The Majka

kad vidim kako si se potrudio da opišeš tu glazbenu monodramu i koji si fond rječi iskoristio , visoko tlačnih i visokoparnih izraza , pojmova , stručnih termina itd , itd , ne mogu a da ti ne udjelim ovaj jedan i jedino mogući laik ili ti , like , makar moram zamoliti Beyonda da programerski odradi mogučnost od recimo bar desetak mogučih lajkova po nečijem pisanju ..zašto samo jedan like? nema smisla ograničavati nečije oduševljenje kvalitetnim postom , kao što je naprimjer ovaj ..Evo , zato od mogučih (eventualno) deset lajkova ja dajem svih (budućih)deset

žao mi je što te moram razočarati, ali nebi citiro samog sebe. stil pisanja je tipičan za nekog tko je završio filozofski.

Ja baš ne volim taj stil. Don't make me think! Postoji i knjiga koja se tako zove i biblija je upotrebljivosti.
http://www.amazon.com/Dont-Make-Me-Thin ... 0321344758

wonaabi je napisao/la:te suprotstavlja iskustvo institucionalne marginalizacije i sankcionirane društvene neprilagođenosti doživljaju ljubavne epizode kao mogućnosti ponovne društvene integracije i normativnog samoostvarenja.

Ovo uopće nije upotrebljiva rečenica. Kad izvorni govornik mora 2x pročitati neku rečenicu da bi ju skužio to nije dobro.

Ne vidim šta je loše u tome da ljudi koriste mozak ili šire vokabular. Neke složenije stvari se jedino na ovakav način precizno mogu izrazit.
Volio bi ako si u stanju da mi prepričaš istu tu rečenicu, laički, bez da izgubi smisao. Doduse ovo treba doživjet svim čulima, napisani sažetak je kao da sliku prepričavaš sljepcu.

Ili u slučaju tvoje knjige predstava bi bila grafički samorazumljivo web sučelje, a tekstualni opis kompleksni kod koji leži iza te jednostavnosti. Ja bi taj kod moro pročitat sto puta ali ovo samo preletim.

Dobar ti je bio post, zainteresirao me za tu predstavu, jedino me ta rečenica zasmetala, da sam išao spavati ne bi ju danas ni komentirao.

Ne mogu ni prepričati tu rečenicu bez da izgubi smisao jer nisam ni shvatio smisao. Ali evo jedan pokušaja

Njezin stil je poetično-nadrealistički te suprotstavlja iskustvo institucionalne marginalizacije i sankcionirane društvene neprilagođenosti doživljaju ljubavne epizode kao mogućnosti ponovne društvene integracije i normativnog samoostvarenja.

U predstavi se pojavljuje jak konstrast između brutalne realnosti hospitalizacije, gdje se osjeća odbačeno od strane sustava, i maštanja o ljubavi kao nekakvom spasenju koji će riješiti sve njene probleme što je još preuveličano poetično-nadrealističkim stilom.

shroomko je napisao/la:Dobar ti je bio post, zainteresirao me za tu predstavu, jedino me ta rečenica zasmetala, da sam išao spavati ne bi ju danas ni komentirao.

Ne mogu ni prepričati tu rečenicu bez da izgubi smisao jer nisam ni shvatio smisao. Ali evo jedan pokušaja

shroomko..druze ,.... odspavaj ti to .. i ja sam odspavao pa mi se odma sve samo po sebi razjasnilo ..ranom zorom . Nije to obično pisanje , moj drugaru , to ti je umetnost izražaja , rečitost , poezija i slikarstvo u slovima ..recimo ko Picasso , Matiss , netreba da razumeš , samo da čitaš , čitaš , i kao što kaže sam Wonaabi ; "ovo treba doživjet svim čulima, napisani sažetak je kao da sliku prepričavaš sljepcu", dakle vrlo jednostavno ,
treba da osetiš poruku , da je doživiš kao intelektualni sublimat i u sebi posmatraš osečanja koje takav vokabular izaziva kao emocionalnu senzaciju u čitavom telu ..ako si senzualan i ekstravagantno osebujan , možeš doživjeti i orgazmički klimaks šeste čakre .

Bokte koji offtopic, ne kuzim sta ljudi tolko pizde oko par termina koji nisu vernakularni...stvarno nisam mogo odolit inkonmenzurabilnost vernakularnosti me dovodi do ekstatične fascinacije.

shroomko je napisao/la: Ne mogu ni prepričati tu rečenicu bez da izgubi smisao jer nisam ni shvatio smisao. Ali evo jedan pokušaja]

shroomko mogu shvatit da se rečenica čini umišljena i pretjerano iskomplicirana, al možda ti bude jasnije ako zamjenim sporne termine sa njihovim definicijama.

Dakle:
Autorica govori o iskustvu, u kojem psihijatrijska ustanova pojedinca postavljan na položaj na kojemu joj se pridaje ograničena društvena važnost, te ta ista ustanova poduzima mjere osude njenog ponašanja. Ovo iskustvo je suprostavljeno iskustvu zaljubljenosti/ljubavi pacijentice, kao mogućnosti prilagodbe tom istom društvu i ostvarenja same sebe.

Zanimljivo mi je da si ovim svojim prevodom rečenice zapravo dao interpretaciju koja se poklapa s mojom, a nisi ni vidio o čemu se radi. Al to je biće jaka intuicija ili sreća.

eh..ebiga ..sad si nam tom svojom "vernakularnom" definicijom uništio svu čar emocionalnog doživljaja i umjetničkog subjektivnog poimanja onog " šta je pisac htio reči"...Ode iluzija i mašta proizvoljnog tumačenja ...ode doživljaj imaginarnog osobnog iskustva poruke ...ode strahopoštovanje pred izrečenim a nerazumljivim..bez šarene koprene vokabularnih zagonetki , reči postadoše tek ogoljene grane... Šteta..šteta..no , ipak ja vjerujem u tvoju nadarenost u skladanju arhitekture rečenica i znam da nas nečeš zakinuti božanskog nektara i sladostrašća već u sledećem postu koji , eto, bar ja strpljivo očekujem...

da se vratim na temu...posmatrajući vlastiti i tvoj primjer došao sam do zaključka kako je seksualna(romantična,emotivna itd) apstinencija bitan uzročnik psiholoških poremećaja. sljedeći primjer kristove bezuvjetne ljubavi, promijeniti ću spol te zavoditi i podavati svoju kirurški stvorenu vaginu psihički poremećenim osobama. u tom kontektstu oni su u isto vrijeme i odabrani ljudi. jer sam ih JA ODABRAO. deny me and be doomed!

dotada ako je nekom hića, zahtjeve primam u P. P i penise u svoj ušećereni guzni kolutić.takozvani P.P.P.P(Primanje Penisa Privatnim Porukama)

Psihotično stanje je prirodni trip i svatko može postati psihotičan ako se dovoljno trudi. Ponekad to nije ni potrebno jer te krivo društvo ili kriva uvjerenja koja su protiv tvoje prirode i duše mogu dovesti u takvo stanje.
U psihotičnom stanju osoba sama stvara svoja pravila, to je kao da se pritisne "delete" na sva društvena uvjetovanja i tako se osoba oslobađa iznutra jer um nije inhibiran nego sasvim slobodan i zato što je slobodan sam sebi nije jasan jer misli da nema ograničenja, a ima ograničenje a to je tjelesno postojanje i društvena uvjetovanost. Priča o Ikaru... To je stanje budnosti u kojoj se istodobno i sanja, a kad nije postavljena granica između budnog stanja i stanja spavanja, svijet postaje jedno poprilično ludo mjesto nabrijano simbolikom i na kraju pregorenošću. Neki su psihotičnost preslikali u najviši stupanj umjetnosti kao npr Van Gogh kad je naslikao Zvjezdanu noć za koju danas znanstvenici kažu da savršeno oslikava temeljni matematički problem koji još nije sasvim riješen, mislim da se radi o dinamici fluida.
A što se tiče ostalih poremećaja, neki znaju biti poprilično onesposobljavajući npr. teška depresija, ali recimo za vrijeme renesanse melankolija je bilo ono što se tražilo jer su iz "uzvišene melankolije" nastajali najviši uvidi u stvarnost... To je tada prenio Dürer u svojoj Melancholia I

Problem današnjeg društva je normiranje - uokvirenje - postajanje i potraga za igranjem uloge... Umjesto da se bude, mora se postati... Ako se postane nekom ulogom to se naziva uspjehom, a ako se ne postane to je tragedija. Zašto je problem jednostavo biti i postojati? I prihvatiti sve što se u tom trenutku događa? Ako je bijedno nek bude bijedno, neće trajati vječno. Ako je dobro, nek bude dobro, neće trajati vječno. Ljudi bi htjeli znati istinu i svrhu svega i oni to možda i pronađu svaki dan, samo ne obraćaju pažnju na to. Imaju predodžbu da ako su shvatili i spoznali najveću istinu ili postigli prosvjetljenje da je to trajno stanje... Kako kaže stara budistička :"After Satori, the dishes..."