Makovi
Postano: 14.06.2010, 18:16
Upoznajmo Mak koji je vrlo ljekovit, mada ga se uvijek asocira sa opijumom i drogama,
on nije samo to...
Vrtni ili opijumski mak (papaver somniferum) je uspravna, jednogodišnja biljka visine 60 – 120 cm na čijem se vrhu razvija bijeli ili svijetloljubičasti cvijet. Cvijet se sastoji od 4 krupne latice, puno prašnika i plodnice koja sazrijeva u plod tobolac okruglog ili jajastog oblika, punog pregrada (8–12) ispunjenih mnogobrojnim sjemenkama tamnoplave boje. Listovi su sjedeći, sivo-zeleni, valoviti i nazubljeni. Biljka cvate od 5. do 8. mjeseca.
Nakon što se zareže nezreli sjemeni tobolac vrtnog maka, iz njega curi mliječni sok. Sušenjem mliječnog soka dobiva se opijum, a koji još od 4000 god p.k. upotrebljavao kao ljekovito, opojno i čarobno sredstvo. Opijum su zboga njegovih ljekovitih svojstava cijelnili i stari Egipćani, a u indijskoj i kineskoj medicini bio je omiljeni afrodizijak. Kao narkotik, opijum se počeo koristiti početkom 19 st. kada je pušenje opijuma ušlo u modu, osobito u Kini i među europskim umjetnicima i piscima.
Osim opijuma, još od najstarijeg doba upotrebljavali su se cvijetovi i sjemenke vrtnog maka kao sredstvo za spavanje i ublažavanje bolova, a u 1 st. grčki liječnik Dioskurides pisao je o opijumskom maku kao najznačajnijoj ljekovitoj biljci toga doba. U Europi su ga najvjerojatnije donjeli arapski liječnici, koji su još u 11 st od latica vrtnog maka pripremali sirup te ga koristili kao lijek protiv kašlja i bolesti dišnih organa. Zbog umirujućeg i uspavljujućeg djelovanja smjemenki maka, nekada je čak bio običaj sjemenke maka, zamotane u tkaninu, davati dojenčadi umjesto dudice. Danas se vrtni ili opijumski mak industrijski uzgaja zbog proizvodnje jakih anelgetika, uključujući morfij i kodein, a u vrtovima se uzgaja kao ukrasna biljka.
Pod nazivom vrtni mak navode se različite vrste maka koje se danas uzgajaju radi dobivanja sjemena i
opijum, a najčešće ga razlikuju po boji cvjetova i sjemena. Zrnje koje kupujemo u trgovinama kao začin jesu sjemenke vrtnog ili opijumskog maka tj. podvrste maka P. somniferum, koje se u tu svrhu i uzgaja.
Sjemenke nisu stetne jer ne sadrže niti jedan alkaloid koji se nalazi u tobolcima, stoga se osušene sjemenke takvog maka mogu upotrebljavati kao začin.
Porijeklo i rasprostranjenost
Domovina maka je Azija, a odatle se raširio svuda po svijetu. Danas su glavni proizvođači maka Poljska, Nizozemska, Turska, Iran, Indija i Argentina.
Uzgoj, prerada i čuvanje
Mak raste u svakoj dobroj vrtnoj zemlji, uz uvjet da ima dovoljno vlage i sunca. Biljka se razmnožava sijanjem sjemena, a sedam mjeseci nakon sjetve žanju se makove glavice (tobolci) te se iz njih izvade dozrele sjemenke i osuše. Cijela makova zrna mogu se čuvati cijele godine, a samljevena se moraju što prije uporabiti jer užegnu.
Karakteristike
Makova zrna gotovo su bez mirisa, a sadrže oko 50 posto masnoća (hladnim prešanjem dobiva se kvalitetno jestivo makovo ulje, a toplo cijeđeno ulje koristi se u industriji sapuna i boja) bjelančevine i alkaloide (papaverin), te gotovo nikakve narkotičke tvari.
Uporaba u kuhinji
Upotrebljavaju se cijela makova zrna za poboljšanje okusa i izgleda brojnih slastica kao što su peciva i razni kolači, a samljevena su odličan nadjev za savijače i kolače od dizanog tijesta.
Divlji mak, Poljski mak, Mak Turčinak, Bulka (Papaver rhoeas)
Divlji mak ili bulka je jednogodišnja, rijeđe dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice makova (fam. Papaveraceae).
Stabljike su uspravne, jednostavne ili slabo razgranate i pokrivene dlakama, a listovi jajasti, sivozeleni i pokriveni stršećim, oštrim dlakama. Cvjetovi su krupni (prečnika do 10 cm), upadljivi na dugačkim drškama na dole nagnuti, tamnocrvene, svijetlocrvene ili rijeđe bjele boje. Kruničnih listića ima četiri i vrlo su nježni, tanki često pri dnu tamniji. Plod je čahura loptastog oblika ispunjena mnogobrojnim, sitnim, plavosivim, bubrežastim sjemenima.
U svježem stanju ova biljka je otrovna, ali zato suhi cvjetovi i zrela sjemena kada se konzumiraju u normalnim količinama, ne mogu biti štetne. Sadrži bezopasne alkaloide za razliku od svog srodnika, maka (Papaver somniferum), koji je bogat morfinom i drugim opijumskim alkaloidima. Pored alkaloida sadrži još i crvenu boju, organske kiseline, gorke supstance, tanine, skrob, a najljekovitija materija u Bulki je sluz i nalazi se u cvjetovima.
Pri sušenju kruničnih listića (samo se taj dio cvijeta koristi) ne treba ih previše dodirivati jer tada gube ljekovita svojstva i mjenjaju boju, odnosno poplave. Od njih se spravljaju sirupi i čajevi, a koriste se i za bojenje vina, rakije i drugih napitaka. Sjemena se, osim za liječenje, koriste i kao začin za posipanje peciva i kolača kojima daju prijatan miris i ukus. Sjemenke se beru tek kada su čahure potpuno zrele.
Bulka se koristi uglavnom u narodnoj medicini za liječenje oboljenja i smetnji disajnih organa, želuca i duševnih bolesti. Čajevi i sirupi na bazi ove biljke smiruju kašalj, pomažu iskašljavanje, pomažu kod prehlade i upale grla, krajnika i pluća, hroničnog bronhitisa i astme. Krunični listići poboljšavaju varenje, smiruju grčeve i bolove u želucu, a zajedno sa sjemenkama djeluju smirujuće pa pomažu kod depresija, neuroze i nesanice.
Vrlo je otporna jednogodišnja biljka. Voli posve sunčan položaj, te bogato i propusnotlo. Razmnožava se sjemenom u proljeće ili jesen. Cvate krajem ljeta jednim crvenim cvijetom tamnog središta na dugačkoj, vitkoj stabljici. Upotrebljavaju se samo zrele sjemenke, koje se skupljaju u kasno ljeto, a nezrele i ostali dijelovi biljke su štetni. Može se uzgajati, ali ne u zatvorenom.
Poljski mak u Kuhinji
- Sjemenke posljkog maka, kao i sjemenke kultiviranih vrsta maka, mogu se posipati po kruhu, pecivima, kolačima i keksima jer imaju ugodan okus i miris po orasima
- Latice posljkog maka mogu se upotrijebiti za bojenje vina, rakija i napitaka
Ljekovita svojstva I primjena
- Dišni organi: latice poljskog maka smiruju kašalj, olakšavaju iskašljavanje te pomažu kod prehlade, grlobolje, upale grla, krajnika i pluća, te kroničnog bronhitisa i astme
- Želudac: latice poljskog maka pospješuju probavu, smiruje bolove i grčeve želuca, te pomažu kod želučane neuroze
- Duševne bolesti: Latice i sjemenke poljskog maka opuštaju i umiruju, te pomažu kod depresije, nemira , neuroze i nesanice
Čaj od latica Divljeg maka
1 žlica suhih latica maka
2,5 dl kipuće vode
- 1 žlićica šećera ili meda
Suhe latice poljskog maka preliti kipućom vodom te pokriveno ostaviti da odstoji 1- 10 min. Tekućinu procijediti, zasladiti po želji te uzimati 2-3 puta na dan
Sirup od latica Divljeg maka
80 gr suhih latica maka
1 l kipuće vode
sok od 1/2 limuna
1 kg šećera
Suhe latice poljksog maka preliti kipućom vodom, dodati sok od limuna te pokriveno ostaviti da odstoji preko noći. Sljedeći dan tekućinu procijediti, umiješati šćer, zakipiti i lagano kuhati 15-20 min. Vrući sirup uliti u nekoliko zagrijanih steriliziranih staklenki te čuvati na tamnom i suhom mjestu. Uzimati 3-4 puta na dan po 1 žlicu sirupa
on nije samo to...
Vrtni ili opijumski mak (papaver somniferum) je uspravna, jednogodišnja biljka visine 60 – 120 cm na čijem se vrhu razvija bijeli ili svijetloljubičasti cvijet. Cvijet se sastoji od 4 krupne latice, puno prašnika i plodnice koja sazrijeva u plod tobolac okruglog ili jajastog oblika, punog pregrada (8–12) ispunjenih mnogobrojnim sjemenkama tamnoplave boje. Listovi su sjedeći, sivo-zeleni, valoviti i nazubljeni. Biljka cvate od 5. do 8. mjeseca.
Nakon što se zareže nezreli sjemeni tobolac vrtnog maka, iz njega curi mliječni sok. Sušenjem mliječnog soka dobiva se opijum, a koji još od 4000 god p.k. upotrebljavao kao ljekovito, opojno i čarobno sredstvo. Opijum su zboga njegovih ljekovitih svojstava cijelnili i stari Egipćani, a u indijskoj i kineskoj medicini bio je omiljeni afrodizijak. Kao narkotik, opijum se počeo koristiti početkom 19 st. kada je pušenje opijuma ušlo u modu, osobito u Kini i među europskim umjetnicima i piscima.
Osim opijuma, još od najstarijeg doba upotrebljavali su se cvijetovi i sjemenke vrtnog maka kao sredstvo za spavanje i ublažavanje bolova, a u 1 st. grčki liječnik Dioskurides pisao je o opijumskom maku kao najznačajnijoj ljekovitoj biljci toga doba. U Europi su ga najvjerojatnije donjeli arapski liječnici, koji su još u 11 st od latica vrtnog maka pripremali sirup te ga koristili kao lijek protiv kašlja i bolesti dišnih organa. Zbog umirujućeg i uspavljujućeg djelovanja smjemenki maka, nekada je čak bio običaj sjemenke maka, zamotane u tkaninu, davati dojenčadi umjesto dudice. Danas se vrtni ili opijumski mak industrijski uzgaja zbog proizvodnje jakih anelgetika, uključujući morfij i kodein, a u vrtovima se uzgaja kao ukrasna biljka.
Pod nazivom vrtni mak navode se različite vrste maka koje se danas uzgajaju radi dobivanja sjemena i
opijum, a najčešće ga razlikuju po boji cvjetova i sjemena. Zrnje koje kupujemo u trgovinama kao začin jesu sjemenke vrtnog ili opijumskog maka tj. podvrste maka P. somniferum, koje se u tu svrhu i uzgaja.
Sjemenke nisu stetne jer ne sadrže niti jedan alkaloid koji se nalazi u tobolcima, stoga se osušene sjemenke takvog maka mogu upotrebljavati kao začin.
Porijeklo i rasprostranjenost
Domovina maka je Azija, a odatle se raširio svuda po svijetu. Danas su glavni proizvođači maka Poljska, Nizozemska, Turska, Iran, Indija i Argentina.
Uzgoj, prerada i čuvanje
Mak raste u svakoj dobroj vrtnoj zemlji, uz uvjet da ima dovoljno vlage i sunca. Biljka se razmnožava sijanjem sjemena, a sedam mjeseci nakon sjetve žanju se makove glavice (tobolci) te se iz njih izvade dozrele sjemenke i osuše. Cijela makova zrna mogu se čuvati cijele godine, a samljevena se moraju što prije uporabiti jer užegnu.
Karakteristike
Makova zrna gotovo su bez mirisa, a sadrže oko 50 posto masnoća (hladnim prešanjem dobiva se kvalitetno jestivo makovo ulje, a toplo cijeđeno ulje koristi se u industriji sapuna i boja) bjelančevine i alkaloide (papaverin), te gotovo nikakve narkotičke tvari.
Uporaba u kuhinji
Upotrebljavaju se cijela makova zrna za poboljšanje okusa i izgleda brojnih slastica kao što su peciva i razni kolači, a samljevena su odličan nadjev za savijače i kolače od dizanog tijesta.
Divlji mak, Poljski mak, Mak Turčinak, Bulka (Papaver rhoeas)
Divlji mak ili bulka je jednogodišnja, rijeđe dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice makova (fam. Papaveraceae).
Stabljike su uspravne, jednostavne ili slabo razgranate i pokrivene dlakama, a listovi jajasti, sivozeleni i pokriveni stršećim, oštrim dlakama. Cvjetovi su krupni (prečnika do 10 cm), upadljivi na dugačkim drškama na dole nagnuti, tamnocrvene, svijetlocrvene ili rijeđe bjele boje. Kruničnih listića ima četiri i vrlo su nježni, tanki često pri dnu tamniji. Plod je čahura loptastog oblika ispunjena mnogobrojnim, sitnim, plavosivim, bubrežastim sjemenima.
U svježem stanju ova biljka je otrovna, ali zato suhi cvjetovi i zrela sjemena kada se konzumiraju u normalnim količinama, ne mogu biti štetne. Sadrži bezopasne alkaloide za razliku od svog srodnika, maka (Papaver somniferum), koji je bogat morfinom i drugim opijumskim alkaloidima. Pored alkaloida sadrži još i crvenu boju, organske kiseline, gorke supstance, tanine, skrob, a najljekovitija materija u Bulki je sluz i nalazi se u cvjetovima.
Pri sušenju kruničnih listića (samo se taj dio cvijeta koristi) ne treba ih previše dodirivati jer tada gube ljekovita svojstva i mjenjaju boju, odnosno poplave. Od njih se spravljaju sirupi i čajevi, a koriste se i za bojenje vina, rakije i drugih napitaka. Sjemena se, osim za liječenje, koriste i kao začin za posipanje peciva i kolača kojima daju prijatan miris i ukus. Sjemenke se beru tek kada su čahure potpuno zrele.
Bulka se koristi uglavnom u narodnoj medicini za liječenje oboljenja i smetnji disajnih organa, želuca i duševnih bolesti. Čajevi i sirupi na bazi ove biljke smiruju kašalj, pomažu iskašljavanje, pomažu kod prehlade i upale grla, krajnika i pluća, hroničnog bronhitisa i astme. Krunični listići poboljšavaju varenje, smiruju grčeve i bolove u želucu, a zajedno sa sjemenkama djeluju smirujuće pa pomažu kod depresija, neuroze i nesanice.
Vrlo je otporna jednogodišnja biljka. Voli posve sunčan položaj, te bogato i propusnotlo. Razmnožava se sjemenom u proljeće ili jesen. Cvate krajem ljeta jednim crvenim cvijetom tamnog središta na dugačkoj, vitkoj stabljici. Upotrebljavaju se samo zrele sjemenke, koje se skupljaju u kasno ljeto, a nezrele i ostali dijelovi biljke su štetni. Može se uzgajati, ali ne u zatvorenom.
Poljski mak u Kuhinji
- Sjemenke posljkog maka, kao i sjemenke kultiviranih vrsta maka, mogu se posipati po kruhu, pecivima, kolačima i keksima jer imaju ugodan okus i miris po orasima
- Latice posljkog maka mogu se upotrijebiti za bojenje vina, rakija i napitaka
Ljekovita svojstva I primjena
- Dišni organi: latice poljskog maka smiruju kašalj, olakšavaju iskašljavanje te pomažu kod prehlade, grlobolje, upale grla, krajnika i pluća, te kroničnog bronhitisa i astme
- Želudac: latice poljskog maka pospješuju probavu, smiruje bolove i grčeve želuca, te pomažu kod želučane neuroze
- Duševne bolesti: Latice i sjemenke poljskog maka opuštaju i umiruju, te pomažu kod depresije, nemira , neuroze i nesanice
Čaj od latica Divljeg maka
1 žlica suhih latica maka
2,5 dl kipuće vode
- 1 žlićica šećera ili meda
Suhe latice poljskog maka preliti kipućom vodom te pokriveno ostaviti da odstoji 1- 10 min. Tekućinu procijediti, zasladiti po želji te uzimati 2-3 puta na dan
Sirup od latica Divljeg maka
80 gr suhih latica maka
1 l kipuće vode
sok od 1/2 limuna
1 kg šećera
Suhe latice poljksog maka preliti kipućom vodom, dodati sok od limuna te pokriveno ostaviti da odstoji preko noći. Sljedeći dan tekućinu procijediti, umiješati šćer, zakipiti i lagano kuhati 15-20 min. Vrući sirup uliti u nekoliko zagrijanih steriliziranih staklenki te čuvati na tamnom i suhom mjestu. Uzimati 3-4 puta na dan po 1 žlicu sirupa