Depresija, anksioznost i teski panicni napadi

Proširimo horizonte
Horos
rank6
Postovi: 237
Pridružen/a: 08.06.2011, 20:26
 pohvaljen: 57 puta

Depresija, anksioznost i teski panicni napadi

Post Postao/la Horos »

zdravo svima. znam da me nije bilo jako dugo vremena a sad cu vam reci i razlog naime mene je konzumacija pecuraka unistila psihicki. kao prvo imam jedno priznanje. one prilike kada sam imao bad trip nisam pojeo saku gljiva niti sam pio rakiju i pusio vutru. pojeo sam samo 2 malo vece gljivi e ali me tada bilo sramota da priznam. od tog trenutka krece moj put kroz pakao. is pocetka retko a sad svakodnevno sam pod teskom depresijom, non stop sam napet do pucanja, imam tremore tela i unutrasnje nemire. a ppored toga me bude nocu napadi panike i straha. a sinoc sam imao tako jak panicni napad da ga mogu uporediti sa onim koji mi se desio pod gljivama. saml nije bio takp dugo
Avatar
Psychonaut
rank11
Postovi: 492
Pridružen/a: 31.10.2010, 19:58
Ima zahvala: 85 puta
 pohvaljen: 177 puta

Re: depresija, anksioznost i teski panicni napadi

Post Postao/la Psychonaut »

Mozes li nam vise reci o tome sto si tacno dozivio? Koliko ti je godina, da li si sa tim imao problema ranije, u porodici, kako si se osjecao u tome trenutku, u kakvim okolnostima si konzumirao gljive, koje gljive i tacno koliko? Kakav je bio trip? Znam da je to jako subjektivno, ali cega se bojis? Da li je razlika u tvom stanju bila drasticna nakon toga dogadjaja?

Ovo su sve bitna pitanja, jer mozda pomognu nekome drugom da ne dozivi isto kao i ti. Poznato je da psihodelicno iskustvo cine "set, settings & psychedelic", tako da je ove stvari bitno znati da bi se razumjelo samo iskustvo.

U svakom slucaju, zao mi je sto to sve cujem. Nadam se da ces se brzo oporaviti. Zelim ti puno srece i hrabrosti.
Pozivam te da budes moj ucitelj
Avatar
Red
Moderator
Postovi: 3274
Pridružen/a: 06.02.2010, 20:50
Ima zahvala: 242 puta
 pohvaljen: 701 put

Re: depresija, anksioznost i teski panicni napadi

Post Postao/la Red »

ajmo se osvrnut na proslost... sjecam se cijelog slucaja.

nema niceg sramotnog u dozi koju pojedinac konzumira. ne postoje nikakve granice niti odrednice koliko se jede ili koliko bi se gljiva trebalo jesto. ne znam zasto ti je bilo neugodno reci o kojoj se kolicini radi kada svi ovdje dobro znamo kako gljive mogu djelovat na vecim i manjim dozama i doze nitko ne osuduje. bio si neiskren sam sa sobom a ne sa nama, to je na tvojoj dusi.

kao sto je dragi psihonaut pitao gore, pitam i sama, jel imas kakvih psihickih bolesti/ problema u porodici? ako je to slucaj, ponekad halucinogene supstance mogu potaknut psihoticno stanje.

mene sada zanima konkterno, sto se to toliko strasno desilo tokom tripa da je takvo iskustvo ostavilo tako velik psihicki nesklad u tvom umu? Jel si ikada osvijestio ono što se tokom iskustva desavalo i sto je to ono sto te toliko uzasava?

kazes "...a sad svakodnevno sam pod teskom depresijom, non stop sam napet do pucanja, imam tremore tela i unutrasnje nemire. a pored toga me bude nocu napadi panike i straha. a sinoc sam imao tako jak panicni napad da ga mogu uporediti sa onim koji mi se desio pod gljivama. saml nije bio takp dugo"

ovo je nesto sto se svima nama moze desiti u manjem ili jacem intenzitetu, pod normalno. uzroci mogu biti razni, nebrojeni, ali uzroke treba otkriti. Ti jedino sto znas jest da se takve stvari ucestalo desavaju nakon tvog "negativnog iskustva". jel si se zapitao što to tebe baca u depresiju, zasto imas unutrasnje nemire, panike i strahove? Uzrok mora biti, ako si svjestan svojih uutrasnjih procesa verujem onda da znas i koji bi uzrok mogao biti iza svih tih simptoma koje opisujes.

kakva je bila situacija prije gljiva?

i na kraju, jel nam mozes prepricati situaciju kakav je bila stvarno, tj tok tripa i sve ostalo, bez lazi i muljanja, to nikom ne koristi ;)
“If you can't understand it without an explanation, you can't understand it with an explanation"
Horos
rank6
Postovi: 237
Pridružen/a: 08.06.2011, 20:26
 pohvaljen: 57 puta

Re: depresija, anksioznost i teski panicni napadi

Post Postao/la Horos »

ovako da krenem od pocetka. danas sam razgovarao sa ocem i ispostavilo se da je dosta toga sto se meni desava on prolazio dosta puta dok je bio mladji. tako da je definitivno genetska predizpozicija u igri.
evo prvih trenutaka kojih se jasno secam i od kada mislim da je krenulo. bio sam prva godina srednje skole. u tom periodu sam imao dosta novca i kao takav sam zapao za oko nekolicini lokalnih siledzija. poceli su da me proganjaju i maltretiraju. to je trajalo neko vreme dok ja nisam upitao zasto me progone i sta da ucinim da bi prestali. trazili su mi novac, i ja sam da bih mogao mirno da zivim par puta im dao po neki sitan iznos. ali oni su poceli da traze vece sume. nisam zeleo da potkradam svoje roditelje da bih njima udovoljio, i poceo sam da izbegavam mesta gde se oni krecu i ako ih vidim u gradu da bezim glavom bez obzira. a sa druge strane sam isao u grad uvece kao i pre da moji kuci ne primete da nesto nije u redu. ne mozete verovati kakav haos je tada vladao mojim zivotom. posto su nekoliko puta dolazili da me cekaju ispred kuce, poceo sam da izlazim iz kuce i da se vracam preko okolnih ograda i zivica. a i zvali su me i trazili kuci, pretili kada bih se ja javio. bio sam prestao da se javljam na telefon po cenu zivota. a svaki put kada bi zazvonio ja bih doziveo napad panike, doduse kratkog inteziteta. to je trajalo par godina, sve do jedne veceri kada sam naleteo na 2 ova coveka sto su me progonili. pretukli su me bez milosti, slomili vilicu, nos arkade....

nakon nekog vremena kada sam se oporavio nasao sam u gradu jednog od njih i rekao mu da moze ako hoce i da me ubije ali da pare dobiti nece. na tome se i zavrsilo. oni su prestali da me progone ali su visegodisnje traume ostale.
nakon toga mi se povremeno javljala panika kada bih bio pod stresom.

neko vreme sam pusio travu i bio je to najlepsi period mog zivota. nisam bio napet, nisam imao nervoze, nisam imao napade panike sem par puta kada sam se bas prepusio. onda dolayi trenutak kada dolazim u sukob sa zakonom, doduse ne mojom krivicom. kupiuo sam nesto za sta se ispostavilo da je ukradeno. policija je par puta dolazila po mene na posao, vodili me u stanicu, saslusavali, maltretirali da bih priznao. svaki put kada bih video policajca na ulici doziveo bih panicni napad manjeg inteziteta. a najveci problem je bio sto sam u tom periodu imao biljke pod lampama kuci, i svaki put bih se isekao kad ih vidim da su me otkrili. a vrhunac je bio sto je brat jednog pandura radio u firmi gde i ja i ovaj je svaki dan svarcao patrolnim kolima do ovoga nekim razlogom. svaki put kada bih video patrolu premro bih. gusio bih se, hvatala bi me nesvest, naleti krvi u glavu, drhtao bih celim telom. sve to je trajalo dok nisam uzeo i unistio biljke koje sam imao kuci. tada mi je laknulo i neko vreme sam spavao mirno.
nakon toga dolazi trenutak kada sam probao gljive.
bio sam na nekom vaseru i imao sam kod sebe par gljiva. resio sam da cu da ih pojedem. otisam sam na livadu i sazvakao ih. ali tada mi dolazi potreba da odem da nadjem nekoga i vracam se na vaser. guzva, ludnica, 10 satri, 1000 ljudi.... krece da ma rade pecurke. u tom trenutku vidim 2 pandura koji su me privodili da sede pod satrom. krece nemir u meni i potreba da pobegnem odatle.
uyimam pljeskavicu da pojedem da bih malo razblazio bol u stomaku. ali mi nadolazi mucnina i krecem do nekog restorana u blizini, ulazim u toalet, nalivam se mlakom vodom i povracam. onda krece da me vozi punom jacinom. muti mi se vid, kao da mi se mesaju cula, i krece da mi bridi vrat, grlo..... krece da me hvata panika da se gusim, da nemam vazduha, da umirem. pocinjem da kukam. da idem levo desno... delicima svesti se setim da ima hitna stand tu na livadi i krecem do njih. govorim sestrama da sam jeo halucigene gljive i da se gusim. one me smestaju u sanitet, daju odmah infuziju i krecu ka domu zdravlja. usput imam mahove kada sam malo bolje, pa nalet panike da se gusim, da umirem i slicno...tako je trajalo sve do dolaska u urgentni. tu sam vec se malo smirio mislima, u bolnici sam, i ako mi pozli i umrem mogu me reanimiraju, nesto ce uraditi da me spasu, smestaju me na odeljenje infektivno, i tu sam bio 2 dana. primio sam oko 40 infuzija i pustaju me kuci. ali tu tek pocinju moje muke. svaki cas me pucaju fles bekovi, kada zatvorim oci imam jake vizuelizacije, imam cesto napade panike, gusenja... vremenom mi se proredjuju flesevi, ali krece depresija, tuga potistenost, pa jaki napadi nervoze koji me svog zgrce, pa bol u miscima, pa nemir unutrasnji, pa napadi panike.. i tako skoro svaki dan. sinoc je bio najjaci napad do sad. morao sam da popijem bromazepam da se primirim, a i tad sam podrhtavao jako dugo i jedva zaspao.
e sad razlozi. konstntno sam pod stresom, 0stao sam bez posla, imam malo dete i jako mi je tesko kada ne mogu da mu priustim neke stvari, po nekad napravim neki kes ali sve sitno, glavni prihod je penzija mog oca, a i ona je vrlo mala. i ne vidim izlaz iz cele situacije, ceo moj kraj je stala privreda, strah me kako cu obezbediti sutra hleb, sta ako mi otac umre, gladovacemo bukvalno, necu moci da obezbedim egzistenciju svom detetu. tslno su mi takve misli u glavi, to me jede.
ljudi necete mi verovati koliko mi je snage trebalo da napisem ovaj tekst, srce mi se kidalo. ovo nikada ni sa kim nisam podelio. pogotovu onaj prvi deo o proganjanju, tako me sramota tog dela svog zivota. iskreno, tresem se, i suze mi liju niz obraze u potocima. ali mi je nekako malo laknulo posle ovoga. ima li ko kakav savet kako da se borim protiv ovoga? sve samo da ne pijem lekove, ne zelim to
Avatar
HypnoToad
Moderator
Postovi: 2852
Pridružen/a: 21.03.2010, 17:57
Ima zahvala: 532 puta
 pohvaljen: 1208 puta

Re: depresija, anksioznost i teski panicni napadi

Post Postao/la HypnoToad »

Hvala što si to podijelio s nama i što si skupio snage za to! Takva smo bića, uvijek nam je bolje kad izbacimo iz sebe sve što nas muči, a ovakva mjesta su pogodna za to jer te nitko u stvari ne pozna, i netrebaš se bojati srama, osuđivanja ili općenito otvaranja.
Ja mogu reći da te donekle razumijem, jer sam i sam prolazio kroz slične situacije. Imam blaži oblik bipolarnog poremećaja (isto genetski preko oca) i cijeli život sam se borio s kontrastnim emocijama, od totalne euforije, preko izrazite ljutnje i agresije, do duboke višegodišnje depresije. Maltretiranje u školi, izoliranje od drugih, paranoja, psihoza izazvana psihoaktivnim sredstvima, sve mi je to poznato. Ne postoji laki način za izlazak iz toga, jedino što ti preostaje je živjeti dan za danom, ne razmišljati o prošlosti ni budućnosti i pozitivno gledati na svaki trenutak i situaciju. Znam da je to daleko lakše reći nego učiniti, vjeruj mi, i samom mi je trebalo godine i godine da dođem do tog stanja, ali isplati se.
I jako dobro znam kakav je osjećaj kad nevidiš nikakav izlaz iz situacije, sve je beznadno, cijeli svijet ide na gore i ništa se neće popraviti. Ali to nemora biti tako, sve je u našim glavama, pogled na svijet je potpuno subjektivan, stvarnost je onakva kakvom ju stvoriš.
Sad, konkretno za tvoju situaciju, dao bih ti par savjeta. Prvo, riješi se svih ilegalnih stvari i svega ostaloga što ti može izazvati paranoju ili napadaje panike. Prestani uzimati sva psihoaktivna sredstva, uključujući alkohol, na duže vrijeme, barem 6 mjeseci. Kada te uhvati nervoza, anksioznost ili bilo kakva briga, stavi tenisice na noge i trči! Trči dok ne osjećaš da te noge ne izdaju, a onda trči još par kilometara! Nakon trčanja napravi nekoliko serija sklekova. Kada tako imaš traume iz prošlosti od nasilnika, boksačka vreća je idealna stvar. Zamisliš te ljude umjesto vreće i lupaj, lupaj dok imaš snage u rukama. Više puta mi je puknuo lanac od snage udaranja. Ali ono daleko važnije, kada se tako ispucaš, oprosti tim ljudima. Da, oprosti im. To je samo tebi teret na umu. Zamisli koliko su jadni, bijedni i glupi bili kada su tebe trebali maltretirat. Sigurno su i sami bili maltretirani od strane roditelja, vršnjaka ili nekog drugog, i bili su pre jadni da to ispolje na koristan način, pa su se morali iživljavati na drugima. Shvati da ti uopće nisi za to kriv. A nisu ni oni mogli protiv toga što jesu. Možda je i njima sada žao zbog toga, ili ti bar zamisli da je. Svi ćemo odgovarati na kraju za sve naše postupke, karma vlada svemirom, a oprost i otpuštanje su najvažniji. Prošlost je bila, dogodila se, nemožeš tu apsolutno ništa promijeniti, ali zato možeš sadašnjost i budućnost!
Kada se svako jutro probudiš, umjesto da brineš što nemaš posao i misliš kako ćeš dalje, pogledaj svoje dijete, budi presretan što možeš s njime provesti dan i uživaj u svakom trenutku! Stavi osmjeh na lice i uvjeri sebe da će sve biti savršeno i da ćeš naći posao. Pozitivnost je najvažnija, ako upadneš duboko u depresiju, samo ćeš o depresiji i razmišljat i stvari nikada neće krenut na bolje. Ali pogledaj male stvari, uživaj u njima, budi sretan što si živ, budi sretan što si shvatio sve to, i budi zahvalan tim siledžijama što su te natjerali da to shvatiš i da postaneš jača osoba. Ona stara uvijek vrijedi, "Što me ne ubije, to će me ojačat", mada se nekada tako ne čini, potpuno je točna.
Uvijek je dobro okružiti se pozitivnim ljudima. Ako imaš u svojoj blizini neko planinarsko društvo, satove joge ili nešto slično, skupi hrabrosti i pridruži im se. Takva mjesta su obično puna pozitivnih i opuštenih ljudi, i mogu jako dobro utjecati na tebe ako im dopustiš.
Što se tiče nekih suplemenata i vitamina, meni je dosta pomogao niacin (vitamin B3) u većim dozama. Dosta eliminira simptome depresije, opušta i daje energiju istovremeno. Uz to jako dobro utjeće na zdravlje, pogotovo kardiovaskularni sustav. Zeleni i bijeli čajevi su isto jako dobri.
Imam jednog prijatelja koji pati od dosta jakih napadaja panike i anksioznosti skoro cijeli svoj život, i doktori su ga stavljali na mnogo različitih koktela ljekova, i naravno da mu ništa od toga nikada nije pomoglo. Samo ga je ostavilo ovisnim o xanaxu, prozacu, seroquelu i štajaznam čemu još, s još gorim napadajima, i zbog preporuke lječnika nemože se apsolutno nigdje zaposliti. Tako da o ljekovima ni ne razmišljaj. Znam da će ti neki reći da su ljekovi jedino što ti može pomoći, ali ja sam se uvijerio da to uopće nije istina, izlječit se možeš samo sam, a ljekovi ili će ti privremeno ublažit simptome (dok ih ne prestaneš uzimat, a onda slijedi pakao) ili će učinit situaciju još gorom.
Opet kažem, znam da ti ovo možda zvuči užasno teško, nemoguće, ili čak prejednostavno da bi djelovalo, ali vjeruj mi to je jedini izlaz. Bori se da staviš osmjeh na lice, dan za danom, gledaj sve u pozitivnom svijetlu i vjeruj u bolju budućnost, zbog sebe i zbog svojeg djeteta!
Nadam se da će ti ovo koliko toliko pomoći, ili te bar oraspoložiti na kratko. I hvala ti još jednom što si to podijelio s nama, drž se, budi jak i sretno! :thumbsup:
“Side? I am on nobody's side, because nobody is on my side, little orc.”
Avatar
Psychonaut
rank11
Postovi: 492
Pridružen/a: 31.10.2010, 19:58
Ima zahvala: 85 puta
 pohvaljen: 177 puta

Re: depresija, anksioznost i teski panicni napadi

Post Postao/la Psychonaut »

I ja bih da se zahvalim Horosu na hrabrosti da ovo podijeli sa nama.

Vecina nas vuce manje ili vece traume iz djetinjstva, koje oblikuju nase licnosti na fundamentalnom nivou. To je "karmicki teret" koga se izuzetno tesko osolobodi. Ali ne i nemoguce. Zaista mislim da je tako.

Pogledaj recimo ljude u Africi. Zive u bijedi, cesto na ivici gladi, a opet rijetko boluju od depresije, cak sto vise - afrikanci su obicno nasmijani i izrazito veseli. Neko ce reci: "sta ce, glupi pa ne znaju", al postavlja se u pitanje ko je u toj prici zaista glup. Ljudi iz plemenskih drustava cesto znaju biti sretni, i to je nesto sto od njih mozemo, i treba da naucimo. Na srecu, danas je to lakse nego ikada! Ples, muzika, pjevanje, sve su to tehnike ekstaze kojima se trebamo nauciti!

I ja bih ti isto savjetovao da se na duze vrijeme okanes svih psihoaktivnih supstanci, pogotovo psihodelika. Dok neke stvari nacisto ne razrjesis sam sa sobom. Psihodelici pojacavaju osjecanja, i cini mi se da se tebi upravo to dogodilo - pojacala su se negativna osjecanja sa kojima nisi bio u stanju da se izboris. Ovo mozda nekad i moze biti od koristi (recimo u samanskim ceremonijama, gdje postoji neko ko ce ti pomoc da se suocis i izboris sa svojim strahovima), ali ako si nespreman moze biti pakao.

Sve ti je dobro rekao Hypno Toad. Trebas se baviti pozitivnim aktivnostima - zdrav zivot(hrana, aktivnost), mijenjati drustvo ako nije pozitivno(iznenadio bi se koliko je divnih pozitivnih ljudi koje mozes upoznati - samo to trebas prepoznati!), i posvetiti se porodici (najvise sto djetetu mozes pruziti je ljubav, materijalne stvari se lako zaboravljaju) i stvarima za koje vidis da ti gode i da su za tebe dobre. Tesko je i mukotrpno. Zahtjeva hrabrosti. Ali ubjedjen sam da ti to mozes, iskreno. Sa srecom i nedaj se!

I jos nesto - svakako bih ti preporucio da probas meditirati! Tehnika je izuzetno jednostavna, mada ti na pocetku moze biti tesko. Ali se isplati na duge staze!
Pozivam te da budes moj ucitelj
Avatar
Tain
rank6
Postovi: 204
Pridružen/a: 19.04.2010, 12:07
Ima zahvala: 65 puta
 pohvaljen: 50 puta

Re: depresija, anksioznost i teski panicni napadi

Post Postao/la Tain »

hypnotoad je to ljepo rekao zbilja, budući da se i ja donekle prepoznajem, i još se nisam izvukao i bude jako gadnih perioda i znojnih noći.
bio sam doktorima, 3 razlicite tablete su mi dali tokom nekoliko mjeseci ali ništa, nakon toga sam odustao od tableta.
pijem čajeve, i nekad uzmem propolis(za antioksidaciju i imunitet) kao dodatak prehrani. ali ni to nije sad neka velika stvar niti mislim da mi je to pomagalo.

ima tu svakakvih sitnica, šećer povećava napetost, dehidracija pojača anksioznost nevjerovatno. pa čak i kad dodje ono gadno da nemožeš ništa jesti niti progutati skuhaj topli čaj pa kao ptica malo po malo uzimaj, meni pomogne tekućina.

ali meni najviše pomaže tjelovježba. prvo sam radio sebi utege, sad sam kupio prave, sljedeća je vreća za boks i ergometar. trebaš barem pokušat jednom da vidiš kako je dobro.
izbacivanje psihodelika je obavezno, odmori se od njih i pričekaj bolje uvijete, imat ćeš dug život bit će vremena.

cijeni ljepe trenutke, nek ti služe kao podsjetik da tako uvijek može biti.
dobri ljudi djeluju dobro. pokušaj pričat sa nekim tko će imat potpunog razumjevanja. pa i da to budu psiholozi, popovi tu nema ništa srama.
ja njih gledam kao trenere koji davaju dobre savjete i to je to. važno je dopustiti drugima da pokušaju pomoć. ja nekad zaglavim i vrtim se u krug, što sigurno dobro poznaješ kroz tu anksioznost i paranoju.
riješi (izbaci) te agenete paranoje također, nelegalno posjedovanje i poslova sličnih, to sve ostavi za neke bolje dane. ako nije nužda riješi ih se.

i tako to, nema predaje, korak po korak dalje.
:D


Dodatak: nemoj pravo meditirati dok ne uspiješ pronaći ljepe trenutke svaki dan. meditacija može pogoršat negativne stvari pa bi preporučio da sa tim ideš jako oprezno i polako.
I love not man the less, but nature more.
Avatar
Red
Moderator
Postovi: 3274
Pridružen/a: 06.02.2010, 20:50
Ima zahvala: 242 puta
 pohvaljen: 701 put

Re: depresija, anksioznost i teski panicni napadi

Post Postao/la Red »

Horos, drago mi je da si podjelio situaciju sa nama.koliko god da ti je tesko bilo napisat cijelu pricu, vjerujem da si osijetio bar malo olaksanje nakon sto je to izaslo iz tebe.

decki su ti napisali ono najbitnije pa nema smisla da se ponavljam. razumijem tvoju situaciju i znam koliko tesko mora biti nosit se sa osjecajima koji te kolju iz dubine duse. nije lako. svi smo se nasli u slicnim situacijama, bar jednom u zivotu, prolazili razne faze i trudili se izroniti iznad sranja koja nas kolju. tesko je... znam!

no ako osvijestis svoj zivot i sav teret koji nosis iz proslosti, i potrudis se istu energiju koju ulazes u negativno pokusat fokusirat u pozitivno, mozes osijetiti olaksanje. sve sto se desilo u proslosti ostaje u proslosti i ti nisi duzan patit radi tih stvari. gotove su. postani toga svjestan.

gljive su te uhavtile nespremnog, situacija i mjesto su bili krivi i trip se pretvorio u pakao. nije cudno, kada nosimo jako puno sranja cesto izbiju na gljivama pojacani sto posto. desila mi se slicna situacija a nakon toga sam prestala konzumirat sve. rekla sam samoj sebi, necu ni zapalit travu dok se ne skockam sama sa sobom.

moja terapija sama sa sobom, depresije, beznadne situacije, uzasni dogadaji koji su me emocionalno unistile, ali dok ih nisam sredila sama sa sobom nisam se upustala u nikakav druga eksperimentiranja a kamoli sa halucinogenim supstancama. Koje dapace mogu pomoci, ali ne dok si ranjen i pogubljen.

moj kljucni KLIK je bio: pa ja sam sama potpuno u ovom sranju. nema te osobe koja mi moze pomoci ako ja sama sebi ne zelim pomoci. nema teorije da cu pitat ikoga da mi pomogne kada sama sebe najbolje poznajem i trebam se sama "probudit" iz negative koja me okruzuje. sve ono: ja sam jadan, ja sam sam, ja nemam posao, moja situacija je grozna, ja se osjecam grozno-- ah to samo bilda negativu i depresiju a potpuna je laz. mozes sve to promijeniti svojim trudom i inicijativom.

ako imas ikakav pozitivan faktor (tvoje djete) ako neces zbog sebe biti bolji, onda budi zbog njega. Ako zelis naci posao, naci ces ga, potrudit ces se. kad se potrudis a rezultat urodi plodom osjecat ces se odmah bolje. imas smisao, imas cilj. nauci zivjet sam sa sobom i sa svim sranjima koje imas, jer ako ne nacuis sam sa sobom izaci na kraj tesko da ces ikad biti dobar covjeka za najblize oko sebe. reflektiras negativno, dobijas negativno.

tesko je izvuci glavu iznad razine sranja koja se gomilaju u tebi. ali sva sta sranja su emocije, ako pogledas realno, nista drugo se ne desava. muce te, unistavaju, razaraju. ali to su samo emocije a kontrolu imas TI, nitko drugi.

kad sam se nalazila u tim uzasnim trenucima koje su trajale 5 godina, kada sam ostala sama bez ikog da me saslusa moj svijet se srusio ali sam ga ponovo i izgradila. naravno, najlakse bi bilo reci: kvragu sve i zivot, ja sam u kurcu. ah pa to je tako LAKO; predat se. hahaha e pa necu! jaca sam i bolja od tih sranjai, tu se sve mijenja.
zeljela sam biti bolja, zeljela sam procvat izvan pizdarija koja me siluju. pocela sam citat, uzgajat, radit stvari koje volim i time se punim. samim tim rastom i zeljom da budem bolja, izgradila sam sebe u nesto 10 puta bolje nego sto sam bila.

tesko je izaci na kraj sam sa sobom, ali ako se okruzis dragim ljudima, ako radis stvari koje volis, ako naucis uzivat u malim stvarima, onda ces i nacuiti zivjeti, bolje i kvalitetnije. i tu ti nitko ne moze pomoci, osim ti sam. to je cinjenica.

ja znam da svi imamo unutrasnju snagu da se izgradimo iz pepela poput feniksa, samo treba jako puno snage. ali nagrada je neprocijenjiva!

nauci zivjeti i ne dozvoli da te negativne situacije iz proslosti obiljeze za cijeli zivot, zar ces to dozvolit? samo trebas odluciti!
“If you can't understand it without an explanation, you can't understand it with an explanation"
Avatar
HypnoToad
Moderator
Postovi: 2852
Pridružen/a: 21.03.2010, 17:57
Ima zahvala: 532 puta
 pohvaljen: 1208 puta

Re: depresija, anksioznost i teski panicni napadi

Post Postao/la HypnoToad »

Mene još uvijek oduševljava koliko je ovaj forum pun pozitivnosti! Stvarno se nemogu načuditi koliko je tu pozitivne energije i pozitivnih ljudi, stvarno mislim da ovakvo mjesto još nisam vidio! Obično su forumi prepuni ljudi koji bi se samo prepirali, svađali, izbacivali svoju potisnutu agresivnost i frustracije na drugima. Hvala vam svima što ste tu!!
Svi imamo donekle slične priče, valjda smo zato i privučeni na ovo mjesto, i iskreno se nadam Horos da ćeš se i ti uspijeti oduprijeti negativnim emocijama i opet početi živjeti, oslobođen prošlosti, i uživati u svakom trenutku!
“Side? I am on nobody's side, because nobody is on my side, little orc.”
Avatar
Zeleni Palac
rank4
Postovi: 142
Pridružen/a: 18.08.2010, 16:00
Ima zahvala: 5 puta
 pohvaljen: 26 puta

Re: depresija, anksioznost i teski panicni napadi

Post Postao/la Zeleni Palac »

Posto su se stvarno ljudi raspisali i puno toga napisali, nemam sta puno dodat. Ne smatram da bi ti se trebao zahvaljivati na tvom postu Horos, nego bih ti zelio cestitati na iznimnoj hrabrosti i shvacanju da imas problem koji zelis rijesiti.
Dodao bi par stvari samo. Posto smo svi drugaciji...
Jako je vazno da se bavis aktivnoscu. Ne samo trcanjem i nabijanjem u vrecu. Dobro bi ti dosli i treninzi snage. Jacanje ruka, ramena i ledja. Tu se jako brzo vidi i osjeti promjena. Uspravnije ces se drzat, primjetit ces i promjene na bolje na svom tjelu i automatski ce ti se i slika o vlastitom sebi promjenit.
Jos jedna stvar koju smatram iznimno vaznom. Primjetio sam da ovdje mnogi nisu bas ljubitelji konvenvionalne medicine i farmaceutskog lobija, ali moras shvatit da se u tvom mozgu dogodio u punom smislu rijeci jako opasan kemijski rebalans. Znaj da nije sramota traziti strucnu pomoc. Trebat ce ti netko tko ce ti pomoci, tko ce razumjeti i moci tebi objasniti sto ti se tocno i kako dogadja, te kako se boriti s time.
Sto se tice tableta, lijekova... Posto si rekao da ih ne zelis, mislim da ih onda niti nebi trebao uzimat jer bi to bilo kontra produktivno, ali imaj na umu da ti one ni nece same rijesit problem. Problemi su tvoji, rijesit ces ih sam, one su tu samo da ublaze simptome dovoljno da se pokrenes i promjenis nacin zivota dovoljno da ostatak zivota provedes cist i sa smjeskom na licu. Kako je netko rekao da je imao prijatelja kojeg su tablete unistile, tako imam i ja par poznanika i prijatelja kojima su neizmjerno pomogle.
Zelim ti sve najbolje, puno srece i pameti u borbi sa vlastitim demonima!
So let them say we can't do better. They are the rules that we can break.
Odgovori