Povijest
Lavanda, grmolika mediteranska biljka stigla s grčkih otoka, nosi sa sobom povijest dugu 2500 godina. U to vrijeme otkriveno je i imenovano tridesetak vrsta i dvjestotinjak podvrsta i sorata lavande. Pridavala su joj se razna svojstva i čovjek ju je upotrebljavao u razne svrhe. Legenda kaže da je upravo lavandina vodica pomogla egipatskoj kraljici Kleopatri da zavede rimskog imperatora Cezara. A neke je, poput francuskog kralja Charlesa IV., koji je uvijek sa sobom na putovanja nosio jastuke punjene lavandinim cvijetom, blago uspavljivala.
Lavandula officinalis*- (Despik)
Farmacijski – ljekarnički naziv : Oleum, Flores lavandulae.
Ostali narodni nazivi su : despik, despić, trna, lavandula…
Lavandula vera**– Lavandula spica officinalis,- ova je biljka pogodna za uzgoj u vrtu.
Lavandi ima više vrsta i postoji 25-30 različitih vrsta lavande, a neke od njih su:
Lavandula abrotanoides
Lavandula angustifolia
Lavandula canariensis
Lavandula dentata
Lavandula lanata
Lavandula latifolia
Lavandula multifida
Lavandula pinnata
Lavandula stoechas
Lavandula viridis
Lavandula x intermedia
Najčešće vrste lavandi čija se eterična ulja mogu naći na tržištu su:
* prava lavanda (Lavandula officinalis, sinonimi: L. vera, L. angustifolia)
* širokolisna lavanda (Lavandula spica, sinonim: L. latifolia)
* španjolska lavanda (Lavandula stoechas, čita se “stehas”)
* lavandini (Lavandula x hybrida), npr hvarski lavandin
Lavanda je vrlo dekorativna, ugodna mirisa i ljekovita. Karakteristika joj je da je biljka mediteranskog podneblja, u kontinentalnim krajevima nalazimo ju rijetko, ali jednako dobro i tu uspjeva, kao sadnicu koja krasi nečiji balkon. Spada u porodicu Labiatae – Usnače (usnatice), po drugim autorima opet u porodicu Lamiaceae (Labiatae)***, no to je stvar za botaničare.
Raste svuda po kršu i suhim predjelima. To je višegodišnja polugrmolika biljka uspravne ili savinute stabljike visoke 50-80 cm., cvjetovi su ljubičaste boje, pršljenasto raspoređeni u dugim klasatim cvatovima. Zbog dlakavosti se biljka čini siva.
Cvate od lipnja do srpnja (kolovoza), a sakuplja se kao lijek cijelo ljeto. Cijela biljka se sabire u rujnu, a vršci s cvjetovima u srpnju i kolovozu.
Upotrebljavaju se cvjetovi i listovi koji se suše u hladu na zračnom mjestu.
Razmnožava se sjemenom u sanduke u ranu zimu ili na otvorenom u rano proljeće. Mlade biljke nikle iz sjemena treba posaditi – presaditi potkraj svibnja. Ne traži puno vlage i nije zahtjevna u pogledu tla.
Uzgoj:
Za lavandu možemo reći da je čista ekološka biljka pošto u uzgoju ne zahtijeva nikakvu kemijsku zaštitu a dobro uspijeva i bez upotrebe mineralnih gnojiva.
Lavanda je i skromnih zahtijeva prema tlu. Pogoduju joj i slabije plodna siromašna tla raznih struktura. Voli lagana pjeskovita i šljunčana zemljišta ali uspijeva i na glinovitim. Ipak uvjet je da je tlo dobre propusnosti, odnosno dobre drenaže jer lavanda ne podnosi stajaću vodu. Dulji period pod vodom može je uništit .
Lavanda ne voli ni kisela tla, bolje joj odgovaraju vapnenasta tla 6,5-7,5 ph kiselosti.
Osunčano mjesto.
Ljekovito djelovanje:
Od cvjetnih vrhova , prije no što cvjetovi sasvim izbiju, priprema se ljekoviti čaj i vadi ulje, a od cvjetnih klasića miris za parfem.
Služi kao antiseptik, antispazmodik (protiv bolova kod reumatizma – pomiješana s alkoholom), i kao sredstvo protiv raznih infekcija grla i ždrijela. Lavandino ulje ublažuje migrenu i nervoznu glavobolju, lupanje srca, neurastenije, te boli u želučano-crijevnom sustavu. Njezino ulje uništava streptokoke (streptoccocus albus), pyogenes i dr. Ako se 5-10 kapi lavandina ulja uzme na kocki šećera, to smiruje uzbuđenost, bolove oko srca, depresiju, navale krvi u glavu, vrtoglavicu i uklanja nesvjesticu.
Postoji recept za pripravak od smjese lavandinog ulja i ostalih sastojaka za izradu laganog anestetstog preparata.