Etretat - Francuska
Postano: 24.05.2010, 09:33
Etretat je malo mjestašce na sjeveru Francuske, na samoj obali Atlanskog oceana, na koje sam ja totalno odljepila! 
Bila sam tamo svega par sati, tek šetnjica po mjestu, al' dovoljno da se zaljubim i obećam sama sebi da ću se vratiti Nije ni čudno što me se tako dojmilo, jer su u tom mjestu inspiraciju nalazili mnogi umjetnici (Courbet, Monet, Offenbach, Hugo, Maupassant...)
Etretat je malo mjestašce, danas potpuno turističko, a nekad ribarsko naselje, udaljeno 30ak km od većeg industrijskog grada, Le Havre.
Etretat je ipak najpoznatije po svojim predivnim stijenama, prirodnim konstrukcijama, koje mene podsjećaju na delfiniće u skoku (naravno, ovisno s koje strane ih se promatra) Navode se 3 takve stijene, Porte d'Aval, Porte d'Amont i Manneporte.
Bila sam tamo negdje u svibnju, kada sezona još nije uzela maha pa je mjesto bilo lišeno svakakvih turista. Mogla sam mirno uživati u francuskom ''štihu'' koji se ocrtavao i u izgledu kućica, koje kao da su zbilja zatočene u nekom prošlom stoljeću... Budući da je to ribarsko naselje, tu i tamo se mogao vidjeti koji starčić koji se ili sprema ili dolazi iz lova, ali ono što je meni ostalo u pamćenju, jest da je čak i taj ribar izgledao kao da je lik iz nekog filma, ili slikovnice- u žutoj dugačkoj kabanici i crvenim čizmama
ma, slatko!
Sve u svemu, vraćam se jednog dana tamo
Bila sam tamo svega par sati, tek šetnjica po mjestu, al' dovoljno da se zaljubim i obećam sama sebi da ću se vratiti Nije ni čudno što me se tako dojmilo, jer su u tom mjestu inspiraciju nalazili mnogi umjetnici (Courbet, Monet, Offenbach, Hugo, Maupassant...)Etretat je malo mjestašce, danas potpuno turističko, a nekad ribarsko naselje, udaljeno 30ak km od većeg industrijskog grada, Le Havre.
Etretat je ipak najpoznatije po svojim predivnim stijenama, prirodnim konstrukcijama, koje mene podsjećaju na delfiniće u skoku (naravno, ovisno s koje strane ih se promatra)
Navode se 3 takve stijene, Porte d'Aval, Porte d'Amont i Manneporte. Bila sam tamo negdje u svibnju, kada sezona još nije uzela maha pa je mjesto bilo lišeno svakakvih turista. Mogla sam mirno uživati u francuskom ''štihu'' koji se ocrtavao i u izgledu kućica, koje kao da su zbilja zatočene u nekom prošlom stoljeću... Budući da je to ribarsko naselje, tu i tamo se mogao vidjeti koji starčić koji se ili sprema ili dolazi iz lova, ali ono što je meni ostalo u pamćenju, jest da je čak i taj ribar izgledao kao da je lik iz nekog filma, ili slikovnice- u žutoj dugačkoj kabanici i crvenim čizmama
ma, slatko! Sve u svemu, vraćam se jednog dana tamo
ovo je prekrasno! 
