psi su najdivnija stvorenja na svijetu, volim ih jako, a najviše svog...ima jedna kineska poslovica: "da pas zna govoriti, ne bi bio čovjekov najbolji prijatelj..."
@ freespirit, dok sam čitao kak je tvoj nadrapao prošla me jeza (i želim mu brzi opravak i pamet u glavu), sjetil sam se odma svog bivšeg njemačkog ovčara koji je bio 12 godina uz mene i kako se oko 8 godine razbolio....bio sam na poslu i od doma su mi javili da se Doni ne može dignuti; ja sam isti moment reko šefu da moram doma jer mi je pas bolestan
pustio me, ali jako teško....
otišli do najbliže veterinarske i nakon pregleda su me poslali na slikanje u institut, kad sam se vartio sa nalazima rekli su mi da neće dugo....
vozili smo se doma, on na suvozačkom sjedalu, tu sam se slomio i zaplakao, pas me pogledao i kako sam držo ruku na mjenjaču, stavio je svoju glavu ispod moje ruke i opet bacio pogled....'bemti, tu sam puko do kraja, svaki dan smo išli na injekcije, pa na slikanje, pa na pregled....smršavio je, ozdravio, ali nakon toga naš odnos se nastavio na jednoj višoj razini...u 12. godini jenog dana je samo klonuo i ujutro ga više nije bilo.
nisam plako ni previše tugovao, bio sam ponosan jer je uz sve bolesti ipak poživio 12 godina, a vele da je prosjek njemačkom ovčaru 14, znači Doni bio si super.
eh, da....
prošla su dva mjeseca praznog dvorišta, nema te ko dočekati sa posla, nema ko da ti popravi dan bez uvjeta i reko ja ne mogu tako. otišo sam do frenda i uzeo štene od majke labradorice Lune i oca...ne zna se, ali 75% je labradorica i zove se po majci Luna.
sad ima oko godinu i pol i puna je energije...opet imam super psa i obožavam ga, meni ne smeta takav kakav je ali bi ipak da bude malo pristojniji....
mislim da preuzima alfa mjesto...dosta je slobodnog ponašanja, također mu ograda ne stvara nikakav problem i nisam u to vjerovao dok nisam svojim očima vidio da može preskočiti nešto visine moje glave, veseli se jako svim ljudima i to iskazuje skakanjem i fala bogu dobro zna izgrebati kanđama, a voli i grickati ako želi da ga se mazi i draga, a to isto zna biti malo neugodno. ja kužim da je to igra, ali ostalima nije baš svejedno.
također ako bi primjetila na cesti bicikl ili drugu životinju onda ju moram tražiti okolo po selu....a dvorište veliko i ograđeno...
ne znam, mislim da sam skiksao u odgoju, išao sam kao i kod prošlog psa sa puno ljubavi i nagradama, smirenost i strpljenje i on mi je to isto uzvračao...a tu mi se sad čini kao da to iskorištava...živim sam sa majkom i ona je stalno doma, a nad njom je Luna već preuzela vodstvo, sad sam sam protiv njih dvije i pošto radim + vanjske obaveze sve što i uspijem popraviti ne traje dugo jer se sve vrati na staro čim dođem opet doma...bez obzira moja Luna i njezin labradorski pogled
a pričanje.....pfffff....