Da malo doprinesem raspravi sa filozofskog stajališta
Ako nekoga zanima pozadina ovakve politike, usmjerio bih na Marxa kao svojevrsnu početnu točku, ali prvenstveno bi preporučio Foucaltovu "Povijest seksualnosti" odnosno "Znanje i moć" kao i "Nadzor i kazna", u kojima F. razvija svoju politiku i sistem moći (kakva je ona danas, ne kakva treba biti). Tamo negdje sredinom 19.st. kada si kapitalizam uzima zamaha, krenulo se sa drugačijom politikom u odnosu na pojedinca, odnosno odnos moć-pojedinac postaje nešto složeniji. Razvijaju se biopolitika (sa razvojem znanosti) i anatomopolitika (razvijanje discipline), jedno djeluje iz vana vrši pritisak na pojedinca (negativna moć), drugo stvara želju iz nutra (pozitivna moć). Drugim riječima, narod se nastoji kotrolirati pomoću medicine, biologije, etc. iz vana i nastoji ih se oblikovati prema željama vladajućeg tijela usađujući im disciplinu kao sistem samoregulacije (ugrubo pojednostavljeno).
A zašto? Pojedinac je državni resurs, radna snaga. Pojedinac ne smije razmišljati ni rasipati radnu snagu gdje nije korisno državi (F. ovo opisuje u kontekstu seksa i seksualnosti ali isti principi vrijede za sve oblike "rasipanja snage"). Disciplinom i vanjskim pritiscima se on usmjerava kao ovca na produktivan rad (za državu naravno), regulira se mikro-moćima (psihijatrijski i doktorski pregledi, državno obrazovanje, etc.) jer "brojno stanovništvo je bogatstvo države" a kvaliteta kontroliranja ljudi je zdravlje ljudi pa ujedno i države. Osim državnim organima, regulirani smo i jedni drugima jer, kako Marx kaže, vrijednost čovjeka ovisi o njegovom položaju u društvu, a, dodajem, položaj u društvu ovisi najviše o ljudima koji nas okružuju i njihovoj slici nas. Ne treba dalje ni spominjati da se vrijednosti reflektiraju kroz sve pore društva, kapilarno kao moć, tako su vrijednosti države ujedno i vrijednosti društva, a preko društva i vrijednosti pojedinca (sada, u kojem smijeru je reflektiranje vrijednosti išlo, odozdo prema dole ili obratno, o tome se može diskutirati danima, a i nije bitno toliko). Zato danas živimo u društvu gdje je Nietzscheova "volja za moć" zapravo volja za novcem. Novac, gledano kroz prizmu današnjih vrijednosti, za sobom povlači čast, ugled, znanje, te čini pojedinca blagoslovljenog izdašnim bankovnim računom, jednim od fokusa i prizi moći. Znanje-moć proizvode istinu jer istina nije "po-sebi-i-za-sebe"(Hegel), nije niti "po sebi", već se proizvodi, a novac proizvodi znanje-moć jednako kako znanje-moć proizvodi novac.
Zdravlje čovjeka uopće nije bitno van konteksta njegove produktivnosti, a i sama ovisnost o drogi nije toliko problem produktivnosti za državu (jer ovisnika ima u svakom slučaju, ponajviše o "legalnim" drogama) koliko je problem realizacija da živimo u sjebanom društvu i kulturi i da to nije jedini način života. Usmjerio bih na D.Quinn-a i njegove knjige na temu društva, knjige nevjerojatno otvaraju oči i toplo ih preporučujem svima
http://www.goodreads.com/book/show/227265.Ishmael
http://www.goodreads.com/book/show/2145 ... Story_of_B
Summa summarum, we live in the society and culture of FUBAR values.
Da dotaknem temu zabrane marihuane.
Razlog ne leži toliko u namjeri da se zabrani marihuana koliko u namjeri da se zabrani konoplja (ako ćemo raditi uopće takvu razliku, jer sve je konoplja, ali industrijska konoplja gotovo pa i nema THC-a). Do kraja 19.st konoplja je bila glavna sirovina u izradi papira, koristila se za hranu, gorivo, odjeću, u medicinske svrhe, etc. Problem je bio što uzgoj baš nije bio isplativ jer u to vrijeme berba i sadnja nisu bili automatski, sve se moralo raditi ručno što je značilo ekstra radne snage za sijanje usjeva, berbu, navodnjavanje, promatranje usjeva, etc., a to je značilo manje profita jer te ljude treba platiti. Prešlo se na drvnu industriju jer drveće ne treba saditi, paziti, uzgajati, njega ima u izobilju svugdje, ne? (ovo je početak 20st. nitko nikad nije čuo za problem nestajanja šuma, globalno zatopljenje niti je ikome palo na pamet da bi, ha, ŠUMA JEDNOM MOGLO NESTATI, NE?!
Posljedica upravo ovih sjebanih vrijednosti koje sam gore naveo.) Tako se prešlo na drvnu industriju u pogledu proizvodnje papira i tekstila, kao što se prešlo na proizvodnju plastike kao derivata nafte umjesto na ekološki prihvatljiviju proizvodnju plastike iz konoplje.
Onda je došlo 20.st., tamo negdje 30-te i razvio se način za automatsku sadnju i branje konoplje. "Ali mi smo svi prešli na proizvodnju materijala iz drugih sirovina, naime drva i nafte!!
Neće ići!
" uzviknuše korporacije drvne i naftne industrije (not an actual quote...probably). Sad bi trebalo promijeniti sve strojeve koje imaju, adaptaciju mašinerije i ljudske snage, izgubiti novac na ulaganju u restrukturiranje cijele industrije. To niti jednoj industriji nije u interesu. I sada dalje ide priča o širenju panike među stanovništvom, bezočnom laganju i korupciji u legislaturi, rasizmu i žutom tisku koji učiniše svoje među blentavim američkim narodom (ne može se reći da nisu blentavi skroz na skroz), ali najviše ide krivnje onom smeću ljudskom, korporativnoj prodanoj duši, Anslinger-u. May your soul rot in all the nine hells and your descendants know no peace till the end of times.
http://www.drugwarrant.com/articles/why ... a-illegal/
http://www.greenleft.org.au/node/20329