Indijanski duhan (Lobelia inflata)

[Fig]

porodica: Campanulaceae
podporodica: Lobelioideae
rod: Lobelia
vrsta: Lobelia inflata L.

sinonimi: asthma weed, bladderpod, emetic herb, gagroot, indijanski duhan, lobelia, pukeweed, vomitroot, great lobelia, high lobelia

o biljci: Lobelia inflata je vrsta roda Lobelia najčešće zvana indijanski duhan koja je autohtona u istočnoj Sjevernoj Americi, i to od jugoistočne Kanade pa sve južno do istočnog dijela SAD-a, do Alabame i zapadno do Kansasa.
Jednogodišnja je ili dvogodišnja travnata biljka koja raste 15 do 100 cm u visinu, sa stabljikom prekrivenom sićušnim dlačicama. Listovi su joj uobičajeno 8 cm dugi, ovalni i nazubljeni. Cvjetovi su joj ljubičasti izvana dok su iznutra obojani žuto, te se pojavljuju sredinom ljeta i nastavljaju cvijetat sve u jesen.

povijest: Lobelia inflata ima dugu upotrebu kao enteogen. Bila je široko korištena od strane domorodačkog naroda Panawahpskek koji prebivaju u dijelu istočne Kanade i sjeveroistočnog SAD-a, i to pretežito u državi Maine. Široko je korištena u Novoj Engleskoj čak i prije vremena Samuela Thomsona koji ju je otkrio u 19. st. Američki domorodci su je prvi koristili, i to tradicionalnim pušenjem, često zbog olakšanja od simptoma astme i različitih nepravilnosti pluća, kao i samog disanja ali i kod raznih simptoma povišene temperature, vrućica i sl.

Također se uzimala pri smanjenju mučnina uzrokovanih vračanjem, a od strane nekih sjevernoameričkih plemena ima pričica da ako se korijenje same biljke doda u hranu nekog para koji ima probleme i razmjerice u vezi, da će ih to ponovno spojiti i natjerat da se ponovno iskreno zavole.

http://t1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9 ... djelovanje:[/b] najpotentniji dio biljke je sjeme koje sadrži najviše lobelina, glavnog sastojka koji daje ovoj biljci psihoaktivna svojstva. Lobelin je prirodni alkaloid i nalazimo ga u većini vrsta roda Lobelia, kao što je to Lobelia inflata, Lobelia tupa, Lobelia cardinalis, Lobelia siphilitica, te Hippobroma longiflora. Korišten je kao pripomoć za prestanak pušenja duhanskog dima, te imao udjela u tretmanima liječenja nekih drugih ovisnosti kao što je to ovisnost o amfetaminima, kokainu i alkoholu. Ima širok spektar djelovanja djelujući kao integralni membranski protein (VMAT2) koji prenosi monoamine, i to najčešće neurotransmitere kao što su dopamin, norepinefrin, serotonin i histamin, iz staničnog citosola do sinaptičnih vezikula. Stimulira otpuštanje dopamina u nekakvim granicama dok se upotrebljava sam, dok reducira isti kad je otpušten od strane metamfetamina, tako da zna djelovati na vraćanje dopamina i serotonina ili reduciranje. Isto je i izmješani agonist-antagonist nikotinskih receptora i antagonist kod opioidnih receptora.

upotreba: lobelin se široko prodaje u herbalnim dućanima, te je hvaljen od strane enteogenskih korisnika. Okus podsjeća na okus pravog duhana, te uzrokuje jače lučenje sline. Dok se puši prouzrokuje više relaksirajući efekt nego euforični ''high'' osjećaj. Može se koristiti kao svježi i osušeni.
Upotrebljava se kod herbalista za liječenje astme, te otuda potječe njeno alternativno ime, astma-trava. Neki herbalisti rade i masti kako bi ovu biljku mogli koristiti i vanjski na koži i sl.

Također se kaže kako zapaljeni dijelovi ove biljke odbijaju kukce kao što su to komarci.

Najčešće je upotreba u tekućem čajnom obliku, tako da 1/4 do 1/2 žlice osušene biljke prelijemo kipućom vodom, te tako pustimo da odstoji 10-15min. Takvo se može piti više puta na dan, dok se kod same tinkture koristi 1/2ml više puta na dan (najčešće tri).

Savjetovana doza pri korištenju kod tekućeg ekstrakta 1:1 u 50% alkohola je 0,2-0,6ml triput dnevno. Ko osušenog lišća 0,2-0,6g triput dnevno.
S druge strane veoma varira i zavisi o individualnosti osobe i njenog organizma, te se ne bi bilo loše posavjetovat sa nekim određenim herbalistom i sl. koji u to ima više uvida pri liječenju lobeliom zbog njene znane toksičnosti.

oprez: savjetovan je oprez pošto postoji veoma mala granica između pozitivnog medicinskog učinka i negativnog toksičnog djelovanja po organizam, što ovu biljku čini veoma fascinantnom u tom pogledu. Poznata je što zna imati toksično djelovanje i pri malim dozama, pa tako konzumiranje više od određene doze može izazvati mučninu, povraćanje, vrtoglavicu, hipotermiju, grčeve pa čak zavisno o pojedinom organizmu i smrt.
Zbog toga je potreban izraziti oprez pri korištenju ove biljke u ljekovite i enteogenske svrhe.

http://www.delawarewildflowers.org/imag ... pg[b]uzgoj:[/b] Lobelia može uspiješno rasti na terenima sa dobrom ekspozicijom prema sunčevoj svijetlosti ili veoma slabim hladom. Preferira slabu kiselost u tlu gdje najbolje raste. Može rasti kao dvogodišnja biljka, ali je najčešće jednogodišnja. Sjeme se najčešće sadi u proljeće ili jesen. Rasti će u svakom vrtu, i čak u bilo kojem dijelu godine kao ne baš tako zahtjevna biljka. Ne zahtjeva previše dodavanja umjetnog gnojiva, možda pokoju aplikaciju tekućeg oblika gnojiva svakih 4-6 tjedana.

Sadnja se odvija normalnim sijanjem sjemena, te normalno zalijemo i stavimo na mjesto gdje će sjemenu da proklije biti omogućeno svijetlo a sa time i potrebna toplina. Male će se biljčice početi pojavljivati 7-10 dana otkad smo ih posadili. Kad izraste do visine od nekih 5cm i razviju najmanje dva normalna lista spremne su za presadnju vani u vrt ako to želimo. Fino vršimo presadnju gdje dodamo ponešto umjetnog gnojiva, te eventualno pošpricamo oko biljke nekakvim pesticidom kako bi spriječili puževe u njihovom gošćenju našom tek izniklom biljčicom. Cvjetanje ćemo moći primjetiti 10-12 tjedana od sadnje.

sličnosti: ima mnogo varijeteta lobelie, dok su najuobičajenije L. cardinalis (grimizna varijanta), L. siphilitica (sjajna plava) i L. inflata (indijanski duhan). Svaki od ovih oblika je lako sadljiv iz sjemena.