
Čak sam sretan što sam pod psihodelicima uvijek imao samo pozitivne doživljaje i shvaćanja. Ako je i bilo nečeg zastrašujućeg, ja samo pomislim da nemam razloga za strah i brigu i sve nestane. Recimo u normalnom stanju imam ponekad nemir, zabrinutost, napetost, ali u izmijenjenim stanjima svijesti samo pozitiva i veliko shvaćanje. Očekivao bih da će me podsvjesni strahovi i brige dobro protresti pod psihodelicima, ali meni se samo događa shvaćanje i prihvaćanje. Dok npr. moja žena se u svakodnevnom životu bolje osjeća, sretnija je od mene, opuštenija. A u izmijenjenim stanjima doživljava podjednako ugodna kao i neugodna iskustva. Znači li to da je moj duh već sve zna i miran je, ali moj ego samo vrti još neke filmove pa me drži svakodnevno napetog?
Zanimljivo kako svatko ima svoj put razvoja.