Kako osjećamo psihodelike

Proširimo horizonte
Avatar
Morgan Le Fay
rank3
Postovi: 59
Pridružen/a: 06.02.2013, 14:03
Ima zahvala: 27 puta
 pohvaljen: 25 puta

Re: Kako osjećamo psihodelike

Post Postao/la Morgan Le Fay »

Hmm kako osjećam?
Pa čim mi se probudi kundalini i prođe kroz kralješnicu znam da je počelo.. :sunn:
Zatim, na psihodelicima puno bolje osjećam energiju, svoje energetsko tijelo, mogu svjesnije manipulirati tom energijom. Osjećam kako mi se energetski krakovi produljuju u Zemlju (iako, to mogu osjetiti i bez njih), i prema Svemiru, i to jedinstvo sa Svime dok istovremeno putujem multiverzumom i prolazim kroz tunelaste fraktalne konstrukcije. Komunikacija nije potrebna jer je telepatska. Tijelo ne osjećam.. osjećam samo da sam Ja, puninu svoga bića, koja prelazi fizičko i materijalno.
Naravno, sve što vidim, vidim zatvorenih očiju. Kad ih otvorim, sve mi se prelije, iako i onda bolje vidim energetska tijela drugih ljudi.
Jednostavno osjećaj "to je to - riječi su suvišne".
Osjećaj "super super super"! :psy
Nekad imam lekcije, pa mi dolaze neke stvari koje me muče na površinu, da ih riješim. Nekad ne znam da li su misli koje mi dolaze moje. Nekad uhvatim tuđe misli i poruke Univerzuma. Zapravo, ni nema misli, kao takvih, već imam samo taj osjećaj da u vrlo kratkom vremenu primam jako puno novih informacija, kojih nisam nekad niti svjesna, ali znam da ću podsvjesno to sve pohraniti negdje i zapamtiti.
Ne znam zapravo što bih još rekla jer toliko toga ima, a tako je teško to opisati... :psy
Ovo se odnosi na gljive i lsd.
Iako ima razlike.. :mushroom: na gljivama imam više tu povezanost s Gaiom, dok na lsd-ju imam više nekakva svemirska/kozmička putovanja... na gljivama mi dolaze često poveznice sa biljnim i životinjskim svijetom, svijetom kristala i svijetom vilinskih bića.
No,nakon dmt-ja sve je dobilo jednu novu dimenziju, dubinu, što je veoma teško za opisati, tako da mislim da više niti jedno iskustvo neće biti isto.
Naravno, niti jedno iskustvo nije isto, svako je specifično i posebno ali nakon dmt iskustva misim da će mi i sva ostala iskustva imati još jednu novu dimenziju.
Najbolja usporedba... kao da netko cijeli život živi na 2d papirnatoj plohi i ne zna da je taj papir u 3 dimenzionalnom prostoru... i onda odjednom otkrije tu novu dimenziju.. takvu novu dimenziju svijeta sam otkrila nakon prvog lsd iskustva, i nakon prvog dmt iskustva. A znam da ima još novih dimenzija za otkriti...
Pod takvim iskustvima vidim svijet onakav kakav jest (naravno i to je subjektivna percepcija), sa svom njegovom dubinom... vidim cijelo jaje a ne samo ljusku. Eto tako...
Iako neke stvari se mogu i bez psihodelika, ali s njima je lakše jer otključaju nova vrata u nove svemire.. a poslije možemo i sami ući ponovno u te svemire jednom kad su vrata otključana.
Auta luonto
anna voima
tee vereni vahvemmaksi
Avatar
SmrtNaKonju
rank2
Postovi: 47
Pridružen/a: 07.04.2015, 09:24
Ima zahvala: 26 puta
 pohvaljen: 20 puta

Re: Kako osjećamo psihodelike

Post Postao/la SmrtNaKonju »

Prve gljive sam uzeo na partyju u šumi i osjećao sam urnebes. Jako puno smijanja s dvoje frendova koji nisu uzeli ništa. Dva-tri floora, amo-tamo. Bio sam previše znatiželjan jer sam dugo htio probati, ali u ovakvom okruženju. Tako sam trip proveo jako znatiželjan i samo sakupljao doživljaje. I smijao se.

Prva polovica sličice na predivnom mjestu u prirodi pod jutarnjim Suncem navela me više na propitkivanje logike i prividnih zakona prirode u tom trenu, a manje na ove naše normalne osjećaje. Okusio sam stablo u koje sam gledao, čuo zvuk sa svih strana jednako, vidio efekte vjetra na travi koju sam dirao, ali prsti ne osjećaju vjetar i očitu hladnoću već teksturu zemlje. Žešća sinestezija. Prevladala je jedino euforija zbog bogatog iskustva. Opet jaka znatiželja, s manjkom logike. :psy

Drugu polovicu uzeo sam točno tjedan dana kasnije sam u stanu. Smijao sam se i plakao kako je introspekcija išla. Prošao sam kroz puno stanja na kauču. Još na tripu nisam izgubio samosvijest ili bar tako mislim. Volim biti na čistu sa samim sobom pa mi je ovo bilo super iskustvo. Onda sam osjetio navalu nekakve neusmjerene ljubavi - doslovno prema svemu i ničemu. Biciklom sam otišao u prak, zapalio malo i uživao u sumraku i zalasku. Kad sam se vratio doma, još sam se osjećao blaženo.

Svaki trip je za sebe i ovisi o settingu. Još nisam imao pravo mistično/spiritualno iskustvno, ali takve riječi rijetko korisitim i u običnom životu. Možda su i doživljaj i opis tripa stvar settinga samog trippera?

Mislim da je "prividni gubitak ega" na psihodelicima, kako se zaključuje iz skenova mozga, istina. Zbog svega pročitanog i zbog svog iskstva, imam teoriju da psihodelici ne sjedaju dobro ljudima koji su licemjeri sami sa sobom. Jedna misao te može odvesti svugdje, a kada ega nema, tko će blokirati tvoju savjest?
Avatar
Vid Svante
rank9
Postovi: 374
Pridružen/a: 29.06.2015, 18:26
Ima zahvala: 137 puta
 pohvaljen: 70 puta

Re: Kako osjećamo psihodelike

Post Postao/la Vid Svante »

Vidim da je stara tema ali vidim i da svako malo netko nešto napiše pa ću i ja ukratko ko SmrtNaKonju :)
baš sam se u zadnje vrijeme pitao ima li nekakva tema s kojom bi mogao upitati za svoje neke promjene kod korištenja psilocyba. Naime, nakon veće količine nose me u san, kao da me nešto zove i počnem skroz gubiti kontrolu i sklapaju mi se oči. Najčešče legnem i opuštam se jer naravno ne mogu zaspati i dok vrijeme prolazi krenem se buditi i shvatim da sam i sanjao i bio budan. Ta vrsta sanjanja mi je sve zanimljivija i kako je ja zovem 9D realnost, je fascinantna i neopisiva riječima. Ujedno sam i gore i dolje i ljevo i desno i dolje od desno i dolje od lijevo, totalno zbrkano a opet sa potpunim smislom. Ujedno sam i u sebi i izvan sebe i izvan ovih prije, sebe i drugog sebe. Čak nekada mi se čini da se vrtim u krug, kada recimo mislim o nečemu i naravno misli su snažno obojane u slikama nađem se kako promatram samoga sebe dok mislim i kao da se istražujem, pak dolazi recimo treći ja i promatra ovo dvoje i smije im se kako je on iznad i promatra njih - i tako u krug. Neznam ima li ikakvoga smisla ali u tom trenu to mi je se potpuno razumljivo. Neznam da li je to loše što me zove u san i što mi se sve manje komunicira (ako ima nekoga pored mene) jer kao da se i "normali" sve manje trudim govoriti i tumačiti svoje mišljenje - odnosno stečenu pamet :)


Volio bih se nadovezati i na LSD ali neću prepričavati svoja iskustva jer ih ima hrpa a i nema to smisla. Meni je fascinantna činjenica kako se u mom životu, tada jako jako mladom ispostavilo da me LSD spasio od raspada budućeg života. TAda, u devedesetima u mom kvartu bilo je tone droge i čini mi se da je iz mojeg kvarta tekla većina droge za cijeli grad tako da je s vremenom bilo puno ovisnika o heroinu. to je zapravo postala neka vrsta preseravanja i dokazivanja jesi li frajer ili nisi, ako se ubodeš u venu. Mi smo ko klinci nešto malo igrali se sa horsom ali na nos (srećom) i već je u mom društvu krenula priča da isprobamo u venu. kaos, ja onako mlad, glup i gluplji, pretjerano samopouzdan bio sam na granici da to uradim, kao skinut ću se ja bolji sam.
i ko za vraga i naravno srećom jedan prijatelj je tada krenuo sam prodajom papirića. Čim sam probao, i čim su krenule spoznaje bilo je gotovo sa svime, to je bilo to - ljubav na prvi pogled. imao sam osjećaj da je to to, da sam to tražio i da će mi to dati odgovore koje sam tražio.

Naravno da više nisam ni mislio da se igram sa heroinom :D
znam da je izvan teme ali, opralo me i potjeralo da napišem...

žalosno je jedino što je to toliko korisno nama a zabranjeno je. žalosno mislim jer kada gledam koliko mladih na svoju ruku uzima i to ode u krivom smjeru umjesto da postoje tipa ustanove ili, neka vrsta odobrenog šamanizma koji uvode u psihodelike.
Avatar
gotta
rank6
Postovi: 220
Pridružen/a: 25.12.2015, 23:35
Ima zahvala: 42 puta
 pohvaljen: 34 puta

Re: Kako osjećamo psihodelike

Post Postao/la gotta »

nikad nisam skupila dovoljno hrabrosti iz vise razloga:

1. Nemam osobe od povjerenja koje konzumiraju isto
2. Ne vjerujem previse sebi obzirom da podivljam pod utjecajem alkohola
3. Strah je najveci neprijatelj
Everything you can imagine is possible. :mushroom:
..Kakva bi nastala tišina kada bi ljudi pričali samo ono što ZNAJU.... :cheesy:
Avatar
Zephyrus
rank6
Postovi: 237
Pridružen/a: 14.01.2017, 12:40
Ima zahvala: 179 puta
 pohvaljen: 78 puta

Re: Kako osjećamo psihodelike

Post Postao/la Zephyrus »

gotta je napisao/la:nikad nisam skupila dovoljno hrabrosti iz vise razloga:

1. Nemam osobe od povjerenja koje konzumiraju isto
2. Ne vjerujem previse sebi obzirom da podivljam pod utjecajem alkohola
3. Strah je najveci neprijatelj
Ja nisam imao trip sittera još nijednom, a uzeo sam preko šest grama odjednom.
Moja mater koja je totalni straighter uzela je 3 grama bez trip-sittera i izbauljala trip.
Ako je moja mater kojoj je 57 godina prije mjesec dana po prvi puta uzela psihodelik (prije toga je početkom godine na moj nagovor po prvi puta probala marihuanu i rekla je da više nikada neće uzeti, ali to je druga priča), onda možeš i ti... naravno pod uvjetom da si psihički stabilna.
Ako misliš uzeti malo veću dozu, naoružaj se čeličnim živcima, ja sam kreten uzeo 6,3 grama zbog toga što sam mislio da gljive ne rade kako treba... kako sam se zajebao.
Summa summarum - danas sam sretan što sam uzeo tu dozu, ali nemam namjeru tamo otići tako skoro, možda za nekih godinu dana.
Po mom mišljenju, ne bi trebala ići dalje od 4 grama, možda je 3,5 grama idealno za prvi puta.
Ako u obitelji nemaš luđaka, samo se odvaži, neće ništa da ti škodi...

Gljive su tu otkako je svijeta i vijeka, da ne valjaju, ne bi postojale.
Ako ih odlučiš uzeti, bez straha, ali ipak, zadrži određenu razinu poštovanja.
Još jedan tip, možda je malo cheesy, ali pomaže: - u onom trenutku kada ti bude najgore, sjeti se ljudi koji te vole.
Znam da zvučim kao redikul, ali meni je pomoglo.
Zadnja izmjena: Zephyrus, dana/u 06.04.2017, 01:59, ukupno mijenjano 2 puta.
People say you have to travel to see the world.
Sometimes I think that if you just stay in one place and keep your eyes open, you’re going to see just about all that you can handle.
Avatar
Bamakhepa
rank7
Postovi: 267
Pridružen/a: 30.01.2013, 02:03
Ima zahvala: 52 puta
 pohvaljen: 75 puta

Re: Kako osjećamo psihodelike

Post Postao/la Bamakhepa »

Sve je to relativno i individualno. Istina da ludjaci u familiji i povijest sihickih bolesti (osobito psihoticnih i manicnih epizoda) predstavlja faktor veceg rizika, ali nikad nista nije skroz predvidljivo. Potpuno ista doza (i to kod "kemije" koja je preciznije dozirana od biljke) moze istoj osobi u razlicito vrijeme izazvat razlicite efekte, kamoli kod razlicitih osoba.

Potpuno ista doza iste serije mi je znala proizvesti iskustvo (subjektivno govoreci) dubokih uvida, napada panike i ali nekad i nista puno zabavnije od muke u stomaku i smusenosti.

Otkako je svijeta i vijeka su i biljke koje nas mogu lako otrovati, kakve to ima veze.

Imho bolje ne davati takve savjete, na covjeku je da se sam odluci, ne bih nikoga niti nagovarao niti odgovarao, a previse je tu faktora u igri da bi trip mogao biti skroz predvidljiv cak i kod iskusnih konzumenata. Ako netko vec odluci mozes mu pomoci savjetima oko boljeg planiranja, dizanja sigurnosti itd, ali ne teba nikoga nagovarati na konzumaciju jer nitko za drugoga ne moze niti preuzeti posljedice iste, bile one pozitivne ili negativne.
Avatar
Zephyrus
rank6
Postovi: 237
Pridružen/a: 14.01.2017, 12:40
Ima zahvala: 179 puta
 pohvaljen: 78 puta

Re: Kako osjećamo psihodelike

Post Postao/la Zephyrus »

Bamakhepa je napisao/la:Imho bolje ne davati takve savjete, na covjeku je da se sam odluci, ne bih nikoga niti nagovarao niti odgovarao, a previse je tu faktora u igri da bi trip mogao biti skroz predvidljiv cak i kod iskusnih konzumenata. Ako netko vec odluci mozes mu pomoci savjetima oko boljeg planiranja, dizanja sigurnosti itd, ali ne teba nikoga nagovarati na konzumaciju jer nitko za drugoga ne moze niti preuzeti posljedice iste, bile one pozitivne ili negativne.
A evo, ja stara magarčina od 36 godina sam probao psihodelik tek prije mjesec i po.

:bigsmilee:

Štajaznam, ali mislim da bi se u vezi toga trebalo prestati mistificirati, nazovi me luđakom, ali ja bi to uveo kao neki oblik inicijacije, nudimo besplatni jednokratni trip na 25. rođendan.
Ili to... ili armija.

:bigsmilee:
People say you have to travel to see the world.
Sometimes I think that if you just stay in one place and keep your eyes open, you’re going to see just about all that you can handle.
Avatar
Bamakhepa
rank7
Postovi: 267
Pridružen/a: 30.01.2013, 02:03
Ima zahvala: 52 puta
 pohvaljen: 75 puta

Re: Kako osjećamo psihodelike

Post Postao/la Bamakhepa »

Nedavno si prvi put probao pa te lupa entuziazam novootkrivenog. Mislio sam i ja da bi svima trebalo. Bude proslo. Bi li zelio imat sebi na savjesti i kada netko zavrsi na psihijatrijskim lijekovima dozivotno zbog tripa? A bilo je takvih slucajeva. Nije cesto, vjerojatno je voznja u automobilu rizicnija, ali desava se. Prckanje po neurokemiji nikada nije apsolutno sigurno i predvidljivo, bez obzira sto su psihodelici kudikamo sigurniji od vecine drugih psihoaktivnih supstanci.

Osim takvih kemijskih neravnoteza psihicki labilni ljudi znaju malo previse zabrijat. Ne zovu se psihodelici bez razloga, sto je po meni tocniji naziv od enteogena. Sto je nakrcano u glavi voli se manifestirat pa neki manifestiraju masu gluposti i dodatno ojacaju mrezu paranoja i deluzija u koju su se zapetljali, a nemaju dovoljno kritickog filtera da to sve izbalansiraju. Statisticki nesto izrazenije kod mladjih ljudi, ali nije nuznost.

Kako se ipak ne radi o nekoj za zivot neophodnoj stvari na svakome je da sam odvagne potencijalne dobrobiti i rizike.

Nema tu mistifikacije. Mistifikacija je kad sa jedne strane plasenici vlastitom sjenom prenapuhuju do karikaturalnih razmjera pa ce te trip pretvrit u ISIL-ovog ubojicu, navuc na heroin ili slicne gluposti, a sa druge strane pretjerivanje psihonauta koji tvrde kako nema nikakvih rizika, kako te ne znam kako prosvjetljuje i slicno. Razumna odluka podrazumijeva sakupljanje sto vise informacija, stavljanje svega na papir i objektivnu procjenu, nema mjesta afektivnim pretjerivanjima.
Zadnja izmjena: Bamakhepa, dana/u 06.04.2017, 02:15, ukupno mijenjano 1 put.
Avatar
Zephyrus
rank6
Postovi: 237
Pridružen/a: 14.01.2017, 12:40
Ima zahvala: 179 puta
 pohvaljen: 78 puta

Re: Kako osjećamo psihodelike

Post Postao/la Zephyrus »

Bamakhepa je napisao/la:Nedavno si prvi put probao pa te lupa entuziazam novootkrivenog. Mislio sam i ja da bi svima trebalo. Bude proslo. Bi li zelio imat sebi na savjesti i kada netko zavrsi na psihijatrijskim lijekovima dozivotno zbog tripa? A bilo je takvih slucajeva. Nije cesto, vjerojatno je voznja u automobilu rizicnija, ali desava se. Prckanje po neurokemiji nikada nije apsolutno sigurno i predvidljivo, bez obzira sto su psihodelici kudikamo sigurniji od vecine drugih psihoaktivnih supstanci.

Osim takvih kemijskih neravnoteza psihicki labilni ljudi znaju malo previse zabrijat. Ne zovu se psihodelici bez razloga, sto je po meni tocniji naziv od enteogena. Sto je nakrcano u glavi voli se manifestirat pa neki manifestiraju masu gluposti i dodatno ojacaju mrezu paranoja i deluzija u koju su se zapetljali, a nemaju dovoljno kritickog filtera da to sve izbalansiraju. Statisticki nesto izrazenije kod mladjih ljudi, ali nije nuznost.

Kako se ipak ne radi o nekoj za zivot neophodnoj stvari na svakome je da sam odvagne potencijalne dobrobiti i rizike.

Nema tu mistifikacije. Mistifikacija je kad sa jedne strane plasenici vlastitom sjenom prenapuhuju do karikaturalnih razmjera pa ce te trip pretvrit u ISIL-ovog ubojicu, navuc na heroin ili slicne gluposti, a sa druge strane pretjerivanje psihonauta koji tvrde kako nema nikakvih rizika, kako te ne znam kako prosvjetljuje i slicno. Razumna odluka podrazumijeva sakupljanje sto vise informacija, stavljanje svega na papir i objektivnu procjenu, nema mjesta afektivnim pretjerivanjima.
Čitam tvoj post... i pali mi se lampica.
E vidiš... prije nego sam se do daske zgazio gljivama, sve to što si napisao bi smatrao prđenjem nekog redikula, ali sada... uopće ne isključujem mogućnost da si u pravu.

:bigsmilee:

Ajd recimo ovako - u mom slučaju, gljiva mi je donijela daleko više koristi nego štete.
Neka svatko odluči za sebe, ali nema potrebe ljude plašiti, ali ni ohrabrivati.
People say you have to travel to see the world.
Sometimes I think that if you just stay in one place and keep your eyes open, you’re going to see just about all that you can handle.
Avatar
Bamakhepa
rank7
Postovi: 267
Pridružen/a: 30.01.2013, 02:03
Ima zahvala: 52 puta
 pohvaljen: 75 puta

Re: Kako osjećamo psihodelike

Post Postao/la Bamakhepa »

I meni je donjelo vise koristi nego stete. Ali kumulaivno gledano. Nekada je bila samo steta i potpuno nepotrebno konzumiranje kada nije bilo stvarne (psiholoske) potrebe vec onako - ima se, moze se :D

No poznati su iz psihijatrijske prakse, ali i iz anegdotalnih svjedocanstava samih konzumenata i slucajevi malo kompliciranijih posljedica pa ne treba niti sve to vlastitim mjerilima i iskustvima ocjenjivati.

Generalno je dovoljno sigurno, ali nije apsolutno pa nek si ljudi ocjene i odluce.
Odgovori