Dvornik kao štetnik
U Hrvatskoj te u cijeloj Europi i Americi to je alohtona (unesena) te iznimno štetna invazivna vrsta. Dvornik naročito učinkovito osvaja obale rijeka te druga vlažna staništa, ali i nekošene livade, neodržavane urbane zelene površine, razna degradirana staništa te dvorišta, stvarajući guste vegetacijske nakupine koje efektivno „guše“ svu ostalu vegetaciju. Širi se horizontalnim rizomima te bez sumnje predstavlja jednu od najbrže rastućih biljaka na svijetu što može posvjedočiti svatko tko je imao priliku promatrati kako se područja kolonizirana dvornikom svakog proljeća u svega nekoliko tjedana pretvaraju od gole ledine do neprohodne „džungle“ visine i po 5-6 metara.
Koristi od dvornika
Trebamo biti fer prema dvorniku pa priznati da ima i brojne pozitivne osobine. Istraživanja su pokazala da je to jedna od biljaka koja ima svojstvo dekontaminacije tla od postojanih zagađivača kao što su teški metali (izvlači iz zemlje u listove, pa je ukoliko želimo očistiti tlo potrebno uklanjati dvornikovu vegetaciju, a ne pustiti da se raspada na tlu). Također, istraživanja su pokazala da se sloj površinskog humusa stvara osjetno brže na područjima koloniziranima dvornikom, kao i da je dostupnost elemenata biljkama veća i bolje uravnotežena. Pčelari (i pčele) ga pak vole jer cvate iznimno obilato u kasnu jesen, kad drugih izvora meda gotovo da i nema. Daje kvalitetan svijetli med i mnoštvo iskoristivog peluda.
Njegov jedinstveni godišnji prinos biomase je priča za sebe i mogao bi se koristiti za razne svrhe (proizvodnja celuloze, energije, bioplina ili etanola, hrana za životinje).
Kao jestiva biljka
Mladi proljetni izdanci dvornika su jestivi i vrlo ukusni premda po okusu nemaju nikakve veze sa šparogama i sličnim izdancima s kojima se često spominju u istom kontekstu. Vrlo su kiseli i čine zgodan dodatak pitama i savijačama od jabuka. Treba biti umjeren jer u većim količinama ima laksativno djelovanje.
Resveratrol
Dvornik je inače i najbolji poznati izvor resveratrola, jednog od najpotentnijih poznatih antioksidansa. Resveratrola ima i u crnom vinu (grožđu) i barem dio pozitivnog utjecaja vina na kardiovaskularni sustav pripisuje se tom antioksidansu. No količine tog antioksidansa u svim drugim biljnim izvorima su neznatne u usporedbi s onom koja se nalazi koncentirana u korijenu dvornika, koji je danas ujedno i najčešća sirovina za dobivanje čistog resveratrola. Brojne kliničke studije dokazale su njegovu učinkovitost u prevenciji srčanih oboljenja, raka i dijabetesa tipa 2, no naročito su zanimljive studije u kojima je uz pomoć tog antioksidansa osjetno produžen životni vijek potpuno različitih organizama od kvasaca, preko crva i vinskih mušica do jedne vrste riba (od 20-56% ovisno o vrsti).
Kao MAO inhibitor
Resveratrol je inače i MAO inhibitor pa kao takav iskazuje antidepresivno djelovanje. No treba naglasiti da je resveratrol prilično slab MAOI te da je oralnu aktivaciju DMT-a potrebno oko 5g čistog resveratrola (i to kratko). To ipak ne znači da ne bi mogao sinergijski značajno doprinijeti djelovanju drugih psihoaktivnih tvari poput DMT-a, psilocibina ili harmalina/harmina. Naime novija istraživanja pokazuju da je i tetrahidroharmin (THH), jedan od ključnih psihoaktivnih sastojaka loze Banisteriopsis caapi (a time i ayahuasce) vrlo slab MAO inhibitor (vjerojatno u rangu resveratrola), pa ipak eksperimenti psihonauta i istraživača dokazuju da je to iznimno bitan sastojak koji na nezaobilazan način doprinosi cjelini. Bilo bi izuzetno zanimljivo kombinirati veću količinu resveratrola s psilocibama pa vidjeti ima li i kakav utjecaj na njihovo djelovanje.
Ekstrakcija
Što se tiče ekstrakcije resveratrola iz korijena dvornika moguće je na nekoliko načina – jedan je pomoću organskih otapala kao što su alkoholi (metilni ili etilni) ili aceton. Učinkovitost ekstrakcije bi trebalo povećati korištenje mikrovalne pećnice, ali ja to nikako ne bih radio jer me asocira na eksplozije, požare, teške opekline i uništene domove.
Drugi, zasigurno bolji i sigurniji način je klasična A/B ekstrakcija. To se radi na sljedeći način – samelje se materijal stavi u vodu te se doda baza kako bi resveratrol postao topiv u vodi. Sve skupa se dobro izmiješa i profiltrira. Nakon toga se u vodenu otopinu resveratrola dodaje kiselina kako bi se resveratrol izlučio. Pretpostavljam da bi konačni proizvod trebali biti kristali čistog resveratrola.
Ja bih za tako nešto svakako koristio isključivo zdravstveno potpuno sigurne kemikalije jer mi inače sve zajedno poprilično gubi smisao. Pokušao bih s nekom umjerenom bazom, poput natrijevog karbonata (eventualno bikarbonata), a za kiselinu bih uzeo koncentrirani ocat ili limunsku kiselinu.
Dobra strana cijele priče je što su svi materijali jeftini, a branjem dvornika ne škodite, nego koristite okolišu. Berite ga zato što više.
M I R