Što znači biti produhovljen i moći vidovnjaka

[Beyond Le Fov]

Večina onog što pišem po forumu vadim iz sebe, ali naravno upoznat sam s raznim literaturama pa one imaju utjecaj u mom razmišljanju.

[Ruskinja]

Beyond, znaš li kako nastaje duša?

[Beyond Le Fov]

Zrelo biće čovjeka simbolično predstavlja Boga. Svaka stanica u tijelu ima svoju ulogu, svoju osobnost, svoju svrhu zašto radi ono što radi, isto je i s dušama u odnosu na Boga. imaš svakakve stanice koje rade nešto kao što razne duše rade nešto, iako nesvjesno, ali su sve dio jednog jedinog duhovnog organizma - Boga.

Duša je stanica Boga. Ona ne nastaje nego je vječna, oduvijek je bila i oduvijek bude. Jedino tijelo se razvija, postepeno se budi u dušu, u vječno sada. Kao što dnk sadrži cijeli kod tvojeg bića u ovom životu ili neke biljke u sjemenu (energetski kalup percepcije), isto postoji duhovni dnk onog što tvoja duša jest. Taj kod je zapisan u nečemu što se u duhovnoj terminologiji naziva više jastvo, higher self, nad um tvog uma. To je um koji se fraktalno nalazi između tvog uma i Gainog, christ consciousness level, um potpuno svjestan sebe, kao organ tijela, to je inteligencija koja našu dušu vodi kroz sve živote i predstavlja volju duše. Taj kod u tvom višem jastvu sadrži sve što tvoja duša jest u svim životima od samog početka do krajnjeg razvitka.
Usporedno s nekom kompjutorskom igricom gdje imamo neki karakter, više jastvo bi predstavljalo igrača za kompjutorom a dušu bi predstavljao karakter u igri. Ili niže na fraktalnom nivou, igrača za kompjutorom bi predstavljala duša a karakter u igrici njeno tijelo.

Ljudi sa iskustvima na rubu smrti percipiraju svoje više jastvo kao ogromno blješteće svjetlosno biće koje im izlazi u susret i s kojim odlučuju o daljnjoj sudbini duše. Neki ga percipiraju kao gate keepera raja, kršćani će ga vjerojatno percipirati kao Isusa, itd.


Život je igra. Onoliko koliko biće prihvati odgovornosti za svoj život i ispravnih vrijednosti svoje duše toliko ubrzava rast, širi svjesnost (toliko više jastvo dopušta duši da bude svijesna), prelazi iz pakla u raj, postaje Bogom. Svaki put je individualan, a u srcu je uvijek plan i putokaz prema cilju. Težina levela je uvijek u skladu s razvijenosti i sposobnosti duše da ga prođe. Ono što igru čini nepredvidljivom, zanimljivom i zastrašujućom je nesvjesnost i strah. Ali sve se to događa spontano bez potrebe za forsiranjem. Konačan razvitak se može gledati kao svrha ali on to zapravo nije, cilj života je u svakoj točki, kao što je svrha glazbe u svakom tonu a ne u završetku. Kao što je svrha plesa u svakom pokretu.

Igra započinje u kompletnoj nesvjesnosti, duša je potpuno poistovječena sa tijelom koje nesvjesno živi živote potpuno po elektomagnetnim zakonima iskustvenih realnosti bez svoje volje, po programu bića, bez ikakve svijesti da je Bog, kao što je to jedna glista ili neki kukac. Svaki trenutak života je važan trenutak, važna lekcija koju duša mora shvatiti i proći, ništa nikad ne stagnira, samo čeka da se napravi pravi korak ili se priprema, i kad biće napravi pravi korak sve je bliže cilju igre - ponovnom sjedinjenju svijesti duše s Bogom, prelaskom svijesti iz tijela u dušu. Strah je najveći izazov, način kako zarobiti dušu i iscrpljivati joj energiju, koristit ju kao bateriju.

Cilj igre je pobjeda volje duše nad strahom i elektromagnetnim (fizičkim) utjecajima iskustvenih realnosti koji su pravila ponašanja tijelu/egu. Npr. seks, vlast, nadmoć, teritorijalnost, pripadnost i tome slično su sile iskustvene realnosti, nesvjesnost duše u biću.

Što je energija neke realnosti gušča, odnosno niže frekvencije to više sadrži bića koja ne prihvačaju odgovornost. Fizička realnost postoji jer bića unutar nje ne prihvačaju odgovornost za sebe, svoje misli i postupke.

[Ninti]

Negdje sam pročitala da je duhovni rast i razvoj bića najjači u uvjetima iskušenja i patnje pa me zanima dali i ti to tako vidiš Beyond?
Zanima me dali gustoća realnosti utječe na brzinu duhovnog razvoja. Dali je potrebno proći manje inkarnacija u gušćim realnostima i dali se lakše postiže sjedinjenje s bogom s obzirom da je život kraći te nas na svakom koraku vrebaju tjelesna i emocionalna iskušenja iz kojih učimo (više ili manje) pa su i te lekcije intenzivnije i brže nego u idealnim uvjetima..
Ako je cilj igre preuzeti odgovornost za svoje postupke, onda svaki negativni aspekt života koji nam se događa ima smisla i pozitivni cilj u konačnici.
Što je onda sa postojanjima na nekim višim vibracijskim razinama gdje je patnja svedena na minimum i ljudi žive u blagostanju dugi niz godina? Dali je njihov razvoj usporen s obirom da nema negativnih lekcija? Ili u tim uvjetima postoji neki drugi tip učenja. Imaš li katkad viziju takvog života?
Imam dojam da su ljudi već živjeli nešto slično u razdoblju prije službene povijesti - samo mi nije jasno kako je došlo do devolucije svijesti, prevlasti uma..

[Beyond Le Fov]

Negdje sam pročitala da je duhovni rast i razvoj bića najjači u uvjetima iskušenja i patnje pa me zanima dali i ti to tako vidiš Beyond?

točno, iskušenja i patnje drmaju dušu u tijelu da se probudi, da se zapita šta nije u redu. Kad je sve bajno krasno tad duše napreduju sporo, brzinom prirodnog rasta. Duše na Zemlji imaju mnogo toga za obaviti i naučiti tako da će više jastvo duši davati mnoge izazove, ako duša ne sluša i stalno pada testove tada njeno više jastvo pojačava intenzitet jer želi da duša skuži šta se dešava, sve je škola. Mi smo odgovorni za svoje patnje, one se dešavaju jer ne slušamo dušu nego tijelo, ali patnje su neizbježne jer su pokazatelj što je ispravno a što ne, tako se uči na putu razvoja i prebacivanja svijesti iz tijela u dušu.

Zanima me dali gustoća realnosti utječe na brzinu duhovnog razvoja. Dali je potrebno proći manje inkarnacija u gušćim realnostima i dali se lakše postiže sjedinjenje s bogom s obzirom da je život kraći te nas na svakom koraku vrebaju tjelesna i emocionalna iskušenja iz kojih učimo (više ili manje) pa su i te lekcije intenzivnije i brže nego u idealnim uvjetima..

Što je onda sa postojanjima na nekim višim vibracijskim razinama gdje je patnja svedena na minimum i ljudi žive u blagostanju dugi niz godina? Dali je njihov razvoj usporen s obirom da nema negativnih lekcija? Ili u tim uvjetima postoji neki drugi tip učenja. Imaš li katkad viziju takvog života?

Što je frenkva veća to je svijest viša, to je biće svjesnije da je Bog i da nema smisla ići protiv sebe, odgovornije je. Što je frenkva niža to je biće više materijalno i tupo na duhovno, a realnosti vrlo negostoljubive, i zbog toga ove Below se jače cima da nauče jer ovi Above su naučili. Nitko nije Above tko nije naučio, lansira ga se natrag Below ako počne opet raditi neodgovorna sranja. Broj inkarnacija je nebitan jer je vrijeme nebitno, ono je samo dimenzija koja umogućuje iskustvo, kao što je i prostor. Broj inkarnacija je vezan uz prirodan rast, razvoj i poslušnost duše, koliko brzo kopča stvari i sluša unutarnji put.

Ako je cilj igre preuzeti odgovornost za svoje postupke, onda svaki negativni aspekt života koji nam se događa ima smisla i pozitivni cilj u konačnici.

tak je, največi neprijatelj ti je največi učitelj jer je on refleksija tebe. Negativni aspekti života su najveće lekcije koje treba naučiti i shvatiti. Da nema njih bili bi slijepi. Ljudi se zaglave u negativnostima i onda zabriju da je cjeli svemir protiv njih i da je život patnja, ali zapravo ne vide da su oni sami ti koji si cjelo vrijeme "udaraju čekićem po prstu", jer to rade u ogledalu "drugima".

Imam dojam da su ljudi već živjeli nešto slično u razdoblju prije službene povijesti - samo mi nije jasno kako je došlo do devolucije svijesti, prevlasti uma..

Zbog kozmičkih zakona ove realnosti. Izmjenilo se već mnogo civilizacija na Zemlji. Zemlja se kreće oko Sunca, Sunce oko galaksije, druge zvijezde i planeti se kreću i svi zrače svoje energije prema Zemlji u nekoj točki vremena. Zamlja prolazi vječne cikluse. Ponekad je toliko loše zračenje na Zemlju da u takvom mediju nemogu postajati razvijena bića već samo ona niskih instinkti. Kako takvo razdoblje dolazi ljudi su sve više nesvjesni, sve je više ratova, devolucija. Kad dolazi ciklus visokih vibracija kao što je to slučaj s ovom točkom vremena na Zemlji tada se inkarnira ovdje sve više naprednijih duša.

[mucak]

Jednom kad sam uspeo da svatim da za sve sto se ddogodilo sto se dogadja i sto ce se dogoditi postoji valjan razlog od tog momenta igra postaje laksa jer znam da za sve sto se sad dogadja postoji isti taj razlog. Samo sto da, pocele su da se desavaju teze stvari nego ranije.

Odlicna ti ova prica beyound ;D

[Beyond Le Fov]

Upravi si. Prije par mjeseci dobivao sam lekcije o slobodnoj volji i to mi je zapravo najfascinantniji dio života. Počelo mi je zvoniti u glavi "sve je Božja volja" i tvrdnja kabalista da ne postoji slobodna volja, al to me zbunjivalo jer u isto vrijeme znam da sam samo ja odgovoran za čitav svoj život, sve što jesam, sve što radim i što mi se događa. Znam da se moram u svakom trenutku ponašati kao da se sve događa zbog moje volje i moram prihvatiti odgovornost za svaku sitnicu koja mi se dogodi. Jer to je apsoultna istina, iako skrivena. Moj um sanja moj život iako u mediju u kojem i drugi sanjaju svoj život. Ali u isto vijeme sve je Božja volja i samo Njegova.

Lekcija je bila zaokružena na mom zadnjem tripu na gljivama kad mi se obratila Gaia...

Čuo sam glas... pitala me "jel sad vidiš da sam ja ti?", rekao sam "vidim" jer je bilo toliko jasno da nije moglo biti jasnije. Rekla je "sve sam ja, sve duše koje si ikad sreo sam bila ja, i ne postoji ni jedno biće prirode koje nije ja jer ja jesam sva priroda. Ti si moja stanica tijela, kanal obavijen tvojim aspektima osobnosti kroz koji proživljavam samu sebe. Sve što tvoja duša želi Ja želim, svi tvoji snovi su Moji snovi. Ja sam uzela 3g i pojela kroz tebe jer si spreman da vidiš što ti želim pokazati. Također ja sam ti stavila one kristale u đep da ti pomognu u tom procesu. Ništa se ne događa bez moje volje, sve što vidiš ja radim, sve stvari koje ne shvačaš zašto se događaju je zato jer ne vidiš širu sliku. Sve što se događa potrebno je da se dogodi i sve što će se dogoditi mora se dogoditi jer ja tako želim. Svaka duša je u svojoj vlastitoj fazi razvitka i ide putem kojem mora ići, da spozna sebe i da osvjesti mene. Sva sranja koja se događaju moraju se dogoditi jer jedino tako mogu naučiti oni koji sudjeluju u tim događajima."

I to je po meni najfascinantnija stvar života. Kad bi ljudi bili svjesni kako uopće ne postoji njihov "Ja" već je to samo ego koji je bacio sidra važnosti na neke ideje, slike, iluziju. Ne postoji "Ja", nikad nije ni nikad neće niti je moguće da postoji, to je samo osjećaj bića ograničene svjesnosti. Sve je jedno jedino biće - Bog. Postoji samo jednost, prostor i vrijeme je iluzija, odvojenost je iluzija. Točka iz koje je nastao Big Bang je apsolutna istina, ta točka je slika duhovne realnosti. Big Bang je stvaranje medija za iskustvo, za refleksiju projekcija duša u onoj točki.
Život se može gledati i kao film. Kao neko ogromno kompleksno fraktalno kretanje bez ičije volje osim onog koji je stvorio film.

Dakle gledano s najviše perspektive nitko nema slobodnu volju, sve što mi radimo su unaprijed znane reakcije na zadane uvjete (od onih Above). Mi samo reagiramo. Što je duša razvijenija to su kompleksnije njene reakcije ali su još uvijek reakcije određene njenim energijama. Ali događa se učenje, reakcije se mjenjaju s učenjem i zato sve evoluira, zato se sve razvija i raste. Sve naše reakcije, namjere i postupci su unaprijed znani našem jastvu pa na dalje Above. I u skladu s time razvija se priča Below.

Imamo slobodne volje jednako kao neka stanica u nekom organu u našem tijelu, iz njene perspektive sve šta radi je njena volja, i sve šta radi voli raditi jer je to ona i nemože biti ništa drugo niti treba niti želi biti nešto drugo. Isto je i s dušama, bit ćemo ostvareni iznutra jedino ako budemo ono što naša duša jest, mi to osjećamo sobom, svojom svrhom, ciljem, ljepotom života. Sve je ostvareno jedino ako radi ono što jest, priča koja se priča iznutra. Svi koji ne slušaju sebe, sve koje vozi ego i iluzije su tumorne stanice. Volja od Above je apsolutna ljubav koja neće odustat od ni jedne duše koliko god ona krivo skrenula, ali mora učit na način na koji i svi ostali, one krivo skrenute na malo teži način.

[Ruskinja]

Beyond, nečeš shvatiti krivo - znam to, ali ipak moram javno priznati da sam se malo razočarala ovom spoznajom da sve tvoje spoznaje ustvari dolaze pomoću gljiva.
Ne osuđujem niti jednu metodu, gljive su dio prirode i dar od Gaie u svrhu boljeg povezivanja, ali nekako sam se nadala da je to sve to tvoje postignuto meditacijom bez ikakvih stimulansa. Jer, kada sam ja spominjala marihuanu napisao si mi da je to izmjenjeno stanje svjesti, pa zar ne vrijedi isto za gljive, kao i za ayu? Ono, pomogne ti i definitivno neću bježati od toga ako i kada dobijem priliku (stvarno nikuda ne žurim, vrijeme je sasvim nebitno), no tražim potvrdu da se sa svojom istinskim i pravim ja mogu povezati i samo discipliranom meditacijom. Ne želim vjerovati da je to nemoguće, ali možda i je: tu su ipak chemtrailsi, zagađenja fluorom, gmo i sl....

[Beyond Le Fov]

Moje spoznaje i sve ovo šta pišem dolazi iz mene iz normalnog stanja svijesti, ja sam prirodno lud. Gljive u svom životu nisam uzeo više od deset puta, a kad sam ih uzeo samo su zaokruživale moje spoznaje strejt, nisu nikakav ključ već samo poticaj i jasnoća. Ne konzumiram nikakve droge, samo travu. Nemam ništa protiv izmjenjenog stanja svijesti, zašto bi imao? Netreba mi psihodelija da imam duhovno znanje, netreba mi ni meditacija, to je u svakoj sekundi u meni, i u svima drugima samo toga nisu svjesni. Nitko netreba nikud ići niti išta postići, ne postoji važnost, život je ples, budnost je dovoljna. Budnost nad svojim životom da možeš učiti živjeti.
Meditacija je način da izoliraš dušu od okolne buke i konačno je uhvatiš u svijest, dok jednom baciš sidro svijesti u tom smjeru konektaš se i budeš toga svjesna sve više u normalnom stanju svijesti. Ja sam bacio mnogo sidra u smjeru sebe Above, prema Gainom umu, ne samo u ovom životu, tu sam još djete. Također ja sam filozof, filozofiram od kada znam za sebe i proučavam duhovnu tematiku od kad znam za sebe.
Možeš ti zabrijat na važnost meditacije, discipline i svakakvih duhovnih praksi, ali na kraju kad dođeš Above skužit ćeš da nije ništa drugačije nego Below, i da je poanta živjeti a ne nekud stići. Al opet s druge strane jest važna meditacija i disciplina uma, tj. kontrola nad svojim umom, sve ovisi u kojem si modu svijesti. Otvoren um koji percipira mnogo više neko prosječni od životne je važnosti da ima kontrolu nad sobom jer bi inaće previše rasipao energiju i srušio se na pod mrtav. Zamisli da si svjesna svake najmanje suptilne sitnice, a otvoren visoko energetski um jest u takvom stanju.

Na kraju krajeva ima mnogo materijala tu da me se proglasi ludim. Ja ne želim da mi itko išta vjeruje, ovo su moje priče, samo želim da možda nekoga potakne da zagleda u sebe. Dakle ja sam lud, sve šta pišem je laž, mašta i halucinacije uništenog uma psihodelicima. I ako ti je to dovoljno da odbaciš sve šta sam napisao onda tako treba biti, ako ne osjećaš istinu tada je ni nema za tebe.

Moja životna priča je slična Ickeovoj, on nije došao do svog znanja meditacijama i drogama već mu se dogodio jedan ogroman duhovni energetski događaj i od tada je sve počeo proučavati, stvari su mu intuitivno počele dolaziti u krilo i sve mu se počelo kristalizirati. Ja sve proučavam od kad sam osposobio intelekt za to, od viših razreda osnovne škole. U prvom mjesecu ove godine dogodilo mi se ono što i ickeu od kada je on počeo, i od tog događaja sve mi se iskristaliziralo od onoga što sam naučio već prije i sad samo tećem. Ako ništa drugo barem nisam lud više nego Icke hehe. Pročitaj njegovu knjigu Ljubav je jedina istina, sve ostalo je opsjena.

[pecurko]

Psihodelici mogu imati vaznu ulogu u duhovnom zivotu, ali samo kod one osobe cija ce svest iz toga izvuci poruku.
Oni manje svesni ce to doziveti kao super promenu boja, smeh, promenu percepcije, finu zabavu.

Stoga bi bilo nemoguce za Beyonda, da razume odredjene obrasce koje iznosi pred nas, da njegovo iskustvo potice samo od psihodelika.

Kad cujem da se neko razocarao u nekog uvek se lepo nasmejem. Nije li smesno?

Razocarati se u nekog, ocekivati nesto od nekog, pokolebati sopsveni svet i sopstvene metode u poredjenju sa bilo cim je unajmanju ruku smesno.
Usto je i vrlo tesko na taj nacin imati stvarnu interakciju sa drugim bicima, stavljati ih na tas pored sebe i vagati.
Rezultat tog merenja bice sigurno pogresan. Jer ces ti kao svedok sopsvenih iskustava biti tezi, ne stigavsi da uocis bilo sta od jedinstvenosti stvari sa kojom se meris.