The Majka

mala banda, koja više nije tako mala

Bas me je sad ova tema podsetila na mog macka, njega sam usvojio jer su svi govorili da je bio jako ruzan, svi ga terali iz dvorista i meni bio simpatican, pa sam ga pazio i on naucio da mi dodje u sobu i ugrize me za nos svaki put kad dodje, da se javi! I, ih, koliko puta je tako setkao oko mene dok sam bio na putovanju, divna macka je bio I ljudi koji imaju tako te malo "divljije" macke znaju, ono kad ulove misa ili pticu, pa donesu u kucu da se pohvale!
Ali, eto, ispostavilo se da ima neke teske probleme, prvo kamen u bubregu, pa ga vodio na operaciju, pa 3 meseca terapije, pa dobio neki tumor, pa jos par meseci, jadan, poslednjih godinu dana sam ga stalno vodio kod veterinara, svaki drugi dan da dobije nesto protiv bolova, na kraju sam morao da ga uspavam- ispostavilo se da svi problemi poticu od raka koji se razvijao i sad u avgustu je metastazirao... A,jadan, toliko se do tada plasio veterinara i igli da cak kad je dosao vet na kraju da ga uspava, on je onako izmrcvaren probao da pobegne, morao sam da ga drzim dok mu daje otrov, srce mi se slomilo tad, evo i opet sam se rascmizdrio kad se setim.
A,u zivotu ne bih rekao da mogu da se vezem za zivotinju
Ali, eto, to je prica o mom macku.

Prelako je vezati se za zivotinju. Pogotovo za neku poput psa ili macke s kojom imas svakodnevnu interakciju, koja te "kuzi". Skroz shvacam ljude koji su imali ljubimca pa nakon njega tesko ili nikak da uzmu drugog. Bolno je to iskustvo. Izgubiti jednog od najboljih prijatelja koji te dobru porciju zivota pratio u stopu.

to je moja mazilica...koja me ponekad zaprepasti sa svojim ponasanjem pa kontam da je neki reinkarnirani pas u macijem tijelu...

a joj di ces s macicima??

super.

Stupid cat

koja luda mačka izgleda mi kao da joj je noga opsjednuta pa ju napada

red i truth - prekrasne mice

kod mene je uvijek bilo okupljalište napuštenih mački pa sam mnoge i udomio, ali je odnedavno ovdje jako prometno pa ih je dosta tragično završilo. od 3 mačke koje su trenutno ovdje je 2 već udario auto ali su imale sreće. ostale nažalost nisu... neću ih više udomljavati jer čini mi se da tako radim više štete nego koristi

E na ovom se topiku osjecam kao doma, bez obzira sto nema puno postova... Gle maca divnih jaooo... Ajmo mačkari, ovaj topik je tako vjecan i neiscrpan hahah... (crazy cat lady speaking)

Morpheus, prica o tvom macku me bas onako posteno rasplakala em jer mi malo treba i jer sam pipica em sto ne mogu niti zamisliti tu situaciju a da me ne ugusi knedla u grlu.. Tvoja mica je sad na boljem mjestu.

Ja imam krzneno ćerce, tj. ona ima mene, prije dvije godine i nešto sitno mjeseci spašena, udomljena, zavoljena, a sad je vladarica Svemira. Smijesni su ti nasi momenti, uvijek je tu negdje u blizini kao vjerna sjena, razgovara, odgovara, duri se, ignorira, pa ljubi... Inace sam odselila miljama daleko pa trenutno uzivam u mogucnosti da mogu kol'ko tol'ko doc malo doma onako, kad mi pukne, ali i tu vrijeme proleti pa mi ona skoci u kofer kao ''ej, sta glumis ti, vracaj te stvari u ormar'' pa se sva uzvrpolji, a ja imam svoje teorije sto se tice nje pa tako i sto se tice tog njenog vrpoljenja u koferu, znam kada izvadim kakav komad odjece iz ormara, pa vidim da je fino prekriven bijelim dlakama jer su mackama, eto, ladice tako drage, i smijem joj se a ona gleda, i govorim sama sebi ''a nista to cu ostaviti za ciscenje, da vidimo ako ima sta drugo za obuci..'' i njoj usput dobacim koju kako je prava maca dlakavica, e pa zato se, bit ce, ona meni vrpolji po koferu i valja po stvarima, u toj situaciji ne mogu odustati ali se mogu nasmijati oko srca kada miljama daleko raspakiram kofer, a ono k'o doma, bijelo gnijezdo...
E ovo sto vidite, to vam je pendranje na vrat ne bi li se odmorila, a ja ne micem satima da ju ne probudim, eto tako smo provele njenih prvih 6 mjeseci minus 2 mjeseca tokom kojih smo se upoznavale, i toliko sam sretna kada pomislim na te nase prve naznake prijateljstva da mi dodje da ju istog trena zagrlim i poljubim onako kako to nas dvije radimo. Naime pri nasem prvom susretu, kada sam ju donijela doma, onako malenu, mrsavu, smrznutu i nikakvu, bila je jako plaha i nepovjerljiva, necu i ne zelim se vracati razlozima jer smo ih mi kao prave hrabrice potisnule i oporavile se, a nase je upoznavanje i zblizavanje iziskivalo puno strpljenja, saputanja, ukocene mene jer za nju su i najmanji pokreti bili nagli, moljenja da izadje iz svog skrovista ispod kreveta koje joj je tada jedino pruzalo sigurnost, i tako kojih 2 mjeseca, nista mi u tom trenutku nije bilo vaznije od njenog malenog zivota i oporavka. I nakon svega toga, zamislite da vam ta ista kuglica, totalno opustena, lezi za vratom, prede, i tu i tamo vas malo lizne da slucajno ne zaboravite da ju imate...

Smijem joj se svaki put kad dodjem kod svojih, sve je veca i deblja, konzerve ni da primirise a mama iz kuhinje veli ''evo sad ce jetrice za moju malu curu, znas M, ona ti ne voli to prepreceno pa ti mi to ovako...'' a ona vec ceka na svom mjestu i mjauce kao ''ajde brze, moram na spavanac''..





Eto ja se raspisala, ostala jos jedna slikica, ovako dosta prigodna i slatka, last but not the least (nemam izvor, ne znam cija je ni otkuda, nadam se da necu fasovati, slika pohranjena tko zna kad )
Vratit cu se kada budem imala kakvih novih mackorija, etogac, pozdravljavam vas sve od reda

Predivna priča o tebi i tvojoj mačkici Stvarno ste si . Kad bi svi ljudi tako voljeli mačke... Jako vas je lijepo za vidit tak povezane, tak da stvarno, svaka vam čast, objema