DMT – duhovna molekula by Dr. Rick Strassma

Proširimo horizonte
Avatar
Red
Moderator
Postovi: 3274
Pridružen/a: 06.02.2010, 20:50
Ima zahvala: 242 puta
 pohvaljen: 701 put

DMT – duhovna molekula by Dr. Rick Strassma

Post Postao/la Red »

Skriveni sadržaj
Za pregledavanje skrivenog sadržaja na forumu, trebaš se prijaviti.
Tko nema volje citati cijelu knjigu evo vam sažetak iste :D

Dr. Rick Strassman: DMT – duhovna molekula

slika
Skriveni sadržaj
Za pregledavanje skrivenog sadržaja na forumu, trebaš se prijaviti.
U studenom 1990. je dr. Rick Strassman-u konačno odobreno petogodišnje istraživanje DMT-a (N, N-dimethyl-tryptamine) na Studiju medicine Sveučilišta u Novom Meksiku, Albuquerque. To je bilo prvo legalno istraživanje psihodeličke supstancije u ljudima nakon više od 20 godina. Dr. Strassman, klinički psihijatar istraživač, propisivao je različite doze droge (0, 05 mg/kg - 0,4 mg/kg) za preko 60 dragovoljaca, blisko se držeći medicinskih protokola.

slika

"DMT: The Spirit Molecule - Duhovna molekula" je knjiga, koju je dr.Strassman napisao o svojim iskustvima kao i iskustvima nekih dragovoljaca u eksperimentu. Prelazi uobičajene granice kao znanstvenik, kako pojmovno svog shvaćanja kompleksnosti, terapeutskih i paradigmatskih tema koje su poizašle u istraživanju, tako i s aspekta osjetljivosti i pažnje s kojom su tretirani dragovoljci istraživanja. Nikada nisu bili izloženi redukcionističkim ili skeptičkim stajalištima, ma kako bizarna bila njihova izvješća.

U svojoj raspravi o DMT-u koristeći naziv "duhovna molekula", Strassman spaja dva pristupa: jedan temeljen na njegovim svekolikim detaljima znanstvenog znanja i drugih vezanih za duhovno znanje i praksu. Jedan od vrlo interesantnih aspekata knjige je autorovo istraživanje moguće povezanosti između prirodnog pojavljivanja DMT-a u mističkim stanjima (na primjer DNE - iskustvo bliske smrti) i onih stanja nakon uzimanja DMT-a izvana. Sličnosti su interesantne i začuđujuće. Možda najviše čudi područje izvješćivanja o kontaktima i komunikaciji s autonomnim, inteligentnim, ne-tjelesnim bićima.

Izvanredna čudnovatost "drugih svijetova" i njihovih "stanovnika" o kojima je slušao prouzročila je konflikte u autorovom umu glede izbora načina njihove integracije u svoj svjetonazor (ili bi ga trebao promijeniti?). Profesionalne i osobne privrženosti su bile izazvane. S približavanjem okončavanja eksperimneta, montirani pritisci iz različitih izvora (ne samo znanstvenih) vodili su ga odluci o povlačenju iz javno-financiranog psihodeličkog istraživanja. No jasno ne prije kompletiranja svog stvarno probojnog djela.

"Duhovna molekula" je za dr. Strassman-a u biti vrsta kemijskog "prometala", koje je omogućavalo svijesti beztjelosnosti putovanje u druge prostore postojanja. Ako su Mckenna i kreatori Maja kalendara bili u pravu, možda ćemo trebati to sredstvo masovno - u skoroj budićnosti (2012. op. prev.). Ne suvišna kao appendix (kako se nekoć mislilo za slijepo crijevo), pinealna žlijezda je bitna za proizvodnju i asimilaciju DMT-a, o čemu dr. Strassman prezentira čvrste i pouzdane dokaze (možda nadomještavajući ranije demonstriranu sintezu DMT-a u krvi, mozgu i plućima) i mogla bi biti ORGAN BUDUĆNOSTI. Na tom malom organu oblika konusnog orašćića mogao bi počivati novi model mozga i uma - dakako i cijela nova paradigma.

Primjerenost DMT iskustva - a time i knjige "DMT: duhovna molekula" Rick Strassman-a u scenariju 2012. je za mene povezana s dva izvora (tri, ako ubrojite i vlastitu intuiciju). To su:

1) Vremenski val nula Terence McKenna-e; posebno njegovi aspekti promjene svijesti, kako doslovno tako i konceptualno. Drugim riječima, elementi McKenna rada koji su povezani sa stvarnom kemijom mozga, kao i radikalne promjene našeg svjetonazora. Ako prihvatimo izvješća McKenna-e o svom iskustvo s tryptaminima "stvarnim", onda slijedi postojanje mogućnosti rasprostranjenog, istinskog dijaloga šamanskog tipa s bićima iz dodatnih dimenzija. U isto vrijeme, postoji i vjerojatnost trajnog i ubrzanog dimenzionalnog spajanja neke vrste, što bi uključivalo evoluiranje ljudske svijesti s pribiližavanjem predloženoj točki "zajedničkg rasta" u 2012.

2) Izvješća o mnogim "otetima" ili "iskustvima otmica", kako je izvjestio prof. John Mack. Ona su značajno slična na mnogo način izvješćima DMT iskustva, uključujući i komuniciranje s "bićima" (kao i sadržaji nekih komunikacija). To možda sugerira neku vrstu kemijskog (pinealnog) poticanja, što uključuje i bujanje DMT-a bilo prije ili kao odziv na "kontakt".

Prof. Mack je rekao: "Od izuzetne je važnosti naše suočavanje s implikacijama tog otkrića (da smo stanovnici multidimenzionalnog svemira - govoreći o doprinosu Strassman-a), jer ono ima toliko toga reči o tomu tko smo i zašto smo ovdje".

Prije pisanja ovog prikaza, kontaktirala sam Rick Strassman-a e-poštom. Na krajiu sažetaka pojedinih poglavlja, dan je kratki dijalog, koji sadrži interesantne odgovore na nekoliko mojih pitanja u vezi s primjerenošću ranije spomenutih izvora.

SAŽECI POGLAVLJA

Znanstvena okolina dr. Strassman-a je biološka psihijatrija, pa stoga ne iznenađuje, što svoju knjigu počinje s nekritičkim pristupom povijesti psihodeličkog ispitivanja u okviru kliničke psihijatrije u 1. poglavlju. "Jako neprirodnu evoluciju" znanstvenog psihodeličkog istraživanja je opisao riječima: LSD i slični sastojci su počeli kao "čudesna droga", zatim su postali "droga strave", a onda "potpuno nevažni". Represivni zakoni u vezi s drogom su prema dr. Strassman-u bili uglavnom odziv na pritisak javnosti i medija, a ne moguća posljedica straha struktura (uključujući i znanost). Brani večinu prvotnih istraživača koji su okrenuli leđa psihodelicima zbog svoje razborite proračunatosti. Bili su "za većinu djelomično profesionalni znanstvenici, ne fanatici". (str. 29)

Nakon ovog ponešto provizornog početka, dolaze fascinantne informacije u 2. poglavlju: jasni dijagrami molekularne strukture tryptamina (str. 32 - 39) i korisna, dobro napisana objašnjenja što psihodelici "jesu" i što "čine". Strassman se izgleda zagrijava progresivno glede teme, da bi konačno "ušao u srž" razmatrajući opće učinke tryptamina i posebno DMT-a. Uvodi se i duhovni element na živopisan način u odgovoru na vlastito pitanje: "Što DMT radi u našim tijelima?".

3. Poglavlje sadrži interesantne detalje o onom što se zna o pinealnoj žlijezdi, zajedno s nekim relevantnim autobigrafskim detaljima. Uvodi i neka osobna znanja o mističnim duhovnim tradicijama i praksama, kao i biološke činjenice o "mjestu sedme čakre", sve lucidno opisano.

Otpor unutar znanstvenih krugova ozbiljnim istraživanjima funkcija pinealne žlijezde je obradio u 4. poglavlju. Uprkos tabuu u psihijatrijskim krugovima protiv izjednačavanja "pinealnog" i "psihodeličkog" (nitko još nije stvarno ozbiljno istraživao DMT u pinealnoj žlijezdi, na primjer, niti njene MAO razine, ni 24 satne razine DMT vezano na sanjanje). Strassman je ustrajao na privatnoj studiji, temeljnoj na znanstvenim podacima kao i na duhovnim-religioznim izvorima. Njegova je općenita DMT hipoteza: "Pinealna DMT proizvodnja je fizikalna reprezentacija ne-materijalnih ili energetskih procesa. Daje nam sredstvo za svjesno doživljavanje kretanja vlastite sile-života u najekstremnijoj manifestaciji". (str. 68) Duhovni se element ne može ignorirati po njegovoj osjećaju. Fasciniran je očitom vezom između 49 dana u kojima, kako se kaže, duša rezidira u bardu (prijelaznom stanju) i činjenice da je potrebno 49 dana ljudskom embriju za razvoj prepoznatljive pinealne žlijezde - te također za poptuno diferenciranje u muško ili žensko. (str. 81-82)

Poglavlja 5 i 6 opisuju prijedlog pravog istraživanja i labirint raznih povjerenstava i agencija kroz koje bi protokol morao proći kao bi se kvalificirao za istraživačka financijska sredstva. Nakon dvije godine pritisaka i strpljenja, Strassman je konačno dobio odobrenje za početak pokusa s DMT-om na dobrovoljcima na Sveuličištu Novog Meksika, medinski odjel u Albuquerque studenog 1990.

7. i 8. poglavlje opisuju skup i postavu eksperimenta i dugačku listu provjera fizikalnog i psihološkog zdravlja, koje se moraju provesti sa svakim dobrovoljcem (uključujući i upitnik na 90 stranica). Strassman priznaje određenu rezerviranost prema podesnosti bolničkog konteksta za svoje psihodeličke eksperimente. Osjećao je da bolnička atmosfera s medicinskim aparatima i povremeno ometajućom pozadinskom bukom, nije podesna kao ambijent relaksacije i sigurnosti nužan za dobrovoljce u stanjima visoke osjetljivosti. Odobreno mu je poboljšavanje dekora sobe 531, pa ju je uspio učiniti udobnijom iako je pozadinski šum zajedno s aparatima ostao. Strassman je izgleda uspio kompenzirati nedostatke ambijenta svojom pristupačnošću i osjetljivošću (uključivo s držanjem ruku), osiguravši tako nužno uvjete za DMT seanse. Unatoč tomu morao je poduzimati neke uznemirujuće tehnike u potrazi za podacima; na primjer dobrovoljci su bili podvrgnuti MRI skeniranju, između ostalih testova. To je moglo "izazivati šumove i biti invazivno" i to baš u najboljem vremenu tijekom DMT iskustava, kako je rekao, što bi potencijalno moglo biti "prilično zastrašujuće". Bio je impresioniran većinom subjekata u istraživanju i zahvalan bar za uspješno izbjegavanje radioaktivnog PET skeniranja.

Sama DMT iskustva su živo opisana u 9. poglavlju. Za većinu dobrovoljaca, doza kod koje su prevladavali psihodelički učinci je bila između 0,2 mg/kg do 0,4 mg/kg. Vršna reakcija se događala za dvije minute, a iskustva su prestajala za pola sata. Tipični opis dobrovoljaca početne žurbe je bio "kao teretni vlak" ili "kao nuklearni top". Skoro su svi osjećali "vibracije". (Postoje slična izvješća u radu dr. Mack-a). Brzi gubitak svjesnosti tijela, prouzročila je kod mnogih misao da su umrli. Često se javljao osjećaj brzog kretanja ili "letenja"; mnogi su osjećali da su napustili tijelo i postali "čista svijest". Zvučni su učinci uključivali "niske tonove", "treperenje i škripanje" te komične šumove kao "sproing-boing". Između vizualnih učinaka su bili intenzivno obojene geometrijske mustre, (katkada opisivano kao "4-D") drvo života, fantastične ptice, tuneli, stubišta i strojevima slične forme. Ipak najuzbudljiviji su bili susreti s entitetima sličnim ljudima ili potpno neljudskim oblicima, beztjelesnim entitetima, neki s insektnim ili reptilnim kvalitetama. I dok je većina dobrovoljaca doživljavala euforiju, zadovoljstvo i otkrivenja, nekima su iskustva bila zastrašujuća. Ta se situacija poboljšavala u slijedećim seansama, posebno kada su se uspjeli "pripremiti na gubitak kontrole", u sigurnoj i podržavajućoj okolini (str. 149). Iako se po riječima dr. Strassmana može DMT na neki način promišljati usporedivim s ostalim halucinogenima, ipak on ima stanovite "jedinstvene kvalitete". Opipljivija razlika je u tomu što ga izgleda ljudski mozak aktivno traži i nalazi. Kemikalija lagano prolazi uobičajeno nepropusne moždane barijere između cirkulacije krvi i cerebrospinalne tekućine.

Poglavlje 10 počinje pregledom seansi. Iskustva dobrovoljaca su grupirana u tri kategorije: osobna, nevidljivi svijetovi i transosobna. To grupiranje je parcijalno, kako bi se iskustva mogla lakše uspoređivati s onim što bi moglo biti sugerirano endogeno DMT iskustvo (na pr. mistična stanja, NDE - iskustva bliske smrti i "otmice od strane vanzemaljaca"). Osobna kategorija uključuje tjelesne osjećaje i misli temeljene u umu, tj. osobne teme. Na toj je razini bila potrebna "izvanredna osjetljivost" dr. Strassmana i njegovog asistenta, kako bi se dospjelo do ravnoteže između "otpuštanja stvari" i nuđenja primjerenih refleksija, podrške, savjeta i interpretacija.

Diskusija Osobne razine se nastavlja u poglavlju 11. Ovdje se obrađuju DMT iskustva, "kao istinske molekule duha/duše, koja daje dobrovoljcima trans/trip koji im je potreban, a ne onaj koji su htijeli" (str. 156). Neki su opisivali pridruženu korist kao "čisto energetsku"; neki kao "kumulativnu". Jedan je dobrovoljac rekao kako se između 3. i 4. doze (u ispitivanju tolerancije, ključne su četiri sekvencijalne seanse s 0,3 mg/kg s razmacima od 30 minuta), "nešto promijenilo" (na bolje). "Jednostavno sam se pustio", (str. 161). Strassman je spomenuo veliki potencijal terapije uz pomoć psihodelika, ne samo u području rješavanja problema već i u onom što naziva "strukturiranim dobrovoljnim traumatskim iskustvom" tj. u sigurnoj i podržavajućoj okolini, ljudi bi mogli koristiti DMT za "promoviranje potpunog gubitka kontrole", kako bi se suočili s i permanentno otpustili bolne emocije. Jedna mlada dobrovoljka je stvarno to i uspjela učiniti. Tijekom prolaženja teme, opisala je kako joj je tijekom DMT seanse pomogla "prisustnost" "DMT-ova", kako bi se oslobodila traume zanemarivanja i silovanja u djetinjstvu. "Osjećam se kao da imam novo tijelo", rekla je, mjesec dana nakon svog iscjelujućeg iskustva (str. 171).

Poglavlje 12 istražuje drugu kategoriju iskustava dr. Strassmana: nevidljivo/nestvarno. Pokušavajući odgovoriti na pitanje "kuda nas to DMT vodi?", (normalni) jezik izgleda nedostatnim - za neke "slobodne, nezavisne razine egzistencije?" No sama "mjesta"možda ne izgledaju tako interesantna većini dobrovoljaca, kao informacije koje se po njihovom mišljenju tamo nalaze ili osjećaju da su čak ta mjesta u potpunosti sastoje od informacija. Mustre slične DNA i pisma slična hijeroglifima su posvuda. Jedan je dobrovoljac opisivao iskustvo "jezgre realiteta", koju je osjetio kao "Logos" (str. 179). Neki su se našli u dječjoj sobi ili "igraonici"; u nekim izgledom futurističkim "apartmanima". Ta su mjesta/prostori izgleda imali "organski" kvalitet ili kvalitet "živog" (kao i Mack-ovi oteti, koji spominju taj posebni kvalitet). Čudnovatost tih svijetova, priznaje Strassman, dovodila ga je do granica kao voditelja. Međutim, on i dalje nastoji održati pažnju na detalje vezano za teme dobrovoljaca. Jedna improvizirana ili sumnjičava primjedba, dodao je, mogla bi lagano pokrenuti negativna DMT iskustva.

Bizarni sadržaji poglavlja 13 bi se najlakše mogli opisati kao zbunjujući, kao odgovori na njegovo pitanje "Što ste pronašli?" Strassman priznaje razlog u preklapanju njegovog i prevladavajućeg svjetonazora, koji je ozbiljno izazvan odgovorom kao "bića". (To donekle čudi, jer on očito cijeni pristup domorodačkih kultura svijetu duhova; također razumije kako znanstvenici - i drugi - nastoje teme vjere razdijeliti i razvodniti. Mogu li biti njegove kasnije refleksije o mogućnosti suočavanja postojećih religijskih struktura s neobičnošću susreta sa stvarnim "duhovnim bićima", uzrokom prikrivanja gorkog prihvaćanja očitih odgovora?) Optimističan je, da će i fizika i kozmologija moći pružiti modele i objašnjenja iskustava "svijeta duhova". Strassmanova otvorenost je zadivljujuća, kada iskreno priznaje svoju potpunu nepripremljenost, emocionalnu i intelektualnu, za frekventnost i bizarnost susreta dobrovoljaca s bićima. Kako se radi o nepredvidljivoj dvosmjernoj komunikaciji - "oni" su uvijek imali kontrolu. Često izgledajući kao strojevi, ipak su definitivno živi. Izvodili su testove slične medicinskim uz korištenje tehnologije, koja je očito bila daleko naprednija od naše. Dobrovoljci su jednoglasno tvrdili da su njihova iskustva bila potpuno stvarna, a ne halucinacije. I da su se osjećali ultra lucidno, ne drogirani. (Još jednom, postoji sličnost s pričama o otmicama koje su izveli vanzemaljci. No za razliku od tih priča, kod uključenosti bića obično nije bilo sraha. Je li tomu razlog što su dobrovoljci bili otvoreni za takva iskustva i voljni u njima participirati? Ili je razlog što je većina bila upoznata s učincima psihodelika? Odgovr je izgleda da, na obje teze. Odziv na ponavljajuće inzistiranje na "stanju visokog realiteta" bića, Strassman je odlučio suspendirati svoje redukcionističke instinkte i "djelovati kao da su stvarni". No očito se brinuo zbog mogućeg početka neke vrste "javne masovne psihoze").

Poglavlje 14 se koncentrira na detalje tema dvoje dobrovoljaca - muškarca i žene - za koje se osjećalo da predstavljaju "puni cvat" DMT fenomena. Iskustva su bilo tako intenzivna i čudna, da se Strassman pobojao i za sebe i za njih, tj. da se upleo u "nešto preteško" s postojanjem mogućnosti problematičnog povrata u uobičajeni život. Dobrovoljac se inicijalno susreo s prijetećim insektoidima, čija je prijetnja izgleda rasla s jačanje borbe protiv njihova utjecaja. Kada se konačno predao smrti, s osjećajima ljubavi prema Bogu, nekako su se počeli hraniti njime i njegovim emocijama. To nije bilo stravično, čak je taj dio osjećao kao zadovoljstvo; kao da je nekako s njima vodio ljubav. Istovremeno je osjećao manipuliranje svoje DNA. Dobrovoljcu se pojavio osjećaj euforije i duboke promjene. U naknadnoj procjeni je Strassman osjećao da je čovjek potpuno integrirao svoje DMT iskustvo i počeo se interesirati za šamanizam i snove znatno fokusiranije. Uočio je i značajne sličnosti između izvješća tih i drugih subjekata u istraživanju, kao i mnoge teme "otmica vanzemaljca".

U 15. poglavlju istraživana je prema Strassmanovoj hipotezi veza između iskustva bliske smrti (NDE) i endogene DMT. Vjeruje u posredovanje DMT-a prirodnom-događanju NDE-a - no priznaje kako bi to bilo teško dokazati. Umjesto toga se preferira fokusirati na DMT iskustva u pokusima gdje je smrt emergirala kao tema. Nekoliko je ljudi reklo da je "(pro)živjelo" fenomen opisan u poglavlju "Uvod u smrt" iz "Tibetanske knjige mrtvih". Stoga su bili pouzdaniji glede svojih stvarnih smrti, kao i svoje sposobnosti "umiranja i vraćanja" u bilo kojem DMT iskustvu. Neki su osjetili kako im je prijelazno (bardo) stanje poznato, kao da su tamo bili više puta.

U poglavlju 16 se diskutiraju mistična stanja. Ovaj aspekt DMT istraživanja je najviše interesirao Strassmana osobno, posebno zato što je prakticirao i proučavao Zen Buddhizam puno godina. Njegov koncept prosvijetljenja govori kako se radi o "vrlo dubokom mističkom načinu egzistencije", koji sadrži bijelo svijetlo, koje se doživljava kao "nenadan i moćan osjećaj respektirajućeg i svetog". Alternativna definicija bi mogla biti "svemirska svijest", do koje se može doći religioznom praksom i disciplinom. Međutim, DMT iskustva kao transosobne kategorije, priznao je, izgledaju neočekivanija, viših vibracija, "stvarnija". Jedna je dobrovoljka rekla o svom mističnom iskustvu: "Euforija se nastavlja do vječnosti. I ja sam dio te vječnosti". (str. 238) Druga je osoba izjavila: "Bila sam lišena sebstva, misli, vremena, prostora, osjećaja odvojenosti ili ega". I još jedna izjava: "Sve moje ideje i vjerovanja su izgledali apsurdno besmisleno/smiješno". (str. 240) Strassman zaključuje da postoje interesantne i neobične sličnosti između "prirodnog" duhovnog iskustva i onog induciranog DMT-om.

Poglavlje 17 dotiče "tamnu stranu" DMT-a. Negativno iskustvo se javlja kod 26 od 60 dobrovoljaca. To je iznenadilo Strassmana, jer je imao ranije iskustvo s psihodelicima i niti kod jednog nije bilo nikakvih tekućih psiholoških zdravstvenih problema. U svom sažetku napominje da su uvjeti bolničke okoline mogle u nekim slučajevima tomu doprinjeti, tj. vađenje krvi, upitnici, itd. No izgleda da je učinio sve moguće kako bi se dobrovoljci osjećali ugodno što stvarno pokazuje njegov prirodni talent za brigu oko ljudi (sitter). On i njegova asistentica Laura su na primjer bili izuzetno svjesni nijansi govora i gestikulacija (str. 258). No možda taj tamni element nije uopće potekao iz vanjskih izvora? Jedan je nesretni dobrovoljac proživio analno silovanje od krokodila na 0,4 mg/kg DMT doze. Iako je Strassman bio izuzetno zabrinut zbog mogućih trajnih psiholoških oštećenja, u ovom slučaju, na sreću nije bilo posljedica, što su pokazale naknadne procjene. (Strassman povezuje zastražujući događaj te osobe sa svojim nastojanjima da se postoji što je moguće više u "ljubavi i svijetlu", odbijajući sve tamne, sjenovite vlastite aspekte - str, 253). Dogodilo se i jedno ili dva zastrašujuća iskustva (na obje strane) u vezi s fizikalnim problemima, kao što je nenadan opasni pad krvnog tlaka (uprkos prethodnom testiranju). Retrospektivno je Strassman osjećao da je možda trebao više paziti na svoju intuiciju glede fizikalne i psihološke podesnosti ljudi za istraživanje. No ostaje činjenica: DMT može otvoriti zastrašujuće kao i blažene realitete, pa ga stoga treba primijenjivat oprezno i brižno.

U 18. poglavju se autor pita "Je li se subjektima bilo što dobro dogodilo?" Odgovor je naravno subjektivan. I nije konačan, zbog brzo prekida pokusa. Provedeno je samo 11 naknadnih istraživanja i procjena. Najpozitivniji je izvještaj jedne dobrovoljke, da je potpuno nestao njen strah od smrti. Drugi je rekao:"DMT je protresao i olabavio neke stvari... Osjećam da otpuštanjem imam veću kontrolu nad svojim realitetom; to je paradoks" (str. 270). Treći je rekao:
Vlastita božanstvenost je manje apstraktna. Sada se promišljanje i emocije više preklapaju" (str. 273).

Mnogi su rekli da im DMT iskustvo nije trajno promijenilo život, iako je pružilo vrijedne uvide ili je imalo učinak "pročišćavanja". Strassman je u cjelini osjećao da ljudi izlaze iz istraživanja s većim osjećajem samog sebe, s manje straha od smrti i većom zahvalnošću životu. Nitko nije počeo psihoterapiju ili neku duhovnu disciplinu (što je bilo razočaravajuće za autora - no vjerojatno ga to nije iznenadilo). Osjećao je potrebu za manje neutralnim seansama koje su jače vođene. Po njemu bi idelano bilo postojanja neke vrste duhovnog ili psihoterapeutskog radnog okvira, kroz koji bi se iskustva obrađivala. Retrospektivno je osjećao nedostatak neke svekolike svrhe. Izvješća o drugim svijetovima i njihovim stanovnicima ostavilo ga je u traženju rješenja svim silama kako za njihovu realnost tako i za znaćenje" (str. 277). (To je možda drugi aspekt "gubitka kontrole" koji bi se recimo mogao primijeniti na bilo kojeg postavljenog voditelja?)

Poglavlje 19 obrađuje odluku autora o završavanju javno-financiranih psihodeličkih istraživanja. Toj su odluci doprinjele različite teškoće. Jedna je bilo odbijanje sveučilišta njegovog zahtjeva za budućim projektom istraživanja psilocybina izvan bolnice u mnogo ugodnijoj okolini. Postojalo je i rastuće nezadovoljstvo s bio-medicinskim modelom, koji je naglašavao ne-subjektivne podatke umjesto subjektivnih iskustava participanata. A ni kolege mu se nisu pridružile na Sveučilištu u Novom Meksiku onako kako se nadao i očekivao. Dodatno tomu, njegova je supruga u to vrijeme dobila rak, pa je često putovao u Kanadu, kako bi ju podržavao. Bilo je i drugih osobnih problema vezanih za vlastiti religiozni život. Zen budistička monastička zajednica, na primjer, s kojom je imao bliske veze mnogo godina, počela je kritizirati njegovo istraživanje i povukla je svoju podršku. Pod veliki stresom je osjećao "ogromnu količinu negativnosti koja nagomilala oko mene" (str. 292).

U poglavlju 20 predmet je autorova duhovna pozadina. Židovskih korjena, na kraju se skrasio na Zen Buddhizmu kao religijskoj disciplini, djelomično zato što ga je privukao "uzročno-posljedični moralni kod koji primijenjuje uvide meditacije u svakodnevnom životu" (str. 296). Budistički sustav psihologije - Abhidharma - ga je impresionirao sa svojim konceptima i vježbama "dekonstruiranja ega", kako bi se doseglo dublje slojeve mudrosti i ispod njih samilost. To je znanje koristio u vođenju dobrovoljaca kroz DMT iskustva. Ujedno mu je to pomagalo da "samo sjedi" s njima, kada je to bilo primjereno. Abhidharma je i osnovica nove forme upitnika, kojeg je dizajnirao za istraživanje DMT-a, čije je razultate smatrao "izvrsnim". No postojali su i neki unutarnji sukobi vezano za psihodelike nasuprot religijskih vjerovanja. Na primjer, jesu li DMT iskustva "izvorno" mistična? I koliko su percipirana stvarnost i čudnovatost konzistentni s budističkim učenjem? Tražio je savjet od starijeg člana monastičke zajednice koga je poznavao već 20 godina. Na kraju je to izravno dovelo do denuncijacije njegovih psihodeličkih istraživanja. "To da bi DMT mogao izmamiti iskustvo prosvijetljenja je obmana, suprotna učenju Buddhe" rečeno mu je u pismu (str. 304). To što je razlog iza takvog neprijateljstva bio politički, nije pružalo ni malo ugode. Njegov je zaključak bio "nisu bili .... ništa drugačiji od bilo koje druge organizacije, čije je preživljavanje zavisilo o uniformnosti prihvaćanja platforme ideja" (str. 307). Došlo je vrijeme za prekidanje istraživačkog programa.

"Nevjerojatne moći" molekule duha se ponovno vrednuju u poglavlju 21. Strassman pita: "Zašto je priroda ili Bog stvorila DMT?" Biološke i metafizičke mogućnosti i implikacije tog pitanja su prodiskutirane u poglavlju 4, no ovdje dodaje kako bi vrlo vjerojatno visoke razine "prirodnog" (endogenog) DMT-a rezultirale psihodeličkim iskustvima. Kako bi DMT mogao "modificirati realitet"? Sugerira analogiju s televizijom, tj. različita stanja ili ravnine iskustva bi se mogle uspoređivati s ugađanjem na različite kanale. U početku je bio malo nesklon napustiti postojeće modele mozga/uma i predložiti potpuno razvijeni kvantni model realiteta, no ipak nastavlja sugerirati mogućnost da bi se tijekom DMT iskustava mogla javljati kvantna komjutacija. To bi moglo biti rezultat neke forme supravodljivosti na relativno visokim temperturama, što bi omogućilo pristup različitim "kanalima"realiteta. Nastavljajući taj "misaoni eksperiment", špekulira o "fantastično različitim" formama života u takvom multiverzumu. Sugerira i mogućnost da DMT možda mijenja funkcije mozga kako bi se dozvolila interakcija čestica tamne materije (nevidljivih 95% mase svemira) s "normalnom" materijom. To bi možda moglo objasniti kontakte s bićima iz odvojenih realiteta. Na tom mjestu priznaje rad profesora Mack-a "fascinantnim" zbog sličnosti s DMT iskustvima ali i zbog sugeriranja da bi duhovnost mogla biti u centru fenomena otmica vanzemljaca. No osobno mu nije ugodna ideja da je "kontakt" zapravo smisao DMT-a. (I stvarno, koncept i implikacije ne-tjelesnih entiteta ga je izgleda duboko mučila.) Favorizira ideju da bi "cilj" mogao biti dosezanje "prostora" između "kanala" zamišljenog kao "savršena praznina" (sličnost te analogije s budustičkom nirvanom je očita). Zaključuje da bi bilo vrijedno istraživanje tko smo i što bi kao individue mogli pridonjeti, a ne toliko sama mehanika ili metafizika DMT iskustava.

Zadnje poglavlje 22 obrađuje moguće budućnosti. Strassman osjeća da bi to trebalo uključivati vođenje putom između željenog mišljenja i straha. U trenutku završavanja knjige, nije se poduzimalo nikakvo akademsko israživanje psihodelika. Uočava s naknadnim uvidima da bi kliničko istraživanje moglo ionako biti formalno pogrešan koncept, jer istraživač "nešto želi" od DMT iskustva i samo to očekivanje vjerojatno kvari samo iskustvo. No "popularne" se varijante nastavljaju - i neke grupne aktivnosti postižu pozitivne rezultate. Na primjer, zloporaba supstancije ibogaine na Karibima i ayahuasce korištene u religijskim sakramentima Latinske Amerike (i tek nedavno u Sjevernoj Americi, Europi itd.). Iako Strassman priznaje ilegalnost naglog prekida otvorenog dijaloga o psihodelicima, vjeruje u vrijednost ispravnog znanstvenog pristupa paralelno mnogim drugim postavma i motivacijama. Po njemu se sukobi isključivo događaju zbog "zbrke u vezi s utvrđivanjem što je dozvoljeno ponašanje" (str. 322). Ipak Strasman spremno priznaje da bio-medicinski model, ako je ograničen na čisto akademsko/analitična način, ozbiljno limitira najplodnije primjene psihodelika, jer su potrebni i "subjektivni" kvaliteti mudrosti i samilosti. U nastavku sugerira različite neinvazivne pravce istraživanja. (Nažalost ti svi pravci izgleda uključuju klinička neuroznanstvena istraživanja i kao takva su neizbježno temeljena na esencijalno mehanicističkim modelima mozak/um). Ipak završava sa slikom atraktivnog sna o tomu kako bi mogli izgledati psihodelički terapeutski centri (sličnost s Huxley vizijom u knjizi "Otok"). To bi bio centar s prekrasnim prirodnim postavom (okolinom) i najmodernijom tehnologijom. Veličanstvena umjetnička djela i arhitektura nudili bi estetske inspiracije. Osoblje, koje bi nadgledali liječnici, bi imalo duhovnu, psihoterapeutsku, kao i psihodeličku podlogu, a bitno bi morali biti upoznati s fenomenom vanzemaljskih otmica. Centar bi pružao pomoć s kreativnim, duhovnim procesima, te procesima na samrti. "Mini tripovi" bi se mogli koristiti u jednostavnim psihoanalitičkim terapijama ili terapijama "oslobađanja uma", dok bi se problemi težih slučajeva, kao što su post-traumatska stanja rješavali pažljivo vođenm dugoročnim terapijama. To je baš inspirirajući san, za koji se nada da nije uklonjen iz "realiteta". .

U intervju formatu slijede neki izvodi iz razmjene e-pošte između Rick Strassmana i Caroline Taylor tijekom siječnja 2002:

Caroline: Prošlog sam ljeta pročitala Vašu knjigu "DMT molekula duha"...... U početku sam, moram priznati, imala u svom pristupu predrasuda, možda zbog nekih pitanja koje sam imala u svom umu glede psihijatrije općenito, kao i vezano za neke tipove eksperimenata u području prošlih psihodeličkih istraživanja. Međutim, na kraju knjige, osim fascinacije izvješćima dobrovoljaca o DMT iskustvima, impresionirala me Vaša hrabrost, ne samo zbog prevladavanja birokratskih i kulturalnih prepreka, već i zbog osobne borbe s "više-slojnim" implikacijama Vašeg DMT istraživanja. Izgleda kao da ste prihvatili i razumjeli potencijal napretka u terapiji, znanosti općenito i onkraj toga, vjerojatno i cijelog svjetonazora. Jednako važno, po mom osjećaju je i osjetljivost Vašeg pristupa dobrovoljcima u pokusima, kao i Vaše prihvaćanje subjektivnosti izvješća o multidimenzionalnom i mističnom iskustvu. Po meni bi taj rad trebao biti svjetionik drugima, i unutar medicinske profesije i dalje.

Rick: Bilo je to s mnogo aspekata pisanje knjige bez ograničenja. Barem tim što sam odlučio da moguće negativne reakcije mojih kolega znanstvenika neće utjecati na sadržaj.

C: Jedan od važnijih razloga što Vam pišem je moja odluka o pisanju pregleda/sažetka/članka, temeljenog na Vašoj knjizi i mojoj radoznalosti, ako bi mi ljubazno odgovorili, glede nekoliko kratkih pitanja? Da vam opišem kontekst. Obožavateljica sam kasnijih djela Terence McKenna-e. I dok moram otvoreno priznati kako su neki matematički podaci previše za mene, ipak osjećam vrlo jako intuitivno da bi neki njegovi uvidi i ideje mogli biti od velike važnosti i relevantnosti za naše doba - možda čak i proročanske.

R: Da. Terence je uvelike utjecao na moj rad. Nisam mu se dovoljno zahvalio u svojoj knjizi.

C: Zanimalo bi me što osjećate općenito prema djelu McKenna-e i posebno o njegovom doprinosu razumijevanju uloge tryptamina.

R: Njegove su ideje naravno briljantne. Njegova hrabrost pri opisivanju svojih vlastitih iskustava i njegova glasnogovornička uloga pri zahtjevu da ozbiljno razmotrimo što specifično DMT i psihodelici općenito kažu o svijesti je posebno značajna.

C: Pitat ću specifičnije; osjećate li da bi endogena DMT mogla imati ulogu u nekom budućem scenariju, koji bi uključivao neku vrstu velike masovne traume? To bi moglo slijediti, potencijalno naravno, nenadanu evoluciju svijesti prema sretnijem stanju, dijela ili cijele naše vrste? Drugim riječima, biološki utemeljenog ešatona (kraja svijeta/kraja vremena)? Takav bi scenario mogao naravno rezultirati nekim velikim kolapsom okoliša - ili možda bolje zamislimo ešaton koji uključuje agregiranje finalnog vala vremena 2012? U bilo kojem slučaju, slažete li se s mojim osjećajem da bi endogeni DMT mogao, figurativno govoreći, čekati spreman već sada za svoju zvijezdanu predstavu, kao sredstvo masovne transcendencije ili snabdjevač velike količine ljudske (i životinjske) svijesti nekoj drugoj dimenziji? (oklijevam koristiti pojam "više", jer bi se mogle nazvati i "dublje" ili "gušće"?). U svakom slučaju, pinealna žlijezda (tijelo) bi mogla biti i "luka" tog sredstva i mogući vitalni "budući" organ.

R: Jedno sam vrijeme radio na teoriji duž takvih pravaca. Ukratko, da se M-methylirajući enzim odgovoran za DMT proizvodnju aktivira u isto vrijeme u svima diljem planeta, najavljujući ešaton, mesijansko doba, netjelesnu svijest ili što god htjeli. To bi se moglo dogoditi na bilo koji način, a jedan je da opći virus gripe dobije komadić implantirane DNA s kojim ćemo se svi zaraziti, te da je programiran za uključivanje u specifično vrijeme, oslobađajući N-methylacijski enzimski učinak. Ovog bi puta to bio astrološki određeni događaj, kao što je sunčev izboj, određeno konstelacijsko poravnanje, itd. Naravno, duž tih pravaca je i Vaš interes za rad John Mack-a, po komu bi poticaj za aktiviranje enzima mogao doći od "njih".

C: Završno pitanje! Profesor John Mack je važan pionir u terminima "pomaka paradigme". Zanimalo bi me do koje se mjere Vaši i njegovi pogledi preklapaju, posebno vezano za vaše razumijevanje prirode i podrijetla "vanzemaljaca"? (ili "bića", itd...)

R: John zna i vrlo je zainteresiran za naš rad.

C: Slučajno sam zaglavila u Vašoj knjizi zbog rezonancije između Cassandrinog opisa procesa otpuštanja na njenom trećem tripu, iza čega je slijedilo veliko rješenje ili asimilacija njenih teškoća u četvrtom tripu i opisa "otetih" pprofesora Mack-a, pod regresivnom hipnozom, s četiri koraka (doslovce i zastrašujuće!) prolaza kroz zid! Treći je korak opterećen visokom anksioznošću; četvrti oslobađanjem. Kao u nekim DMT iskustvima koje opisujete, izgleda postoji metaforički kvalitet, sličan snu. "Četvri korak" bi mogao referencirati proces tranzicije u četvrtu dimenziju... Sve to osjećam kao dio jedne te iste misterije.

R: Da i ako je DMT uključen, daje vjerodostojnost objektivnom realitetu takvog fenomena.

Caroline Taylor živi u Kentu, UK kao grafolog, koja kaže da osjeća prilično jako stremljene prema ravnoteži u svom radu, yang vještina mjerenja/analize s yin vještinama intuicije/samilosti.

Pogledajte dokumentarac, sa prijevodom na youtube-u, hvala gixxx13
http://www.youtube.com/watch?v=LUUa7cm4WFs
“If you can't understand it without an explanation, you can't understand it with an explanation"
Avatar
S.K.O.J.
rank2
Postovi: 39
Pridružen/a: 07.04.2010, 00:13
 pohvaljen: 1 put

Re: DMT – duhovna molekula by Dr. Rick Strassma

Post Postao/la S.K.O.J. »

"Između vizualnih učinaka su bili intenzivno obojene geometrijske mustre, (katkada opisivano kao "4-D") drvo života, fantastične ptice, tuneli, stubišta i strojevima slične forme. Ipak najuzbudljiviji su bili susreti s entitetima sličnim ljudima ili potpno neljudskim oblicima, beztjelesnim entitetima, neki s insektnim ili reptilnim kvalitetama."

uporno pokusavam drugima prepricati te CEV-ove, lijepo receno "geometrijske mustre - 4D" :)
ja sam to nekako opisivao kao oblicima daleko, daleko ispred geometrijskih, nazivajuci tako geometriju prejednostavnom i smijesnom :)

kul topic, tnx
Avatar
Red
Moderator
Postovi: 3274
Pridružen/a: 06.02.2010, 20:50
Ima zahvala: 242 puta
 pohvaljen: 701 put

Re: DMT – duhovna molekula by Dr. Rick Strassma

Post Postao/la Red »

nema problema ljudi, sto god mislim da je interesantno i o cemu i sama volim citati drage volje podjelim sa vama :D

ali da... prepricavanje vizuala je vrlo tezak posao. definitivno kada ih pokusavamo u rijeci pretociti. ponekad sam pokusavala nacrtati videno ali i to je druga prica :ymdevil:
“If you can't understand it without an explanation, you can't understand it with an explanation"
Avatar
S.K.O.J.
rank2
Postovi: 39
Pridružen/a: 07.04.2010, 00:13
 pohvaljen: 1 put

Re: DMT – duhovna molekula by Dr. Rick Strassma

Post Postao/la S.K.O.J. »

=)) al moramo nekako makar pokusati. da ne pokusam, glava bi mi se raspufnula :D od tolikih dojmova. al sve to nekako zavrsi kao zapoceta recenica na kineskom jeziku
(:LoveSexDrugs:)
rank3
Postovi: 79
Pridružen/a: 31.08.2010, 13:34
 pohvaljen: 3 puta

Re: DMT – duhovna molekula by Dr. Rick Strassma

Post Postao/la (:LoveSexDrugs:) »

Vizualni efekti DMT-a na pristojnim dozama su nemoguci za opisati a tu je jos i zaboravljanje velikog dijela iskustva. To je odlazak u neku druge dimenzije gdje postoje druge boje, oblici, svijet u vise od 3 dimenzije, vrijeme i prostor isprepleteni...
Avatar
Anubis
rank2
Postovi: 28
Pridružen/a: 27.09.2010, 15:48
Ima zahvala: 4 puta
 pohvaljen: 3 puta

Re: DMT – duhovna molekula by Dr. Rick Strassma

Post Postao/la Anubis »

POzdrav ljudi, moj 1. post.

Jako mi je drago vidjeti da je ova knjiga izašla na hrvatskom, jer već ju neko vrijeme imam u pdfu na engleskom, ali nije to to.. Jedva cekam! Jos samo da je ima u knjižnicama :-B
Avatar
Red
Moderator
Postovi: 3274
Pridružen/a: 06.02.2010, 20:50
Ima zahvala: 242 puta
 pohvaljen: 701 put

Re: DMT – duhovna molekula by Dr. Rick Strassma

Post Postao/la Red »

U forumu novosti imas temu Novosti iz psy svijeta pa ti se tamo nalaze podaci za naruciti, eventulano ;)
“If you can't understand it without an explanation, you can't understand it with an explanation"
Avatar
Tain
rank6
Postovi: 204
Pridružen/a: 19.04.2010, 12:07
Ima zahvala: 65 puta
 pohvaljen: 50 puta

Re: DMT – duhovna molekula by Dr. Rick Strassma

Post Postao/la Tain »

ja sam je kupio, i evo na zadnjim stranicama sam sa čitanjem. došla je poštom jako brzo.
žao mi je što godinama prije nisam pročitao.
super je, ljepe temelje znanja stvori za psihodelike.
bilo je i mnogo usporedba iz vlastitih iskustava. ne sa DMT-om al ostalim psihodelicima. tako da znam da ne priča gluposti.

u knjizi se spominje mnogo referenca. tako da imam sa čime i nastaviti i proširivati znanje koje mi je bilo zanimljivo u knjizi.
I love not man the less, but nature more.
Avatar
Red
Moderator
Postovi: 3274
Pridružen/a: 06.02.2010, 20:50
Ima zahvala: 242 puta
 pohvaljen: 701 put

Re: DMT – duhovna molekula by Dr. Rick Strassma

Post Postao/la Red »

moram se pohvaliti da sam ju procitala nedavno. malo sam se napatila jer sam citala na eng,ali dobro, ista pasta... nego, hocu reci kao i ti, da me odusevila sa nekim pricama i poveznicama koje su i mene samu potakle da kopam i na drugu stranu.

zbilja preporuka ljudi :-B
“If you can't understand it without an explanation, you can't understand it with an explanation"
Avatar
Anubis
rank2
Postovi: 28
Pridružen/a: 27.09.2010, 15:48
Ima zahvala: 4 puta
 pohvaljen: 3 puta

Re: DMT – duhovna molekula by Dr. Rick Strassma

Post Postao/la Anubis »

evo i ja sam ju nabavio, posudio u knjiznici i kolko god da sam jucer bio sjeban, a bio sam :) nisam se mogo odvojit od knjige.. iznosti toliko zanimljivih hipoteza, a opet toliko vjerojatnih i logičnih.. preporuka svima koji imaju i nemaju ishustva s psihodelicima!
Odgovori