučale istinito u dubinama nas, ponekad će se dogoditi overload i um će odbaciti sve kompletno iz tog pravca. Meni se to često događalo kad sam počeo ickea čitati i to sve. Imao sam velike stresove od toga i um samo napavi cutout i vrati se u film u kojem se osjeća ugodno. Srećom uvijek ostanu ti neki trnovi u umu koji nedaju mira i forsiraju istinu i buđenje.
Vidim ja sve iz mnogih kuteva reakcija, jedna je i "pa čovjeće onaj lik s foruma razgovara s bogovima, nemožeš popušit takvu spiku", najlakši izlaz je "lik se drogsa sa psihodelicima i halucinira". Um će uvijek naći milijon i jedan način da odbaci i zaobiđe stvari koje klimaju njegov sustav tumačenja svijeta, tako jednostavno funkcionira, zato treba polako rastapati kalupe razmišljanja, inaće se um pogubi i izgubi zemlju pod nogama, a to nije nikako dobro.

Na kraju krajeva ja i želim čuti drugačije mišljenje, ja pišem samo da inspirira druge da sami krenu istraživat svemir u sebi, najgore mi je dok ljudi slijepo prihvačaju nešto od nekog autoriteta bez da sami razmisle i osjete. Nejgore je kad ljudi štuju simbole umjesto ono što simbol predstavlja, to je slučaj kod svih religija i drugih stvari u životu ljudi, ponašaju se kao autopiloti bez mozga važući istinu prema onome iz čijih ustiju je izrečena. Nikad nije bitna osoba/kanal kroz koji je nešto izraženo več ono što je izraženo ali kroz perspektivu sebe, kao da to ti izražavaš.
Npr. ja sam Rajanac, Ra aspekt Gajanca ako me gledaš kao brijača na Gaju i ako mi je priroda religija, ali nije meni gaja neki autoritet kao što je krščanima isus, sve su to vrijednosti energija unutar mene. Moje tijelo i duša sam ja, moje više jastvo sam ja, gaja sam ja, bog je ja... slojevi uma, grane jednog drva. Onome čemu pridodajem važnost to radim zato da pojačam te aspekte energija unutar sebe a ne da slijepo štujem nešto jer je ogromno, moćno i daleko iznad mene, iluzionarno izvan mene.

Evo još malo čudnih stvari... U svakome od nas postoje dvije suprotne sile kao što postoje u svemiru. Jedna sila vuče gore a druga sila vuče dolje, čovjekovo biće je uglavnom balans te dvije sile. Kao da ti na jednom ramenu sjedi sotona a na drugom anđeo, oboje ti šapuću u uho a na tebi je da odlučiš što prihvatiti. Oni koji su čitali kastanedu upoznati su s tvrdnjom don huana da je naš um zarobljen od strane anorganiskih bića, ja ih doživljavam kao tehnologiju ickeovih reptila, nastoje nas manipulirati da bi isisavali energiju iz nas, njih možeš gledati kao tu silu koja vuče dolje ili pomaže vuči dolje, to su sve sumnje, lančani razlozi, filmovi i ego spike koje su u suprotnosti s onim što osjećaš u srcu, u duši.
Što je čovjek ili bilo koje drugo biće? energija, ali skup raznih energetskih utjecaja, i onda taj skup zovemo sobom. Tijelo je zasebni energetski skup, duša isto, to dvoje zajedno je biće, ali iz svih smjerova dolaze utjecaji drugih vrsta energija na ove dvije bazične, i tek to sve skupa u nekoj vremensko prostornoj točki smatamo sobom, nesvjesni da je sve samo slojevi energija koji se konstantno mjenjaju, simfonija

Preporučam knjige Don Miguel Ruiza, to je isto toltečko učenje kao don huanovo ali jako dobro napisano za širiju masu, jako dobro objašnjava zaobilaženje te sile koja vuče dolje, to je kao neki virus u našem umu koji laže i mi mu vjerujemo. Virus koji služi ovima below da crpe energiju iz nas. Ruizove knjige bi ja uveo u osnovne škole jer fakat te nauče mnogo na vrlo jednostavan način bez ezoterijskih stvari, o tome da slušaš sebe i odj sve što nisi.

[pecurko]

možda ću te i ubuduće nasmijavati, smijeh je pozitivan

Ne zameri, nadam se da si dobronamerno protumačila moj post, jer on to je

Nemojte gledati vani, sve te ljude kako se kao malene inertne čestice sudaraju. Svaki sa svojim oklopom sazdanim od želja, vaspitanja, vere...

Pogledajte u sebe, u taj oklop bez predrasuda, bez ikakve ideje, pogledajte lepo svoju veru, nemojte je odbacivati, nađite najsvetlije primere iz biblije, kurana... shvatićete da su svi ti proroci mnogo bliži budizmu ili šamanizmu nego li veri za koju se vezuju...

Ne postoji prorok koji se molio svetu izvan sebe...koji se molio bogu sa imenom.

Kad nađete da je vaša vera, zavisila od istine koju su stvarali ljudi, na sebi svojstvene načine kroz "vreme", shvatićete da Vi niste vernici nego sledbenici tradicije... koliko god ona duga bila.

Dati bogu ime, govori o nerazumevanju istine, o pokušaju da se bog stvori izvan Vas, da se ceo svet vaših osećaja manifestuje pred drugima. To se nikad neće desiti.

Opet, kad ga nađete u sebi, kad uhvatite svu tu ljubav što se kovitla u večnom trenu postojanja, onda je vreme da se pogleda vani... kad u svakom drugom biću, svakoj drugoj materiji budete videli isti taj kovitlac na putu ste produhovljenja.

[Echoes]

Produhovljenost je pojam koji opisuje stanje uma koji je rješio zagonetku života nerješivu ljudskom umu. (paradoks)

Ali recimo za potrebu rasprave da je produhovljen čovjek onaj koji zna.
Sreo sam puno ljudi koji znaju (uključujući sebe na vrhuncu moje psihodelične "karijere"), ali bez iznimke je svo to znanje bilo samozavaravanje. Lako se uvjeriti da možeš spoznati istinu, jer si ju možda u određenom trenutku pojmio. Ali kad pokušaš to objasniti sebi ili bilo kome drugome, sve zvuči smiješno i besmisleno. Osim ako se želiš samozavaravati.

Zagonetku je moguće rješiti samo bez ega, a sve misli koje ju žele rješiti su... Guess what - ego.
Ne vjerujem u smrt ega. Ako je ego umro, tko stvara misao da je ego umro? Guess what - ego.

Oni koji znaju ne pričaju.
Oni koji pričaju ne znaju.

[Shanti]

@Echoes slažem se, ali ovo što se tiče pričanja...nekad osobno jedostavno osjetim veliku potrebu i želju da sreću i mir koji osjetim makar pokušam podijeliti sa drugima, a kako većina danas nema gotovo nikakvu intuitivnu komunikaciju, jedino kako možemo pokušati to prenijeti je kroz riječi...a onda dalje ide kao što kažeš...nemogućnost prijenosa toga, loše zvučanje i slično.. tako da tišina i je najbolja uvećini slučajeva, ali nekad mi bude teško pomisliti da ljudi zbog toga mogu misliti da mi se ne sviđaju i slično ah taj ludi ego

[mucak]

slazem se sa pricom, dodao bih da se reci jos dele na pisane i izgovorene.Velika je razlika iz razloga sto kad izgovorimo rec ona nosi i zvuk sa sobom, a zvuk je mnogo mnocna stavka.

Smatram da se zvukom moze izraziti emocija. Nebih reko u potpunosti ali velikim delom.
A naravno pronaso sam i dosta emocije citajuci neke stvari na ovom sajtu

[Psychonaut]

Produhovljenost je pojam koji opisuje stanje uma koji je rješio zagonetku života nerješivu ljudskom umu. (paradoks)

Ali recimo za potrebu rasprave da je produhovljen čovjek onaj koji zna.
Sreo sam puno ljudi koji znaju (uključujući sebe na vrhuncu moje psihodelične "karijere"), ali bez iznimke je svo to znanje bilo samozavaravanje. Lako se uvjeriti da možeš spoznati istinu, jer si ju možda u određenom trenutku pojmio. Ali kad pokušaš to objasniti sebi ili bilo kome drugome, sve zvuči smiješno i besmisleno. Osim ako se želiš samozavaravati.

Zagonetku je moguće rješiti samo bez ega, a sve misli koje ju žele rješiti su... Guess what - ego.
Ne vjerujem u smrt ega. Ako je ego umro, tko stvara misao da je ego umro? Guess what - ego.

Oni koji znaju ne pričaju.
Oni koji pričaju ne znaju.

Nikad nisam bio nesto puno pricljiv(pogotovo u vecem drustvu), ali u zadnje vrijeme jos vise primjecujem da me pricanje i "prazna" verbalna komunikacija strasno zamara, i da je to vjerovatno uslovljeno psihodelicnim iskustvima... Svakako se bitne stvari u zivotu ne mogu prenijeti rijecima.
Nisam siguran koliko je to dobro za moje drustvene odnose, al sta je tu je
Da li je jos neko primjetio slicne promjene na sebi?

[Echoes]

Nikad nisam bio nesto puno pricljiv(pogotovo u vecem drustvu), ali u zadnje vrijeme jos vise primjecujem da me pricanje i "prazna" verbalna komunikacija strasno zamara, i da je to vjerovatno uslovljeno psihodelicnim iskustvima... Svakako se bitne stvari u zivotu ne mogu prenijeti rijecima.
Nisam siguran koliko je to dobro za moje drustvene odnose, al sta je tu je
Da li je jos neko primjetio slicne promjene na sebi?

Definitivno.

Sve ovo što si napisao vrijedi i za mene. Otkad znam za sebe uživam u samoći i s rijetkim ljudima mogu ostvariti povezanost preko verbalne komunikacije (o većim društvima da ne govorim, to mi je oduvijek jako kaotično). Zato nisam siguran da li je to posljedica psihodelika.

Ali psihodelična iskustva su definitivno nešto promjenila u načinu na koji doživljavam komunikaciju i općenito ljudske odnose. Manje slušam riječi, a više namjeru koja je iza njih. Ne vodim besmislene razgovore, i nemam potrebu na sve odgovoriti. Ako mi se ne sviđa što čujem, pustim to da "prođe", i ne obraćam pažnju. To vrijedi i za moje misli/riječi. Shvatio sam da su sva ta mišljenja i stavovi ograničenja koja koče um i vode u razočaranje kad shvatimo da ništa ne znamo. Više nemam potrebu imati mišljenje o svemu, niti znati sve. Češće šutim i ta tišina nije nelagodna već smiruje i daje mi sigurnost.

To sve se počelo manifestirati u mom svakodnevnom životu, ali na psihodelicima je još izraženije otkad sam ih odlučio početi uzimati sam. Spoznaje su dolazile lakše jer nisu bile prekinute nekim glupim razgovorima i smijuljenjem. Nedavno sam nakon puno vremena jeo gljive s još jednom osobom s kojom sam ostvario prekrasnu komunikaciju iz koje sam izvukao puno više spoznaja nego kad sam bio sam, ali to je rijetkost i nešto što se ne može na silu i sa svakime. Sad ta povezanost za mene ima nekakvu čar, čak djeluje magično. Možda jer je tako rijetka iako smo okruženi ljudima.

[Psychonaut]

Ali psihodelična iskustva su definitivno nešto promjenila u načinu na koji doživljavam komunikaciju i općenito ljudske odnose. Manje slušam riječi, a više namjeru koja je iza njih. Ne vodim besmislene razgovore, i nemam potrebu na sve odgovoriti. Ako mi se ne sviđa što čujem, pustim to da "prođe", i ne obraćam pažnju. To vrijedi i za moje misli/riječi. Shvatio sam da su sva ta mišljenja i stavovi ograničenja koja koče um i vode u razočaranje kad shvatimo da ništa ne znamo. Više nemam potrebu imati mišljenje o svemu, niti znati sve. Češće šutim i ta tišina nije nelagodna već smiruje i daje mi sigurnost.

To je to, kod mene ista situacija. Izgleda da nam vise nema nazad, a ni stagniranje nije opcija Sami smo odabrali da hocemo da izadjemo iz kutije, i sad to moramo dovrsiti.

To sve se počelo manifestirati u mom svakodnevnom životu, ali na psihodelicima je još izraženije otkad sam ih odlučio početi uzimati sam. Spoznaje su dolazile lakše jer nisu bile prekinute nekim glupim razgovorima i smijuljenjem. Nedavno sam nakon puno vremena jeo gljive s još jednom osobom s kojom sam ostvario prekrasnu komunikaciju iz koje sam izvukao puno više spoznaja nego kad sam bio sam, ali to je rijetkost i nešto što se ne može na silu i sa svakime. Sad ta povezanost za mene ima nekakvu čar, čak djeluje magično. Možda jer je tako rijetka iako smo okruženi ljudima.

I ja sam imao iskustva "telepatske" komunikacije, vrlo slozenih stvari koje se rijecima tesko opisuju. Takvo iskustvo zaista zblizava ljude, jos pogotovo ako je rijec o partnerima...

[Beyond Le Fov]

da, meni je oduvijek to bio "problem". Teme i kutevi gledanja koji mene interisiraju u životu su poprilično različiti od onog o čemu večina "normalnih" ljudi melje. Ja u društvu čujem samo "bla bla bla bla", suviše trivijalne stvari. ljudi melju i melju i melju i ništa ne kažu. baš kao što kažeš psyhonaut ta prazna verbalna komunikacija strašno zamara. zato uvijek ispada u društvu kao da sam povučen jer se ne ukuljučujem u te prazne razgovore, jednostavno nemogu. iako ajde nađe se tu i tamo osoba s kojom mogu nešto iskomunicirati a da nije totalno bacanje energije, hvala svemiru na curi koju imam, s kojom rastem i s kojom se kužim.

čini mi se da se razdvajaju svijetovi, previše ljudi ostaje u starom svijetu, starom operativnom sistemu, kao da se ne miću s mjesta i sve šta rade je popunjavanje tišine jer se nemogu s njom suočiti, svu energiju ulažu u neke slike važnosti svoje ličnosti i za svoje mjesto u društvu. dok vidim s druge strane da ima dosta ljudi koji prate i surfaju po energetskom valu ovog vremena koji piči prema 4d. i njima će bit teško zbog toga što ih ovi koji ostaju na mjestu ne shvačaju. Trnovit je put za svakoga tko želi izači iz matrixa, a tko krene nema natrag.

btw echoes, i duhovnost je znanost, sve je znanost, nema misterija, misterij je kad ti fali šira slika za objasnit događaj, sve se da shvatiti u ljudskom umu, samo je pitanje načina, kapaciteta inteligencije, energetske vibracije i s kojim informacijama raspolažeš. Netreba kretati od nikakve pretpostavke pa tako ni da je život misterija neshvatljiva ljudskom umu.
Naravno da suočavanje s istinom na psihodeliku s ograničenom svjesti bez prijašnje baze znanja i duhovnih iskustva uvijek vodi u neke misterije, al svako učenje je proces, kao i sve u životu. učiš učiš dok ne naučiš. Um služi da spoznaje stvari, npr znaš da ti noge služe za kretanje i ne čudiš se zašto imaš noge, tako i za sve ostale stvari u svemiru um može znati zašto i kako, samo je pitanje količine svjesnosti, budnosti i znanja. Znanje postoji bez ega, jednostavno znaš a da ne razmišljaš.

Istina je gola, kao proziran nevidljivi čovjek, i nemožeš ju direktno prenjeti intelektu jer on vidi samo odječu - interpretaciju/simboliku. Sve šta mi doživljavamo je simbolika i možemo razgovarati jedino putem simbolike. Sve u fizičkom i astralnom svijetu, sve u snovima i u prirodi je simbolika koja nešto govori našem umu, i ovisno koliko smo budni i svjesni to možemo uhvatiti i pretočiti u znanje, a znanje je moć.

Možeš svu volju smatrati egom ali onda bez ega nema kreacije, sva kreacija je nečija manifestirana volja, ideja, misao, tada je i bog egoist. Za mene je ego reakcija osobnosti energija bića na zadane uvijete u određenoj količini svjesnosti. Ego je samo aspekt uma ali ne i cjeli um. Dio koji aktivno sudjeluje u kreaciji. Biće bez ega je samo percepcija svijesne energetske jedinice. Što se manje energije ulaže u ego, dakle u uživljenost u životnu priču, to je um svjesniji širije slike, energija se preusmjeruje u percepciju, perspektiva se penje.