Pakujac (Aguilegia vulgaris)
Postano: 15.03.2010, 19:09
Pakujac
Ovaj rod pripada porodici Ranunculaceae (žabnjaci) i u njemu je sadržano oko 70 vrsta. Aquilegia vulgaris (pakujac obični) kod nas je samonikla vrsta. Nalazimo je u šumama, na planinskim proplancima i kamenjarima. Ime joj vjerojatno potječe od latinske riječe aquila, što znači orao, jer cvijet sa spiralno zavinutim ostrugama podsjeća na orlove kandže.
Pakujac je zeljasta biljka, naraste do 90 cm visine. Donji listovi formiraju rozetu iz koje izlazi cvjetna stapka na kojoj se nalaze nepravilno raspoređeni nasuprotni listovi. Cvate od svibnja do srpnja zvonolikim visećim cvjetovima promjera 3-5 cm, u prirodi je plave boje, ali boje ovih vrsta mogu biti bijela, žuta, ružičasta, crvena ili ljubičasta.
Miris je odbojan a okus gorak.
Od davnina ovu je biljku narod koristio za lječenje šuge i drugih koznih oboljenja, čiščenje krvi od stetinih tvari i za liječenje fistula, žutice, gastritisa, upale usta, upalnih stanja crijeva, za nadoknadu vitamina C (u mladim listovima ima c vitamina), za znojenje, za pojačano izlucivanje mograće, protiv parazita.
Ona ima ljekovita svojstva ali i toksična. Otrovan sastojak je amigdalin i sadrzi ga cijela biljka, a cvijet i sejme se smatraju najotrovnijim.
Simptomi trovanja: Omamljenost, suženje zjenica, proljev i lupanje srca.
Ovaj rod pripada porodici Ranunculaceae (žabnjaci) i u njemu je sadržano oko 70 vrsta. Aquilegia vulgaris (pakujac obični) kod nas je samonikla vrsta. Nalazimo je u šumama, na planinskim proplancima i kamenjarima. Ime joj vjerojatno potječe od latinske riječe aquila, što znači orao, jer cvijet sa spiralno zavinutim ostrugama podsjeća na orlove kandže.
Pakujac je zeljasta biljka, naraste do 90 cm visine. Donji listovi formiraju rozetu iz koje izlazi cvjetna stapka na kojoj se nalaze nepravilno raspoređeni nasuprotni listovi. Cvate od svibnja do srpnja zvonolikim visećim cvjetovima promjera 3-5 cm, u prirodi je plave boje, ali boje ovih vrsta mogu biti bijela, žuta, ružičasta, crvena ili ljubičasta.
Miris je odbojan a okus gorak.
Od davnina ovu je biljku narod koristio za lječenje šuge i drugih koznih oboljenja, čiščenje krvi od stetinih tvari i za liječenje fistula, žutice, gastritisa, upale usta, upalnih stanja crijeva, za nadoknadu vitamina C (u mladim listovima ima c vitamina), za znojenje, za pojačano izlucivanje mograće, protiv parazita.
Ona ima ljekovita svojstva ali i toksična. Otrovan sastojak je amigdalin i sadrzi ga cijela biljka, a cvijet i sejme se smatraju najotrovnijim.
Simptomi trovanja: Omamljenost, suženje zjenica, proljev i lupanje srca.
treba baciti jos koje sjeme 