Gljivarski kralj Paul Stamets nam pojašnjava važnost ljekovitih gljiva za zdravlje ekosustava i ljudi.
http://www.youtube.com/watch?v=XI5frPV58tY
Kad jednom čujete Paula Stametsa kako govori o gljivama, nikad više nećete gledati na svijet, a pogotovo na svoj okoliš, na isti način. Ovaj mikrobiolog, koji se već 35 godina bavi gljivama, dolazi sa sjeverozapada SAD-a, gdje još uvijek ima netaknutih prašuma, koje smatra izvorom od neprocjenjive vrijednosti, posebice zbog genoma gljiva. On, naime, vjeruje da je okoliš duboko međusobno povezan i da bolje poznavanje gljiva može riješiti problem svjetskog zagađenja. Njegova izjava „Gljive će spasiti svijet“ često se citira, kao i njegov izraz „mycoremediation“, kojim opisuje korištenje gljiva u čišćenju okoliša i apsorbiranju toksina.
Paula Stametsa
Prve na Zemlji
Postoji cijeli niz gljiva, od toga su tek neke u klasičnom obliku na kojeg smo navikli. Zapravo, od 1 – 2 milijuna dosad otkrivenih gljiva svega ih je 140 vrsta klasičnog oblika, da ne govorimo da ih 90 posto još uopće nije otkriveno.
Najvažniji su saprofiti, koji utječu na raspadanje mrtvog biljnog materijala, potom paraziti, koji napadaju i ubijaju biljke, i mycorrhizal – smješteni u korijenu biljaka.
Prije 4,5 milijarde godina, kada je nastajala zemlja, prvi organizmi bile su upravo gljive. Biljke su se pojavile tek 600 milijuna godina kasnije.
Bili smo svjedoci najmanje dviju kataklizmi na ovom planetu: prije 250 godina udar ogromnog asteroida pretvorio je zemlju u prah, nebo se zatamnilo, a sunčeva svjetlosti nije se pojavila godinama (ne znamo točno koliko dugo), stoga su biljke i velike životinje izumrle, a preživjeli su organizmi, među kojima i gljive, kojima ne treba svjetlost.
I drugi udar asteroida, prije 65 milijuna godina, donio je mrak i gljive su se ponovo raširile po Zemlji. Ta su dva asteroida zaslužna za suradnju ili simbiozu životinja i biljaka s gljivama. Stoga mi danas postojimo u suradnji s gljivama. One poput pravih mađioničara prirode grade prehrambenu mrežu: razgrađuju biljke, životinje i minerale u tlo.
Gotovo svi znamo da je sloj zemlje nevjerojatno tanak a ipak podržava stotine milijuna različitih vrsta koje žive u gornjih 17 centimetara. I upravo je ta tanka koža koja nam daje život ugrožena. Kako gubimo biorazličitost, posebice s gljivama, počinjemo izvlačiti vlakna iz same prehrambene mreže koja nas je uzdigla.
- Iako bismo se mogli nazvati evolucijskim uspjehom, volim misliti da svaki organizam na ovom planetu ima pravo glasa. Kada bi postojala Ujedinjena organizacija organizma, i kad bi svaki organizam glasao, bismo li ostali ne zemlji ili ne? Mislim da se glasanje upravo događa. Ne posvetimo li pažnju očuvanju biorazličitosti, sami organizmi koji su nam dali život mogli bi nam ga i uzeti – upozorava nas Stamets.
Internet prirode
Ovaj američki znanstvenik zastupa tezu da je priroda inteligentna. Rođeni smo iz prirode i ako smo mi inteligentni, tada to i priroda mora biti jer nas je ona stvorila. Micelij gljive građom je sličan mreži Interneta, on je Zemljin prirodni Internet sa sposobnošću samoobnavljanja.
- Dok hodate po tim staničnim membranama, miceliji su svjesni da ste tu jer oni osjećaju. Dok ostavljate otiske stopala, oni izlaze i poseže za novoslomljenom grančicom, prelomljenom vlati trave. Dakle, priroda oko nas itekako je svjesna našeg prisustva - smatra Stamets. No, jesmo li i mi svjesni prisustva prirode?
Njegova izjava da je micelij Zemljin prirodni internet izazvala je različite reakcije, ali Dr. Nick Reid iz Edinburgha i grupa znanstvenika iz Oxforda, koji su istraživali matematiku interneta i strukturu mreže micelija otkrili su istu matematičku formulu, odnosno da je tijekom evolucije micelij optimalizirao svoja čvorišta do razine samoodržanja.
Što možemo učiniti
S povećavanjem tla povećava se bioraznolikost i tako smo investirali u ekosustav koji će dalje podržavati život. Suprotno od toga bilo bi ekološko samoubojstvo, koje se već događa. Šume se uništavaju po cijelom planetu, a kad ugljični dioksid dosegne razinu od 10.000 dijelova na milijun, velike životinje će izumrijeti. A mi se već krećemo prema tome.
Stoga iziđite van, podignite komad drveta i vidjet ćete micelij koji nam je svo vrijeme pod nogama. Važno je da se djeca što prije upoznaju s činjenicom da živimo u simbiozi s gljivama. Ne uništimo li ih, one će nam pomoći da preživimo.
U Hrvatskoj je, srećom, još uvijek mnogo šuma, a uskoro će se i gospodarstvo neke zemlje cijeniti po tome koliko je zdrav njezin ekosustav. Tako se, na primjer, na granici hrvatske i Slovenije može pronaći i Fomitopsis officinalis, gljiva koja postoji još samo u Washingtonu i Oregonu, a zahvaljujući protuupalnim svojstvima lijek je za ženske probleme.
Najbolja podrška imuno sistemu
I liječnici zapadne medicine sve češće preporučuju terapiju ljekovitim gljivama kao dodatnu, osobito pri kemoterapijama i zračenjima jer one su jedina biljka koja sadrži vitamin D, esencijalan za imunološki sustav. Micelij je jako važan jer stvara enzime, antibiotike i brojne druge tvari. Usporedimo li ga s ljudskim organizmom, on je kombinacija pluća, želuca i živčanih stanica
Mi ljudi smo od svih vrsta najviše povezani upravo s gljivama: na primjer udišemo kisik i izdišemo ugljični dioksid kao gljive, napadaju nas neke iste bolesti, kao što su echerihija i candida. Gljive ne stvaraju organske tvari (šećeri) iz vode i CO2 kao biljke, nego poput nas (odnosno životinja) posjeduju enzime koji razgrađuju organske tvari iz okoliša pa su tako dio savršenog sustava recikliranja u životinjskom svijetu.
Gljive se milenijima koriste kako za hranu, tako i u medicinske svrhe. Neke od njih bile su toliko dragocjene da su korištene na tržištu umjesto novca. Zašto? Gljive su izvanredno bogate proteinima, sadrže ih čak 20 do 40 posto. Posjeduju i mnogo vlakana te smanjuju kolesterol, a pružaju osjećaj sitosti već nakon 20 minuta. Važno je napomenuti da se sve gljive trebaju kuhati, posebno šampinjoni (Button mushrooms) trebaju biti jako dobro kuhani, na vrlo visokim temperaturama.
Gljive sadrže brojne vitalne komponente pa kao hrana, uzete pojedinačno ili u nekom jelu, pomažu organizmu:
- u regulaciji metabolizma šećera, što je posebno važno u dijabetičara, ljudi s bolestima gušterače te bolesnika s tumorom u kojih je poremećen metabolizam
- kao izvor niza važnih mikroelemenata, kao što su: selen, kalij i bakar
- obiljem važnih komponenti kompleksa vitamina B, kap što su; riboflavin, nijacin, pantotenska kiselina
- izraito niskom kalorijskom vrijednošću obroka uz obilje bjelančevina i aminokiselina
- obiljem vlakana, što je važno za pokretnost crijeva, tj. regulaciju probave
- poticanjem (regulacijom) imunološke reakcije pa tako, pimjerice, polisaharidi iz gljiva stimuliraju leukocite koji učinkovito obračunavaju s bakterijama koje prodru u organizam.
Kontrolirani uvjeti
Zašto je mnogo bolje gljive uzgajati, nego ih brati, zašto bismo uvijek morali pitati odakle dolaze? Zato što je okoliš sve zagađeniji, a gljive upijaju teške metale. Danas se gljive masovno uvoze iz Kine, no one su pune kadmija i može doći do trovanja teškim metalima. Iz tog razloga SAD bilježi veliki pad prodaje kineskih ljekovitih gljiva, a okreće se gljivama uzgojenim u kontroliranim uvjetima, na ekološki način.
izvor: http://www.makronova.com/article.aspx?PartID=980
