The Majka

Povodom prinove u mojoj maloj obitelji odlučio sam priupitati tko još ima djecu na ovom forumu i kako se snalazite u toj ulozi....?

Da li idete još uvijek na festivale, da li uopce imate vremena za izlaske (ako vas privlače), da li si još uvijek priuštite par sati za neki trip na gljivama ili pljugicu?

Da li ste sretniji sad ili prije?

Meni osobno je ova uloga oca bas sjela, postao sam odgovorniji i sviđa mi se, zna biti i naporno jer radim, a treba se dizati po noći, nunati da prođu grčevi i onda ujutro krenuti da zaradiš plaću ali dobro, sve to nestane kad dobiješ smješak tog predivnog stvorenja.....

Još uvijek dobijem leptiriće u trbuhu kad pogledam inserte sa nekog pary-a i kad čujem neku muziku koju volim, rado bi se opustio na nekom takvom mjestu ali za sad nemam vremena..., jedino šta si priuštim je pljugica prije spavanja, onako navečer kad sve prođe i kad imam onih pola sata za sebe ili dok šetam psa..., i tada dobijem uvijek neku dobru ideju za sutra, sve mi sjedne na svoje mjesto, analiziram dan koji je protekao, postanem svjestan grešaka koje sam napravio (ako sam ih napravio) i svega drugog, mislim da si čovjek mora priuštiti neko zadovoljstvo ekstra i nagraditi sam sebe nakon napornog dana - pa šta god ta nagrada bila....

toliko od mene - za sad

Ja sam odlucio s svojom partnericom ne imati klince. Vjerujem da je osjecaj predivan, ali jednostavno ne zelim dovesti dijete u ovakav svijet..mozda je samo greska u meni..no tako ce biti..mozda je i bolje da se ova "loza" zavrsi samnom.

....ja razumijem svakojake odluke pošto se u mojoj glavi svašta mota i sve poštujem...., uglavnom te razumijem u potpunosti, i da, osjećaj je predivan ali baš iz razloga koje si naveo ti stvori i brdo briga, ali šta sad...., borba....

ja mogu reći da sam se nauživao u životu i nadam se da će i ona...., ja ću napraviti sve šta je u mojoj moći da joj to priuštim ali puno toga je poslje i na njima samima....

ja nemam djecu, ali imam starce,

AFX je napisao/la:Ja sam odlucio s svojom partnericom ne imati klince. Vjerujem da je osjecaj predivan, ali jednostavno ne zelim dovesti dijete u ovakav svijet..mozda je samo greska u meni..no tako ce biti..mozda je i bolje da se ova "loza" zavrsi samnom.

Lagao bih, kad bi rekao da poštujem takvu odluku...jedino što poštujem je pravo svakog od nas da o sebi i o svom životu odlučuje prema vlastitom nahođenju . To priznajem ....to poštujem . No , svaka odluka nosi u sebi dio sebičnosti , odgovornosti i hrabrosti a napose ispravnosti ili neispravnosti. O tome možemo raspravljati , slagati se ili ne , poštivati ili ne , prihvatiti ili ne prihvatiti . Dakle , pravo na neku odluku ne donosi sa sobom nužnost ispravnosti ili neispravnosti iste ..Zato će ova a i svaka druga rasprava , mišljenje , biti obojana vlastitim iskustvom , obrascima i uvjetovanostima svake vrste pa samim tim i preosobna , subjektivna , a da bi bila mjerodavna ili istinita . Eto , sa tim na umu , smatram da odluka o ne imati djecu zavisi samo od nas samih i koliko smo spremni na dar života nekom drugom . Sa tog aspekta , svrha života je prije svega sam život a onda sve ono šta taj život sadržava u sebi kao drugo i trečerazredna manifestacija . Ja imam četvero djece i zahvaljujem Stvoritelju na daru života koji je proistekao kroz mene , ne od mene , jer život nas samih kao i životi naše djece nije naše vlasništvo , mada se tako čini i mada mi , ljudska bića , rado prisvajamo život smatrajući ga "svojim" . Život nije naše vlasništvo , moglo bi se reći da smo "mi" (koje u stvari lažno postoji) vlasništvo života . To je ta velika razlika . Mi smo vlasništvo života .

Nejasno mi je kakav je to svijet u koji netko ne želi dovesti djete? Južna Afrika ? Zumba-Zumba pleme glavosječa ? Gle , i tamo ima vesele nasmijane djece koja se igraju sa osmjehom na licu.. Da li je za to djete bolje da se uopće ne rodi ili da se rodi pa samo ocijeni kvalitetu svjeta u kojem živi ? Tko nam garantira da to dijete , rođeno u ovakvom svjetu kakav jeste , neće taj svjet učiniti svojim življenjem i dijelima daleko boljim i ljepšim sebi, i ostalima koji će živjeti poslije njega ..Ima li ono pravo da ostavi svoj trag , doprinos i udio u boljem sutra , ima li pravo na budučnost u koju je uložilo svoja djela , svoj život , ostavljajući ga nadolazečim pokoljenjima , ljepšim i boljim , sretnijim...

Da li je ovaj svjet i okruženje radikalno bolji od svjeta od prije samo stotinjak godina , godina kada je svaka druga bolest bila neizlječiva , kada su siromaštvo , jad i nepismenost bile notorne činjenice večini žitelja , znanje bilo bogohulno i privilegija malobrojnih , uglavnom crkvenih i plemičkih velikodostojanstvenika? Naravno da jeste. Znači li to da naši prapradjedovi , prapraroditelji a svjesni svega gore iznesenog nisu trebali nastaviti život? Nisu trebali omogučiti nove jedinke jer je navodno njihov svjet bio "onakav" ili "ovakav" ?

Neka , baš zato što je svjet takav kakav je , nesavršen i nepotpun treba ga prihvatiti objeručke...prihvatiti sve njegove izazove kao dar , kao poklon koji se veoma veoma rijetko dobije u obliku prilike da se upišemo u knjigu Života.
Zato je taj čin darivanja , preplemenit i preznačajan a da bi se tek tako donijela neka odluka o nečijem postojanju ili nepostojanju...a bez dubokoumnog razmišljanja ...sagledavanja za i protiv.
Iz osobnog iskustva tvrdim da bi mi život bez djece bio prazan , siromašan i nepotpun , besciljan i beznačajan i da ništa ne donosi radost i oplemenjuje život kao sam život ...
Ako može značiti , podatak , da neznam nikog , ama baš nikog koji bi rekao da mu je žao što ima djecu a da ih podosta poznajem koji žale i čine sve da dobiju potomstvo ako to ne mogu iz zdravstvenih razloga . Jednako tako neznam ni jedno djete koje bi voljelo da se nije rodilo a da je zdravo . Tko je u pravu ? Jedini način je da se ima djecu i iskustvo roditeljstva pa da se onda usporedi kvaliteta življenja sa ili bez djece.
No , da napravim suma sumarum ...bez ikakve namjere da nešto sugeriram ili osuđujem bilo koga ili namečem svoje mišljenje i uvjerenja želim samo reći da je svjet sa djecom bogatiji i sretniji i da mu je , usuđujem se to reći , upravo to, možda i svrha.

....četvero djece antonio..., mogu samo čestitati...., velika sreća je u tvom domu, a vjerujem i velika odgovornost....
...sviđa mi se način na koji razmišljaš, meni je iskreno sve to tako novo i koliko got da sam se imao vremena pripremiti na to i razmišljao o tome punih 9 mjeseci nisam ni slutio da će biti ovako...., nešto tako vrijedno držati u rukama je neopisivo lijepo iskustvo..., umoran sam jer su noći kakve jesu ali sretan, sretan jer sve ide kako treba, a zdravlje je tu na prvom mjestu...

što se tiče kvalitete življenja ne mogu usporediti jedno sa drugim, kao da su to dva različita života, prije sam gledao samo na sebe, možda i previše, a sad sa istim takvim žarom se posvetiš nekom drugom, počinjem ustvari ponovno odgajati sebe kako odgajam i nju (i ako ne mogu reći da je to, za sad, baš pravo odgajanje jer je pre rano da bi se to nazvalo tim riječima) i upoznajem neke druge, nove vrijednosti u životu...., a ne mogu ni zamisliti osjećaj koji te preplavi kada počneš vidjeti u tom predivnom stvorenju neke svoje osobine - kako kažu: "neprocjenjivo"....

sometimes je napisao/la: a ne mogu ni zamisliti osjećaj koji te preplavi kada počneš vidjeti u tom predivnom stvorenju neke svoje osobine - kako kažu: "neprocjenjivo"....

Istina , vidjet ćeš kad budu veliki , 10-15 godina kad ti klinci budu imali , kad su već pomalo svoji i zreli i kad ih budeš posmatrao ...vidjet češ sebe u njima i pitat češ se često sa udivljenjem , kakvo je čudo života proisteklo kroz tebe i srce će ti biti prepuno ponosa i udivljenja . Nemoj stati na jednom djetetu . jedno ko ni jedno ..tako se kaže , nego lupi 3-4 pa i više . Možda mi nečeš vjerovati ali nije ništa drastićno ni skuplje ni teže imat 2-3 ili jedno djete makar ne izgleda tako ...a zadovoljstvo je kudikamo veće , no , to je samo moje mišljenje ..ja sam imao specifičan život...Da sam nešto mlađi i da imam , što bi rekao Don Huan " dostojnog protivnika" , eh , eh , još bi bilo bebica

hahahahahaha....., još kažeš? a vidjeti ćemo što nosi budućnost, za sad moram dati malo vremena za oporavak svojoj "boljoj polovici"...., tek je pao prvi "postporođajni sex" , naši dobri prijatelji imaju dvoje djece i treće na putu i isto kažu da nije ni drastično skuplje ni teže, s tim da ne rade sad neke neznam kako dobro plaćene poslove....,kažu da im jednostavno fali taj dječiji plač u kući i zato su se odlučili na drugo i sad na treće dijete...., a koliko vidim klinci su im presretni da će dobiti seku ili bracu....

moje osobno mišljenje je da kad se dvoje slažu i poštuju, i ne dijele poslove na muške i ženske (dobro..., naravno da ne mogu ja dojiti) i kad su jedan drugom podrška u svemu, da ništa nije teško, sve se može..., obitelj je, mogu reći, nešto sveto, nešto iznad svega, na prvom mjestu...., tek sad kužim svoje starce u nekim stvarima, a taj stupanj razumjevanja možeš doseći samo ako i sam postaneš roditelj, sve ono: "ma kužim ja njih..." je jedno veliko ništa....

neznam da li brijem ili to ide tako, ali čini mi se da se povećava natalitet u nas jer gdje god da se okrenem vidim ljude sa djecom, možda to nisam prije primjećivao i išao za tim ali eto....

Meni je dijete nekako dalo viši smisao i veći gušt u životu, nekako kao da sada smislenije uživam kada uživam u "slobodi". Shvatio sam i svakim danom sve više shvaćam da je vremena sve manje, odnosno da prolazi brzo te da treba smisleno uživati. nekima to treba da se trgnu, nekima da gledaju sebe kroz njih a nekima to ne treba.
Naravno da je teže, i nekad bi da dao sve da problemi i obveze pređu na nekoga nekoga drugoga ali tako sam odlučio i ne žalim se.
Ovo što je AFX odlučio je super odluka jer nema potrebe da svi imamo djecu, zašto bi svi radili na reprodukciji ove vrste, a osim toga i u plemenima nisu svi imali djecu, pogotovo šamani Čak mislim da je i Kastaneda rekao kako su djeca problem jer ti kradu neki vrag, ne sjećam se točno, no ako je AFX odlučio biti šaman ko ce mu od nas objasniti suprotno osim toga treba imati hrabrosti i snage ne imati djecu jer ipak kad pogledamo to je jedan od najjačih ljudskih poriva i mislim da su sa strane prirode tu najveća iskušenja tako da svaka čast

a kako stojite sa cijepljenjem, koja su vaša razmišljanja, jeste li ih uopće cijepili?

svašta sam pročitao, svakog pitao za savjet, i samo sam upao u još veću dubiozu....

prije pet dana smo bili na cijepljenju 6 u 1 ,to je kao obavezno u drugom mjesecu života, jer inače kažu da ne može ni u vrtić ni u školu, nije mi bilo svejedno pogotovo kad sam išao proučavati tu temu ali eto draga i ja smo ipak odlučili na cijepljenje...., mogu reći da je bilo nekih sitnih (vidljivih) nuspojava kao npr. veća razdražljivost, plač, čak i povračanje ali evo jučer se je sve smirilo...., a za daljnja cijepljenja još neznam šta ću....