Kako osjećamo psihodelike
Postano: 01.04.2010, 10:04
Kako osjećamo psihodelike
Znamo što Psihodelici "jesu" i što "rade" u svijetu objektivnih i mjerljivih podataka, usmjerimo pažnju na način kako ih mi osjećamo, jer samo u umu primjećujemo njihove efekte.
Važno je imati u vidu da iako o farmakologiji psihodelika znamo vrlo mnogo, ne znamo gotovo ništa o tome kako se promjene u kemiji mozga izravno odnose na subjektivna, unutarnja iskustva. To u jednakoj mjeri vrijedi za psihodelike kao i Prozac. Odnosno, jos smo vrlo daleko od razumjevanja načina na koji se aktiviranje određenih receptora serotonina prevodi u novu misao ili emociju. Mi ne "osjećamo" blokiranje receptora serotonina: umjesto toga, osjećamo se ekstatično. Mi ne "vidimo" aktivaciju frontalnog režnja; umjesto toga, opažamo anđele i demone.
Nemoguće je točno predvidjeti što će se dogoditi nakon uzimanja psihodelične droge nekog određenog dana. Usprkost tome dat ćemo neki općeniti prikaz njihovih subjektivnih efekata jer moramo dobiti predodžbu o "tipičnoj" reakciji. To možemo učiniti uzimanjem prosjeka svih naših vlastitih i tuđih iskustava, svih "tripova" kojima smo bili svjedoci ( pod tripom podrazumijevam pune efekte tipične psihodelične droge poput LSD-a, meskalina, psilocibina ili DMT-a. Trip je teško definirat, ali je sigurno da znamo kada ga proživljavamo)
Sljedeći opisi ne vrijede za "blage" psihodelike kao MDMA ili marihuana uobičajene snage, niti opisju reakciju na niske doze psihodelika, kod kojih su učinci slični učincima drugih nepsihodeličnih droga, poput amfetamina.
Psihodelici utječu na sve naše mentalne funkcije: opažanje, emocije, razmišljanje, svjesnost tijela i naš osjećaj jastva.
Opažajni ili osjetilni efekti često su, ali ne i uvijek, najvažniji. Objekti u našem vidnom polju čine se svjetlijima ili tamnijima, većima ili manjima, i naizgled mjenjaju oblik i rastapaju se. Otvorenih ili zatvorenih očiju, vidimo stvari koje nemaju puno veze s vanjskim svijetom: vrtložne, šarene, geometrijske uzorke oblaka ili potpuno formirane slike živih i neživih objekata, u raznim stanjima kretanja i aktivnosti.
Zvukovi su tiši ili glasniji, oštriji ili blaži. Čujemo nove ritmove u vjetru. U dotad tihom okolišu pojavljuje se pjevanje ili mehanički zvukovi.
Koža je osjetljivija ili manje osjetljiva na dodir. Naša osjetila okusa i mirisa postaju oštrija ili manje oštra. Naše emocije nabujaju ili presuše. Tjeskoba ili strah, ugoda ili opuštenost, svi osjećaji jačaju ili slabe, nesnosno jaki ili frustrirajuće odsutni. Na ekstremima leže užas i ekstaza. Dva suprotna osjećaja mogu zajedno postojat u isto vrijeme. Emocionalni konflikti postaju bolniji ili dolazi do novog emocijonalnog prihvaćanja. Počinjemo više uvažavati osjećaje drugih ili nas više uopće nije briga za njih.
Naši misaoni procesi postaju ubrzani ili susporeni. Same misli postaju zbrkanije ili jasnije. Primjećujemo odsutnost misli ili je nemoguće obuzdati bujicu novih ideja. Javljaju se novi uvidi u vezi s problemimam ili postaju beznadno zaglavljeni u mentalnoj kolotečini. Značenje stvari postaje važnije od samih stvari. Vrijeme kolabira: dva sata prođu dok trepneš okom ili se vrijeme širi pa minuta širi beskrajan niz osjećaja i ideja.
Naša su tijela topla ili hladna, teška ili laka; naši udovi rastu ili se skupljaju; krećemo se gore ili dolje kroz prostor. Osjećamo da tijelo više ne postoji ili da su se um i tijelo razdvojili.
Osjećamo veću ili manju kontrolu nad svojim "jastvom". Osjećamo kako drugi utječu na naš um ili tijelo na načine koji su blagotovrni ili zastrašujući.
Budućnost nam stoji na raspolaganju ili je sudbina sve odredila i nema smisla bilo što pokušavati.
Psihodelici utječu na svaki aspekt naše svijesti. Upravo je ta jedinstvena svijest ono po čemu se naša vrsta izdvaja od svih drugih ispod nas, i to nam daje pristup onome što smatramo uzvišenim, božanskim. Možda je to još jedan razlog zasto su psihodelici tako zastrašujući i tako nadahnjujući: oni savijaju i rastežu osnvne stupove, strukturu i definirajuća obilježja našeg ljudskeog identiteta
To su psihodelične droge. Postoji kompleksan i bogat kontekst za njihovo proučavanje, perspektiva koje su malobrojni svjsni. One nisu nove tvari i o njima znamo iznimno mnogo. Otvorile su modernu eru biološke psihijatrije, i njihova vrlo razglašena zloupotreba prerano je okončalo jedan izvanredno bogat ljudski istraživački pothvat.
Mouse Party is a funny Flash game that lets you explore how mice brains react to different drugs. Even though it’s not particularly informative, it’s kinda entertaining to watch a bunch of drugged out animated mice groove to chillout music and see how they react when you put them in the chair to be studied. ::giggle::
http://learn.genetics.utah.edu/content/ ... mouse.html
Piše: Dr: Rick Strassman (iz prvog poglavlja njegove knjige: DMT- duhovna molekula)
Znamo što Psihodelici "jesu" i što "rade" u svijetu objektivnih i mjerljivih podataka, usmjerimo pažnju na način kako ih mi osjećamo, jer samo u umu primjećujemo njihove efekte.
Važno je imati u vidu da iako o farmakologiji psihodelika znamo vrlo mnogo, ne znamo gotovo ništa o tome kako se promjene u kemiji mozga izravno odnose na subjektivna, unutarnja iskustva. To u jednakoj mjeri vrijedi za psihodelike kao i Prozac. Odnosno, jos smo vrlo daleko od razumjevanja načina na koji se aktiviranje određenih receptora serotonina prevodi u novu misao ili emociju. Mi ne "osjećamo" blokiranje receptora serotonina: umjesto toga, osjećamo se ekstatično. Mi ne "vidimo" aktivaciju frontalnog režnja; umjesto toga, opažamo anđele i demone.
Nemoguće je točno predvidjeti što će se dogoditi nakon uzimanja psihodelične droge nekog određenog dana. Usprkost tome dat ćemo neki općeniti prikaz njihovih subjektivnih efekata jer moramo dobiti predodžbu o "tipičnoj" reakciji. To možemo učiniti uzimanjem prosjeka svih naših vlastitih i tuđih iskustava, svih "tripova" kojima smo bili svjedoci ( pod tripom podrazumijevam pune efekte tipične psihodelične droge poput LSD-a, meskalina, psilocibina ili DMT-a. Trip je teško definirat, ali je sigurno da znamo kada ga proživljavamo)
Sljedeći opisi ne vrijede za "blage" psihodelike kao MDMA ili marihuana uobičajene snage, niti opisju reakciju na niske doze psihodelika, kod kojih su učinci slični učincima drugih nepsihodeličnih droga, poput amfetamina.
Psihodelici utječu na sve naše mentalne funkcije: opažanje, emocije, razmišljanje, svjesnost tijela i naš osjećaj jastva.
Opažajni ili osjetilni efekti često su, ali ne i uvijek, najvažniji. Objekti u našem vidnom polju čine se svjetlijima ili tamnijima, većima ili manjima, i naizgled mjenjaju oblik i rastapaju se. Otvorenih ili zatvorenih očiju, vidimo stvari koje nemaju puno veze s vanjskim svijetom: vrtložne, šarene, geometrijske uzorke oblaka ili potpuno formirane slike živih i neživih objekata, u raznim stanjima kretanja i aktivnosti.
Zvukovi su tiši ili glasniji, oštriji ili blaži. Čujemo nove ritmove u vjetru. U dotad tihom okolišu pojavljuje se pjevanje ili mehanički zvukovi.
Koža je osjetljivija ili manje osjetljiva na dodir. Naša osjetila okusa i mirisa postaju oštrija ili manje oštra. Naše emocije nabujaju ili presuše. Tjeskoba ili strah, ugoda ili opuštenost, svi osjećaji jačaju ili slabe, nesnosno jaki ili frustrirajuće odsutni. Na ekstremima leže užas i ekstaza. Dva suprotna osjećaja mogu zajedno postojat u isto vrijeme. Emocionalni konflikti postaju bolniji ili dolazi do novog emocijonalnog prihvaćanja. Počinjemo više uvažavati osjećaje drugih ili nas više uopće nije briga za njih.
Naši misaoni procesi postaju ubrzani ili susporeni. Same misli postaju zbrkanije ili jasnije. Primjećujemo odsutnost misli ili je nemoguće obuzdati bujicu novih ideja. Javljaju se novi uvidi u vezi s problemimam ili postaju beznadno zaglavljeni u mentalnoj kolotečini. Značenje stvari postaje važnije od samih stvari. Vrijeme kolabira: dva sata prođu dok trepneš okom ili se vrijeme širi pa minuta širi beskrajan niz osjećaja i ideja.
Naša su tijela topla ili hladna, teška ili laka; naši udovi rastu ili se skupljaju; krećemo se gore ili dolje kroz prostor. Osjećamo da tijelo više ne postoji ili da su se um i tijelo razdvojili.
Osjećamo veću ili manju kontrolu nad svojim "jastvom". Osjećamo kako drugi utječu na naš um ili tijelo na načine koji su blagotovrni ili zastrašujući.
Budućnost nam stoji na raspolaganju ili je sudbina sve odredila i nema smisla bilo što pokušavati.
Psihodelici utječu na svaki aspekt naše svijesti. Upravo je ta jedinstvena svijest ono po čemu se naša vrsta izdvaja od svih drugih ispod nas, i to nam daje pristup onome što smatramo uzvišenim, božanskim. Možda je to još jedan razlog zasto su psihodelici tako zastrašujući i tako nadahnjujući: oni savijaju i rastežu osnvne stupove, strukturu i definirajuća obilježja našeg ljudskeog identiteta
To su psihodelične droge. Postoji kompleksan i bogat kontekst za njihovo proučavanje, perspektiva koje su malobrojni svjsni. One nisu nove tvari i o njima znamo iznimno mnogo. Otvorile su modernu eru biološke psihijatrije, i njihova vrlo razglašena zloupotreba prerano je okončalo jedan izvanredno bogat ljudski istraživački pothvat.
Mouse Party is a funny Flash game that lets you explore how mice brains react to different drugs. Even though it’s not particularly informative, it’s kinda entertaining to watch a bunch of drugged out animated mice groove to chillout music and see how they react when you put them in the chair to be studied. ::giggle::
http://learn.genetics.utah.edu/content/ ... mouse.html
Piše: Dr: Rick Strassman (iz prvog poglavlja njegove knjige: DMT- duhovna molekula)