Moj problem je što je ja vidim kao prison planet pun patnje. Osjećam se zarobljeno. E sad moje vidjenje je proizašlo iz moje patnje koju ne mogu trenutno nadvladati a i iz patnje drugih ljudi s kojim sam previše empatična. Pa i je to sta kazes, ali nije iskljucivo jedino to. Ja imam iskustva patnje...

Čini mi, ali ne mogu tvrditi da je potrebno i više života da bi se izliječile te rane. Problem je kad se kroz te živote ne liječe stare rane već akumuliraju nove. A još je veći problem kad se čini da je sve usmjereno ka failu izliječenja. Slazem se s tim, rekao bi da je svaka i najmanja teznja k lj...

Ja cesto kad pisem stvari o svijetu i drugima zapravo se obracam sebi, na taj nacin rijesavam stvari sam sa sobom. Prvo eksternaliziram podsvijesno i onda analiziram, inace mi to sve tezi da ostane u sjeni sakriveno. Nedavno sam ucinio neke korake ka suocavanju sa vlastitim porocima i nezdravim obra...

... već me nešto u tvojim postovima iznerviralo. Nisam sigurna što točno.. možda tvoj stav "ispravnosti", vidi me kako sam dobar i dobro živim sve po ps-u pa što vi zombiji čekate.. Ne, to je samo jos jedna od tvojih projekcija, razmisli jos malo zasto te trigerira, cemu to pruzas veliki ...

Ne kazem da na selu nema idiota i ne kazem da je sve bajno krasno uvijek sam sa sobom bez ikoga... ja ti samo kontriram na tvoju krajnju izjavu "da su ti svi ljudi poprilično oštećeni, bivši burn-out likovi koji bježe od nečeg" i sad vode "krvavi pustinjacki zivot". To nije istin...

Bolje biti ostecen burn-out lik koji ima nekakve sposobnosti raditi s rukama i koji preferira svoje zdravlje i principe nego biti gradski zombij na tabletama s maglom u ocima i potpunom prazninom iznutra koji nezna raditi nista osim jedne specijalizirane monotone gluposti. Ima svakakvih ljudi u epiz...

znaci odgovor na moje pitanje je "malo kasnije", hehehe ok, nije mi stvarno cilj nikome pametovati i osudjivati, parazit u nama ce se osjetit napadnut sa svakim usmjerenjem svjetlosti na njega, nego the point mog izlaganja je da treba pomoci sebi jer nismo ni svjesni koliko smo puni govana...

Nebi mjenjao pravila igre, smatram da sve sta se desava tako mora biti u zivotu svakog pojedinca... no poanta toga je da spozna sebe kroz to, da raste i napreduje a ne da tone ili da ceka da zivot zavrsi. Moram komentirati ono sta vidim, to je jak instinkt u meni. Sudim prema sebi i drugacije nemogu...

Sve to stoji sta si napisala. Zivimo u matrixu. Trovani smo na svakoj razini u svakom smislu i nikoga se nemoze na silu buditi ni mjenjati. Ja sam se ovdje prvenstveno zapitao za one koji su shvatili stanje stvari, kao ti i ja i mnogi drugi ali ne poduzimaju nista. Mnogi su jeli gljive, pili ayahuas...

Svi koji razmisljaju o samostalnom zivotu u prirodi podalje od ljudi trebali bi pogledati veoma inspirativne i motivirajuce price ljudi koje Ben Fogle pronalazi po cjelom svijetu.



bio je i u hrvatskoj https://m.imdb.com/title/tt11694470/