...eto nekog ko je shvatio srž meditacije..da meditacija nije koncentracija ..da nije nužno sjedenje ..nego da je meditaciji istinska svrha i način da kroz nju čovjek spozna onog ,Umom , skrivenog sebe ..Eto nekog ,ko je primjetio iz vlastitog iskustva ,da se Um automatski lijepi i poistovjećuje svjest sa tokovima i manifestacijama postojanja ..U tišini je suština ..pažnja mora biti dvosmjerna..jer kad se fokus zarobi na sve i svašta a to je uvjek tako spavačima , tad svjest padne ...upravo tako ... izgubi se nit prisutnosti , čiste svjesti ...Pa opet treba uložiti napor kroz nenapor da se odlepi pažnja , poistovećivanje , i ponovno da zabljesne vlastiti sjaj svjesti ..barem na tren , barem na sekundu . Ta borba stalno traje , čas svjetlo a više tama , čas tišina a više buka . Pa i taj sičušni tren ,što zabljesne samospoznajom, vrjedan je kao čitava vječnost , jer on to i jeste.. vrjedan svake borbe i svakog napora.Beyond Le Fov je napisao/la:Za mene meditacija ne znači nužno mirno sjedenje, može se kretati i sve svjesno raditi, iz te direktne svijesti i osjećanja proizlazi pravilno djelovanje. Ja svoju svijest u meditaciji odvojim od misli i svih tokova energija u percepciji na koje se um automatski lijepi i poistovjećuje svijest s tim tokovima. tada se desi ubrzanje, odnosno povišenje vibracije, proširenje svijesti i osjećaja postojanja, ispunjenosti. U tišini je suština, sve ostalo je izražaj toga. Kad se overloadam izražajem svega, odnosno polijepim fokus na sve i svašta, tada mi svijest padne. Što više stvari u sebi imam, manje sebe imam, što manje stvari unutar sebe imam sve više sebe imam. Kad se počnem lijepiti po svemu otvorenome tada nastane velika potrošnja energije, padne vibracija, izgubim nit čiste svijesti.
Zato meditacija ne sme da bude koncentracija , njezino sveto poslanstvo nije relaksacija , mada može da bude ..Meditacija treba da bude kao prvi korak djeteta u njegovom životnom hodu u njegovom probuđenju i samospoznaji ...Ako budemo imali sreću da nađemo dobrog učitelja a takvih gotovo da i nema , bar kod nas..da nas uvede ispravno u meditaciju u kojoj će mo prepoznati sebe tad je najvažnije da tu budnost , budu , povedemo sa sobom , to treba zapamtiti ..to je fundamentalno , to je svrha , a svako postignuće u tome vrjedno je divljenja . Meditacija ne treba da bude dio života ..ne , ona mora da bude sam život , da čitav život bude meditacija..