Biljni lek protiv pušenja duvana

[Kadulja]

Dok nas to ne udari po glavi. Mislim, nadam se da neće, ali kada čovjek ima 40-50 g onda se počne plašiti starosti i svega što ide u paketu.
A idu, prečesto, kojekakve gadne stvari.

[Psychonaut]

Da li vlastitu konzumaciju duhana smatrate zavisnoscu?

[Kadulja]

Da, definitivno.
Da nije onda bih mogla prestati i ne razmišljati o tome uopće.
Umjesto toga, svaki put kada vidim nekog drugog da zapali i ja moram isto.

[sinnerman]

S obzirom da pušim već 20 godina, da sam svojedobno 2-3 godine pušio wuwu na dnevnoj bazi (ili mjesečnoj 50-100g), da mi je i jedno i drugo prešlo u gadnu naviku, a wuwe sam se ostavio, i prepoznajem simptome koji prate prestanak, DA rekao bih da pušenje cigareta smatram ovisnošću, ako psihičku ovisnost smatramo ovisnosti.

Simptomi su nedvojbeno tu, i s obzirom da mi se pušenje zgadilo a ne prestajem, onda jeste.
Prije mi je bilo full dobro zapalite barem neke cigarete. Npr: nakon ručka, uz kavu, negdje kada radiš na otvorenom i onda cigareticu uz predah, bilo mi je full dobro.
Sada mi nije onaj dobar osjećaj, smuči mi se i tada kad pušim. Jeli to moja promjena percepcije cigareta? Neznam.

Nije mi više cool gledati žute zidove u dnevnom boravku, smrdi mi kuća po cigaretama.
Ali ono jutro mi je samo bilo važno dočepati se trgovine i otvoriti kutju te zapaliti.
Možda mi polako sazrijeva ta želja za prestankom. Želim imati više snage i energije. Želim moći više raditi i sportom se baviti.

[Zeleni Palac]

Ovisnik, definitivno. Tu nema dvojbe, ode minimum cijela kutija dnevno.
I kak je sinnerman rekao, nema vise one pljuge koju s gustom popusis. To vec godinama nisam osjetio. Sad, ak ista osjetim kad zapalim je dim i pojekad preeeebrutalno jak okus katrana il kojeg vec vraga u ustima.
Cudna smo mi bica, svjesni smo da se trujemo, upozoravaju nas na stetnost, smrdimo, prljamo, izbije nam iz djepa minimalno 20e, i to jos ak si kupujes duhan i motas, pa svejedno teramo dalje po svom...

[Kadulja]

Koja opravdanja si govorite u mislima kada ne želite zapaliti, a ruka ide prema cigareti i upaljaču?

Moja: "Šta, i indijanci su pušili.", "Neki ljudi puše čitav život, a dogurali do 90.e"
ili "Još jedna me neće ubiti."
Ova zadnja misao mi je ujedno najgluplja.

[Zeleni Palac]

Kod mene je onaj famozni "od sutra"
Zapravo, sad kad vec razmisljam o tome, mogao bi od sutra prestat. Kad popusim ovu kutiju koju imam. Steta bacit kutiju, skupo je to :mrgreen:
Znas kaj kazu za tu jednu, tocnije ovisnost. Jedna je previse, 1000 je premalo..

[Kadulja]

Nekad pokušavam, ali baš se trudim, shvatiti u kojem točno trenutku "sutra" postane danas, i to onaj danas u kojem još uvijek tek treba doći sutra - "The Sutra" kada se ostavljam cigareta.

[HypnoToad]

Nema ljekova i lakih načina za prestat pušit, treba samo volja i čvrsta odluka. Nikotinske žvakače su korisna pomoć za smanjiti efekte krize prvih 3-5 dana, ali bez čvrste volje nemaju nikakvog smisla. Treba se stabilizirati emocionalno i psihološki, naći si 'zamjenu' za svaki segment ovisnosti, uloviti se svaki put kada uhvati kriza, odmah ili napraviti 50 sklekova ili prakticirati vježbe disanja (opuštanje). I maknuti se od starih navika i mjesta, a na kraju nažalost i društva, gdje imati naviku pušiti. Ali odluka u glavi mora biti najčvršća, morate nać nešto kontradiktorno pušenju što će vam biti novi 'gušt', kao npr. trčanje, biciklizam ili planinarenje.
Ja sam si uz to rekao da ako ikad budem u situaciji da mi stvarno bude gušt zapalit, a ne da bude zadovoljavanje nekih poriva, da ću zapalit lulu. Na taj način sam eliminirao onaj osjećaj koji me je prije morio, 'nikada više nesmijem zapaliti duhan!'. I na kraju ispada da mi nikada nije gušt zapaliti, uvijek je nešto drugo veći gušt. Ali nema više tog imperativa zbog kojeg sam prije ponovo propušio nakon 8 mjeseci 'prestanka'.

[Red]

meni se desilo prije nekih par mjeseci da sam odlučila smanjiti, ne prestati. meni je to dobar korak. dakle ne pokušat uskratiti si stvar već napraviti dogovor sam sa sobom. Zapalit ću kad mi dođe gušt. ne jer mi je dosadno, ne jer ne znam kuda sa rukama, ne jer čekam u redu, ne jer imam još 5 min dok krenem.. sve to je nepotrebno. ako obratiš pažnju na svoje postupke i neki pettern koji si furaš u glavi.

također sam imala neki gadni kožni problem. ramena su mi se zadnjih godinu dana (opet) počela krcati onim ružnim gnojnim proštevima. bez obzira jel pms ili nije, tu bi bili. To je trajalo i ja nisam imala pojma zašto mi se to dešava. inaće me zaboli ali ljeti mi je znalo biti baš neugodno, imaš malo robe, leđa trula sve se vidi, ma katastrofa. bilo je i bolno na dodir.

kako sam smanjila (do 5 dnevno) leđa su mi se na kraju sama od sebe očistila od gnojnih prišteva. e sada što i kako, nemam pojma, ali to me motiviralo da se držim režima da zapalim kad mi baš dođe gušt, ne potreba, gušt.

sada kad zapalim, pola dam dragom jer mi je dosta.