Potaknut nedavnim psy iskustvom sumirale su mi se životne vrijednosti pa ću napisati to ovdje. Moja perspektiva...
Trenutno je problem velik disbalans između količine moći koju ljudi imaju kroz racionalan um i razvijenu tehnologiju u odnosu na potreban nivo svjesnosti pravila igre. Vrlo smo ugroženi zbog kroničnog nedostatka svjesnosti koja mora pratiti količinu moći da bi čovjekovo biće bilo u balansu i održivo. Zbog nesvjesnosti nemamo dovoljno odgovornosti i zato postoji velika šansa da tehnologiju upotrijebimo protiv samih sebe. To se i događa upravo sada kroz farmaceutsku, prehrambenu ali i svu ostalu industriju.
Trenutno stanje naše civilizacije je duboka neodgovornost i neodrživost.
Odgovornost je najbitnija stvar. Što više odgovornosti čovjek osjeća za svoje misli i djela to su njegov um i duh slobodniji, a svjesnost raste. Upravo ta odgovornost oooooogromno rasterećuje um i srce, te omogućuje da čovjek preuzme volan u svoje ruke.
Ključ osobnog razvoja je odgovornost za vlastite misli, djela i kompletan svoj život. Sve dok to čovjek ne shvati i ne integrira u svoj život neće nikud napredovati i neće imat nikakvu moć nad samim sobom, svojim životom, a naposljetku i budućnosti naše civilizacije. Ponašat će se kao jadno biće koje je stalno tužno, ljutito, kaotično, nemoćno i egoistično. Ironija je u tome što je potencijal koji čovjek ima ogroman, jako ogroman, proteže se kroz sve denzitete energija, od minerala do boga, međutim njegov um, srce i duh su porobljeni. Svatko se za sebe mora uzdići i razbiti okove. Radost, ljubav i nivo svjesnosti koji se vraćaju u čovjeka koji preuzima odgovornost su nevjerojatni.
Misli nisu privatne. Naše misli djeluju na naš život i svemir kao kist kojim slikar slika sliku. Vrlo važna stvar i put prema prihvaćanju odgovornosti. Sve što ikad pomisliš momentalno se zapisuje u kozmički "hard disk" i momentalno ulazi u interakciju sa svime o čemu razmišljaš. Tvoje misli su kreacijska sila u smislu utjecaja tih misli na tvoju okolinu, tebe i situacije u tvom životu. Npr. kad misliš na nekoga ti ulaziš u direktnu interakciju s tom osobom, iako misliš da su te misli privatne i da ova druga osoba nema poima o tvojim fantazijama. Vjerojatno nema poima, nije svjesna, ali tvoje misli dolaze do nje i energetski ulaze u interakciju s njezinim bićem. Mali broj ljudi koji su u velikoj mjeri razvili svoje osjećanje i znaju pravila igre BIT ĆE SVJESNI te interakcije ako žele (mogu ignorirati), osjetit će "vibracije" koje dolaze od tebe. I te "vibracije" nisu grube, one su vrlo detaljne, baš kao i same riječi. Svaka misao, riječ, objekt i entitet imaju svoj unikatan vibracijski uzorak kojeg druga osoba može detaljno osjetiti, samo je pitanje razine otvorenosti i osjetljivosti, odnosno razine tuposti našeg bića. Jer predugi boravak u minimalno svjesnom stanju uma u kojem su gotovo svi ljudi stalno otupljuje naše sposobnosti osjećanja. Racionalan svijet uma i njegovo konstantno prepričavanje svega samom sebi snažno potiskuje naše sposobnosti osjećanja u drugi plan.
Ljudi su neodgovorni jer misle da su njihove fantazije i cjelokupan umni sadržaj odvojeni od vanjskog svijeta, privatni, čak misle da su njihova djela i odnos prema okolini i drugima nebitni i privatni, to je sve samo ne istina.
Način na koji doživljavamo fizički svijet u normalnom svakodnevnom stanju svijesti jaaako je praktičan za život ljudi i to tako treba biti, međutim ako je čovjek konstantno od samog rođenja u tom stanju uma/svijesti bez znanja o pravilima igre, ego jača (iluzionarni svijet odvojenosti i važnosti svoje ličnosti) i rađa se neodgovornost a time kaos; mentalni, emocionalni, duhovni, fizički, socijalni itd.
Pravila igre su sljedeća:
Svi smo povezani sa svime, ne postoji odvojena stvar ili biće. Odvojenost je iluzija uma. Ta iluzija je potrebna za praktičan život čovjeka. Pojam odvojenosti se može koristiti jedino u komunikaciji za razlikovanje energetskih formi (iliti objekata). U odnosu na temeljnu realnost svemira pojam odvojenosti je nerealan, nemoguć i apstraktan.
Organski fizički svijet, ti i opčenito svemir sasvim je nešto drugo od onoga što ljudski racionalni um u svakodnevnom normalnom stanju svijesti i percepcije misli da jest. Najbolja usporedba bi bila sa klasičnim snom u rem fazi spavanja. Ako san gledamo kao interaktivnu okolinu koju stvara naš um i u kojoj smo glavni lik i proživljavamo san iz prvog lica. Najbitnija razlika je u tome što ovaj san koji živiš ne sanjaš samo ti, odnosno ti si samo jedan njegov dio (iako u isto vrijeme cijeli san), ali zato upravljaš glavnim likom iz tvoje perspektive, nivo količine moći upravljanja određuje nivo svjesnosti koju posjeduješ. Ljudi su vrlo nesvjesni i kaotični, zato imaju minimalnu kontrolu nad svojim životom.
Prostor, vrijeme i objekti su apstraktni, nemogući pojmovi u odnosu na temeljnu realnost svemira, odnosno percepciju svemira u kojem um nije prisutan. UM je taj koji cjepa tu ogromnu jednost koja sadrži čitav prostor, vrijeme i sve objekte. Um nam omogućuje iskustvo življenja koje upravo imamo. Da um ne cijepa jednost praktičnost života i iskustvo življenja kroz biće bilo bi nemoguće. Znači kad pričam o povezanosti sa svime, ne mislim na način kao neuroni u mozgu ili paukova mreža, iako je i to istina na jednom nivou shvaćanja. Povezani smo time što smo jedno bez prostora, vremena i objekata. Kako prizma cjepa svjetlo na sastavne boje, tako um cjepa jednost i fokusira se samo na ono s čime rezonira.
Naš logični racionalni UM u svakodnevnom normalnom stanju svijesti nije sposoban i nije namijenjen da shvati i integrira osjećaj povezanosti sa svime, odnosno bazičnu istinu naše stvarnosti. Ono što je bitno, i ono što je jedini način za shvatiti pravila igre je svjesnost i osjećanje, razmišljanje je u drugom planu.
Osjećanje (fizičko, eterično) i intuitivnost (viša razina osjećanja) je komunikacijska veza s kojom smo iskustveno povezani sa svime, možemo koristiti i termin energija, da smo energetski svi povezani i svi na svakoga utječemo svake sekunde kroz svoje misli i reakcije bića, vibracije.
Percepcija kroz osjećanje bez umnih aktivnosti razmišljanja uvijek je ISTINA, realna stvar, ali i najmanje upletanje aktivnosti uma već iskrivljuje sliku istine. Naše biće je
SAVRŠENO, naš ljudski gen je masterpiece. Defekti gena su stvarnost od pojedinca do pojedinca ali gledano na originalan ljudski gen on je savršen. Nama tehnologija apsolutno nije potrebna, ona je tu da nam olakša praktičan život i možemo zahvaliti sposobnostima našeg uma na tome. Ono što treba postići je povratak sebe sebi, odnosno prihvaćanje odgovornosti za svaku najmanju misao koja se pojavi, djelo koje učinimo i odgovornost za društvo čiji smo neraskidiv dio.
Razvijajte osjećanje jer razmjeri te percepcije su ogromni, neograničeni. Naše biće je PAMETNO i NEOGRANIČENO, naš racionalan um je vrlo ograničen.
Najvažniji dio djelovanja psilocibinskih gljiva je drastično povećanje mogućnosti osjećanja svijeta oko sebe i samog sebe za vrijeme tripa, i stapanje podsvijesti, svijesti i nadsvjesti u jedno. I zato smatram da su one jedan jako važan alat za osobni razvoj. Pod utjecajem gljiva možeš jako doživjeti i proučavati tu ne-privatnost, i doć do reakcije da osjećaš sram i ispriku prema osobama iz svakodnevnog života, jer ti se u tom stanju svijesti npr. misaona forma prostačke uvrede prema nekome čini kao da je ta misao izrečena osobi ravno u facu, što i jest istina na energetskom/osjećajnom nivou.
Druga najvažnija stvar djelovanja psilocibinskih gljiva je drastično povećanje pristupačnosti problematičnom sadržaju uma i podsvijesti. Naše biće prirodno nastoji rješavati sve svoje probleme, međutim naš um u svakodnevnom normalnom stanju svijesti vrlo uspješno potiskuje probleme, stavlja ih u drugi plan i odgađa kroz strah da ih rješavamo.
Ovaj dio djelovanja gljiva je kao da imate osobnog visoko talentiranog psihijatra. Ali sav posao je uvijek na tebi, nitko nikad neće moć učiniti ništa da riješi tvoje probleme umjesto tebe, jedino može ukazati i suočiti te s njima.
Potisnut sadržaj podsvijesti izlazi van i dostupan je za kvalitetno rješavanje zbog povišene svijesti i večoj dostupnosti znanja o pravilima igre.
STRAH je lanac kojim je naš um okovan, i najveći problem u osobnom razvoju i vračanju sebe sebi. Čovjek mora shvatiti da je strah OBMANA i da ne postoji ni jedna jedina stvar u ovom svemiru koje se čovjek treba bojati. Strah koji je reakcija u neposrednoj realnoj opasnosti je prirodan i to nije strah o kojem pričam. Strah o kojem pričam je virusni umni program koji nas drži zatočenima, i toga se treba riješiti, dio je našeg ega i ničeg drugog.
Uzrok većine "bad tripova" na psihodelicima je strah od svojih problema koji su isplivali i s kojima se ne želimo suočiti. Sve one strašne halucinacije rezultat su našeg prljavog uma ispunjenog strahom. I takav bad trip je vrlo vrlo vrlo vrijedna stvar do nekog nivoa jačine. I svakako je poželjno da se pozabaviš isplivanim problemom.
Gljive kao i sve psihodelične tvari mogu biti opasne po čovjekovu psihu ali to je jako individualna stvar. Neki oblik antipsihotika je poželjan jedino kad nesvjesna osoba s mnogo problema uzme poveću dozu gljiva. Kad se svemir previše otvori i kad se um utopi u vlastitim govnima koja su isplivala, teško je izvuć bilo šta korisno iz takvog tripa.
Gljive nisu droga koja se može uzimati na dnevnoj bazi i očekivati da ostaneš normalan, odnosno da imaš kontrolu nad sobom i normalno funkcioniraš u društvu. Gljive se ne uzimaju ponovo sve dok ne integriraš prethodno iskustvo i dok se psihički ne stabiliziraš.
Čovjek (i sve ostalo biološko) nije stvoren spontanom nasumičnom evolucijom, to je nevjerojatno apsurdna teorija iako je racionalno logički najprihvatljivija gledano iz perspektive tupog svakodnevnog stanja svijesti. Čovjek (i svako drugo biće) nije biološki stroj, biologija je samo medij i praktičnost egzistencije u našem 3d svijetu percepcije. Fizičko tijelo jest stroj, ali svako tijelo "vozi" duh. Naše biće je neograničeno, a centar našeg bića je srce, odnosno empatija, odnosno LJUBAV. Čovjeka je stvorila inteligentna sila/božica Gaia - njeno djelo je život na Zemlji i ona jest život na Zemlji, u svim bićima prirode nalaze se duše, te duše su ona, stanice njenog ogromnog duhovnog tijela. Čovjek je njezin masterpiece. Gaia sanja ovaj naš svijet, a mi smo sanjači unutar nje.
Zabava i radost je slavljenje života i to je prirodno stanje ljudskog duha. Nema nikakve stvari na ovom svijetu koju čovjek mora napraviti ili cilj koji mora postići (osim ugrubo ić po osobnom scenariju životnih lekcija i tako naučiti nešto ili ništa). Duša čovjeka je njegov bitak, i duša je neuništiva, besmrtna, vječna. Čovjek je apsolutno slobodno savršeno biće koje je tu da slavi život i radi što ga volja. Čovjekova sloboda i neograničenost je toliko ogromna da on može izabrati da bude neodgovoran, da ne voli, da uništava, da ignorira i potiskuje sve što želi. U toj slobodi nije svaka radnja mudra i korisna.
Mogućnost ignoriranja i skala nesvjesnosti od egzistencijalne su važnosti za iskustvo življenja kroz biće čovjeka. Da nemamo tu sposobnost mozak bi nam doslovno eksplodirao. Namjera je kreativna sila zbog koje je sve što postoji u svemiru manifestirano.
Cijeli duhovni razvitak čovjeka svodi se samo na čišćenje smeća umnih programa, prihvačanje odgovornosti i vračanje sebe sebi. Sve što nam je potrebno već je u nama, samo se moramo dovest do toga stanja uma i svijesti da to shvatimo.
Voljeti sebe je vrlo bitno. Ako se ne voliš znači da negdje postoji virusni umni saboter koji je velik problem u napretku.
Jedna od najgorih stvari koju možeš napraviti i koja je okovala milijune ljudi kroz religiju je strah od BOGA i njegovog osuđivanja tvojih radnja u životu. Bog je apsolutna i beskrajno inteligentna LJUBAV i ne postoji ni najmanja mogućnost da sudi našem biću i određuje kazne. Između Njega i Nas ne postoji podjela u odnosu na temeljnu realnost svemira, ali postoji transcendentalna hierarhija od Boga do minerala. U tom spektru nalazi se čovjekovo biće, njegova svjesnost, proteže se kroz sve nivoe te hierarhije jer je čovjek nevjerojatno savršeno biće (koje je trenutno porobljeno i egzistira gotovo u nesvjesnosti). Srčana čakra je najvažniji i najmoćniji dio nas, i sve što proizlazi iz srca je istina i pravilno, stoga kada djelujemo iz srca nećemo nikad pogriješiti i naškoditi si.
Ali netko drugi ipak prati naš život, sudi i određuje kazne, a to je naš programirani um, koji nam priča laži u koje vjerujemo, i onda patimo. Isto tako postoji nešto što prati naš život i brine se da "kako siješ tako žanješ", a to je zakon karme, odnosno bazični zakon akcije i reakcije energija. Karma nije sud i kazna, dobro i loše, crno i bjelo, već proširen zakon elektromagnetizma. Što više odgovornosti usvojiš to više kontroliraš svoju karmu, a karma gradi tvoju budućnost.
Bog nije neki stari mudrac na nebu niti neki ogroman entitet koji prati naš život, niti je u rangu božice Gaie, naše the majke (ona je stepenicu niže od Boga). Bog je apsolut, svijest, nad-um svih umova. Sve što nam treba Gaia nam je dala rođenjem, samo se trebamo dovest do shvaćanja pravila igre i PREUZIMANJA POTPUNE ODGOVORNOSTI ZA SVOJE MISLI I DJELA.
Meditacija je najbolji, najjednostavniji i jedini način za večinu ljudi da vrate sebe sebi, shvate i integriraju pravila igre u svoj život. Meditacija je čin, odnosno percipiranje sebe i svoje okoline (dakle budna svjesnost) bez prisustva misli. To je čin odbijanja pažnje svijesti sa umne aktivnosti razmišljanja na opčenito osjećanje svemira ali uz zadržavanje budne svjesnosti. To je mod svijesti gdje je čovjeku pristupna percepcija jedino kroz neposredno osjećanje. Za meditiranje nije potrebno sjediti u lotosu, biti miran i u odsustvu vanjskih podražaja, ali mirnoća smiruje um, bez jakog fokusa i previše pa ode svijest u nesvijest, odnosno mod spavanja.
Aktivna meditacija jednako je učinkovita, prigodnija za raditi kroz cijeli dan ali nešto teža zbog više frekvencije umne aktivnosti i spremnosti, a to je meditiranje kroz svakodnevne životne radnje. Sve se svodi samo na odbijanje fokusa svijesti s umne aktivnosti razmišljanja odnosno njegovog konstantnog komentiranja i prepričavanja svega i svačega. Ples uz glazbu ili samo slušanje glazbe (koja ne sadrži vokale) može biti ugodan način za vježbanje aktivne meditacije, samo ne zaboravite da je pažnja uvijek ovdje i sada a ne u prošlosti ili budućnosti ili nekim umnim scenarijima.
Naše biće je doslovno zatočeno tim neprekidnim kontinuitetom razmišljanja. Što se više tišine akumulira u umu kroz meditiranje to su bolje nemoćni stari užasno manjkavi umni programi načina percepcije i interpretacije percipiranog.
Tišina uma u budnoj svjesnosti topi njegove iluzionarne koncepte, a što se više toga otopi to će svemir biti prozirniji, naše biće osjećajnije, a pravila igre jasnija. Meditacija bez prihvačanja odgovornosti ne vodi baš daleko. Također valja znati da povisivanje količine energije bića, a time širenje svjesnosti uz zadržavanje negativnog zemaljskog ega vodi brže u samodestrukciju.
Nemojte prčkati po svojim čakrama ili dozvoliti nekome da to radi umjesto vas. Nemojte prisilno probijati kundalini kroz krunsku čakru i općenito na silu mijenjati tokove energija u sebi. To je jako opasno za psihofizičko zdravlje. Meditacija je prirodni i najsigurniji proces preobrazbe. Diranje po svojim energijama tijela je jedino poželjno ako nam je zdravlje ozbiljno narušeno, i to treba raditi čovjek koji zna šta radi, nažalost malo je takvih.