malo se kasno javljam..
bavio sam se bonasiem, naime prvenstveno onom tehnikom nalaženja već stresnih i stagnirajućih kržljavih stabalaca na samim padinama i mediteranskom kršu. Znao sam pronać par takvih stabalca, ajmo reć već prirodno oblikovanih bonasia koji su nastali zbog nepovoljnih ekoloških uvjeta, te su to prvenstveno bili neki borovi.. i to alepski, te čini mi se planinski. Pokušao sam i onom metodom rezuckanja dna neke bolesno zanimljive grane na samom stablu i obavijanja samog reza mahovinom i kupovnom zemljom bogatom hranjivima kako bi biljka izbacila svoje korijenove dlačice i praktički na rezu napravila mali korijenčić. Međutim, za to je potrebno dosta vremena.. godina ili dvije, a u tom sam vremenu polako prestao s time zbog nekih drugih obaveza i odlaska od kuće.
znao sam da će se u ovakvoj temi javiti ovo oprečno mišljenje o tom mučenju stabala. a ono, može se gledat sa dosta gledišta, a i sam sam prestao sa time zbog nedostatka saznanja, pa sam otišao malo istraživat i čitat po netu.
uglavnom, oko bonasia je potrebno puno rada i oblikovanja, pa se i pod samim time misli kako ga se ugnjetava i odmiče od svog prirodnog rasta i potencijala... nedostatak i manjak hranjiva, kao i plitke posude.. praktički se dovodi drvo do linije uginuća, koja je veoma blizu uspiješnog uzgoja bonsaia... sve to dovodi do toga da se misli kako mučimo drvo, i kako je taj njegov izgled produkt svega samo ne ljubavi.
ali, može se i gledat sa gledišta kako uzgajamo drvo i koje vrste. npr. ako uzgajamo biljku iz sjemena i od rođenja mu namjerno osiguravamo nepodobne uvjete tako uzrokujući njegovo postupno pretvaranje u bonsai, može biti više okrutno nego pronalazak već od prirode oblikovanog bonasia kojeg je dovoljno samo prebacit u posudu i održavat.. takvo je drvo već izgubilo svoju prvobitnu svrhu i funkciju, nije se uspijelo razviti ali kao neka eurivalentna vrsta, moguće i pinoirska, razvila je tu sposobnost opstanka u veoma lošim uvjetima.
možemo promatrat i s druge strane da se orezivanje biljaka vrši svakodenvno svugdje, jedina je razlika kod bonasia ta što se biljke, odnosno minijaturna drveća 'malo' više odrezuju, obrezuju i tretiraju. Teško je danas pronać biljke koje se na neki način ne tretiraju i kontroliraju raznim sredstvima, bilo mehaničkim ili biološkim... svo voće i povrće kao što se i obrezuje i održava, tako i šprica raznima kemikalijama, pa čak i u najzabitijim selima (bar kod nas) .. i sama se drveća unutar državnih šuma redovito čiste, skresaju od suvišnih grana, također špricaju i sl.
nisam ja za to a ni protiv toga, samo mislim da bonsai kultura nije ništa novoga u svijetu što se tiče 'mučenja' biljaka, jer se to svakodnevno dešava i nije čudo.. sad se tu može nadovezat centralni živčani sustav i kako zapravo naše nasilje djeluje na biljku i same njene osjete bola ili nečeg sl. ..
pošto biljke navodno nemaju centralni živčani sustav, tako su ljudi samo nadovezali kako ni ne osjećaju bol, nemaju emocije i sl. stvari.. međutim, možda je njihova 'bol' prvenstveno psihičke, emocionalne i neke dublje prirode nama još neshvatljive.. nešto što se ne može mjeriti, vidjeti ili osjetiti normalnim razumom...
nikako da pročitam onu knjigu
tajni život biljaka, evo baš ću je sad probat skinut.. naime, čuo sam kako knjiga govori o biljkama u drugom licu od kojeg smo inače navikli.. o sposobnosti njihove komunikacije sa nama, osjetu okoline oko sebe, reagiranja na zvukove, muziku i sl. .. ali vjerujem da ju je većina vas ovdje sigurno pročitala
