Psihoaktivni alkaloidi "algi ubojica"
Postano: 10.08.2012, 15:50
Ova tema baš ne ide pod Biljke s obzirom da se radi o algama, ali dobro...
Kao što vjerojatno znate već više od desetljeća hrvatske teritorijalne vode muku muče s invazivnim algama iz roda Caulerpa, u našim medijima popularno nazvanima "algom ubojicom". No ono što vjerojatno ne znate je da su njihovi "toksini" zapravo alkaloidi indolske strukture, dakle iz skupine kojoj pripadaju i LSD, psilocibin, DMT i drugi srodni spojevi (ibogain, psilocin, 5-meo-dmt, bufotenin...). Ti su alkaloidi vrlo slabo istraženi, no vrlo su izgledi kandidati za novu klasu prirodnih lijekova, ali i psihodelika, s time da je psihaktivno djelovanje nekih od i njih dokazano u praksi. No da krenemo redom.
Caulerpe u Jadranu
Caulerpe, podrijetlom iz Indijskog oceana, po Sredozemlju se počinju širiti 90-ih nakon što su, po svoj prilici pobjegle iz akvarija u Monaku. U Hrvatskoj je Caulerpa taxifolia zabilježena početkom 2000-ih, da bi se nekih pet godina kasnije pojavila i njezina još agresivnija sestra Caulerpa racemosa. Kako ove alge sadrže (i otpuštaju) niz alkaloida koji su u većoj ili manjoj mjeri toksični, Predviđanja su bila katastrofična najavljujući da će se hrvatsko podmorje pretvoriti u neku vrstu zelene pustinje u kojima neće živjeti ništa osim Caulerpe.
Danas su takve crne prognoze znatno ublažene pa je, premda je evidentno da su štetne alge došle ovdje kako bi trajno ostale, očito da štete od njih ipak nisu u toliko katastrofične kao što se isprva činilo. Utvrđeno je među ostalim da nije svo dno jednako prijemčljivo za Caulerpe, ali i da postoji niz organizama (uključujući i niz riba i ježinaca) koji se usprkos toksičnosti ipak hrane Caulerpama (ovo naročito vrijedi za racemosu). Zanimljiv nalaz je činjenica da Caulerpe daleko manje ugrožavaju morsku cvjetnicu Posidoniu oceanicu nego što se prvobitno mislilo, a neki su joj čak predviđali skori nestanak pred najezdom algi ubojica. Danas je pak otkriveno da Caulerpa uopće ne ugrožava zdrave i stabilne kolonije Posidonie, a postoje čak i tvrdnje da algina prisutnost može povoljno utjecati na stabilizaciju oštećenih kolonija ove biljke (Caulerpa je, kao i mnoge druge alge snažan pročistač vode onečiščene viškom dušika, primjerice ispustom kanalizacije). Opažen je i zanimljiv fenomen da se Caulerpa povukla s nekih prethodno koloniziranih područja, prepuštajući ih drugim organizmima.
Toksičnost i psihoaktivnost Caulerpi
Dok je taxifolia nedvojbeno u određenoj mjeri otrovna za većinu organizama jer sadrži pravi koktel alkaloida (ponajprije indolskih alkaloida i halogeniziranih indolskih alkaloida), s racemosom je situacija daleko diskutabilnija. Ona sadrži oko 2% alkaloida kaulerpina, vrlo upitne toksičnosti. Racemosa se naime rado i često konzumira u velikom dijelu Azije, gdje se naziva "morsko grožđe" i konzumira u slanim, ali i pošećerena slatkim jelima. Poznato je da u slučajevima obilnije konzumacije kaulerpin izaziva osjećaj žarenja u ustima. No ozbiljniji toksični efekti nisu zabilježeni. Za kaulerpin vrijedi istaknuti da strukturom podsjeća na dvije spojene molekule DMT-a (donekle). Da se neki od alkaloida iz ovih algi psihodelični nedvojbeno je jer su Aziji zabilježene i halucinatorne epizode nakon konzumacije mesa riba koje su se hranile caulerpama. Evo što kažu jedan od izvora koje sam našao na netu o toj temi: "Caulerpa species are known to contain psychoactive substances such as caulerpin, caulerpicin and caulerpenyne. Caulerpa taxifolia species, which can be strongly hallucinogenic".
Također u Mediteranu su zabilježena i dva slučaja trovanja halucinatornog tipa nakon konzumacije ribe salpe, uslijed akumuliranih alkaloida iz caulerpi kojima se ova riba hrani, evo što o tome kaže jedan znanstveni rad:" (...) caulerpenyne (CYN) is known to induces neurological disorders (i.e. amnesia, vertigo, and hallucinations, reported by 4.59De Haro et al., 1993) on patients with food poisoning due to the ingestion of Sarpa salpa that fed on C.taxifolia" (DeHaro L., Treffot M.J., Jouglard J., Perringue C., 1993; Trois cas d'intoxication de type ciguateresque aprés ingestion de sparidae de Mediterranée).
Inače C.racemosa je potencijalno vrlo iskoristiva vrsta za razne svrhe, kao što sam spomenuo odlična je za jelo, osobno sam je probao kad sam je našao u uvali Lovišta na Pelješcu gdje živi na muljevitom tipu dna koje je joj je čini se omiljeno. Ima visok sadržaj ulja (i do 60%), a raste izuzetno brzo pa je iskoristiva recimo za proizvodnju biodizela, ili vrlo kvalitetnog jestivog ulja s visokim udjelom omega-3 masnih kiselina.
Za taxifoliu su se po Dalmaciji kad se pojavila zajebavali da neće biti problema s iskorjenjivanjem ako se može pušit. Izgleda doduše da nitko nije niti probao.
Par slika C. racemosa
par slika C.taxifolia
M I R
Kao što vjerojatno znate već više od desetljeća hrvatske teritorijalne vode muku muče s invazivnim algama iz roda Caulerpa, u našim medijima popularno nazvanima "algom ubojicom". No ono što vjerojatno ne znate je da su njihovi "toksini" zapravo alkaloidi indolske strukture, dakle iz skupine kojoj pripadaju i LSD, psilocibin, DMT i drugi srodni spojevi (ibogain, psilocin, 5-meo-dmt, bufotenin...). Ti su alkaloidi vrlo slabo istraženi, no vrlo su izgledi kandidati za novu klasu prirodnih lijekova, ali i psihodelika, s time da je psihaktivno djelovanje nekih od i njih dokazano u praksi. No da krenemo redom.
Caulerpe u Jadranu
Caulerpe, podrijetlom iz Indijskog oceana, po Sredozemlju se počinju širiti 90-ih nakon što su, po svoj prilici pobjegle iz akvarija u Monaku. U Hrvatskoj je Caulerpa taxifolia zabilježena početkom 2000-ih, da bi se nekih pet godina kasnije pojavila i njezina još agresivnija sestra Caulerpa racemosa. Kako ove alge sadrže (i otpuštaju) niz alkaloida koji su u većoj ili manjoj mjeri toksični, Predviđanja su bila katastrofična najavljujući da će se hrvatsko podmorje pretvoriti u neku vrstu zelene pustinje u kojima neće živjeti ništa osim Caulerpe.
Danas su takve crne prognoze znatno ublažene pa je, premda je evidentno da su štetne alge došle ovdje kako bi trajno ostale, očito da štete od njih ipak nisu u toliko katastrofične kao što se isprva činilo. Utvrđeno je među ostalim da nije svo dno jednako prijemčljivo za Caulerpe, ali i da postoji niz organizama (uključujući i niz riba i ježinaca) koji se usprkos toksičnosti ipak hrane Caulerpama (ovo naročito vrijedi za racemosu). Zanimljiv nalaz je činjenica da Caulerpe daleko manje ugrožavaju morsku cvjetnicu Posidoniu oceanicu nego što se prvobitno mislilo, a neki su joj čak predviđali skori nestanak pred najezdom algi ubojica. Danas je pak otkriveno da Caulerpa uopće ne ugrožava zdrave i stabilne kolonije Posidonie, a postoje čak i tvrdnje da algina prisutnost može povoljno utjecati na stabilizaciju oštećenih kolonija ove biljke (Caulerpa je, kao i mnoge druge alge snažan pročistač vode onečiščene viškom dušika, primjerice ispustom kanalizacije). Opažen je i zanimljiv fenomen da se Caulerpa povukla s nekih prethodno koloniziranih područja, prepuštajući ih drugim organizmima.
Toksičnost i psihoaktivnost Caulerpi
Dok je taxifolia nedvojbeno u određenoj mjeri otrovna za većinu organizama jer sadrži pravi koktel alkaloida (ponajprije indolskih alkaloida i halogeniziranih indolskih alkaloida), s racemosom je situacija daleko diskutabilnija. Ona sadrži oko 2% alkaloida kaulerpina, vrlo upitne toksičnosti. Racemosa se naime rado i često konzumira u velikom dijelu Azije, gdje se naziva "morsko grožđe" i konzumira u slanim, ali i pošećerena slatkim jelima. Poznato je da u slučajevima obilnije konzumacije kaulerpin izaziva osjećaj žarenja u ustima. No ozbiljniji toksični efekti nisu zabilježeni. Za kaulerpin vrijedi istaknuti da strukturom podsjeća na dvije spojene molekule DMT-a (donekle). Da se neki od alkaloida iz ovih algi psihodelični nedvojbeno je jer su Aziji zabilježene i halucinatorne epizode nakon konzumacije mesa riba koje su se hranile caulerpama. Evo što kažu jedan od izvora koje sam našao na netu o toj temi: "Caulerpa species are known to contain psychoactive substances such as caulerpin, caulerpicin and caulerpenyne. Caulerpa taxifolia species, which can be strongly hallucinogenic".
Također u Mediteranu su zabilježena i dva slučaja trovanja halucinatornog tipa nakon konzumacije ribe salpe, uslijed akumuliranih alkaloida iz caulerpi kojima se ova riba hrani, evo što o tome kaže jedan znanstveni rad:" (...) caulerpenyne (CYN) is known to induces neurological disorders (i.e. amnesia, vertigo, and hallucinations, reported by 4.59De Haro et al., 1993) on patients with food poisoning due to the ingestion of Sarpa salpa that fed on C.taxifolia" (DeHaro L., Treffot M.J., Jouglard J., Perringue C., 1993; Trois cas d'intoxication de type ciguateresque aprés ingestion de sparidae de Mediterranée).
Inače C.racemosa je potencijalno vrlo iskoristiva vrsta za razne svrhe, kao što sam spomenuo odlična je za jelo, osobno sam je probao kad sam je našao u uvali Lovišta na Pelješcu gdje živi na muljevitom tipu dna koje je joj je čini se omiljeno. Ima visok sadržaj ulja (i do 60%), a raste izuzetno brzo pa je iskoristiva recimo za proizvodnju biodizela, ili vrlo kvalitetnog jestivog ulja s visokim udjelom omega-3 masnih kiselina.
Za taxifoliu su se po Dalmaciji kad se pojavila zajebavali da neće biti problema s iskorjenjivanjem ako se može pušit. Izgleda doduše da nitko nije niti probao.
Par slika C. racemosa
par slika C.taxifolia
M I R