Reinkarnacija životinja

[HypnoToad]

Pa da, to sam i thio reći, rasprava i filozofija nije isprazna ako se dokaže, ili dokaže da nije ispravna. Super je raspravljati i filozofirati, ali dok se ne dokaže sve ostaje samo na tome. Nije ovaj post bio napisan s namjerom neslaganja, upravo suprotno.
A moderno demoniziranje znanosti definitivno postoji, pogotovo biologije i medicine, za što su krivi i sami 'znanstvenici' unutar tih područja svojim djelovanjem i iskrivljenim sustavom vrijednosti. Uglavnom 'znanost' je glavni negativac u njuejđerskim krugovima, ispravno je samo ono što zvuči lijepo i za što treba što jače vjerovanje.
Vjerovanje bez empirijskih dokaza nema nikakve vrijednosti, isto kao što istraživanje bez prethodnog vjerovanja i teorije ne može postojati.

[antoniopavaroti]

..slažem se ...

[Vid Svante]

Primijetio sam ovu temu prije nekoliko dana i zapala mi je u oko ali nikako da nađem vremena da nešto napišem.
Obzirom da sam dugo godina bio zahvaćen " duhovnošću " osjetio sam poriv da nešto napišem. Valjda to dođe čovjeku, ko ce ga znat
Meni su to pizdarije koje me užasno iritiraju i istovremeno nasmijavaju. Mislim, netko numerira 'duhovni' rast pojedinca (08-56-789) pa ga po tome svrstava. Moja baka je bila non stop napaljena pa se sad inkarnirala u kozu?
Ili neka vrsta darvinizma u duhovnom smislu?
Neznam, neka energija postoji ali dali se ona seli, odnosno nema se kamo seliti ako svuda postoji, individua prestaje postojati ako je uopće postojala.
Zapravo sam htio reci da sam ko budala pušio te priče vjerojatno jer sam se plašio nestajanja... Moj pas i moja baka nestali su u mraku i nikad se vise neće ponoviti... Možda u nekom paralelnom svemiru sa nekom izmjenom ali opet to neće biti oni isti.
No tema je paprena i zato nas puno popuši takvu priču.

[antoniopavaroti]

Zapravo sam htio reci da sam ko budala pušio te priče vjerojatno jer sam se plašio nestajanja... Moj pas i moja baka nestali su u mraku i nikad se vise neće ponoviti... Možda u nekom paralelnom svemiru sa nekom izmjenom ali opet to neće biti oni isti.
No tema je paprena i zato nas puno popuši takvu priču.

između onog koji vjeruje npr. u reinkarnaciju ili u boga i onog koji ne vjeruje , nema nikakve razlike . Makar se to čini nemoguće , upravo je tako . Jer onaj koji ne vjeruje on vjeruje da nema recimo ,boga, a onaj koji vjeruje u boga ,ne vjeruje da ga nema . Dakle , obojica vjeruju i nevjeruju . Šta im je zajedničko ? Pa to da imaju samo vjerovanje , dakle potpuno su identični .
Tako i ti , ili ja ..ti ne vjeruješ ja vjerujem .. a i obrnuto ,tko je u pravu ? Zato se ne može reči da si popušio ili pušio , to bi se moglo reći tek onda kad bi imao čvrste dokaze da to nije tako , da nema duhovnosti i da ne postoji reinkarnacija . Imaš li dokaze da to ne postoji? A tvrdiš da postoji energija ..zar ne? A energija je neuništiva ..zar ne ? Samo mijenja oblike , možda i dimenzije ..Sve što postoji , zauvjek če postojati . Zakon dinamike ...valno-čestične dinamike ...kvantna mehanika... zakoni očuvanja energije i količine gibanja..Ne kažem da su to neki dokazi , ili možda jesu ? Kvantna mehanika , subatomski potencijali..ista čestica se odjednom može nalaziti na više mjesta pa čak i na različitim energetskim nivoima..Tko se usudi ne maštati? Jednog dana možda maštu pretvoriti u zbilju...
Svjet je prečudesan i pretajnovit da bi itko bilo šta mogao tvrditi ..zato treba jezik smirit a oči raširit..A što se tiče da si pušio neke teme i "duhovnosti",kao što tvrdiš , e to neznam..ne usudim se proturiječiti ..ti to najbolje znaš

[Vid Svante]

Rekao bih šaptom - uzaludno...
Da, smatram takve rasprave uzaludne jer sam ih vodio više puta i shvatio sam da od toga nema ništa ali obzirom da sam na forumu i još k tome nešto sam i napisao, bilo bi glupo da ne dovršim ono što sam zapravio htio zadržati za sebe i pustiti one koji žele sami shvatiti da shvate.
Već sama potreba vjerovanja ili želje vjerovati je nešto što je greška sama po sebi jer otkriva strah ili želju za nečim drugim što nisam ja. Ipak, svaka greška je dobra jer vodi novoj spoznaji. Potreba da vjerujem me vodi nekamo gdje možda želim ići ili možda čak u stvarnosti i ne želim. Ali, kamo ja trebam ići i što ja trebam postati što već nisam? Vjerovanje samo po sebi me opet odvaja od mene, od onoga što jesam i tada se nalazim u poziciji tragaoca a zapravo nemam što tražiti kad imam samo pogledati u sebe i to je to. Zadovoljan sam sa tim. Potpun. Ispunjen.
Krajnje pitanje je tko sam ja, odnosno tko smo mi. To pitanje vodi i krajnjoj spoznaji, koja stoji tu, prostrita pred nama.
Kada ogolim sve oko sebe ostanem prazan, i ne mogu se nikako opisati a da ne koristim nešto sa ovoga svijeta i vrijeme je da odustanem od potrage. Ili misliš da bi trebao nešto drugo tražiti?
Tijelo nisam, mislim jesam - neko vrijeme a nakon toga tko sam - pitam se? I tko sam onda ja, ili ti, ili on, ili ona kada ogolimo sve sa ovoga svijeta? Tko smo mi kada nestanemo sa ovoga svijeta i je li bitno tko smo nakon svega kada više nismo mi, onakvi kakvi smo bili? Zar je bitno reinkarniramo se ili ne? Zar je bitan ikakav zakon, bog ovaj ili onaj...
Svijet je zaista prečudesan, i pretajnovit i baš zato ne želim maštati o nečemu drugom - nego gledati ga u oči. Neće se više ponoviti, sve će biti samo jednom. I ne želim vjerovati u reinkarnaciju, želim da to jedno bude jedno i posebno. Ne vjerujem u nikakve stupnjeve razvoja jer se nemam što razvijati - kao što rekoh - potpun sam, isto kao i ti. Ako uopće postojimo.... uff, dosta.
Vidiš Antonio, teško mi je pisati o takvim temama kad sagledam uzaludnost svega, i vrti mi se u glavi, i da dođe mi da sve pobrišem jer to su ionako riječi i napisao bi još puno toga da ne smatram da je to sve - uzaludno i nepotrebno, no s poštovanjem prema tebi napisao sam.

[antoniopavaroti]

I ja bih rekao šaptom ili bi urliknuo – uzaludno...
I ja smatram da su takve rasprave uzaludne ... a opet , nisu . Znamo zašto su uzaludne ali znamo zašto su i potrebne . Uzaludne su zato , kao što si i sam dobro primjetio jer u krajnosti ništa ne mijenjaju no rasprave , kao što sam napisao u jednom nedavnom postu , ipak i mijenjaju . Sve počinje raspravom , sve počinje nekim neznanjem a onda kroz tu ili neku stotu raspravu stvari se rasčiste , sjednu na svoje mjesto a neznanje kroz dokaze i potvrde postane znanje . Tako i vjerovanje..ono je uvjek prije sumnje , mada bi trebalo biti obrnuto , nažalost nije . Vjerovanje je recimo ..neznanje , a znanje je sumnja . Zato znanje napreduje , uvjek je novo i uvjek se nadopunjuje . Vjera je dogmatska , ne voli promjene i rado se zaogrče plaštem „istine“ koja to uglavnom nije.Zato će sve vjere jednog dana morati da nestanu ..da umru ..jer u njima nema svježine , nema nove krvi , one su lešine i mumije prošlosti . Nažalost , premalo ljudi to vidi..jer spavaju , spavaju ..
Eto , i ti sam , mada si stekao utisak o uzaludnosti rasprave , govoriš u svome prelijepom postu , ono do čega si došao kroz nečiju i svoju raspravu . Možda je ta rasprava bila napisana i ukoričena u neku knjigu , možda si do otkrovljenja sebe samoga došao kroz neki drugi vid spoznaje...nije ni bitno . Bitno je da je u početku tebe bilo neznanje a ono se kroz sumnju i samoistraživanje pretvorilo u znanje..u znanje svjesti , ne Uma.. Kažeš „kada ogolim sve oko sebe ostanem prazan, i ne mogu se nikako opisati a da ne koristim nešto sa ovoga svijeta i vrijeme je da odustanem od potrage. Ili misliš da bi trebao nešto drugo tražiti?
Tijelo nisam, mislim jesam - neko vrijeme a nakon toga tko sam - pitam se? I tko sam onda ja, ili ti, ili on, ili ona kada ogolimo sve sa ovoga svijeta? Tko smo mi kada nestanemo sa ovoga svijeta i je li bitno tko smo nakon svega kada više nismo mi, onakvi kakvi smo bili? Zar je bitno reinkarniramo se ili ne? Zar je bitan ikakav zakon, bog ovaj ili onaj...“ da , upravo tako i nebi trebao ništa drugo tražiti , jer sve si našao , sebe samoga i tvoja potraga je završena.
Ipak , usudio bih se primjetiti , kroz veličanstvenost svoje vlastite samospoznaje a koja je identična i kod svakog drugog , da možda nije sve rečeno i da je možda ponešto sakriveno u slatkoj tajanstvenosti onog pitanja i odgovora „a šta je iza...šta je nakon..šta je poslije ? „
Osječam , a možda se varam, da je naš istinski dom nešto drugo , da je naša kuča sasvim svjetlija i drugačija od ovog sadašnjeg bivanja i stanovanja..osječam neki čudan opojan zov u dubini duše i čini mi se da srce ne laže... kad predosjeća udaljene krajeve neopisivih horizonata..što reče onaj pjesnik „ možda je trak istine pao u me , a možda su sanje“.Neznam.Neznam tko smo mi kad nestanemo sa ovog svjeta , mada kao što rekoh osječam da put nikad ne prestaje i da je putovanje kao i postojanje vječno.Jer ako nema dalje , ako nema više ,ako nema bolje , onda svo ovo veličanstveno postojanje nema ni smisla ni potrebe..ako se ne potvrđuje u vječitoj Svjesti..Zato , mislim da nema kraja , sve je krug i sve je ponovno ,samo možda u drugoj energetskoj zbilji... Ništa nije uzaludno...ništa nije nepotrebno..sve je sa mjerom i sa tajnim pozivom i svrhom . To što mi kao ljudska bića ne možemo dokučiti krajnosti svega je u stvari jako dobro jer kad bi ih dokučili svjet a i sve ostalo bio bi mnogo siromašniji..a to bi bilo tužno ..zar ne?

[djek_D_ripper]

...
Obzirom da sam dugo godina bio zahvaćen " duhovnošću " osjetio sam poriv da nešto napišem. Valjda to dođe čovjeku, ko ce ga znat ...

Mogu te pitati zašto više nisi? Zašto si se predomislio? I jel ti to sadašnje " stanje" dovoljno?
Možda su malo glupava pitanja, no pitam jer se ja već godinama klackam između tog da vjerujem i tog da se rugam samoj sebi kako sam naivna i svemu povjerujem.

Tako da i ne znam odgovoriti na temu. Voljela bih vjerovati da postoji reinkarnacija, da idemo prema nečemu, ne znam, valjda zbog ega, nije mi dovoljno znati da smo tu samo sad, pretužno mi je to. I onda tražim nešto da se uhvatim za to, neku teoriju dovoljno uvjerljivu da povjerujem u nju. I onda se nakon nekog vremena zgražam nad sobom.

[antoniopavaroti]

Voljela bih vjerovati da postoji reinkarnacija, da idemo prema nečemu, ne znam, valjda zbog ega, nije mi dovoljno znati da smo tu samo sad, pretužno mi je to. I onda tražim nešto da se uhvatim za to, neku teoriju dovoljno uvjerljivu da povjerujem u nju. I onda se nakon nekog vremena zgražam nad sobom.

U prirodi je čovjeka da vjeruje ..i da se nada ..i da nalazi eventualne dokaze za ili protiv ..Otuda dolazi tvoja nedoumica i tvoja sumnja ..Ja nisam pobornik nikakve religije , jer su religije isključive same po sebi i jer religije traže spavače , ne probuđene .Temelj svake religije je i vjera a sama vjera je glupost i nužno vodi u ropstvo duha ..
Svatko od nas bi trebao da sumnja ..da mu sumnja bude polazište ..alfa i omega .Da krene čista srca i čista Uma na neki svoj put . To je osnova i to je početak ..Makar se tvrdi da ima mnogo putova do spoznaje ...ja sam se uvjerio u jedan ..i mislim da je to u stvari i jedini pravi Put a da su ostali putovi samo druga verzija ili boja fenomena koji se zove svjetlost .. svjetlost duše , a to je Svjest .
Eto , od upoznavanja svoje svjetlosti , sve počinje ...i onda se mnoge tajne same po sebi razotkriju , mnoge rječi dobiju drugo značenje , bolje i ljepše i istinitije . Mnoge velike " životne teme i pitanja " razriješe se sama od sebe..pa tako i odgovori ..tko smo , zašto smo i kuda idemo , postaju posve dostupni i jasni .
No , to je samo moje mišljenje bazirano na iskustvu , na iskustvu kažem , ne na vjeri . Da bi se to postiglo potrebno se probuditi a to se može na različite načine . Jeda od načina je i meditacija i sagledavanje Svjedoka .....
Da ponovim ...to je samo moje iskustvo , ne znači da netko drugi nema bolje ili drugačije viđenje i odgovore..
Ako se desi nevjerojatna sreća ..da se kroz napor a koji nije napor , probudi i otrgne iz slatkog prokletstva spavača ...kroz godine mnoge upozna samog sebe i ulazeći sve dublje i dublje u suštinu svog Bića tad se prvi dar poluči ...spozna se da smo sve a opet ništa ..i taj je dar veličanstven upravo zato jer konačno potvrđuje neopisivo onostrano u nama ...sudar dvije dimenzije , simbiozu nespoznatljivog od onog svijeta i realnost ovog čarobnog Postojanja izvan nas a opet u nama i tad zabljesne velika istina ..ono što je realnost samo je odraz , iluzija u ogledalu vječne nespoznatljive Svjesti .
Zato nije moguće odreči se duhovnosti jer smo mi sami ta duhovnost , potrebno je samo upoznati svoju svjetlost . Nije potrebno nikud ići ..ni u Indiju ni u Nepal , u nikakva sveta mjesta jer sveta mjesta ne postoje , ni u crkve ni u đamije ni u budističke i ine hramove, ašrame , ne treba ići jer samo zaglupljuju i jačaju ego , zaslepljuju lažnim i nemogučim oprostima i obečanjima vječnog raja ili nekog drugog sranja te guše svaki pokušaj da se vlastitom spoznajom , trudom i naporom a koji je jedini ispravan i moguć način i put ka pročišćenju i duhovnom rastu našeg Bića. Ni u duhovnim knjigama nema probuđenja ni istinskog razumjevanja ..nema nažalost . Dokaza je bezbroj ...počevši od svake religije koja nije promjenila zlo u čovjeku već više od dvije tisuće godina nego baš naprotiv ..same postale uzrok zla i krvoprolića kroz stoljeća .
Put ka sebi i spoznaji je poznat ...kao i način , nije lako ,ali to je tako i kao što reće Don Huan " Život i način čovjeka od znanja veoma je težak , njegova besprekorna odluka tjera ga da stenje i hukće nebi li skupio što više moći , znanja , i time stekao slobodu . Zato ratnik sa smješkom ulazi u svaku borbu bez obzira na ishod jer zna da je sve u toj borbi uradio besprekorno i sa skromnošću vrednom divljenja ..."

[djek_D_ripper]

Hvala ti na postu, jako lijepo napisano ( sad mi je drago što sam išta išla pisati ).
Pitanje - što misliš pod ovim "sagledavanje Svjedoka" ?

Meditacija mi je prijateljica s kojom se družim još negdje od puberteta, no isto kao i s tim "vjerovanjem u nešto više" nekad manje redovito, nekad više, a onda je odjednom skroz ostavim... iako ne znam zašto točno jer mi je uvijek dobro donosila. Al uvijek se vratim.

[antoniopavaroti]

evo da ponovim post od prije ;
Prosvjetljenje:
Svrha meditacije nije opuštanje , nije zaborav i nije lotosov položaj , padmasana . Svrha meditacije nije nikakva usredotočenost na dah ili na bilo što drugo. Svrha meditacije je nešto suptilnije , daleko čarobnije i svetije . To je put , put ka vlastitom otkrivenju , put ka samospoznaji koji počinje posmatranjem vlastitog Uma , njegovih rječi , misliju i razmišljanja . To je početak ..biti svjestan Uma , biti njegov Svjedok , to je tek početak . Prava istina nazire se kasnije , kad shvatimo da mi nismo taj Um , kad shvatimo da smo mi u stvari posmatrač ...svjedok. Tad se počinje sve mijenjati , to shvačanje put je ka slobodi , onom za kojom je čovjek oduvjek težio..i koju nije moguče postići nikakvim ratovima ni zakonima izvan nas. Što više svjedočimo postajemo svjesni sami sebe , svjedoka, ...udaljavamo se od Uma . Naše biće doseže visine svjetlosti , čistoće,ljubavi , a Um ostaje u tami svojih obrazaca, pokušavajući da nas ponovno zarobi u samouništenje i mrak .
Zato kažem , svrha meditacije nije opuštanje , nije zaborav ,... meditacija je put ka svjesnosti , put otkrovljenja samog sebe i novog rođenja.

Eto , nadam se da ti je sad jasniji pojam " Svjedok " ako nije ...slobodno pitaj , tu smo da ti pomognemo .
Želio bi još jednom naglasiti da sam se počesto sretao sa kojekakvim " majstorima " i "stručnjacima" za meditaciju koji su istu svodili na pusto opuštanje i ev. neko mantranje ili projekcije različitih simbola ...svjetlosti..zvukova ..i ostalih trica i kučina ..I tu leži velika opasnost za meditanta koji još u početku ne može da razdvoji pažnju i da iz prve , uobičajene pažnje , spozna kroz iskustvo i drugu pažnju a koja je svjesna same sebe i prve pažnje ..Nije lako za razumjeti..ali je tako ..druga pažnja je recimo ..kad si svjestan da si svjestan...
Dakle , kad se ovlada tom drugom pažnjom ..tek onda se može mantrati ili identificirati sa zvukom ..slikom..vizualizacijom..dahom...tek onda kad je naša svjest svjesna sama sebe i kad posmatra te identifikacije kao odraz u ogledalu ...Naravno , da u tom skučaju nema govora o identifikaciji sa ničim osim sam sa sobom . Nažalost ..lažni majstori to ni ne znaju..oni spavaju , pa su iz meditacije napravili sport... Istinsku meditaciju može da provodi samo onaj ko se probudio...taj zna da meditanta kasnije izvede u život i da mu život postane stalna meditacija . To je svrha ...to je novo rođenje ..da što god da radiš ..bude osvješteno tvojom Svješću