Sve je u svemiru tek vibracija – ciklička promjena energije. Svaki atom, svaki dio atoma, svaki
elektron, svaka elementarna čestica, čak i naše misli i svijest – sve su to samo vibracije. Postoji
mnogo vrsta vibracija. Mnoge od njih su nam poznate, a mnoge još nisu otkrivene. Auru možemo definirati kao elektro-fotonski vibracijski odaziv (odsjaj) objekta na neki vanjski podražaj (primjerice: svjetlost iz okoliša, električno polje ili kozmičke zrake). Ta je definicija dovoljna za tumačenje aure pod uvjetom da budemo osposobljeni vidjeti aurine vibracije.
Najvažnija osobina aure vjerojatno je činjenica da ona sadrži INFORMACIJU o objektu koji sjaji.
Aura oko živih (svjesnih) bića (ljudi, biljke) s vremenom se mijenja, katkada vrlo brzo, poput
plamena ili vrućeg zraka koji se nalazi oko zagrijanog predmeta.
Promjene u auri vjerojatno nisu povezane s promjenama u okolišu, poput vlage, temperature itd. No, s obzirom da imaju veze sa svjesnom aktivnošću živih bića, korisne su u istraživanjima fizike svijesti.
Profesor Bunzen iz Rusije otkrio je da reakcija u Kirlianovoj auri prethodi (pojavljuje se malo prije) električnim procesima u mozgu koji se odvijaju tijekom donošenja odluke. Iz toga istraživanja, predstavljenog 2001. na međunarodnom kongresu pod naslovom »Znanost, informacija, duh« u St. Petersburgu, proizlazi da se misao »pojavljuje« u auri prije bilo kakve električne aktivnosti izmjerene u mozgu.
Počinje li naša svijest elektro-fotonskom reakcijom?
Aura oko neživih predmeta (kamenja, kristala, vode...) uglavnom je stalna i može se promijeniti
tek nečijim svjesnim naporom. Nakon takvog napora, ona opet postaje stalna. Gore navedeno dokazali su ruski znanstvenici koji posljednjih 50 godina koriste Kirlianov učinak (čija načela i neke fascinantne dokaze opisujemo dalje u tekstu).
Ljudska aura djelomično je sastavljena od elektromagnetskog zračenja koje se proteže od mikrovalova preko infracrvenih zraka do ultraljubičaste svjetlosti. Niskofrekvencijski mikrovalovi i infracrveni dio spektra (tjelesna toplina), po svemu sudeći, povezani su s nižim nivoima našeg tijela (strukturom DNK, metabolizmom, cirkulacijom itd.), dok je visokofrekvencijska UV svjetlost povezana s aktivnostima naše svijesti: mišljenjem, kreativnosti, namjerama, smislom za humor, emo-
cijama. Ruski znanstvenici 2 otkrili su da se djelovanjem na mikrovalnu auru naša DNK može mijenjati, iscijeliti i pomladiti. Ultraljubičasti dio vrlo je važan, a k tome i najzanimljiviji ali još neistražen.
Viđenje aure može se uvježbati kao vizualna senzacija. Da bismo to postigli, moramo posjedovati
temeljno znanje o tome kako naše oči funkcioniraju i kako bismo mogli poboljšati percepciju.
Gotovo svatko nakon određenih vježbi može vidjeti boje u auri. No, treba imati na umu da neki posebno talentirani ljudi mogu auru vidjeti puno detaljnije od drugih. To je poput vještine sviranja
glasovira: svatko može početnički naučiti svirati, no samo malobrojni mogu postati koncertni pijanisti.
Zašto je dobro VIDJETI auru?
Boje aure, osobito one oko i iznad glave, imaju sasvim posebna značenja. Gledajući nečiju auru
možete zapravo »vidjeti« njegove misli i namjere i prije nego vam ih on verbalno priopći. Razlog
tome je činjenica da ljudske misli u auri nastaju PRIJE negoli ih otkrije moždana aktivnost.
Ako se misli u nečijoj auri ne poklapaju s onim što ta osoba trenutno govori, možete doslovce vidjeti laž! Nitko vam neće moći lagati, a da ga pritom ne otkrijete. Auru je vrlo teško, ako ne i nemoguće, prevariti. Ona pokazuje našu istinsku prirodu i naše namjere.
Pošto su u auri kodirane naše misli, ona postaje naše duhovno obilježje. Kad se pred vama pojavi
osoba sa svijetlom, čistom aurom, možete biti gotovo sigurni da je takva osoba dobra i duhovno na-
predna, čak i kada nije toga svjesna i kada djeluje skromno. Kad vidite osobu sa sivom ili tamnom
aurom, možete s velikom sigurnošću zaključiti da je i ona sama tmurna i da ima nečasne namjere,
bez obzira na to koliko nam djelovala elokventno, pristojno, naočito i sa stilom.
Osobito je važno provjeriti auru duhovnog vođe, »duhovnog učitelja«, »majstora« ili »gurua«. Oni
bi trebali imati jasno omeđen zlatnožuti krug oko glave. Ako ga nemaju, odustanite od njihovog duhovnog vodstva i pouzdajte se u vlastite snage. Veliki učitelji poput Mojsija, Buddhe i Krista oko
glave su imali aure koje su se širile do ramena. Danas je rijetkost naći učitelja s žutom aureolom
oko glave i to tek kao prst debelom.
Članstvo u sekti ili religijskoj skupini predvođenoj nekompetentnim ljudima bez dobre aure vrlo je
opasno, ne samo za vaš fizički opstanak na Zemlji, nego naročito za vašu svijest. Kad dođe vrijeme
za stvarno korištenje informacija koje ste sakupili u svijesti za života, može se dogoditi da ne možete pronaći niti jednu korisnu informaciju. U tom slučaju bit će neophodno sve ponovno naučiti, ispočetka.
Većina religioznih i političkih vođa imaju na umu samo dvije stvari: novac i moć nad ljudima. Kad
naučite vidjeti auru, moći ćete to za sebe pročitati iz njihovih aura.
Zamislite koliko bi se svijet promijenio kad bi ljudi mogli vidjeti aure svojih lidera i jasno pročitati njihove namjere. Zamislite da možete izabrati vođe na temelju njihove aure, a ne njihovog materijalnog statusa i dobro izrecitirane predstave.
Naša aura sadrži i obilje informacija o našem zdravlju. Iščitavajući auru možete poremećaje u tijelu
(zvane »bolestima«) dijagnosticirati puno prije negoli se pojave fizički simptomi tih poremećaja 5 .
Također, kontrolirajući auru možete zaista ozdraviti. No, po mom mišljenju iscjeljivanje fizičkog
tijela,zapravo je ništavno u usporedbi s onim što gledajući i iščitavajući auru možemo napraviti
za svoju svijest, duhovni razvoj i razumijevanje svijeta oko sebe. Učenje gledanja i čitanja aure vrlo je slično učenju novog modernog jezika koji nam pomaže istražiti istinsku prirodu ne samo vlastite, već i svijesti drugih ljudi.
Svi na Zemlji imaju auru. No, većina ljudi ima vrlo slabu i mutnu auru. Slaba aura izravna je pos-
ljedica dugoročnog materijalističkog i površnog ponašanja u životu, u kojem ljudi potiskuju razvoj
svijesti, prenemažu se i povode za stereotipima, umjesto da slijede zakone Prirode. Živeći u strahu,
zavisti, ljubomori i ostalim sličnim stanjima toliko rasipamo svoju bioenergiju da nam ostaje vrlo
malo za sjaj aure.
Kad naučite vidjeti aure, pripremite se na zaista teška pitanja koja će vam drugi ljudi postavljati,
poput: »Možete li mi reći kakva je moja aura?«, ali i na situacije kada nećete vidjeti auru ili ćete
vidjeti nešto o čemu ne želite govoriti. Jedan od najboljih odgovora koji ja dajem jest pitanje: »A
zašto to sami ne naučite?« Takve situacije navele su me da podučavam ljude o tome kako se može
vidjeti aura.
Gledanje aure
Kad ljudi ustanove da se njihova aura može vidjeti, a mnogi je zaista i vide, počinju promatrati svoje misli. Također je vrlo izgledno da će pokušati gledati i popravljati svoju vlastitu auru. No, da bi popravili svoju auru, morat će najprije popraviti sebe. Tako, zbog želje da dotjeraju svoju auru, ljudi će postajati sve bolji i sve mudriji. Također, gledajući auru moći će prepoznati pravu prirodu i prave namjere ljudi oko sebe. Naravno, cijeli će svijet postati puno bolji budu li svi ljudi mogli vidjeti i tumačiti aure.
Aura pokazuje našu istinsku prirodu u svakom trenutku. Promatranje vlastite aure u ogledalu vrlo je
duboko iskustvo: možete jasno vidjeti vlastitu narav i svoje jake točke. Također možete pratiti vlastiti duhovni razvoj pa čak i rast vlastite žute aureole oko svoje glave. Kad uspijete vidjeti i iščitat vlastitu auru, odlaženje proricateljima sudbine činit će vam se uzaludnim trošenjem vremena i novca.
Djeca i aura
Vrlo mala djeca, do pet godina starosti, auru vide sasvim prirodno. Male bebe često gledaju iznad
osobe koja je pred njima. Kad im se ne sviđa boja aure iznad glave, ili se ta boja jako razlikuje od
boje aura njihovih roditelja, one plaču bez obzira što im se osoba smiješi i ulizuje.
Djeca su vrlo prirodna, spontana i zbog toga imaju puno čišće i jače aure od većine odraslih, često
zarobljenih u svoj materijalistički svijet i površne stereotipe.
Kad sam svom dvanaestogodišnjem sinu objašnjavao kako da vidi vlastitu auru, rekao mi je da je,
kad je bio mlađi, mogao stalno vidjeti aure. No, nitko na to nije obraćao pažnju pa je mislio da to
nije važno i da možda nešto nije u redu s njegovim vidom. To je tipični scenarij. Prema mom sudu
djeca bi morala naučiti vidjeti i tumačiti auru u osnovnoj školi pa tako nikad ne bi zaboravila tu svoju prirodnu vještinu.
Naše oči
Očima možemo percipirati vrlo uzak raspon frekvencija elektromagnetskih vibracija valnih dužina
od 0,3 do 0,7 mikrometara – od grimizne do crvene. Mješavinu vibracijskih frekvencija u tom rasponu naše oči razabiru kao boju. Tu mješavinu možemo i precizno izmjeriti, ali samo posebnim instrumentima, bilježenjem svjetlosnog spektra.
Naše oči imaju samo tri tipa fotoosjetljivih stanica: za crveno, zeleno i plavo. To su vibracijski senzori koji funkcioniraju po principu rezonance. Podešeni su na tri frekvencije: crvenu, zelenu i plavu, poput tri zasebna radioaparata koji su podešeni na tri različite radijske postaje. Percepciju boje stvara naš mozak prepoznajući milijune različitih kombinacija crvenog, zelenog i plavog. Poznato je da brojni, posve različiti, spektri (svjetlosne vibracije) u našim očima stvaraju istu percepciju boje.
Primjerice, percepcija zelene boje može se postići na mnogo načina, npr. miješajući plavu i žutu
frekvenciju ili pak opažanjem pojedinačne frekvencije zelenog svjetla. Naše oči ne razaznaju razliku u bojama između ova dva slučaja iako su njihove frekvencije (svjetlosne vibracije) potpuno različite.
Izraz »boja« možemo precizno upotrijebiti samo u slučaju kad se to odnosi na ono što vidimo. Želimo li reproducirati osjet boje koji su stvorile naše oči, ne moramo reproducirati originalni svjetlosni spektar (vibraciju). Daleko od toga. Sve što moramo napraviti jest da potaknemo naše očne senzore za crveno, zeleno i plavo. Taj nedostatak vida koriste tisak u boji, televizija, fotografija, računala i čitava svjetska tehnologija boja, kao i svjetska umjetnost. Sve moguće boje tvore se kombinacijom samo triju komponenti pa se čitava svjetska tehnologija boja temelji na reproduciranju vidnih senzacija koje prima naše oko (dakle, na varanju našeg oka). Ukratko, boje koje naše oko percipira samo su djelomična percepcija PUNO zamršenije stvarnosti – složenih svjetlosnih, a možda i nekih drugih vibracija.
Kako vidjeti auru?
Vibracije aure vrlo su slabe. U suprotnom bismo je vidjeli bez imalo muke. Da bismo vidjeli auru
vlastitim očima moramo poraditi na:
1. povećanju osjetljivosti vlastitih očiju
2. povećanju percepcije spektralnog raspona izvan vidljive svjetlosti
To možemo postići:
1. korištenjem i vježbanjem perifernog vida
2. povećavanjem izloženosti
3. vježbanjem moždanih vizualnih osjeta poboljšavanjem komunikacije između lijeve i desne polut-
ke mozga
Periferni vid
Zašto koristiti periferni vid? Periferni dio naše mrežnice (najvažnija opna oka u kojoj se nalaze stanice osjetljive na svjetlo) mnogo je osjetljiviji od njezinog središnjeg dijela. Rezolucija u perifernom dijelu mrežnice niža je od one u središnjem dijelu pa cijelo čovječanstvo pri gledanju koristi središnji dio, a premalo upotrebljava potencijal perifernog vida. Kad čitamo, vozimo auto, gledamo televizor ili radimo na računalu, uglavnom se služimo središnjim dijelom mrežnice. A s obzirom da je taj dio stalno u funkciji, s godinama se na njemu nagomilavaju štete zbog pretjeranog ili umjetnog svjetla televizije, računala, žarulja...
Godinama središnji dio mrežnice uvježbavamo da gleda na određeni način i pritom očekujemo od-
ređene vizualne senzacije. Mala djeca obično vide auru mnogo lakše od odraslih jer njihov središnji
vid nije još oštećen. Kad krenu u školu, odrasli ih uče koristiti vid na određeni način pa postupno
gube sposobnost uočavanja aure.
Povećana izloženost
Kada želimo dobiti fotografiju mračnog prizora, moramo povećati vrijeme ekspozicije filma. Na
primjer, za fotografiju noćnog zvjezdanog neba aparat moramo pričvrstiti na tronožac, a blendu po-
prilično otvoriti.
Naravno, to ne možemo učiniti i s očima, na možemo ih pričvrstiti na tronožac.
No, možemo izvesti »povećanje ekspozicije« tako što ćemo neko vrijeme (30-60 sekunda) usredotočiti oči samo na JEDNU točku. Kad nam se oči miču ili kad nam se nešto kreće ispred očiju, naše oko usrednjuje slike (25 slika u sekundi na televizoru daje dojam jednolike kretnje). Kad se usredotočimo na jednu točku, povećavamo svoju osjetljivost jer stanice osjetljive na svjetlo u očima
akumuliraju učinak upadnoga svjetla. To je kao da ste oko stavili na tronožac i tako ga učinili nepomičnim.
Za ilustraciju principa povećane osjetljivosti naših očiju gore opisanom tehnikom, pogledajmo sljedeći primjer. Velik intenzitet vibracije može se dosegnuti vrlo slabim, ali kontinuiranim pobuđivanjem. Koncentriranjem očiju na jednu točku dobiva se sličan učinak: minimalno stimulirajući stanice osjetljive na svjetlost, mogu se izazvati njihove veće vibracije što će mozak percipirati kao vizualnu senzaciju.
Boje i parovi aure
Slijedi popis parova boja aure za sve čiste(monokromatske) dugine boje:
Crvena boja daje tirkiznu auru, tirkizna boja daje crvenu auru
Narančasta boja daje plavu auru, plava boja daje narančastu auru
Žuta boja daje ljubičastu auru, ljubičasta boja daje žutu auru
Zelena boja daje ružičastu auru, ružičasta boja daje zelenu auru
Primijetit ćete da su gornji parovi aure drukčiji od takozvanih komplementarnih parova boja koje koriste svjetska znanost i umjetnost. Da izbjegnemo zabunu, u ovom ćemo tekstu koristiti
samo izraz »parovi aure«. Parovi boja aure mogu se razvrstati u krug, kao što to prikazuje gornja
slika. Tablica i krug parova aure odnose se i na prijelazne boje. Tako će primjerice žuto-zelena bojadati ružičasto-ljubičastu auru.
Pogledamo li pažljivo oko sebe, uvjerit ćemo se da priroda voli parove boja aure. Uzmite bilo koju
pticu svjetlocrvene boje – na svom će tijelu pouzdano imati i dijelove obojene tirkizno. Isto vrijedi i za parove boja: plava - narančasta, žuta - ljubičasta, ružičasta -zelena, kao i za prijelazne kombinacije. Ne susreće se to samo kod ptica, već i kod riba, leptira, cvjetova itd. Umjesto idealne boje aure često se susreće i »sljedeća najbolja« boja.
Parovi aure u prirodi vrlo su stimulativni i često pobuđuju silan osjećaj ljepote i sreće. Kad čovjek ugleda prekrasnu pticu ili cvijet koje je priroda obojila parovima aure, ostavit će na trenutak ono što u tom času radi ili misli i zadivljeno uživati u ljepoti. To je način na koji priroda pozitivno stimulira našu psihu i svijest.
Morate dobro zapamtiti gore prikazane parove aure, želite li vidjeti aure. Zašto? Jer ako na primjer
vidite ružičastu auru oko nekoga u svjetlozelenoj odjeći, velika ja vjerojatnost da zapravo vidite auru odjeće, a ne osobe. No, kada vidite žuti krug oko nečije glave, a ta osoba nema ljubičastu, plavu ili ružičastu kosu – sigurno je da je ono što vidite zaista aura te osobe.
Izgled aure i odgođene slike (after-images)
Jedno od čestih pitanja za vrijeme mojih radionica glasi: »Tome, varaju li me vlastite oči?« Odgovor je – ne, upravo ste naučili kako obratiti pozornost na ono što vam vaše oči mogu pružiti.
Svjetlosni senzori u našim očima (za crveno, zeleno i plavo) vibracijski su senzori, visoko nelinearni, sa sposobnosti pamćenja. Zbog toga mogu titrati još nekoliko sekunda nakon što je prestala vizualna stimulacija.
Pamćenje vizualne stimulacije često se percipira kao odgođena slika. Odgođene slike imaju točno
isti oblik kao i one originalne. Odgođena slika predmeta okruženog aurom veća je od izvorne slike.
To povećanje posljedica je vibracije aure i zapravo predstavlja fotografski snimak aure. Zbog toga
je za gledanje aure bitno da se usredotočimo na jednu točku te da se pritom odupremo kušnji mijenjanja točke žarišta, u protivnom nam se može dogoditi da umjesto slike aure vidimo odgođenu sliku predmeta.
Također možemo vidjeti i odgođenu sliku pozadine. Ako je pozadina jednolika, trebali bismo vidjeti i njezinu konzistentnu, ujednačeno obojenu odgođenu sliku. U neposrednoj blizini osobe koju
promatramo aura će biti odvojen i promjenljiv dio odgođene slike.
Nelinearnost senzora za crveno, zeleno i plavo u našem oku ima dvije posljedice:
1. pretjerani podražaj (svjetlošću visokog intenziteta) koji uzrokuje ograničeni vizualni učinak, a taj
može ostati zapamćen nekoliko sekunda. Ova pojava poznata je kao »zapaljena« odgođena slika.
Iako se »zapaljene« odgođene slike mogu pojaviti u parovima boja aure, one obično mijenjaju boju
u ovisnosti od intenziteta početnog podražaja.
2. sposobnost detektiranja vrlo slabog svjetla, pa čak i svjetla različite frekvencije od vidljivog
svjetla, u slučaju da se vidni podražaj zadrži neko vrijeme, (primjerice zadržavanjem koncentracije
na jednoj točki). Nelinearnost naših očnih senzora pretvara takav slab podražaj u vidne senzacije
koje su ovdje postojane i ponovljive. Tu izuzetnu sposobnost našeg oka treba vježbati kod razvijanja gledanja aure i to osobito za periferne vidne senzore.
Kako vidjeti auru
Ova je vježba namijenjena prvom viđenju aure, kao i kasnijem prakticiranju gledanja aura. Pritom
je važan izbor primjerenih uvjeta, ne samo da bi se bolje vidjelo nego da bi se i više vjerovalo ono-me što se vidi.
1. Postavite osobu ispred diskretno osvijetljene JEDNOLIČNE BIJELE pozadine. Obojena pozadi-
na promijenila bi boje aure što zahtijeva dodatno znanje o kombiniranju boja. Neke kombinacije
boja pozadine i aure mogu dovesti do netočnosti u interpretaciji aure.
2. Izaberite JEDNU TOČKU u koju ćete gledati. Sredina čela je IZUZETNO DOBRA točka. To se
mjesto zove čeona čakra ili treće oko. U nekim kulturama (na primjer u indijskoj) ta se točka na
čelu obilježava. U davna vremena to je značilo poziv da se gleda i vidi aura.
3. Gledajte u tu točku 30 do 60 sekunda ili dulje.
4. Nakon 30 sekunda, dok još uvijek gledate u istu točku, perifernim vidom proučite okolno pod-
ručje. Najvažnije je ne prekidati koncentraciju. Oduprite se kušnji gledanja uokolo. Trebali
biste uočiti da je pozadina u neposrednoj blizini osobe svjetlija i da ima DRUKČIJU boju nego
ostala pozadina. To je vaša vlastita percepcija aure. Što se više koncentrirate, to ćete je bolje vid-
jeti. Zapamtite, koncentracija na jednu točku povećava vašu osjetljivost jer se u oku akumulira
učinak aurinih vibracija.
5. Tehnika fotografskog snimanja aure: nakon što smo se dovoljno dugo koncentrirali na to da vidimo auru, zažmirimo. Ono što su oči vidjele prije toga bio je rezultat normalnog svjetla uvećan za aurine vibracije. Kad zatvorimo oči, eliminiramo normalno svjetlo. Na sekundu ili dvije vidjet ćemo SAMO auru. Budite spremni. Imate samo sekundu ili dvije vremena prije nego vaše fotoosjetljive stanice prestanu vibrirati i slati vidne podražaje u mozak. Ako to propustite, morate početi s koncentracijom ispočetka. Isprobavajte koliko brzo ili polako treba zažmiriti. Neki ljudi imaju pojačanu osjetljivost kad zažmire, drugi će se bolje koncentrirati otvorenih očiju. Izaberite onošto vama najbolje odgovara.
Gledanje tuđih aura
Najbolje je gledati direktno u nečiju čeonu čakru (treće oko ili oko mudrosti koje se nalazi 1,5 cm
iznad nosa, između očiju). Pritom treba nastojati postići stanje uma slično onome koje se postiže u
gore opisanim tehnikama koncentracije i zadržati ga barem 30-60 sekunda.
Pokušao sam isto gledajući u grlenu i srčanu čakru, što je dovelo do sličnih rezultata. Međutim, ako
se usredotočite na nečija prsa, to izgleda toliko neobično da će toj osobi najčešće biti vrlo neugodno. A kada gledate nečiju čeonu čakru, zapravo možete nastaviti razgovor. Opet, pritom je najbolja VRLO blago osvijetljena pozadina bez sjena. S vremenom će biti dovoljna svaka jednoliko osvijet ljena pozadina, poput primjerice plavog neba.
Kako vidjeti vlastitu auru
1. Gledajte u vlastito čelo (čeonu čakru) 30 do 60 sekunda.
2. Nakon 30 sekunda analizirajte područje oko svoje glave perifernim vidom dok još uvijek gledate u istu točku – svoje čelo
3. Trebali biste vidjeti da je pozadina u blizini vaše glave svjetlija i da ima RAZLIČITU boju
u odnosu na udaljenije dijelove pozadine. To je vaša vlastita percepcija aure. Što se duže budete
koncentrirali, bolje ćete je vidjeti. Zapamtite, koncentracija na jednu točku povećava vam osjetljivost zbog nagomilavanja aurinih vibracija u vašim očima. Nastavite se koncentrirati na istu točku.
VJEŽBAJTE najmanje 10-15 minuta dnevno kako biste povećali osjetljivost i razvili vid za auru.
Zapamtite da je za razvoj vida za auru potrebna vježba.
Značenje aure i njenih boja
Aura je odsjaj naše istinske prirode u svakom određenom trenutku. Na ovom mjestu možda treba
objasniti što podrazumijevam pod istinskom prirodom i zbog čega je neophodan određen napor da
bi se to »otkrilo«.
Naše društvo forsira simbole, stereotipe, navike, običaje, površno ponašanje, pretvaranje, praćenje
drugih i podređivanje slobodne volje »vođama«. Naš je »odgoj« u velikoj mjeri zasnovan na pogledima i očekivanjima drugih ljudi koji pokušavaju kontrolirati mnoštvo.
Naša je istinska priroda ono što ostane kada prepoznamo i odbacimo sve običaje, stereotipe, navike,
pretvaranja, površno ponašanje i kada postanemo potpuno svjesni, istinski prirodni i spontani. Primijetili ste da su neki ljudi toliko vezani za svoje navike i običaje da je vrlo teško, ako ne i nemoguće, otkriti tko su oni zapravo. Jedini način brzog prodiranja u njihovu osobnost jest gledanje njihove aure jer ona pokazuje njihovu istinsku prirodu koja je ispod maske.
Općenito vrijedi: što je obojenija, čišća i svjetlija nečija aura, to je osoba bolja i duhovno naprednija. Također, što je energija u auri jednoličnije raspoređena, to je osoba zdravija i uravnoteženija.
Raspoređenost energije u auri može poslužiti kao uspješno sredstvo u medicinskoj dijagnostici, no
za to je obično neophodna sofisticirana oprema (vidjeti dalje u tekstu Kirlianovu dijagnostičku kartu). Svrha ovoga teksta potaknuti opažanje onih pojava koje se lako mogu vidjeti vlastitim očima.
Naša aura okružuje čitavo tijelo, no pojašnjenje boja koje slijedi odnosi se samo na auru oko glave. Značenje boja oko glave, prikazano dalje u tekstu 9 i 10 potvrdilo se i u mom vlastitom iskustvu.
Kad budete naučili dobro gledati auru, moći ćete to sami provjeriti koncentrirajući se na određene
misli dok gledate vlastitu auru ili pak otkrivajući ljudima njihove misli dok gledate njihove aure.
Obično ljudi u svojim aurama imaju jednu ili dvije dominantne boje (jake točke). Te će boje (ili njihovi parovi aure) najvjerojatnije biti i njihove omiljene boje.
Osim dominantnih boja, aura odražava misli, osjećaje i želje koje se pojavljuju kao »bljesak«, »ob-
laci« ili »plamen«, obično dalje od glave. Na primjer, bljesak narančaste boje u auri označava misao
ili želju za moći i nadzorom. Narančasto kao dominantna boja znak je moći i opće sposobnosti kontrole nad ljudima. Bljeskovi koji se brzo izmjenjuju predstavljaju brzo izmjenjujuće misli.
Čiste boje aure
(dugine boje, čiste monokromatske boje):
Grimizna: predstavlja duhovne misli. Grimizna boja nije nikad jaka točka aure. Dolazi samo kao privremeni »oblak« ili »plamen« i predstavlja istinske duhovne misli.
Plava: uravnoteženo postojanje, nepopustljiv život, opušteno živčevlje, prijenos snage i energije.
Osobe s plavom jakom točkom u auri opuštene su, uravnotežene i spremne živjeti i preživjeti čak i u
pećini. Rođene su da prežive svakojake uvjete. Plava misao je ona koja govori o opuštanju živčanog
sustava i postizanju ravnoteže duha ili o preživljavanju.
Električno plava može prevladati nad svakom drugom bojom u auri u slučaju kada osoba dobiva,
odnosno odašilje energiju ili je pak u telepatskoj komunikaciji. Na primjer, Michel Desmarquet, autor knjige »Thiaoouba Prophecy«, često sjaji električno plavom bojom za vrijeme svojih predavanja, osobito onda kad odgovara na pitanja iz publike.
Modro-zelena: predstavlja dinamičku kvalitetu postojanja, visoko energiziranu osobnost, sposobnost projekcije i moć utjecaja na druge. Osobe s modro-zelenom jakom točkom u svojoj auri mogu
činiti mnogo stvari istovremeno i dobri su organizatori. Dosađuju se kad su prisiljeni usredotočiti se samo na jednu stvar. Ljudi vole šefove s modro-zelenom aurom jer takvi šefovi, umjesto da zahtijevaju izvršenje svojih naredbi, radije obrazlažu svoje ciljeve te tako pozitivno utječu na radnu skupinu. Modro-zelena misao je ona koja odlazi u više smjerova.
Zelena: umirujuća, prilagođavajuća energija, sposobnost prirodnog iscjeljivanja. Svi prirodni iscjelitelji trebali bi je imati. Ljudi sa zelenom jakom točkom u svojoj auri zaista su prirodni iscjelitelji.
Što je jača zelena aura, to je bolji iscjelitelj. Takve osobe obično vole obrađivati vrt i najčešće imaju »zelenu ruku« – sve im raste. Blizina osobe s jakom zelenom aurom ljude prožima mirom i spokojem. Zelena misao znači spokojnost i iscjeljivanje.
Žuta: radost, sloboda, nevezanost, oslobađajuća životna snaga. Ljudi koji zrače žuto puni su unutarnje radosti, vrlo su plemeniti i nisu ni uz što pretjerano vezani.
Žuta aureola oko glave predstavlja visok duhovni razvoj. Otkriva duhovnog učitelja. Ne prihvaćajte
duhovno učenje od nekoga tko nema takvu žutu aureolu. Buddha i Krist imali su žute aureole koje
su im sezale do ruku. Danas je rijetko na svijetu naći osobu čija aureola premašuje dužinu palca.
Žuta aureola javlja se kao rezultat visoko aktivne čeone čakre (koja sjaji ljubičasto). Vrlo produhovljeni ljudi godinama stimuliraju svoju čeonu čakru jer imaju stalne intenzivne duhovne misli. Promatramo li tu čakru dok je aktivna, oko nje se pojavljuje žuta (par aure) aureola koja okružuje cijeluglavu. Žute misli označavaju trenutak sreće i zadovoljstva.
Narančasta: uzdiže i apsorbira. Inspirira. Znak moći. Sposobnost ili želja za kontrolom ljudi. Kad narančasta postane jaka točka, obično pridonosi žutoj aureoli koja onda postane zlatna, a to otkriva ne samo duhovnog učitelja, nego moćnog duhovnog učitelja, sposobnog pokazati svoje jedinstvene sposobnosti. Narančasta misao je misao o moći ili o želji kontrole nad ljudima.
Crvena: materijalističke misli, misli o fizičkom tijelu. Kad u auri prevladava crvena boja, radi se omaterijalistički orijentiranoj osobi.
Ružičasta (grimizna + crvena): ljubav (u duhovnom smislu). Da bi se dobila čista ružičasta boja,treba pomiješati grimiznu (najvišu moguću frekvenciju) sa crvenom (najnižom frekvencijom). Ružičasta aura označava osobu koja je postigla savršenu ravnotežu između duhovne svijesti i materijalnog postojanja. Najnapredniji ljudi nemaju samo žutu aureolu oko glave (trajno jaka točka u auri), nego i široku ružičastu auru koja se dalje širi. Ružičasta je aura u svijetu prilično rijetka i pojavljuje se tek kao prolazna misao, a ne kao jaka točka u auri.
Prljave boje:
(boje koje su tamnije od pozadine i više nalikuju na dim ili maglu nego na sjaj)
Smeđa: neuredna, konfuzna, materijalistički nastrojena, poriče duhovnost.
Siva: tamne misli, nejasne namjere, prisutnost tamne strane osobnosti.
Sumporna: bol ili neopuštenost, srdžba.
Bijela: ozbiljna bolest, umjetna stimulacija (droge). Nekoliko sati prije smrti aura postaje bijela, a njen intenzitet se jako poveća.
Sigurno ste primijetili da se u mnogim kulturama smrt opisuje BIJELO (a ne crno) zato što su u
prošlosti ljudi zaista vidjeli bijelu auru prije smrti. Izgleda da su naši pretci o tome znali mnogo više nego što smo mi to danas spremni priznati. Za primjere takvog izgubljenog znanja preporučujem knjigu autora Michela Desmarqueta.
Zašto bijela boja u auri označava tegobe? Bijela je boja poput buke, potpuno suprotna nizu skladnih
tonova koje predstavljaju monokromatske boje. Buku je nemoguće »uštimati« s orkestrom koji svira skladne tonove. Isto tako, bijela aura označava nedostatak sklada u tijelu i umu. Priroda, čiji smo i mi dio, skladna je. Taj sklad dolazi u finim vibracijskim »tonovima« ili harmonijama, djelomično opisanim u suvremenoj kvantnoj fizici.
Ovo je dio texta iz ove skripte Kako vidjeti tumaciti i poboljsati auru
al dobro znam da autor misli na ogledalo ^^
nego o koncentraciji na 3.oko,znaci tocno kak pise..gledaj u celo 
zbunjoza...
... mislim da bi izabrali uvijek neku boju. prema tome, to sto "vole" crno je cisto sranje.