Za one koji ne znaju, Otok Cres je smješten između istarskog poluotoka i zapadne strane otoka Krka, a mjesto Beli nalazi se na sjevernom djelu otoka Cresa. U Povijesnom gradiću Beli smještenom na brijegu iznad mora živi se tradicionalno preko 2000 godina. U podnožju mjesta nalazi se mala ribarska lučica i prekrasna šljunčana plaža na kojoj se nalaze malene kamene kućice.
Mislim da je jedan preletio iznad nas dok smo se suncali na plazi nedaleko Belog. Ogromna pticurina preletila nam je iznad glave, sto vjerujem da ne moze biti nista drugo doli Bjeloglavi Sup.
Posto su se na plazi nakupili neki talijani i tko zna sve ne, a mi nismo imali nista za kupanje jer nas je vrijeme skroz iznenadilo, odlucili smo potraziti osamljeno mjesto da bacimo robu sa sebe i okupamo se u moru. Moza jest jos hladno, ali da se zaplivat, za one hrabre
Pa smo se uputili na osamljenu plazu koju smo ugledali na putu prema dole. Na nase iznenadenje skrivene su dvije plaze gdje nema zive duse, svaka u svojoj uvali. Povratak na Plavu Lagunu 3 dio 
Upravo na toj plazi stoji tabla na kojoj pise da se tu, na ovoj litici gore, gnjezde Supovi i da se ne pentramo gore. Nismo naravno, ali je bar jedan preletio. Skinuli robu sa sebe, okupali se i osuncali, pojeli i popili pivo i uzivali u miru i tisini.
Odlucili smo krenut dalje, bez nekog plana i na putu iz Belog vidjeli znakove za dva sela, jedan lijevo jedan desno. Mi se odlucili za Ivanje. Nismo imali pojma kuda idemo niti gdje cemo doci, ali prerano je blo za odlazak doma pa smo se odlucili malo uputiti u nepoznato. Na nase iznenadenje uletili smo na malenu cestu na kojoj jedva auto stane koja se kasnije pretvorila u bijeli put koji vodi kroz netaknutu prirodu i divljinu.
Stabla su na ovom mjestu nevjerojatna, toliko oblika i varijacija da ih ne mozete prestati gledati.
Cres je poznat po ovcama koje doslovno vrludaju same naokolo bez ikakvog nazora. Ima ih svugdje, na cestama, obroncima, livadama...svugdje su i bauljaju slobodno gdje god hoce. Livadica gdje mirno pasu i suncaju se...
Tu smo se uparkirali jer nam je zapeo za oko jedan znak! labirnit, hahah kakav labirint, pitali smo se... pa smo krenuli istraziti da vidimo o cemu se radi.
Kad ono vidi kornjaca. Prava mala "divlja" kornjaca koja slobodno baulja okolo i uziva. Kako je divno vidjeti zivotinju na slobodi u svom prirodnom okruzenju.
Dok smo hodali stazom, koja je oznacena, nismo mogli vjerovat kako okolis izgleda totalo divlje no opet ima ostataka nekakvih kuca, ali sve je obraslo i predobro izgleda...
A staze su sve ogradene zidovima i cijeli put izgleda kao da si na drugoj planeti i nemas pojma gdje ides niti gdje se nalazis, samo pratis tocke na zidu da bi bio siguran da si na stazi a ne na divljem putu
I napokon dolazimo do Labirinta, i na nase iznenadenje ne radi se samo o jednom labirintu, vec dva, jedan kraj drugog. Upoznajte Vesnin labirint.
Vesnin labirint – uvećana je replika labirinta koji se nalazi u katedrali Notre Dame de Chartres u Francuskoj. Posvećen je starohrvatskoj boginji proljeća Vesni, onoj koja je usklađivala srce sa razumom, ljepotu s blagošću. Ona je proljetno božanstvo zemlje koju odijeva ruhom pupoljaka, cvijeća, trave i listova.
Evo da vidite koliko je zbilja ogroman! Moja malenkost u centru
Šetnja labirintom vraća ravnotežu i mirnoću, djeluje meditativno i razbistruje um. Metafore životnog puta, labirinti su čarobna mjesta koja nas vode u potragu za samim sobom istovremeno nam otkrivajući put povratka Prirodi. Uronjeni u netaknutu prirodu, labirinti dobivaju posve novi kontekst. 
Odmah iza se nazire Izidin labirint – Izida je drevna egipatska Majka boginja koja simbolizira rođenje, plodnost i bogatstvo zemlje, a smatra se da je danas predstavljaju Crne Madone. Kako se u župnoj crkvi u Belom također nalazi čudotvorni kip Crne Madone, Izidin je labirint posvećen upravo njoj.
Posto sam bila znatizeljna otkriti tko je radio te labirinte malo sam izguglala i otkrila da su labirniti dio pjesacke staze, koja pocinje iz Belog.
Kako bi turistima približili ljepote sjevernog dijela otoka Cresa, Tramuntane, na tom su dijelu ustanovili mrežu od sedam poučnih eko-staza koje prolaze nekadašnjim putovima što su povezivali sela na Tramuntani. Ta su sela danas posve opustošena i napuštena, ali zato zanimljiva poput etnološkog muzeja na otvorenom.
Posebno je atraktivna Staza br. 1 (crvena) sa dvadeset umjetničkih skulptura Ljube de Karina, s uklesanim stihovima A.V. Mihičića.
Uz staze, izgradili su i labirinte, u želji da postanu sredstvom ponovne uspostave komunikacije čovjeka i Duha Prirode.
Nakon sto smo dosli do sela Ivanje kamo smo i kenuli odlucili smo krenut nazad jer smo dosli do kraja puta a i vec je bilo kasno za daljnje istrazivanje.
Okret i doma, zapalit i prepricavat dozivljaje, gledat slike....ma fenomenalan dan
treba pjesacku akciju napraviti i posjetiti ih sve 
