Želja je uvijek želja ..i potpuno ista kao što kažeš dal prema nećem materijalnom ili duhovnom , no šta je poželjnije ? I može li se uvjek povući crta između duhovnog i materijalnog ? Osobno mislim da ne. Želja ne mora nužno biti negativna pa tako ni želja za prosvetljenjem ...jer je u čovjekovoj prirodi da stremi ka boljem ..ka višem ...da želi . Želja je neizbježna prije prosvetljenja . Postojanje same želje je dakle prirodno , da li će dovesti do njega je naravno upitno kao i za sve želje . Želja može poslužiti da se netko dodatno potrudi kako bi se stekli uvjeti pokušaja ispunjenja željenog . Naravno , kasnije, sama želja , nužno postaje kamen koji koči „razvoj“ ka samorealizaciji .Isan je napisao/la: Po nekima je želja za tzv prosvjetljenjem jednaka želji za stjecanjem materijalnog bogatstva - kažu da je pohlepa pohlepa, bila ona usmjerena na materijalno ili na duhovno. Ponekad se zaista čini da upornim trabunjanjem i razbacivanjem pojmovima poput zen, kurac, samadhi, palac, pička, satori, govno, prosvjetljenje, sifilis itd neke uistinu divne stvari postaju "šporke riječi" uprljane konceptima, jer to je jedino što se efektivno dešava opisivajući neopisivo.
Opisujući neopisivo nije ni lako a ni naročito poželjno a niti se ne može opisati pravo stanje , no bez ikakvih pokušaja prenošenja opisom stanja koja se postižu tj. stanja svjesnosti ta bi materija možda ostala u tami , nedostupna . Zato je , možda, ipak bolje pokušavati reči nego šutjeti. Da se šutjelo ..nikad se nebi znalo za Budhu , ili Isusa , Mahaviru ,...čak i Osho je govorio o neopisivom stalno naglašavajući o tome . Da se šutjelo nebi bilo ni Gite , ni Biblije , ni Talmuda ...da sad ne nabrajam djela koja uglavnom pišu o nespoznatljivom. Ako pišemo i govorimo ...netko će u tim pokušajima osjetiti i prepoznati identičnost svojih razmišljanja ili čak i stanja . Po meni su takvi opisi neopisivog... biseri i kukuruz ...ili oboje , a sve zavisi pred koga padnu . Netko ne razlikuju bisere od kukuruza, njima je sve kukuruz .Biseri su njima gadni i šporki jer nisu jestivi.
Ne znam zašto bi to bila dobra stvar „ogaditi Spoznaju“ ?Da li je to uopće moguće ? Pa čak ako su u pitanju ta „ trabunjanja“ ? Nitko ne može ogaditi spoznaju nekome ko ima mogučnost spoznavanja bez obzira na „trabunjanja“ . Onaj koji korača putem Spoznaje veoma lako prepoznaje trabunjanja od istinitosti . Dakle , biseri ili kukuruz ?Isan je napisao/la:No, s druge strane, možda je to i dobra stvar, ogaditi Spoznaju do te mjere da tragač više nema apsolutno nikakve želje za istom, jer kažu da pronađemo (sebe) tek kad prestanemo tražiti (okolo), navodno je na kraju Potrage upravo ta želja posljednja i najveća prepreka koju treba napustiti.
Sve je u nama i mi smo sve a opet nismo cjelina nego dio nje i sve je izvan nas . Tako i harmonija . Harmonija je , recimo , frekvencija ..vibracija ..ona je usuglašenost sa nečim ..identičnost..harmoničnost sa izvorom.Onaj koji je gluh ne može osjetiti harmoniju zvuka , onaj koji ne voli ne može osjetiti harmoniju ljubavi . Nije kriv zvuk ..ni ljubav..Zašto se netko može prepoznati u poeziji ..ili u ljubavi na primjer? Ako sami ne čujemo ili ne osječamo taj zvuk, to ne znači da zvuk ili svjetlo ili ljubav ne postoje... Zato sa harmonijom treba biti oprezan , harmonija ispoljava nas same i mi sami ispoljavamo našu harmoniju, ona je ogledalo kakvi smo mi u stvarnosti...Isan je napisao/la:Kako bilo, priznajem da tek rijetko osjetim harmoniju u pojedinačnim postovima na ovom forumu, a i tad je uglavnom osjetim kod ljudi koji izbjegavaju pisati o duhovnosti.
Prosvjetljenje može biti trenutno ..nitko ne kaže suprotno ..no , moje „mišljenje „ koje , naravno ne mora biti istinito , je da je ipak u večini slučajeva ono postupno , akumulativno,Isan je napisao/la:Što se tiče koncepta prosvjetljenja, shvaćam ga poput munje na nebu, ponekad treba vremena da se stvore uvjeti za pražnjenje, ali sam bljesak uvijek je trenutan, a to je i u skladu sa postulatom da je "ovdje i sada" jedina realnost koja nam je podarena.
Ako govorimo o istoj stvari...jer kad akumulacija dostigne neki , možda najviši stupanj akumuliranog dolazi do tog „bljeska“ , udara spoznaje..munje. .. konačnog prosvetljenja , ako uopće ima konačnog . Ovdje i sada jeste jedina realnost , koliko to ima veze sa trenutnim prosvjetljenjem mogu samo pretpostaviti ...jedno znam ..ovdje i sada moguće je uhvatiti ..makar se ne smatram prosvetljenim...Neznam ... ja sam ipak samo šaran što pliva u moru zvanom Postojanje..i radujem se svakom zrnu koje padne pred mene bez obzira bisernom ili kukuruznom ... jer i jedno i drugo zrno imaju svoju funkciju i mjesto..koliko ćemo to znati i iskoristiti , opet zavisi od nas samih ...
Kao što sam puno puta rekao ..razlika između glupana i mudraca je samo u tome što jedan od njih može glupost katalizirati u metamorfozu nečeg pozitivnog i uporabnog . Tako eto , „šporke“ riječi treba pretvoriti u nešto plemenito i sveto.. kurac ..na primjer, u stvaranje , evoluciju , simbol života , pičku isto tako u plodnost , majčinstvo , ljepotu novog života.. da sad ne duljim . Na taj način , preobrazbom , metamorfozom , dolazi se do toga da zen , samadhi , prosvetljenje imaju itekakve veze sa „ šporkim“ riječima i da nisu istima suprotnost nego naprotiv ..da se nadopunjuju i da su neumitno povezani ...
Hvala na poučnom postu..neke sam stvari iz njega zaista naučio ...