Veljača, bljutava veljača, i hladna, kišna... I taman kad čovjek pomisli da će biti osuđen ostati unutar svoja četiri zida, sunce se jedno jutro sramežljivo pojavi, taman zagrije i izmili nas vani. Kako provesti to vrijeme najidealnije i da ne zahtijeva previše putovanja autom?
Obronke ponad Buzeta, gradića na sjeveru Istre, okupalo je milo sunce, a nebo se napučilo pregrštom malih, šarenih ''ptica'', koje kao da su bez imalo muke samo lebdjele i kao gušterice uživale u danu. Apsolutna tišina i onaj osjećaj smirenosti koji ti obuzme cijelo tijelo dok samo gledaš taj mili prizor...
Buzet, osim što je poznat i kao Grad tartufa, ponosi se i svojim prirodnim bogatstvom većih i manjih udolina, kanjona, brežuljaka... a to kao da je stvoreno za paragliding.
Paragliding- ili po naški parajedriličarstvo- oblik je slobodnog letenja, što znači da se letjelica u zraku ne održava pomoću nekog pogona, već slobodno leti, nešto kao jedrilica na moru bez pogonskog motora.
Ljudi su se oduvijek htjeli vinuti u visine poput ptica i na svojoj koži osjetiti strujanje zraka; no paragliding je nastao iz jednog drugog, praktičnog razloga:
Prvi su na ideju o letenju s visokih Alpa došli alpinisti iz Francuske, Švicarske, Njemačke i Austrije. Valjalo je samo skupiti hrabrosti pa se padobranskim krilom otisnuti s travnatih padina, visokih i strmih planina te se uspješno prizemljiti... Ideja je proizašla iz čisto praktične želje da se nakon napornog uspona ne moraju još i naporno spuštati niz planinu.
S padobranskim krilom nisu pokušavali skakati, već su prikopčano krilo rasprostrli na tratinu i u trku se otisnuli u zrak. Mogućnosti takvih krila bila su skromna. Let je trajao kratko i pod oštrim kutom.
Padobran-krilo ima isti princip upravljanja i kretanja zrakom kao parajedrilica, a i konstrukcija je vrlo slična; klasično padobransko krilo je površine 9 - 12 m2 (2-3 puta manje nego padobran za jedrenje), s kraćim i debljim konopcima. Vremenom se sve razvijalo pa tako danas parajedrilice ne služe samo za spuštanje s vrhunca u podnožje, već se njima može jedriti satima i letjeti na desetine kilometara daleko od mjesta polijetanja.
Tako se i tog milog, sunčanog vikenda u veljači na obroncima Buzeta sakupilo mnoštvo raje sa svojim šarenim ljubimcima, kako bi sudjelovali u Otvorenom slovenskom državnom prvenstvu u preciznom slijetanju paragliderom, što znači da su natjecatelji trebali sletjeti na točno predviđeno mjesto u podnožju brežuljaka. Iako smo te male- velike ptice možda mogli dočekati i dole, na cilju i vidjeti koliko mogu biti precizni, svojevrsni izazov ipak je bio otići gore, na start, u svu tu zbrku...
Osjećaj, kao što rekoh, milina, i to samo od gledanja njih kako se ''strovaljuju'', lebde, lete, uživaju. Toliko lijep osjećaj da ozbiljno razmišljam o tečaju parajedriličarstva (a bome, koliko vidjeh, svi su ti instruktori... mmmm...
Buzet iz ptičje perspektive
Re: Buzet iz ptičje perspektive
Pre-ludo izgleda!
Mislim da se nikada ne bi mogla bacit, sport koji nije za mene ali gledati pffff
Mislim da se nikada ne bi mogla bacit, sport koji nije za mene ali gledati pffff
❧ “If you can't understand it without an explanation, you can't understand it with an explanation" ☙