Kalarippayattu je forma tradicionalne borilacke vjestine iz Kerale. U Kalarippayattu je ukljucen i Kalari tretman ili “marma” tretman. Lijekovi i ulja koji se koriste u Kalari tretmanu su slicni onima u Ayurveda medicini.
Kalari znaci arena a payattu znaci borba. Klarippayattu ukljucuje borbu golim rukama te borbu oruzjem. Oruzje ukljucuje kratke palice, duge palice, kratke nozeve i maceve.
Postoje dva razlicita sistema Kalarippayattu u Kerali – sjeverna i juzna Kalari skola.
U sjevernoj Kalari skoli (nazvanoj Vadakkan Kalari), naglasak je na borbi sa macem. Fleksibilnost tijela postize se kroz specificne tehnike masaze. Prilikom masaze tijela koriste se ljekovita ulja u svrhu postizanja snage i fleksibilnosti.
U juznoj Kalari skoli, naglasak je na borbi golim rukama. Fleksibilnost tijela se postize razlicitim vjezbama.
Oba Kalari sistema koriste razlicite tipove masaznih ulja i ljekovitog bilja.
Kalaripayattu ili Kalari tretman ima siroku primjenu u sportskoj medicini. Povrede koje zadobiju ucenici u Kalari arenama se brzo lijece aplikacijom ljekovitog bilja i/ili masazama.
Majstor Kalarija je upoznat sa marma – vitalnim tackama na tijelu, ljekovitim sredstvima i tehnikama masaze, pored njegovih borilackih vjestina.
Uporediva forma borilacke vjestine u Indiji je Huyen Lallong (Thang Ta) iz Manipura, a koja pretstavlja trening samoodbrane. Huyen Lalloong uci o koristenju maceva, kopalja, bodeza i drugog oruzja. Takodjer uci ispravne tehnike disanja, tehnike meditacije te razlicite rituale.
Danas prakticiranje Kalarije nije vjestina borbe sa drugima nego vjestina borbe sa unutrasnjim neprijateljima – kao sto je djecija gojaznost.
Izvedbe Kalaripayattu su dostupne u gotovo svim dijelovima Kerale, posebno tokom Onam – nacionalnog Kerala festivala.
Kalarippayattu iz juzne Indije je vjerovatno najstarija borilacka vjestina u svijetu. Danas se najvise prakticira u Kerali. Kaze se da je Bodhidharma odnio ovu vjestinu u Kinu, a tamo je, prema tvrdnjama, prerasla u Kung Fu i ostale forme kineskih borilackih vjestina.
U sklopu Kalarypayattua takodjer se vide uticaji Ayurvede te Kathakali, klascih formi plesa iz Kerale. Kalrippayattu ucitelji cesto masiraju svoje studente tradicionalnim ljekovitim ukljima da bi povecali njihovu fizicku fleksibilnost ili da bi lijecili misicne povrede koje su studenti zadobili tokom vjezbe. Ovakve masaze se generalno zovu “Thirumal” a posebna masaza koja se zove “Katcha thirumal” izvodi se da bi se povecala fizicka fleksibilnost.
Kalarippayatu ima dvije glavne podjele: VADAKKAN KALARIPPAYATTU (Sjeverna skola) i THEKKEN KALARIPPAYATTU (Juzna skola). Sjeverna skola podrazumijeva gracioznije pokrete tijela a juzna skola podrazumijeva veoma brze, ekonomicne a ipak snazne pokrete.
Kalarippayattu trening se razlikuje od vecine drugih treninga borilackih vjestina. Borilacke vjestine golim rukama se uce na kraju. S obzirom da se radi o originalnoj borilackoj vjestini kojoj su bili poducavani ratnici, borilacka vjestina uci prilagodbi nekoliko razlicitih formi oruzja.
Meythari: Ovo je pocetnicki stadij kada polaznik savladava rigorozne tjelesne pokrete koji se sastoje od okreta, polozaja tijela i kompleksnih skokova. Ove se vijezbe zovu Meyppayattu i one izgradjuju izvrsnu neuro-muskularnu koordinaciju.
Kolthari: Kada je ucenik dovoljno fizicki spreman, on/ona se uce borbi sa dugackim drvenim oruzjem. Prvo oruzje koje se uci je obicno dugacko 5 stopa ili od zemlje seze do ucenikova cela. Drugo oruzje koje se uci jeste drvena motka dugacka dvije i po stope ili tri raspona dlanova. Ovo se zove “Cheruvadi” ili “Muchan”. Trece oruzje koje se uci jeste “Otta”, drvena motka savijena tako da podsjeca na trup slona. Vrh je zaobljen i koristi se da pogadja vitalne tacke na protivnikovom tijelu.
Ankathari: Kada ucenik stekne sigurnost u koristenju drvenog oruzja, on/ona se uci metalnom oruzju, koje zahtijeva izvanrednu koncentraciju s obzirom na smrtonosnu prirodu oruzja. Prvo oruzje koje se uci je metalni bodez koji se zove “Kadhara” i koji ima zakrivljenu ostricu. Kada se savlada bodez, najvaznije oruzje Kalarippayattu, zasluzni studenti uce se koristiti mac i stit. Mac se zove “Val” a stit se zove “Paricha”. Ovo je vjerovatno najljepsa vjezba koja se moze vidjeti na demonstracijama ove borilacke vjestine.
Postoji jos oruzja koja se uce ukljucujuci drveno koplje i slavni savitljivi mac “Urumi” koji je izuzetno opasno oruzje kojem se poducavaju samo najsmjeliji ucenici.
Verumkai: Nakon sto je ucenik savladao koristenje svih vrsta oruzja, uci se kako da se odbrani tehnikama borbe golim rukama. Ove ukljucuju napade na vitalne tacke na tijelu, poluge i hrvanje.
Kompletan Kalarippayattu trening je nekompletan bez ucenja medicinskih aspekata. Ucenik koji zavrsi trening borilackih vjestina uci kako da tretira fizicke povrede tradicionalnim lijekovima. Osoba koja je dobro obucena u svim ovim aspektima i postane kompletan majstor naziva se “GURUKKAL”.
[media]link[/media]
Najsličniji ovoj vještini je Aikido koja potječe iz japana.Iz Dhanurvede se razvila borilačka vještina kalaripayat ,čiji je prvi učitelj bio drevni ratnik Parašurama.
