Šparoge (Asparagus officinalis)

[sometimes]

proljece je i u nasim krajevima pocele su sparuge...

cura, ja i nas dlakavi prijatelj smo isli danas u sumu brati sparuge i mogu vam reci da je to milinaaaaaaaaa....., ajde svi u sumu.....


ŠPAROGA - ASPARAGUS OFFICINALIS L.
Sinonimi: Asparagus altilis Aschers. — Asparagus hortensis Mili.
Narodni nazivi: beluš, kalenac, kuka, pitome šparoge, pitomi sparog, pitomi šparglin, sparga, šparoga, špargelj, šparglin, šparog, vilina metla.

Opis biljke: šparoga je trajna biljka s kratkim drvenastim i jako razvijenim podankom koji je većinom vodoravan i proviđen dugim i debelim sukorijenjem.

Iz podanka tjeraju u proljeće mnogi poput prsta debeli izdanci bijele boje, pokriveni mesnatim ljuskama no, čim se izdanci pojave na danjem svjetlu, odmah postanu zeleni. Izdanci se u proljeće režu 20 do 25 cm ispod površine zemlje i daju veoma cijenjeno povrće.

Ako se izdanci ostave, oni izrastu u stabljiku visoku i do 1,5 m, koja se razgranjuje i nosi malene, suhe i ljuskave listiće. Izdanci tek treće godine dospijevaju do cvatnje.

Cvjetovi su zelenkasto-bijeli, a plodovi su crvene bobe veličine graška. Te bobe rado jedu ptice, jer se u bobama nalazi sjeme.

Šparoge rastu osim u povrtnjacima i slobodno u prirodi kao poludivlje.

Miris i okus: izdanci šparoge su slatkasta mirisa i okusa, podanak je također slatkast do trpak a u bobama sadržano crno sjeme nema ni mirisa ni okusa.



Vrijeme cvatnje: sredina svibnja do sredine lipnja a vrijeme sazrijevanja boba u kolovozu.

Stanište: prvotna domovina šparoge je južna Evropa, gdje se često pojavljuje kao samonikla biljka na stjenovitim i šljunčanim riječnim obalama te među kamenjem, naročito na obalnom području.

Oplemenjena šparoga mnogo se uzgaja na posebnim gredicama u povrtnjacima.

Šparoga nije zaboravila svoju prvotnu topliju domovinu, pa u prirodi najbolje uspijeva u klimatskim uvjetima, pogodnim za uzgoj vinove loze.

Ljekoviti dijelovi biljke: u travnju i svibnju režu se izdanci šparoge a podanak sa sukorijenjem (Rhizoma Asparagi) iskapa se u jesen.

Ljekovite i djelotvorne tvari: mnogobrojne tvari kao asparagin, masno i eterično ulje, do 40 % šećera u podanku nisu sadržane u mladim izdancima koji se upotrebljavaju kao povrće.

Osim navedenog, tragovi arzena, jantarna kiselina, tirozin i metilmerkaptan uvjetuju ljekovito djelovanje šparoga.
U mladim izdancima dokazani su konačno tragovi holina.
Vitamini A, B i C, željezo, fosfor, kalcij upotpunjuju ljekovita svojstva šparoge.

Ljekovito djelovanje: iako šparoga nije ljekovita biljka u službenoj upotrebi, njezina je ljekovitost značajna.

Svojim ljekovitim svojstvima nadmašuje neke ljekovite biljke koje su u službenoj upotrebi.
Prije svega treba spomenuti da uživanjem šparoge raste djelatnost bubrežnih stanica i povećava se izlučivanje vode iz tijela. Šparoga je više nego dijetna hrana za oboljele na bubrezima ali kod upale bubrega, naprotiv, treba izbjegavati šparogu.

Mali sadržaj ugljikohidrata čini šparogu odličnom dijetnom hranom za šećerne bolesnike.

Budući da šparoga veže obilno masti, naročito vrhnje i maslac, priprema se kao veoma kalorična za šećerne bolesnike. To je od značenja i za dijetu omršavjelih i neishranjenih osoba, koje se oporavljaju nakon bolesti jer osim toga šparoga veoma pobuđuje apetit.

Osim povećanja izlučivanja vode, šparoga ima i svojstvo da lagano otvara. Neprobavljiva duga celulozna vlakna šparoge povećavaju kao balast količinu stolice i na taj način imaju učinak otvaranja na debelo crijevo.

Nakon uživanja šparoge mokraća ima karakterističan miris, što ne smije uznemirivati, jer je to samo znak da se iz tijela odvode nakupljene otrovne tvari.

Ako se uzme 3 puta na dan ½ do 1 g sjemena šparoge u prahu, onda to umiruje stalno povraćanje i ima slično djelovanje na umirenje želuca kao sjeme aniša, i kima,

Konačno, podanak šparoge ubraja se u »korijenje koje otvara« uz komorač , peršun i celer.

Čajna mješavina koja se preporučuje za pospješivanje izlučivanja mokraće: u jednakim dijelovima pomiješa se podanak šparoge, komorač, celer, i peršun. Od te mješavine uzme se 1 čajna žlica za 1 šalicu čajnog oparka, a pije se dnevno 1 do 2 šalice, u gutljajima i nezaslađeno.

Pripravak za jačanje srca: 60 g šparoge stavi se u 3/4 litre hladne vode i taj pripravak se stavi kroz 8 sati na močenje. U 1/4 litre mlačne vode stave se 2 čajne žlice meda, nakon čega se oba pripravka pomiješaju i od toga se svaki sat uzima po 1 jedaća žlica.

Iz bilinarskih knjiga i pučke medicine: pripravak podanka šparoge kuhanog u vodi ili vinu pospješuje rad jetre, odstranjuje žuticu i čisti bubrege i mjehur. Podanak šparoge pomaže protiv bolova u bokovima, a kuhan u vinu i toplo držan u ustima umiruje zubobolju.

U pučkoj medicini, kao i u starim bilinarskim knjigama i zapisima, tvrdi se da veće uživanje šparoge uzrokuje pojavu krvi u mokraći (hematurija) pa čak i šećernu bolest, no u tom pogledu ne postoje kliničke potvrde, ali i najbolje ljekovite biljke mogu kod pretjerane upotrebe izazvati štetne posljedice.

U vezi s time treba reći da kod nekih osoba postoji prema šparogi prevelika osjetljivost (idiosinkrazija) pa se već kod diranja šparoge može pojaviti kožni osip. Ta se preosjetljivost pokazuje već pri samom mirisanju, pa je to već neka vrst opomene. Takve osobe ne smiju šparogu ni dirati ni uživati.

Iz povijesti šparoge: šparoga pripada najstarijim ljekovitim biljkama. Jedna vrsta šparoge s Dalekog istoka (Asparagus lucidus) bila je u staroj Kini pod imenom Tien man Tung, već oko 3000. god. pr. n. e. veoma cijenjena ljekovita biljka protiv napadaja suhog kašlja, za jačanje pluća, za liječenje oteklina na koži i čireva i za ublaživanje vrućine i bolova u nogama.

Kupelj za noge od šparoge za prispjelog gosta bio je znak, da se domaćin naročito brine za dobro osjećanje svoga gosta.

I u starom Egiptu bila je šparoga znamenita, ljekovita i kulturna biljka. U grobnicama Sakkara piramida, oko 2700. god. pr. n. e. nalazi se i šparoga naslikana među žrtvenim darovima koji su se dali mrtvacu. Iz slika se razabire da šparoga nije dana mrtvacu samo kao ljekovita biljka nego i kao kuhinjska zelen, jer je očito već bilo poznato da se šparoga smatrala poslasticom.

Liječnici starog vijeka primijenili su šparogu mnogo puta; tako ju je, među ostalim, i Hipokrat upotrijebio protiv bolova u kukovima, a njezin podanak protiv žutice.
Da i Rimljani nisu odbijali poslastice i da su veoma hvalili šparogu kao kuhinjsku zelen, ne treba se čuditi, jer i Plinije obavještava o ponekim ljekovitim receptima sa šparogom.

U Njemačkoj je šparoga postala poznata tek u 16. stoljeću i od tada se mnoge upute nalaze u bilinarskim knjigama. Već kroničari starog vijeka javljaju da je šparoga kao jelo bila odabrana za svečane gozbe i bankete.

O šparogi bi se još mnogo toga povijesno zanimljivog moglo napisati, no kao zaključak treba dati još jedan kuhinjski savjet.

Šparogu, koja je postala drvenasta, ne treba odmah baciti jer ona daje ukusnu juhu ako se skuha sa zelenjem za juhu, te se na taj način pripremi prava dijetna juha za bolesne želuce.

ljudi moji to je to, ajde stvarno svi u sumu

[Red]

Uh mislim da sam ih u tjedan dana jela svaki drugi dan na fritaju nije da sam neki fan, priznajem, ali volim pojest nesto drugacije za promjenu.

kad idem u potragu i branje, samnom je lako, ne vidim ih a drugi iza mene skupljaju no svejedno uzivam u setnji i blejanju po zbunju, sa vrlo malim uspjehom...hahaha

u slast ljudi!

[mr. gljiva]

doša kum s mora, donia tankih gorkih od babe vlajne... pa lešo, gore domaćeg maslinovog i sve skupa zgnječiti vilicom inače mi paše gorčina u ovo prvo proljeće jer sam od malih nogu navučen na divlji radič

[sometimes]

hvala na slikama.......

[Fig]

zanimljivo ovo sa čajnom mješavinom i juhom od odrvenjelih dijelova koji se inače škartiraju, nadam se isprobavanju tih manje uobičajenijih metoda pripravljanja.

već svaki dan u zadnjih pet dana šećem i odmaram šumom većinu dnevnog vremena, te naberem nešto šparuga za užinicu ili večericu. maknuo sam se malo od standardnosti pripravljanja samo sa fritajom, već sad iskušavam neke kombinacije na maslinovim/bučinim (kako kad), sa lukom i češnjakom, dodam malo domaćega vina za onaj karakterističan ukus, na to topljeni sir i fritaja, a na sve to samljevene pikantne papričice u prahu (moguće C. chinense ali nisam skroz siguran, u svakom slučaju veoma fino žare)... meni veoma fino i jednostavno.

sada nije stran ni bljušt (Tamus communis) za koji se govori da je kao muško od šparoge (barem sam ja to često slušao u djetinjstvu) ali zna se da je posve druga biljka sa veoma finim mladim izdancima koji se beru i spremaju isto kao šparoge. zna biti veoma velikih i finih zavinutih mlađahnih primjeraka. crvene sočne bobice kao plodovi se ne konzumiraju, kao niti podanak zbog određene razine toksičnosti.

još znam ubrat i leprince koji su mladi izdanci veprine (Ruscus aculeatus - veprinac, ježevina, metlika). veoma se naširoko prostiru ispod medunčevih krošanja i sl. ali više ne vidim, ni ne čujem nikog od autohtonih starosjedioca da ih koristi kao hranu uz šparuge.
mladi izdanci su nešto deblji zanimljivog izgleda, te sam se ja nekako naučio radit salatu od njih sa običnom zelenom salatom ili domaćim radićem pored izfriganih šparuga. dodat začine po izboru i milina. inače, izdanci su meni dosta gorkiji od samih šparuga pa to na neki način dosta začinim po guštu. također su dobri za bubrege i sami unrinarni trakt, konstipaciju i bolji krvotok... još iz doba starog Plinija, te se spominje i djelotvornije djelovanje od samih šparoga, međutim mislim kako su većini šparoge ipak okusno privlačnije. al opet, kako kome.

ima još dosta finih biljaka koje sada možemo brat uz šparuge kroz primorske šume i na razne načine pripremat za slast i bolju hranu, kao što je crvena tetivika ili japanski dvornik, ali njih još nisam konzumirao.

[sometimes]

nije neka manje uobicajena metoda ali rizoto od sparuga i repova od kozica je zakon, onako stavis istovremeno rizu i sparuge, a podlijevas sa vodom gdje si kuhao kozice i pri kraju samo ubacis te repove unutra, malo maslinovog ulja odozgo i pustis neko vrijeme da ostoji, ma stvarno zakon, ja kupim repove od kozica u konzumu, one od leda i ok su.....

u slast....

[Shanti]

Meni jedenje šparoga samo ide "na licu mjesta" onako sirove,nekad ih ni ne uberem nego onako na sve 4 ko da nemam ruke, divlje , ne volim ih kuhat ako ne treba, još mi pokvare okus jaja a i zdravije su nekuhane...

Btw. čuo sam dobar recept sa šparogama, jedan od najboljih koji sam probo
Za više ljudi :

Pripremit klasično, maslinovo ulje, luk, izdinstat, narezat na sitno jedno kilogram pršuta, stavit 10-ak jaja i komadić šparuge od oka, otprilike veličine kao pola malog prsta na ruci, i to je to.

[sometimes]

ma nekako mi se cini puno tih sparuga u tom tvom receptu

[mr. gljiva]

još znam ubrat i leprince koji su mladi izdanci veprine (Ruscus aculeatus - veprinac, ježevina, metlika). veoma se naširoko prostiru ispod medunčevih krošanja i sl. ali više ne vidim, ni ne čujem nikog od autohtonih starosjedioca da ih koristi kao hranu uz šparuge.

Lijepo bih molio da ako je ubuduće vidite po prirodi ostavite na miru. Na popisu je ugroženih vrsta i strogo je zaštićena, bar je bila prije 8 godina kad sam je prvi put upoznao cvjećari su je brali za svoje aranžmane i doveli do istrebljenja...teško se zakorjenjuje i opstaje samo u svojim prirodnim staništima.

[Fig]

Nisam imao takvo saznanje zbog širokog spektra dostupnosti i primorskog areala. Zauzima ogromne prostore, te je višegodišnja biljka koja može narast i do metar visine, tako da su ti prizori zaista nešto, te veoma dominira kao vrsta donjim zeljastim slojem šuma hrasta medunca i sl.

Malo sam se podsjetio i čini se kako je naglasak samo na mekolisnoj veprini (Ruscus hypoglossum) od veprina, koja ima slične karakteristike kao i oštrolisna, međutim sporije raste pod zastorom gorskih bukovih šuma i ne dostiže slične proporcije, već dosta manje. Nju se ne nalazi tako često po šumama, te ne grupno kao oštrolisnu. Sadi je se po okućnicama i šumama radi zaštite od izumiranja, ponovno introduciranje. Nalazi se na tzv. crvenom popisu, i da, kod nje su uzrok ta pomamna branja za aranžmane.
Ima i Ruscus hypophyllum koja je isto češća pojava po šumama, ali ne toliko izraženih ljekovitih svojstava, te također nije zaštićena. Ima ih još, ali ove su europski značajne.

U svakom slučaju, otvorio si mi malo oči da dublje gurnem nos zbog čudnovatosti informacije i ne nalazim R. aculeatus na ikakvom popisu zaštićenih vrsta, osim naravno ove mekolisne i jedine od veprina, tj. mislim da ima još jedna koja je endem Azerbajdžana.