Porodica: Malvaceae
Narodna imena: ajbiš, bijeli šljez, bili sliz, dobri slez, navadni slez, pitomi slez, pitomi šljez, slez, slezovina, šljez, šljezovina, trandovilje, trandafil, veliki sliz.
Smatra se da je bijeli sljez porijeklom iz zemalja oko Kaspijskog, Crnog, i istočnih dijelova Sredozemnog mora. Odatle se raširio čak u Australiju i Ameriku. U mnogim zemljama zapadne i srednje Evrope uzgaja se zbog korijena, lista i cvijeta koji se upotrebljavaju u medicini.
Kod nas ga ima po riječnim otocima i ritovima pored Dunava, Save i drugih rijeka, kao i po vlažnim livadama, pored puteva i drugdje.
Botaničke osobine
Bijeli sljez je višegodišnja zeljasta biljka, sa jakim korijenovim sustavom. Korijen je razgranat, mesnat, izvana bljedožute a iznutra bijele boje i sluzav. Ukus mu je slatkast. Iz korijena prvo izbijaju zeleni, okruglasti listovi, a tek nakon njih izbija više uspravnih stabljika, visine 60-200 cm, sa krupnim naboranim listovima. Liska je srcastog do izduženo jajastog oblika sa zaoštrenim vrhom, po obodu jako nazubljena. Dužina liske je 5-10 cm. U pazuhu listova javljaju se bijeli do blijedoružičasti cvijetovi. Krunica je sastavljena od 5 latica. Cvijeta od juna do septembra. Cijela biljka je obrasla sivobijelim dlačicama. Sjeme je u obliku okrugle pločice, boje nepržene kave. Plod je šizokarpijum. Težina 1.000 sjemenki je od 3 do 5 gr.
Kemijski sastav i upotreba
Bijeli sljez je odavno poznat kao narodni lijek. Danas se upotrebljava i u narodnoj i u službenoj medicini. U upotrebi su korijen (Radix Althaea), list (Folium Althaea) i cvijet (Flos Althaea). Najviše se koristi korijen, a manje list i cvijet. Sljez sadrži: 30 - 35 % sluzi, oko 35 % škroba, oko 1,5 % masnog ulja, pektina, tanina, asparagina, lecitina, fitosterola, fosfata i dr. Sluz se rastvara u vodi i hidrolizom daje glikozu, galaktozu i ksilozu.
Zbog velike količine sluzi, korijen se upotrebljava kao sredstvo za liječenje katara organa za disanje i protiv kašlja. Sljezova sluz je blago sredstvo protiv upala sluznice mokraćnih, spolnih, disajnih i probavnih organa. Ulazi u sastav raznih čajeva. Čaj od sljeza (Species Althaeae) sa ostalim biljkama povoljno djeluje na kašalj, bronhitis, plućni katar, bronhijalnu astmu, čak je efikasan i kod početne faze tuberkuloze pluća. Sljezov korijen se upotrebljava i spolja, pomiješan sa medom u vidu kaše protiv upale očiju i kao oblog za opekotine. Kao blago sluzno sredstvo daje se protiv proljeva, za klizme i obloge na upaljena mjesta. Mljevenjem korijena bijelog sljeza i prosijavanjem, dobija se prašak koji služi za posipanje pilula i izradu raznih poslastica i lijekova. Lišće se koristi za salate i druga jela.
Uzgoj
Pogoduje mu lako, duboko, vlažno zemljište, a najviše riječni nanos koji je povremeno plavljen. Najviše prinose daje na svježim aluvijalnim nanosima, lakim ritskim crnicama i ostalim zemljištima koja imaju povoljnu fizičku strukturu. Smonice i druga teška i vezana zemljišta nisu pogodna za uzgoj. Bijeli sljez je biljka kontinentalne klime. Naročito se dobro razvija u umjereno vlažnoj i toploj klimi. Najbolje uspijeva u krajevima sa godišnjom sumom padavina oko 600 mm. U toku zime nije osjetljiv na niske temperature, pa bez oštećenja podnosi i temperature niže od -20 oC.
Na istom mjestu bijeli sljez ostaje 2 godine. Utvrđeno je da se u trećoj godini korijen malo povećava i dobija u težini, uz gubitak kvalitete. Pored ovoga višegodišnji uzgoj nije opravdan i zbog masovne pojave štetočina i bolesti.
Priprema zemljišta za uzgoj sljeza obuhvaća duboko oranje u jesen (na 40 - 60 cm), zbog toga što bijeli sljez razvija jak korijenov sustav. Ako se sije ili sadi u jesen, odmah poslije oranja obavlja se i predsjetvena priprema. Ukoliko se sije u proljeće, tada se vrši predsjetvena priprema zemljišta. Pri uzgoju se primjenjuju mineralna i organska gnojiva.
Bijeli sljez se može proizvoditi direktnom sjetvom sjemena, sadnjom rasada i dijeljenjem korijena. Smatra se da je na većim površinama najekonomičnija direktna sjetva u jesen (novembar - decembar) ili u proleće (mart). Sjeme se sije na rastojanju 60 - 70 cm red od reda, plitko, na 1 - 2 cm dubine. Radi ravnomernije sjetve moguće je sjeme predhodno pomiješati sa pjeskom. Sjeme niče za oko mjesec dana. Bez obzira na to da li se radi o jesenjoj ili proljetnoj sjetvi, tlo mora biti dobro pripremljena za sjetvu a zemlja dobro usitnjena.
Od štetočina koje napadaju bijeli sljez najopasniji su buhači (Halticinae).
Sljez se uzgaja kao jednogodišnja i dvogodišnja kultura. Korijen se vadi u jesen (oktobar, novembar) ili u proljeće (mart). Utvrđeno je da sluzi najviše ima u oktobru, na kraju vegetacije, zbog čega korijen treba brati u to vrijeme. Vadi se izoravanjem plugom bez plužne daske, u uslovima umjerene vlažnosti zemljišta. Sa izvađenog korijena odstranjuju se nepotrebne primjese. Zatim se korijen pere u hladnoj tekućoj vodi, pa se prenosi u prostorije gdje se ljušti i seče na više dijelova, obično oko 10 cm dužine.
Tako pripremljen korijen se suši na temperaturi oko 45 oC. Dobro osušena droga je bijele do svetložute boje, na prelomu dosta praši, mirisa je slabog a ukusa svojstvenog, sluzavog i sladunjavog. Od 3 - 4 kg svježeg korena dobije se 1 kg suhog.
Osim korijena, koji se vadi prve ili druge godine, beru se lišće i cvjetovi. Lišće se može brati i više puta tokom godine, ali je najbolje prije ili za vrijeme cvjetanja tj. u julu i avgustu. Smatra se da se u prvoj godini može brati najviše 1/3 lišća. Bere se zdravo i neoštećeno lišće. U drugoj godini broj berbi je veći nego u prvoj. Odnos svježeg i suhog lišća je oko 6 : 1. Osušen list je debeo, mek i kadifast pod prstima, bjelozelene boje, nema mirisa a ukusa je slabo sluzavog. Cvjetovi se kod dvogodišnje kulture beru u obe godine. Odnos svežeg i suhog cvijeta iznosi 7-8 :1. Lišće i cvijetovi se suše na temperaturi od 50 oC. Drogu je potrebno čuvati u dobro zatvorenim posudama, zaštićenu od vlage i insekata.
Najpopularniji je bijeli sljez Althaea officinalis L. od kojeg se koristi i cvijet i list i korijen.
Manje popularan je crni sljez Malva sylvestris L. od kojeg se bere cvijet i list.
Od najstarijih vremena sljez je služio kao ljekovita biljka i povrće. Mladi listovi u svježem stanju sadržavaju oko 120 mg % C vitamina, 18 mg% karotena, bogati su željezom i kalcijem. Mogu se prirediti kao varivo slično špinatu ili dodati juhama od povrća. Cvjetovi se mogu dodavati miješanim salatama ili koristiti za ukrašavanje mesnih i ribljih jela. Sjemenke su se nekad koristile kao afrodizijak (sredstvo za povečanje spolne moći).
Ljekovitost crnog sljeza
Ljekoviti su korijen, listovi i cvjetovi. Korijen se vadi u proljeće ili jesen, dok se listovi i cvjetovi skupljaju u vrijeme cvatnje. Listovi se beru sa što kraćom peteljkom, i samo ako su potpuno zdravi, tj. nemaju po sebi smeđe mrlje nastale obolijevanjem sljeza od hrđe. Svi dijelovi biljke sadržavaju sluzi, a u listovima se nalaze još i trjeslovine i flavonoidi. Biljne sluzi lokalno djeluju na kožu i sluznicu, te sprječavaju i ublažavaju upale u probavnom traktu (želucu, crijevima). Cijela je biljka bez mirisa, a okus je sluzav. Nakon sušenja listovi poprimaju pomalo neugodan okus na miševe.
Pripravljanje čaja
2 čajne žlice suhih, usitnjenih listova i cvjetova preliti sa 2,5 dl hladne vode i ostaviti nekoliko sati uz povremeno miješanje, a zatim procijediti. Prije uporabe napitak se može lagano zagrijati, i ako se pije za tegobe dišnih organa zasladiti medom.
Važno je napomenuti da se zbog sluzi, koje su najvažnija ljekovita tvar ove biljke, čaj priprema hladnim postupkom i da jedino na taj način njegova djelotvornost dolazi do izražaja.
Kod promuklosti se grglja mlaki čaj više puta dnevno. Obloge od čaja koristimo kod upala na koži, suhe kože te svrbeža kože u starosti. U pučkoj medicini crni sljez se koristi za toplu kupelj kod gangrenoznih rana nastalih zbog proširenja vena. Listovi i cvjetovi preliju se kipućom vodom i ostave poklopljeni pola sata. Kupelji se provode tri puta dnevno, a svaki put se priprema svježi oparak.
Najmanje popularan je mali sljez Malva neglecta Wallr.
Među sljezove se ubraja i biljka koju pojedinci znaju kao trandovilje ili Althaea rosea Cav. Od njega se bere samo cvijet, po mogućnosti bez čaške, i koristi se radi boje čaja ili drugih napitaka. I bere se isključivo samo tamno ljubičasti cvijet jer ima i drugih.
Druga imena: crveni sljez, carev cvijet, ružičasti bijeli sljez, pitomi sljez, trandavilje.
Strana imena: engleski Garden mallow - Hollyhock, francuski Rose tremiere - Passe rose; njemački Gewohnliche Stockrose Pappelrose - Schwarze Malve - Stockmalve - Stockrose - Winterrose; slovenski rožlin - rdeči slez; srpski vrtni slez; talijanski Malvarosa - Malvone roseo - Rosone.
Antipiretik, antiinflamatorik, antiseptik, adstrigent, diuretik, akspektorans, emolient, febrifug, laksativ, resolvens.
Iz povijesti
Kao samonikla biljka Male Azije i Kine proširila se i na Apeninski i Balkanski poluotok. Ime dobiva po grčkoj riječi Althaia, što znači liječiti. Karlo Veliki uvodi 812. godine obaveznu sadnju u Francuskoj. U narodu postoji običaj i navika da se sadi trandovilje ispred kuće ako u toj kući postoji djevojka za udaju.
Opis
Višegodišnja ukrasna biljka visine i do 3 metra, s jakom uspravnom četinjastom, dlakavom stabljikom i listovima koji su srcoliki, ovalni do jajasti, na rubovima nazubljeni. Lijepi veliki i krupni cvjetovi mogu biti ružičasti, čokoladni, tamnocrveni, bijeli, žuti do crvenkasti.
Vrijeme cvatnje: srpanj - kolovoz
Miris i okus: Mirišljiv miris i gorak okus
Stanište
Uzgaja se u vrtovima i oko kuća kao ukrasna biljka a možemo ju naći i u prirodi gdje raste samoniklo.
Branje i prerada
Mladi listovi, mladi izdanci, cvjetni pupoljci, rabe se za jelo sirovi ili kuhani, a cvjetne latice i cvjetni pupoljci za salatu. Za lijek sušimo tek otvorene cvjetove iz cvjetnog pupoljka, koje sušimo brzo na toplom mjestu kako bi sačuvali svoju prirodnu boju. Pohranimo ih u hermetičku ambalažu.
Ljekoviti sadržaj: eterična ulja, antocijanin, taninske kiseline, sluzi, crvene boje - altein, fenolna kiselina, mineralne tvari itd.
Ljekovito djelovanje
Ljekovitost sluzi trandovilja uspješno se rabi u liječenju gornjih dišnih puteva kao što su katar i upalna stanja sluznice. Cvijet trandovilja u pučkoj medicini predstavlja stari i provjereni lijek za liječenje sluznice dišnih, probavnih i mokraćnih organa te se rabi za liječenje prsnih tegoba (upala dišnih organa i puta, za smirenje kašlja, prehlade, bronhitisa, kroničnog bronhitisa, tuberkuloze, katara, bolova u prsima itd), bolesti grla (angine, za ispiranje i grgljanje usne šupljine naručito za pušače kojima je grlo suho od pretjeranog pušenja, upala jednjaka, promuklosti, katara), slabe cirkulacije, tegoba želuca i crijeva ( katara želuca i crijeva, gastritisa, kod poremećaja pražnjenja crijeva - zatvora itd), bolesti bubrega (za jače mokrenje, katar mjehura, bolesti žena (dismonorejom, upala maternice), bolesti kože (raznih upalnih i infektivnih stanja na koži - čirevi, opekline, osipi, erupcije, ubodi i ugrizi otrovnih životinja, otekline itd), raznog krvarenja, bol uha (parenje uha itd).
Mladice rabimo za olakšavanja porođajnih muka.
Sok korijena i cijele biljke u cvatu rabimo kod gubitka apetita a sam korijen rabimo za liječenje vanjskih čireva (oblog), a za unutarnju uporabu kod dizenterije.
Sjeme se rabi za liječenje pojačanog mokrenja, raznih grozničavih stanja sa temperaturom, kožnih tegoba (kao što su osipi i razne kožne nečistoće itd.)
Ljekovito bilje s kojim se miješa za čajne mješavine je bijeli sljez, crni sljez, divizma, kamilica, metvica, plućnjak, stolisnik itd.
Zapadna pučka medicina
antipiretik, antiseptik, antiinflamatorik, adstrigent, diuretik, emolient, febrifug, laksativ, za liječenje: angine, bronhitisa, grčeva, izostale mjesečnice, kašlja, opekline, raznih rana i povreda kože, upalnih stanja, upale usta, upale jednjaka, ugrizi otrovnih životinja, zubobolje, za ispiranje usta, kao i zagrgljanje, za olakšavanje tegoba, za bojanje itd. U tibetanskoj medicini korijen i cvijet se rabe za tegobe bubrega, upalnih stanja, ženskih bolesti itd.
(za navedena oboljenja)
1 čajna žličica suhih cvjetova, 2dl vode,
Uputa za pripremu: vrućom vodom prelijemo bilje, poklopimo da odstoji 15 minuta i procijedimo.
Uputa za uporabu: pijemo 2-3 šalice čaja na dan.
Tinktura
(za navedena oboljenja)
200 grama cvjetnih usitnjenih pupova i cvjetova, 1 lit 70% alkohola
Uputa za pripremu: močimo u alkoholu 30 dana bilje i procijedimo.
Uputa za uporabu: uzimamo 3 puta na dan od 10-15 kapi s malo vode ili čaja.
Vino
(za prsne bolesti)
15 grama cvjetova, 1.5 dl vina, 1.5 dl vode, 1 jušna žlica meda i vode kuhamo par minuta, poklopimo da odstoji pola sata i procijedimo.
Uporaba: pijemo svakih sat vremena po jušnu žlicu pripravka. Mogu se dnevno popiti i do tri šalice pripravka.
Preživljavanje u prirodi
Proljeće-ljeto-mladi izdanci kao i cvjetni pupoljci su jestivi sirovi, a mogu se rabiti i cvjetne latice za salatu. Sjemenke su dobra zamjena za kavu ako ih prepržimo.
Razno
Cvjetovi se rabe za dobivanje crvene, žute, ružičaste boje, a stabljika za dobivanje papira.