Svest zivih bica

Kućni ljubimci i ostale živine
Avatar
Vid Svante
rank9
Postovi: 374
Pridružen/a: 29.06.2015, 18:26
Ima zahvala: 137 puta
 pohvaljen: 70 puta

Re: Svest zivih bica

Post Postao/la Vid Svante »

gotta je napisao/la:da...i mene to zanima... negdje sam čitala da životinje upijaju svijest od ljudi, dakle bića više svijesti, međutim tko kaže da smo mi bića više svijesti? Mi smo zasigurno bića s višim intelektualnim nivoom, ali da li baš svi imamo dovoljnu količinu svijesti.. mislim, ja nikada nisam preferirala meso. Kad sam bila mala sam jednostavno povraćala kada bi me moji tjerali da jedem meso. Oduvijek sam empatična i oduvijek volim životinje i smatram da se ne smiju ubijati za hranu. Većina ljudi se ne bi složila sa mnom. Je li u pitanju svijest ili čisto način razmišljanja? Mene ipak "boli" kada čujem što ljudi čine životinjama i kada vidim video klipove gdje krave štite svoje teliće i prasci plaču pred klanje. Jel u redu da im to činimo? Ja mislim da ne, stoga ne bih rekla da smo mi bića više svijesti. Mene zanima da li možemo reinkarnirati u bilo koje biće i uvijek me bilo i strah me da ću u idućem života možda biti rob, zaklana ili nešto sačuvajmebože drugo.

al moram priznati da nema do narezane dobre pancete i malo kobasice prije spavanja :)) skvik, skvik :D
Čuj, možeš gledati to i drugačije - tako sam čuo - nekoliko puta... možda su te životinje tu da bi se karma ispunila i da bi patili jer su u prijašnjem životu klali i ubijali - možda su to sve neki hitleri :) mislim, tako nekako bi karma trebala djelovati? mora se izbalansirati sve, zar ne?
Sve upućuje da nema tog balansa, da nema nikoga tko bi to uredio i nekako mi izgleda da se ništa ne vraća u tom smislu što je u neku ruku tužno jer ostajemo bez pravde, bez te moćne ruke koja će zaštititi dobre ljude koji su mislili i činili samo pravedno. Nema Krišne, nema Višnua da kazni krivce. A čega onda ima? Kako se određuje pravda i jesmo li je možda mi na neki način izmislili da bi nam bilo lakše? Da li je to uopće bit prirode, ta pravda, ta karma i da li su naši osjećaji kao čovjeka, kao zaklane životinje uopće bitni za svekoliku prirodu, za poredak evolucije, svemira i sveopćeg postojaja? Odnosno, da li tu patnju, klanje, silovanje i ostalo duša (ako postoji) uopće osjeća? Trenutno vjerojtatno da, ali poslije? Da li ona poslije išta osjeća?
Ako bi zaključili da postoji i da je vječna ta duša i naravno da je čista, onako čista kao ono svjetlo o kojem maštamo - nebesko svjetlo je li ona onda u mogućnosti da sudi i da kažnjava ili je neokrznuta time i posprema to iskustvo kao neko takvo kakvo je? Po svojoj toj prirodi duša bi okrenula novi list što se i poklapa sa učenjem onog Galilejca što poslije njega nitko više nije vršio, barem ne u njegovoj sekti. No, to bi bilo ako bi vjerovali u dušu. Meni nekako više odgovara teorija iluzije, teorije paralelnih svemira i ostalih sličnih pizdarija. Sutra kada umrem, kada napustim ovu projekciju biti ću nešto ali, da li je to bitno za mene jer to više neću biti ja, taj isti, to neće biti Vid Svante koji papa gljive i koji je kontemplirao o postojanju, o dušama, o svjesti živih bića i te informacije mi neće biti od nikakve koristi. Hoeć li sjećanje na moje djete, na ženu, na roditelje, na prijatelje biti više bitno? Vjerojatno bi bilo romantično ali isto tako brzo bi to ostavio i pospremio negdje jer bi mi bile bitne nove spoznaje, novi ljudi, nove obitelji. Evo, primjerice imam neko sjećanje iz svog djetinjstva, ostale su slike u mom umu ali što mi koristi kada nemam više tog osjećaja, kada je to tako blijedo. Zabrijao sam vidim, natrkeljao a priča se o svjesti živih bića, životinja. Definitvno slažem se sa osuđivanjem zlostavljanja životinja i grda je to informacija kada dođe do mene, mučenje krava, pasa, masovno ubijanje zečeva a opet priroda je to tako nekako izabrala i dopušta da se to čini, baš kao što je netko na ovom forumu nedavno rekao, da želi - priroda bi nas se već riješila. Očito to ima svrhu neku, za koji mi neznamo ali nadam se da to ima neko bolju svrhu, svrhu osvješćivanja ljudi da patnja i bol kod životinja kad tad treba stati.
Avatar
gotta
rank6
Postovi: 220
Pridružen/a: 25.12.2015, 23:35
Ima zahvala: 42 puta
 pohvaljen: 34 puta

Re: Svest zivih bica

Post Postao/la gotta »

hm okej, razumijem i poštujem vaša razmišljanja, ali prema tome što si napisao; možda su prije životinje bile hitler... tko kaže da su one to htjele? Možda je duša dobila taj zadatak, ali zato sad pate makar imaju veće srce od mnogih ljudi i zbog čega bi to bilo tako kada po toj logici ti samo prolaziš ono što ti je predodređeno? Npr. predodređen si da ćeš u ovom životu nekoga ubiti, jer si psihopat i jer imaš takvu bolesnu potrebu, a u idućem životu si krhka i draga žena koja nastrada na najgori mogući način. Nije li vas strah da ćemo u idućem životu možda proći horor makar smo u ovom bili dobra bića, a opet zašto sam upravo sada svjesna ove osobe u kojoj jesam i zašto baš ovaj život?
Everything you can imagine is possible. :mushroom:
..Kakva bi nastala tišina kada bi ljudi pričali samo ono što ZNAJU.... :cheesy:
Avatar
Vid Svante
rank9
Postovi: 374
Pridružen/a: 29.06.2015, 18:26
Ima zahvala: 137 puta
 pohvaljen: 70 puta

Re: Svest zivih bica

Post Postao/la Vid Svante »

Mislim da se ne bi trebali bojati, baš kao što se ne bojimo ići spavati navečer iako postoji mogućnost da ćemo sanjati ružno, ali srećom ćemo samo sanjati :) valjda je tako i u ovom stvarnom životu, mislim ko zna al bolje da tu stanem da se ne zapletem :D
Avatar
antoniopavaroti
rank14
Postovi: 847
Pridružen/a: 13.11.2013, 22:49
Ima zahvala: 358 puta
 pohvaljen: 338 puta

Re: Svest zivih bica

Post Postao/la antoniopavaroti »

štabi dabi..sve je to prevelika misterija da bi se bilo šta moglo tvrditi kao sigurno i pouzdano..To vrjedi i za reinkarnaciju a i za bilo koji drugi sistem vjerovanja .Netreba se tim opterečivati , jer smrti zaista nema . Ne kažem da postoji neki zagrobni život , mada osobno mislim da postoji , jednostavno ..kad vidimo nečiju smrt onda smo sami živi , dakle tuđa smrt ne može biti lično iskustvo a jedino je ono mjerodavno , lično iskustvo . No , jednog dana kada i sami okusimo vlastitu smrt , bit čemo mrtvi pa opet ne postoji vlastito iskustvo . Što reče Vid , mirno spavajmo , jer je možda sve san a i da se ne zapletem previše u briju..ili već jesam? Uh...
" Ako želiš pobjediti ..ne smiješ izgubiti"
Avatar
Beyond Le Fov
Moderator
Postovi: 1576
Pridružen/a: 06.02.2010, 21:48
Ima zahvala: 424 puta
 pohvaljen: 1453 puta

Re: Svest zivih bica

Post Postao/la Beyond Le Fov »

Vid Svante je napisao/la:Sve upućuje da nema tog balansa, da nema nikoga tko bi to uredio i nekako mi izgleda da se ništa ne vraća u tom smislu što je u neku ruku tužno jer ostajemo bez pravde, bez te moćne ruke koja će zaštititi dobre ljude koji su mislili i činili samo pravedno. Nema Krišne, nema Višnua da kazni krivce. A čega onda ima? Kako se određuje pravda i jesmo li je možda mi na neki način izmislili da bi nam bilo lakše? Da li je to uopće bit prirode, ta pravda, ta karma i da li su naši osjećaji kao čovjeka, kao zaklane životinje uopće bitni za svekoliku prirodu, za poredak evolucije, svemira i sveopćeg postojaja? Odnosno, da li tu patnju, klanje, silovanje i ostalo duša (ako postoji) uopće osjeća? Trenutno vjerojtatno da, ali poslije? Da li ona poslije išta osjeća?
Ako bi zaključili da postoji i da je vječna ta duša i naravno da je čista, onako čista kao ono svjetlo o kojem maštamo - nebesko svjetlo je li ona onda u mogućnosti da sudi i da kažnjava ili je neokrznuta time i posprema to iskustvo kao neko takvo kakvo je? Po svojoj toj prirodi duša bi okrenula novi list što se i poklapa sa učenjem onog Galilejca što poslije njega nitko više nije vršio, barem ne u njegovoj sekti. No, to bi bilo ako bi vjerovali u dušu.
Meni nekako više odgovara teorija iluzije, teorije paralelnih svemira i ostalih sličnih pizdarija. Sutra kada umrem, kada napustim ovu projekciju biti ću nešto ali, da li je to bitno za mene jer to više neću biti ja, taj isti, to neće biti Vid Svante koji papa gljive i koji je kontemplirao o postojanju, o dušama, o svjesti živih bića i te informacije mi neće biti od nikakve koristi. Hoeć li sjećanje na moje djete, na ženu, na roditelje, na prijatelje biti više bitno? Vjerojatno bi bilo romantično ali isto tako brzo bi to ostavio i pospremio negdje jer bi mi bile bitne nove spoznaje, novi ljudi, nove obitelji. Evo, primjerice imam neko sjećanje iz svog djetinjstva, ostale su slike u mom umu ali što mi koristi kada nemam više tog osjećaja, kada je to tako blijedo. Zabrijao sam vidim, natrkeljao a priča se o svjesti živih bića, životinja. Definitvno slažem se sa osuđivanjem zlostavljanja životinja i grda je to informacija kada dođe do mene, mučenje krava, pasa, masovno ubijanje zečeva a opet priroda je to tako nekako izabrala i dopušta da se to čini, baš kao što je netko na ovom forumu nedavno rekao, da želi - priroda bi nas se već riješila. Očito to ima svrhu neku, za koji mi neznamo ali nadam se da to ima neko bolju svrhu, svrhu osvješćivanja ljudi da patnja i bol kod životinja kad tad treba stati.
Sve ima svoj razlog i svrhu, inače ne bi bilo, postojalo u formi kojoj jest, iza svake manifestacije, reakcije postoji akcija i sve se to izvađa po nekim zakonitostima. Karma i reinkarnacija nisu zasebne ideje nastale kao materijal za slobodno filozofiranje (iako se naravno to može), nego su dijelovi jedne cjeline vedskih spisa, cjeline koju nevjerojatno detaljno i cjelovito opisuje bhagavad-gita, opisuje čitavo ustrojstvo svemira i čovjekovo mjesto u njemu, i to ne u nekoj nerazumljivoj simbolici kao što je biblija pisana, već vrlo praktičnim riječima, no opet količina razumijevanja ovisi o umu koji ju čita, ako ju se čita doslovno bez unutarnjeg razumijevanja tada je um plodno tlo da rodi fanatizam i religijsku ideologiju, uvjerenja, no ako ju se čita sasvim otvoreno puno toga se može pokopčati, u sebi osvijetliti, a ostati netaknut prljavštinom tuđih interpretacija i čak grešaka prevođenja sa sanskrta. Odgovara na sva gore navedena i sva moguća metafizička pitanja koja se tiču čovjekovog odnosa sa sobom, prirodom, svemirom i božanstvima, na način da svaki dio popunjava cijelu sliku.

Pravda, karma, reinkarnacija i sve ono što se u bhagavad-giti naziva nižom prirodom kreće se kroz matematičke principe koji djeluju sami od sebe kao (meta)fizički zakoni bez da ih neka božja ruka provodi, nastaje u pojedincu i kolektivu kao feedback djelovanja kao što je 2+2=4+2=6-3=3... Drugim riječima mi sami sebi sudimo i sudbinu određujemo, nesvjesno, a ono što se događa nesvjesno i bez znanja volimo trpati u koš determinizma. U tom nesvjesnom svakog pojedinca leže utjecaji starih obrazaca ponašanja iz svih prijašnjih života i djelovanja. Nema skrivanja i zaboravljanja, a sve što se odgađa nakuplja se za budućnost, samo se nastavlja. Kao što je naše tijelo to što jest zbog svih prijašnjih iskustva od najjednostavnije organske molekule, sva iskustva je zapamtilo i na temelju toga sadašnji dnk sagradilo. Ako se smeće ne razgradi prosljeđuje se na sljedeći život, čovjek sebe umanjuje pa zbog toga stavlja se u jednostavnije i grublje oblike, ili se čisti i razvija pa raste u kompleksnije i osjetljivije oblike života. Ok, ako nije spoznajno, osviješteno, tad se u to može ili ne mora vjerovati, no jasno je da svako nesvjesno, neodgovorno ili djelovanje iz pogrešnih uvjerenja kreira patnju i bol bar u sadašnjem životu, a patnja iako se iluzijom može smatrati drmat će svakog pojedinca toliko dugo dok nešto drugačije ne napravi i na pravi put sebe ne stavi, nema drugih puteva, sve krivo na pravi put vraća, u realnost svakog pojedinca, koliko će se dugo prepuštati nesvijesti i iluziji, patnji, to je njegov izbor.
Just because you live in clown world doesn't mean you have to participate in the circus.
Avatar
Vid Svante
rank9
Postovi: 374
Pridružen/a: 29.06.2015, 18:26
Ima zahvala: 137 puta
 pohvaljen: 70 puta

Re: Svest zivih bica

Post Postao/la Vid Svante »

Ma znam, nekako kada čitaš takve tekstove i pogotovo kada želiš vjerovati čini se potpuno jasno i smisleno. Karma, reinkarnacija, čakre, nadiji ovo ono sve se to čini smisleno i lijepo objašnjeno. No, sjećam se kada sam to čitao i dugo kontemplirao, i naravno želio naći objašnjenje smisleno sa ovim tipom života što sada živim, u tijelu čovjeka, objašnjavalo je potpuno jasno da se svijet i svekoliko postojanje utvrdilo na čvrstim stupovima i samo sam čekao vrijeme osvjetljenja, prosvjetljenja.
Ali problem kod mene je nastao daljnjim čitanjem upanišada, advaita vedante i moderne filozofije. Nakon toga počeo sam razmišljati. I nakon dugog razmišljanja odlučio sam dati postojanju beskrajne mogućnosti. Počele su se topiti ideje, gulio sam kore nauke i ogulio nauku do kraja. Ne znam koliko si upoznat sa jednim kultom u Indiji, kult Kali. Oni vjeruju da dolaze do prosvjetljenja mračnim putem, općenje sa mrtvacima i slično, optuženi su da vrše ljudske žrtve i tako dalje. Znači, čine sve najgadnije stvari kojih se čovjek užasava. Naravno da to ne bi probao ali sam shvatio što je pisac htio reći. Uništavali su svoja ograničenja i to u potpunosti. Na užasan način. Mi smo nekako odredili put kojim trebamo ići, tipa - sjedni u lotus položaj, zaklopi oči, upali svijeću, meditiraj, kontempliraj, upali mirisni štapić, idi u crkvu i slično. I tada sam se pitao, što ako ja to mogu postići na suprotan način. I to bi trebao biti neki put i valjda vode svi putevi u Rim. I zaključio sam da je vjerojatno i to moguće. Tada sam pak počeo shvaćati nešto drugo jer ako se može i na suprotan način onda se može i na nikakav način. Što određuje kojim putem ću doći do cilja? Da li uopće ima cilja? Ili još bolje trebam li stići do cilja? Što ako ja već jesam na tom cilju i oduvijek sam bio.
Jedna priča to dočarava. Kada je drevni indijski mudrac Narada htio spoznati iluziju – Mayu. Pa ga je Višnu pogurnuo unutra i on je živio život čovjeka, kasnije je imao ženu i djecu i volio je taj život. Naravno krenule su pizdarije kao u holivudski filmovima i on je počeo gubiti jedno za drugim, kuću, ženu i na kraju djecu. Bla, bla, bla Višnu je maknuo opnu i on je shvatio da je nestala iluzija – a on je toliko mislio da je to sve stvarno.
Tada sam prestao sa trudom oko postizanja nekog savršenstva shvativši da savršenstvo u meni već postoji i da ga ne trebam tražiti, odnosno svako traganje me samo još više udaljava od mene samoga. Jer kada sam sagledao situaciju iz tog kuta, ja kao neka duša ili štatijaznam se inkarniram u ovaj svijet i svrha mi je spoznati sebe, usavršiti se. Znači da nisam bio savršen pa ću sada postati savršen? Drugim riječima kreator je napravio nešto nesavršeno pa ga sad usavršava kroz ovaj svijet? Nije mi to imalo nekog smisla jer sam odlučio gledati očima kreatora. Kreator bi trebao biti nepristran i trebao bi cijeniti sve što je kreirao jednakim žarom i za njega, ako je iznad svega bi trebalo biti svejedno što se događa, jesam li se ja ubio ili sam živio ispravnim kršćanskim životom. Kad tad će njegova kreacija se vratiti natrag u njega i iluzija će nestati pa stoga što je bitnije a što nije. Reinkarnacija određuje što je bitno a što nije. Iluzija je iluzija, ona samo određuje iluziju. Na kraju krajeva dolazimo do ultimativne spoznaje da su kreator i kreacija jedno te isto, samo ih iluzija odvaja i ta spoznaja poništava nesavršenstvo duše koja se inkarnira. Slično nešto je u Matriks filmu, dok god ne vidiš na tebe djeluju sile ovoga svijeta a kada se probudiš kao Neo shvatiš da imaš nevjerojatne sposobnosti.
Nažalost, ja sam spoznao da je sve san ali nisam dobio nikakve nevjerojatne sposobnosti jer kada skočim i dalje me gravitacija vrati natrag. :)
Ajme šta sam ga nakenjao, popio sam jedan crni čaj i otvorilo mi se samo da pišem neke gluposti, i da nastavimo malo ovo naklapanje :D a osim toga, nema baš pretjerano smisla tipkarati jer ne stane sve u ove rečenice, i sumnjam da će se ikome dati čitati.
Nega da rezimiram, odbacio sam sve te teorije i zaključio da ću samo promatrati te da neću vjerovati više u ništa a što poslije ovoga svijeta bude – neka bude.
Avatar
Beyond Le Fov
Moderator
Postovi: 1576
Pridružen/a: 06.02.2010, 21:48
Ima zahvala: 424 puta
 pohvaljen: 1453 puta

Re: Svest zivih bica

Post Postao/la Beyond Le Fov »

Ja sve te silne informacije, znanja, tehnike i pravila ne shvaćam kao nešto u što treba vjerovati i tako se ponašati da bi se nekud stiglo i nešto bilo što već nismo, nego kao nekakve smjernice da bi se upravo u što slobodnijem obliku bilo u svakom trenutku, u sada. Za mene pojam slobode usko je vezan uz istinu, uz ono što je istinito u meni, suprotno od onog što je laž, mašta i iluzija. Umom mogu svašta zaključivati, spajati ili rascijepati, svakakve maske na sebe stavljati, svačemu se prepuštati i to nekakvom slobodom smatrati, umu je to sloboda, ali tijelu i nečem dubljem u tijelu to je patnja, lom, težina. Jer tijelo se može ponašati jedino u skladu s onim što je realno.
Ono što je u meni centar težnje svih mojih dijelova je biti u "istinitom obliku", znači postoji oblik u kojem sam ja ja i postoje svakakva druga stanja gdje ja nisam ja, gdje ne osjećam sebe istinitim i to mi kreira patnju koja pokreće sve moje dijelove, sve što jesam da pronađe način i bude svoja istina koja jest, baš kao što zdrav imunološki sustav uvijek vrača tijelo u njegovo najistinitije stanje maksimalne harmonije i ne prihvaća bolest kao stanje slobode, prihvačenog stanja bivanja. To je sila, djeluje sama od sebe i nemam ja zapravo izbor što želim od sebe napraviti, nisam čisti bijeli papir koji čeka da se nešto na njega nacrta, ne, to je um koji svojom prazninom i gomilom lažnog smeća prikriva ono što već jesam u srži, po meni poanta je otkriti i biti to što već jesmo jer jedino to možemo biti, sve drugo ne možemo (a jako se trudimo) jer jednostavno to nismo u sadašnjoj točki vremena i prostora, no moramo proći svakakva samozavaravanja da skužimo vrijednost istine, ne nekih umnih znanja, već svoje neizrecive istine koja jesmo svojom srži koja sve ostalo drži. Znači slikovito rečeno treba se dobro istuširati jer smo puni blata a blato ne pripada tijelu - istini, i kad se blato skine pokaže se ono što zrači iz suštine realno a ne umom skrenuto i iskrivljeno. To je različito od tvrdnje da se treba u nešto novo razviti, neka pravila van sebe poštivati, nekud drugdje stići.

Tako i Bhagavad gitu shvaćam kao savjete kako da se bude u svom istinitom stanju, sluša impulse iz središta i dubine sebe. Smisao života za mene nije u nekoj točki postignuća ili neki bilo kakav cilj ostvariti, u nešto se razviti, nego ples, putovanje, spoznavanje. Priroda jasno prikazuje mnoge istine bez potrebe za izmišljanjem. Izgleda da je naš kolektivan put do sebe kroz uništavanje svega u sebi i oko sebe, to ima smisla jer se prvo treba spoznati ono što nismo da bi spoznali što jesmo. nisu to neka pravila, sve se događa samo od sebe, kad si staneš na stopalo to osjetiš i osvjestiš, zapamtiš, pa si drugi puta oprezniji, na nama je samo koliko smo svjesni koraka kojima u vječnom plesu plešemo, jer ta svjesnost i nesvjesnost na korake djeluje, nesvijest noge trga a svijest ples razvija.
Ima više razina istina, šteta je što se tako lako pogubimo po tim razinama i kutevima gledanja pa nitko nikog ne razumije, sve se naopačke shvati pa iluzija i sumnja po svemu povrati :)

strah se od cjeline odvaja, u iluziju zakopava i iluziju brani
ljubav iluziju rastvara, realnost stvara i svijest otvara

u iluziji skriva se lažno svijetlo, pod krinkom ljubavi svijest zasljepljuje da bi u iluziju strah vratilo
u ljubavi prigrljuje se tama, iz unutra prema van strah se transformira da bi u ljubav tamu vratilo
Just because you live in clown world doesn't mean you have to participate in the circus.
Avatar
Vid Svante
rank9
Postovi: 374
Pridružen/a: 29.06.2015, 18:26
Ima zahvala: 137 puta
 pohvaljen: 70 puta

Re: Svest zivih bica

Post Postao/la Vid Svante »

Slažem se u potpunosti, i više manje iznosim onako kako ja nekad razmišljam i kako sam sa sobom teoretiziram. Ne mogu u potpunosti znati tko kako shvaća, mogu samo nagađati ili još bolje iznositi svoje mišljenje a potpisujem tvoje riječi jer slično se i ovdje događa, u mom umu. neke stvari se ne mogu poreči i tu si u pravu, i definitvno i ja težim spoznajama kolik god se držao po strani i činio se inertan po tim pitanjima.
Možda karma na neki način i postoji, tipa jedna osoba se obogati dok druga postane siromašna zbog balansa u svijetu, ili još bolje - tvoj paralelni ja pati i živi u neimaštini. Možda teorije multiuniverzuma zapravo na neki način, ako postoje, dokazuju princim karme kojeg su vidjeli drevni indijci.
Avatar
amanita.amanita
rank2
Postovi: 15
Pridružen/a: 11.01.2017, 15:48
Ima zahvala: 1 put
 pohvaljen: 1 put

Re: Svest zivih bica

Post Postao/la amanita.amanita »

h111 je napisao/la:Mozda ovo nije pravi podforum, al nisam siguran, ako vam se cini da nije, premestite negde drugde.
Kada bi smo kao smisao zivota uzeli ovaj normalan, zivis umres, da li zivotinje, biljke, gljive, monere, protisti imaju svest, i zasto oni uopste zele da zive ako nemaju svest, zasto bi priroda nastimovala da nesto zeli da prezivi ako nema svoju svest? Kakvo je vase misljenje o tome?
Takodje, jos jedna stvar za razmisljanje, razmislite, covek ne zeli da ubije psa, i zao mu je kada vidi mrtvu pticu, ali onda vrsi degradaciju raznih zivih bica pa redom malo (relativno malo) kolje krave, svinje, pa onda vec malo vise ubija pacove, bube raznim otrovima, pa onda i bakterije koje ubija na milijarde, mislim mozda cete pomisliti da je glupo sto ovo pisem, ali razmislite :)


Pozdrav! Mislim da mi ljudi imamo skroz iskrivljenu percepciju života te isto tako smisla života. Naša svakodnevnica u modernom životu se sastoji od isključivo materijalnih stvari. Svaki prosječan moderni čovjek radi da bi preživio, i živi da bi radio. Izgubili smo svaku vezu sa nekom višom svjesti i uronili u najdublje nivoe besmisla. Vjerovatno smo začarani nekom okultnom magijom koju smo mi nekada koristili za dobre pozitivne stvari, koju su nam ukrale neke mračne sile (vladajuća elita) i iskoristile protiv nas. Biljke i životinje imaju puno veći smisao zašto su tu gdje jesu od bilo kojeg čovjeka. Znaš li da ako bi se potrudio slušati i čuti da bit čuo kako biljke i životinje komuniciraju međusobno? Čovjek je vrlo kompleksno biće, koje je izgubilo svoju svrhu i dušu. Ja vjerujem da smo u prošlosti, ne tako dalekoj kao što nam govore, živili u međusobnom skladu sa svim živim i "neživim" bićima. Imali smo nevjerovatnu tehnologiju, ljudski napredak u punom sjaju, duhovnu vrlo zavidnu razinu...dok to netko nije odlučio uništiti. Najviše se uništava nas na balkanu i po europi, jer smo mi jedini nosioci starih gena naših predaka, jedinih preživjelih raznih tortura mučenja i depopulacije. Izvor tog gena, haplogrupa I 2 danas je upravo balkan, sa postotkom do 60/70%. Tako da mislim da bi bilo krajnje vrijeme da se svi kolektivno zapitamo tko i zašto nas sustavno uništava i ubija, sijajući sjeme zla na ovom planetu?! Trebamo se ujediniti i vratiti svoj izvorni smisao života i našeg postojanja, nas i naših duša. Jer je to jako bitno za razvoj i poslije smrti.
Avatar
amanita.amanita
rank2
Postovi: 15
Pridružen/a: 11.01.2017, 15:48
Ima zahvala: 1 put
 pohvaljen: 1 put

Re: Svest zivih bica

Post Postao/la amanita.amanita »

Tek sada vidim da ima mnogo postova na ovu temu, pa ako ponavljam nečije rječi ne zamjerite! Zanimljiva tema jako.
Odgovori