Gemmoterapija
Postano: 18.03.2013, 21:13
Liječenje uz pomoć mladica i pupoljaka drveća
Gemmoterapija (od latinskog gemma – pupoljak, i therapia – liječenje), je vrsta biljne medicine, koja koristi posebne pripravke od mladih tkiva drveća i grmlja. Za pripremu pripravaka se najčešće upotrebljavaju pupoljci, a ponekad mladice, rese, sjeme, sok i mlado korijenje drveća i grmlja.
Sastojci se beru u proljeće (osim sjemena, koje se sakuplja u jesen), u vrhuncu nicanja. U ovo doba biljke sadrže najviše vitamina, biljnih hormona i enzima. Neki od sastojaka su prisutni u biljkama isključivo u to doba, zbog toga su pupoljci, mladice i svježe korijenje prava riznica vitamina i minerala.
Zanimljiv nije samo kemijski sastav biljaka u vrijeme nicanja, nego i vitalna energija, koju sadrže biljke u to doba. Smatra se da…
1. vitalna energija drveća i grmlja je najveća, kada ono počinje tjerati lišće, grane i cvijeće
2. vitalna energija se koncentrira u mladim tkivima biljaka (pupoljci, rese, mladice)
3. ta energija prelazi u gemmoterapijske pripravke i povećava njihovu efikasnost
Povijest gemmoterapije
Terapijski učinak pripravaka, napravljenih od mladih dijelova biljaka, počeo je proučavati 1959. godine belgijski doktor Pol Henry. Svoja istraživanja je radio sa grupom francuskih homeopata i bioterapeuta, uključujući Maksa Tetau i Juliana O.A.
Provedeno je nekoliko kliničkih istraživanja na ljudima i životinjama da bi se ustanovilo djelovanje gemmoterapijskih pripravaka na zdravlje i psiho-emotivno stanje čovjeka. Nakon toga Pol Henry je objavio nekoliko monografija, u kojima je opisao svoja otkrića.
Gemmoterapija je službeno prihvaćena kao grana biljne medicine u Francuskoj, a popularna je i u Italiji. Na žalost, gemmoterapija je skoro nepoznata u drugim dijelovima svijeta, uz izuzeće nekih područja Engleske, SAD-a i Njemačke.
Priprema gemmoterapijskih pripravaka
Gemmoterapisjki pripravak može se sastajati od jedne ili više biljaka. Međutim, uobičajena praksa je da se biljke ne miješaju i da se istovremeno uzima samo jedna vrsta macerata.
Odmah nakon berbe (najkasnije u roku od 2-3 sata) pupoljci, mladice ili drugi sastojci se očiste i izvažu. Nakon toga uzme se mali dio mješavine, isuši se u peći na temperaturi 105 °C i ponovno izvaži. Ovo se radi zbog toga, da bi se izračunala točna masa suhe mješavine.
Od ostataka se pravi macerat: na 20 dijelova biljne mješavine (uzima se suha masa) potrebno je dodati jedan dio alkohola i jedan dio biljnog glicerina.
Macerat ostavite mjesec dana na tamnom, hladnom mjestu, povremeno ga protresite. Zatim ga procijedite i ostavite na 48 sati, nakon čega ga ponovno procijedite. Tekućina, koju ste dobili, se zove souche, ili buljon. Sadrži jednaki dio alkohola i glicerina i 10-25% biljnih sastojaka, ovisno o sadržaju vode u biljkama, koje ste koristili.
Da bi ste dobili lijek, trebate razrijediti souche sa 50% biljnog glicerina, 30% alkohola i 20% vode. Tekućinu je potrebno lagano protresti 30 puta, da bi se dobio homeopatski pripravak jačine 1DH (1:10).
Takav pripravak, ako ga čuvate u dobro zatvorenim bočicama na hladnom, tamnom mjestu, ne gubi svoja ljekovita svojstva. Međutim, zbog pravila, koja nalaže Europska Unija, na svim gemmoterapijskim pripravcima deklariran je rok trajanja do najviše 5 godina.
Doziranje
Uobičajeno doziranje: popiti 20-30 kapi macerata dnevno, prije jela, sa malom količinom vode. Ovo doziranje se može mijenjati ovisno o individualnoj reakciji svakog čovjeka. Preporučuje se da istovremeno koristite samo jedan macerat, tako da možete pratiti reakciju organizma na određenu biljku.
Primjena
izvor
Gemmoterapija (od latinskog gemma – pupoljak, i therapia – liječenje), je vrsta biljne medicine, koja koristi posebne pripravke od mladih tkiva drveća i grmlja. Za pripremu pripravaka se najčešće upotrebljavaju pupoljci, a ponekad mladice, rese, sjeme, sok i mlado korijenje drveća i grmlja.
Sastojci se beru u proljeće (osim sjemena, koje se sakuplja u jesen), u vrhuncu nicanja. U ovo doba biljke sadrže najviše vitamina, biljnih hormona i enzima. Neki od sastojaka su prisutni u biljkama isključivo u to doba, zbog toga su pupoljci, mladice i svježe korijenje prava riznica vitamina i minerala.
Zanimljiv nije samo kemijski sastav biljaka u vrijeme nicanja, nego i vitalna energija, koju sadrže biljke u to doba. Smatra se da…
1. vitalna energija drveća i grmlja je najveća, kada ono počinje tjerati lišće, grane i cvijeće
2. vitalna energija se koncentrira u mladim tkivima biljaka (pupoljci, rese, mladice)
3. ta energija prelazi u gemmoterapijske pripravke i povećava njihovu efikasnost
Povijest gemmoterapije
Terapijski učinak pripravaka, napravljenih od mladih dijelova biljaka, počeo je proučavati 1959. godine belgijski doktor Pol Henry. Svoja istraživanja je radio sa grupom francuskih homeopata i bioterapeuta, uključujući Maksa Tetau i Juliana O.A.
Provedeno je nekoliko kliničkih istraživanja na ljudima i životinjama da bi se ustanovilo djelovanje gemmoterapijskih pripravaka na zdravlje i psiho-emotivno stanje čovjeka. Nakon toga Pol Henry je objavio nekoliko monografija, u kojima je opisao svoja otkrića.
Gemmoterapija je službeno prihvaćena kao grana biljne medicine u Francuskoj, a popularna je i u Italiji. Na žalost, gemmoterapija je skoro nepoznata u drugim dijelovima svijeta, uz izuzeće nekih područja Engleske, SAD-a i Njemačke.
Priprema gemmoterapijskih pripravaka
Gemmoterapisjki pripravak može se sastajati od jedne ili više biljaka. Međutim, uobičajena praksa je da se biljke ne miješaju i da se istovremeno uzima samo jedna vrsta macerata.
Odmah nakon berbe (najkasnije u roku od 2-3 sata) pupoljci, mladice ili drugi sastojci se očiste i izvažu. Nakon toga uzme se mali dio mješavine, isuši se u peći na temperaturi 105 °C i ponovno izvaži. Ovo se radi zbog toga, da bi se izračunala točna masa suhe mješavine.
Od ostataka se pravi macerat: na 20 dijelova biljne mješavine (uzima se suha masa) potrebno je dodati jedan dio alkohola i jedan dio biljnog glicerina.
Macerat ostavite mjesec dana na tamnom, hladnom mjestu, povremeno ga protresite. Zatim ga procijedite i ostavite na 48 sati, nakon čega ga ponovno procijedite. Tekućina, koju ste dobili, se zove souche, ili buljon. Sadrži jednaki dio alkohola i glicerina i 10-25% biljnih sastojaka, ovisno o sadržaju vode u biljkama, koje ste koristili.
Da bi ste dobili lijek, trebate razrijediti souche sa 50% biljnog glicerina, 30% alkohola i 20% vode. Tekućinu je potrebno lagano protresti 30 puta, da bi se dobio homeopatski pripravak jačine 1DH (1:10).
Takav pripravak, ako ga čuvate u dobro zatvorenim bočicama na hladnom, tamnom mjestu, ne gubi svoja ljekovita svojstva. Međutim, zbog pravila, koja nalaže Europska Unija, na svim gemmoterapijskim pripravcima deklariran je rok trajanja do najviše 5 godina.
Doziranje
Uobičajeno doziranje: popiti 20-30 kapi macerata dnevno, prije jela, sa malom količinom vode. Ovo doziranje se može mijenjati ovisno o individualnoj reakciji svakog čovjeka. Preporučuje se da istovremeno koristite samo jedan macerat, tako da možete pratiti reakciju organizma na određenu biljku.
Primjena
izvor