ja bi vrlo rado nakrko na keni od svojih terena starinske sisteme, no oni su teški za kontrolu, lječenje...
npr jedan starinski pčelinjak izolirani od 30ak raznih vrsta košnica, sa svim nadstrehama, kolibicom za vrsanje i sl, ipak košta...
prvo vrijeme za pronai bar 10ak pčelara koji imaju posebni sistem, onda financije za taj pronalak, pa lova koja mora biti pristojna da ti svaki taj pčelar proda jednu samo i da sjedne s tobom malo, druži se...
onda doma kreeš s fokusom na njima ali moraš paralelno na drugom kraju imati bar 100 regularnih, jer nemožeš tako brzo širiti i oporavljati starinski pčelinjak ako krene neko sranjnje kao kad ga pumpaš sa LR pogona u daljini, ako me razumiješ...
onda sljedi odbijanje prinosa automatski od LR pogona jer ga koristiš za exploataciju zajednica a ne meda...ima tu meda sastrane ali ne kao kad planski vrcaš...
kroz nekoliko godina uporno udaranja mora biti rezultata, vjerujem da bi mogao preći potpuno na starinski stil, ali odma nikako...
takoer je negdje stravično teško i izdašno financijski ako imaš 2 pčelinjaka, moraju biti pristojno udaljeni jedan od drugog, kilometrima, ako eliš imat priliku za nasipavanje i sl...
postoje predjeli na kordunu, gorskom kotaru, velebit, vjerovatno i druge planine, di nema u okolici žive duše, no ti predjeli imaju medveda...
med, medved, hallo? u takvim predjelima imati prirodni sistem košnice je isto filozofija za bogove, složi sistem da medo neomasti brk...
sustav jako slabo razumije pčelu i njene potrebe, med je potcjenjen, pčelar nevidljiv skoro...zbog toga svega konačnica neće biti bajna...jedini, zaista jedini način da ostaneš zadnji na svijetu koji ima med normalan je da se makneš od civilizacije, bar pčele ako ne i pčelar...
postoje i manje istočne planine kod nas, papuk, psunj, krndija, no one su toliko ale da pretčiš preko za jedan dan, pa tako i ljudi trče, lovci, nalaze se ipak pod največim sektorom polj. proizvodnje u ovom djelu EU, slavonskih i mađarski obradivih polja, vjetar radi svoje, tu nema dileme, poznati sjeverac nosi čestice iz poljske a ne tu preko drave malo...
velebit i njegove kotline, usjeke, su po meni jedina šansa, vlaši bosna, durmitor....dinara neznam kako diše, mislim da je tu kamena više nego na mjesecu, nisam nikad bio...žumberak mogue da je ok ali koliko sam vidio, oji su zagorci od davnina na svakom čošku, ima vinograda, ljudi, znaći pršte šprice, otrovi sigurno...osobno sam na žumberku naišao na đunglu koja mi se svia više od veleitskih najboljih, ali to je samo mali dio koji je živ još danas, pitanje je kad kreće pilana....
nije čovjek jedini uzrok izumiranja vrsta, smanjenja biodiverziteta, ali nedvojbeno okolina oko čovjeka ima normalan ciklusa pada ubrzan zbog samog načina kako čovjek živi..
garancija zdravlja za budućnost je po meni: 3 sata drndanja kaldrmom cestom po velebitu, e onda tek počneš tražit poziciju...
sad ve dolazimo do ozbiljnog vozila, ako se zablejiš u poso, odeš gore, jesen, ostavi te auto, nemaš prenočište, opet kocka, možda te nau kod mede u brlogu...svi su oko tebe kad ozbiljno pogledaš, protiv tebe, otežavaju ti....jedino što moram reći da kad pogledaš da možeš poginuti od mede ili vukova, opet imaš veće šanse da preživiš sa pčelama i vukovima gore nego dole sa nama, ljudi su največa neman i pošast....
nezaboravimo da dolazi vrijeme starozavjetnih selidbi, sad imamo nekoliko miliona u tranzitu sa istoka, svi napadaju kod nas od banije do velebita, risnjaka, pa si zamisli kad 30 izbjeglica, koji 12 dana jašu po šumi, prošli pse, vojsku, lička sela, i naiđu na tvoje pčele, med, pa pojedu sve za 2 minuta i krenu dalje za sloveniju...
od finog tripa kako češ biti eko pčelar počneš razmišljat o naoružanju, uskoro bunker kopaš, i eto tebe na velebitu koji si krenuo da pomogneš zemlji, majci prirodi, no u stvari bolje da nisi došo...